Zamislite da ste nastavnik. Vani je hladno. Studeni je, 2012. godina. Pred vama je duga zima. Umjesto da vam Vlada pokloni kapu i Å¡al, odluÄi vam uzeti kaput. Jer neki nemaju ni koÅ¡ulju, a kamoli kaput. Sasvim razumljivo. Kaput je luksuz u ovim hrvatsko-sibirskim uvjetima. Vi kaput skinete sa sebe i dajete ga Vladi u nadi da će se vaÅ¡ kaput upotrijebiti za “viÅ¡e dobroâ€, za pravdu. Pobogu, pa vani ljudi hodaju u potkoÅ¡uljama! Naravno da ćete skinuti sa sebe svoj kaput. Imate majicu. Nije sve crno. Uostalom, Vlada vam daje pismeno obećanje da ćete, kada zima jednom zavrÅ¡i i kada doÄ‘e ljeto, meÄ‘u prvima dobiti natrag svoje kapute.
Prolaze zime, prolaze i ljeta – vi svoj kaput ne dobivate. Povremeno se pobunite pa dobijete rukav kaputa, kragnu ili džep. Vlada vam kaput vraća “u ratamaâ€. U meÄ‘uvremenu gledate na televiziji kako Vlada poklanja nove i Äitave kapute graÄ‘anima Bosne i Hercegovine. ÄŒitate kako je Vlada saborskim zastupnicima odluÄila kupiti po nekoliko novih, markiranih kaputa. SluÅ¡ate kako Vlada financira kapute politiÄarima i partnerima kojima nije hladno kao vama i kao onim ljudima koji i dalje hodaju u potkoÅ¡uljama. Saznajete da ljudima u potkoÅ¡uljama nisu niti dali vaÅ¡ kaput. Gdje je zavrÅ¡io onda vaÅ¡ kaput?!
ProÅ¡lo je sedam godina. Želite svoj kaput nazad. Prevarili su vas. Vlada pristane. Mora. Obećala je i potpisala. Sazove novinarsku konferenciju i pred svima važno obznani da vam POKLANJA kaput. Ne da ga VRAĆA. Poklanja vam vaÅ¡ kaput! SveÄano vam uruÄuje ofucani, poderani, iznoÅ¡eni i raskomadani kaput. Ipak je proÅ¡lo sedam godina, a vaÅ¡ kaput je nosilo viÅ¡e tisuća ljudi. Vlada se pritom pred novinarima ponaÅ¡a kao da vam daje posljednju Armani kolekciju. Vi biste trebali biti zahvalni. Vladi NIJE jasno zaÅ¡to ste ogorÄeni. Ne pristajete na vraćanje onoga Å¡to se sada prikazuje kao poklon. Zahtijevate novi kaput, jednak onima kojeg nose ostali u „Vladinom sustavu kaputa“. Da, postoji i sustav kaputa. Svi su kaputi jednaki, a naki su jednakiji od drugih. Vlada ponavlja svima, pa i ljudima u potkoÅ¡uljama, da ste nezahvalni jer je važno nositi bilo kakav kaput. Kaput je kaput – kaže Vlada! A vraćanje je poklon, Äitaju nastavnici izmeÄ‘u redova. Vlada raÄuna na to da će se ljudi u potkoÅ¡uljama složiti kako ne trebaju svi nositi kapute. TeÅ¡ka su vremena. MeÄ‘utim, Äak i ljudi u potkoÅ¡uljama napokon shvaćaju kako je pravedno izboriti se barem za ukradene kapute. Vide i ljudi u potkoÅ¡uljama kako je nastavnikov kaput ofucan. Vide oni i Vladine kapute. ÄŒitaju i ljudi u potkoÅ¡uljama novine. Znaju za donacije novih kaputa susjednim zemljama. Osjećaju se i ljudi u potkoÅ¡uljama prevarenima. Staju uz nastavnika. Borba za nastavnikov kaput znaÄi nadu da će se stvari u trgovini kaputa možda promijeniti. Nastavnik i dalje hoda u poderanom kaputu. ÄŒovjek u potkoÅ¡ulji i dalje se smrzava. A Vlada? Vlada i dalje sa smijeÅ¡kom paradira u svojim novim kaputima i razmiÅ¡lja kako skinuti novoj skupini promrzlih ljudi i Äarape. Kapute su im već skinuli.
Odmaknut ćemo se od ove alegorije pa ćemo se prisjetiti Äinjenice da se u vrijeme ekonomske krize prvo oduzimalo nastavnicima. Uz obećanje da će im se jednog dana oduzeto vratiti. Vraćalo se u ratama, a to vraćanje nije poviÅ¡ica kako se nastoji prikazati. BaÅ¡ kao Å¡to koeficijent nije osnovica. Povećanje osnovice (6,12 %) svima u javnim i državnim službama, ne znaÄi izjednaÄavanje koeficijenta (6,11 %) nastavnika s ostalim zaposlenicima javne službe jednake struÄne spreme.
Barbara Maras, prof.
Prekrasan tekst. Nadahnjuje i ujedinjuje.
Za razliku od prethodnog teksta koji je zadnjeg dijela, umjesto na oglasnoj ploÄi, zavrÅ¡io u smeću.