Piše: Zvonimir Bušić, prof.
Neki novi George Orwell mogao bi zamisliti distopijsko druÅ¡tvo u kojem Dare Bubamare i Bube Corelliji postaju Å¡tovaniji i kredibilniji pedagoÅ¡ki standard nego uÄitelji. To bi bilo druÅ¡tvo devolucije u kojem samoprozvani insekti mezozojskih gabarita poÄinju stvarati vrijednosne sustave koji odreÄ‘uju zajednicu.
ZamiÅ¡ljao bi depresivno i inertno druÅ¡tvo Äiji su lideri redom vrsni tumaÄi proÅ¡losti, ali nikakvi anticipatori budućnosti.., tvorci etnosustava desetljećima zarobljenog unutar vlastitih svjetonazorskih ratova, umjesto slobodnog u sinkronicitetu vlastitih prirodnih i druÅ¡tvenih potencijala.
Svoju djecu oni bi nagraÄ‘ivali kada prepisuju u Å¡kolskim klupama, prepisivanje su tretirali vjeÅ¡tinom. Å kole su tretirali mjestima gdje im djeca ubijaju vrijeme dok oni rade, a uÄitelje su interpretirali zapisniÄarima ubijanog vremena, pa danas za posljedicu Äak i suci Ustavnog suda ili premijeri mogu bestidno krasti njihov novac.
Postali su letargiÄan narod koji je izgubio osjete na korupciju i nepotizam, ali zato iste istanÄao na meÄ‘usobnu netoleranciju i jal. Postali su indiferentno druÅ¡tvo koje je izgubilo sposobnost prosuÄ‘ivanja vlastitih prioriteta. Postali su dezorijentirana zajednica ljudi koja se boji vlastite budućnosti jer zna da će tamo morati bolje, viÅ¡e, jaÄe… i skupa!
Dok im se intelektualni, gospodarski i biodinamiÄki potencijal rasipava kroz tekuće stoljeće, oni sjede u svojim vremenskim kapsulama i analiziraju ono već davno proteklo.
… Kad prodajete instituciju UÄitelja, kupujete svijet distopije!