Ovo je prvi put da je igdje u svijetu u tijeku štrajk prosvjetara, a da pola zemlje u kojoj se prosvjeduje ne razumije – ZAŠTO ŠTRAJK. Razlozi štrajka NISU JASNI ni premijeru, a ni njegovim ministrima. Pa kako bi onda bili jasni narodu i medijima?
Misteriozna razlika koeficijent/osnovica dodatno ide u prilog stvaranju opće narodne konfuzije. Uz geslo “zavadi pa vladaj”, uz zavaravanje naroda krivom matematikom i logikom te uz prijetnje neplaćanja štrajka i nejasnoće vezane uz nadoknade, Vlada misli da je pobijedila protivnika. Protivnika koji bi joj pritom trebao biti saveznik s obzirom da su odgoj i obrazovanje krucijalan dio svake civilizirane zemlje. Ali ne i ove, naše. “REALNI sektor” im pritom zdušno pomaže u huškanju naroda, tvrdeći da će građani plaćati visoke cijene za malenu nastavničku povišicu. Koju, REALNO, nisu ni zaslužili. Navodi pritom i “lošu kvalitetu proizvoda” koji nastavnik isporučuje, a koja se očituje u lošim rezultatima na državnim maturama i PISA testovima. Učenici su valjda prozvodi isključivo nastavnika, a ne obiteljske i socijalne sredine koja je jasno pokazala da obrazovanje i znanje nisu na ljestvici prioriteta Lijepe naše.
Vrhunac (tragi)komedije “Zašto štrajk?” svodi se na velikodušno povećanje koeficijenta od 2 %. Ali tek srpnju. Kad jaganjci utihnu. U međuvremenu mediji izvještavaju o prosječnim plaćama učitelja koje, čak i napuhane, nisu ni blizu onima u susjednoj Sloveniji (da ne idemo baš sad u usporedbe s Finskom). Ispada da je Hrvatska doista jedina zemlja u kojoj se štrajka čak 16 dana, a da istovremeno premijer, ministri, mediji i narod još uvijek ne znaju – ZAŠTO.
E pa, baš ZATO što oni ne znaju ZAŠTO – štrajk traje i dalje.