piše: Dajana Vidaković
Prije toÄno Å¡est mjeseci, 15. prosinca 2018., izaÅ¡lo je na Trg bana JelaÄića, prema razliÄitim procjenama, nekoliko tisuća prosvjetara i drugih ljudi koji su ih podržali u zahtjevu za sigurne Å¡kole. Prosvjetari su upozoravali i zahtijevali sigurne Å¡kole za sebe kako bi ih mogli uÄiniti sigurnima i za uÄenike. Ministarstvo je na taj zahtjev odgovorilo sramotnim prijedlogom Pravilnika, u žargonu nazvanog P26, jer mu se naslov sastoji od 26 rijeÄi, koji je sadržavao takvu hrpu floskula i ispunjavanja papira da je dobio preko 1300 negativnih komentara na javnoj raspravi. I tako se tiho nakon javne rasprave i izgubio iz fokusa svih koji imaju veze s prosvjetom. Drugog odgovora nije bilo. UÄitelji, nastavnici i drugi prosvjetni djelatnici, te onaj dio javnosti koji razumije Å¡to se u Å¡kolama dogaÄ‘a i koliko su uÄiteljima i nastavnicima ruke vezane u situacijiama nasilnog i neprimjerenog uÄeniÄkog ponaÅ¡anja, tražili su korjenitu reformu sustava pedagoÅ¡kih mjera. Dobili su, Å¡est mjeseci, sto osamdeset i dva dana kasnije – veliko niÅ¡ta.
PedagoÅ¡ke su mjere tijekom Å¡kolske godine mrtvo slovo na papiru. Na kraju nastavne godine – Äak ni to. ZaÅ¡to? Jer se sve one automatski briÅ¡u 31. kolovoza, Å¡to je svega tri mjeseca kasnije: koji tjedan nastave, ljetni praznici – i možemo sve ispoÄetka. PedagoÅ¡ke su mjere obrisane da uÄenik ne bi bio obilježen. Sada smije slobodno nastaviti sa svim neprimjerenim ponaÅ¡anjima koja je prakticirao proÅ¡le godine. Poput raÄunalne igrice – restart i novih tri do pet života, kao da niÅ¡ta nije bilo.
I Å¡to se onda dogodi? Jednostavno je, svi znaju da se pedagoÅ¡ke mjere briÅ¡u, tako da ih vodstvo Å¡kole vrlo nerado izriÄe (dok se sazove sjednica Razrednog ili UÄiteljskog vijeća, pa izrekne mjera, pa dostavi roditeljima u pisanom obliku… Nastava je odavno zavrÅ¡ila, a mjera će trajati do 31. kolovoza). Tako dobijemo uÄenika koji na kraju nastavne godine ukrade knjigu iz Å¡kolske knjižnice kako bi ju pokuÅ¡ao podvaliti knjižniÄarki umjesto one koju je posudio pa izgubio, a kada ga knjižniÄarka u tome uhvati, opsuje joj mater. Å to je posljedica? Kraj je nastavne godine pa sve zavrÅ¡i u stilu Luke Paljetka: “..i tako nije bilo niÅ¡taâ€.
Nije rjeÄiti kradljivac knjiga usamljen sluÄaj. Ovih se dana može Äuti i izvikivanje nacistiÄkih parola koje je ostalo nekažnjeno, vrijeÄ‘anje uÄitelja i nastavnika po druÅ¡tvenim mrežama, uniÅ¡tavanje Å¡kolskog inventara, pa Äak i prijetnje te oÅ¡tećivanje vozila, a sve prolazi bez posljedica. Da, svima jasno da pedagoÅ¡ke mjere (koje i inaÄe imaju težinu najfinijeg guÅ¡Äjeg paperja) u ovome trenutku ispadaju smijeÅ¡ne.
Ministrica, pak, u emisiji o Å¡kolstvu u kojoj gostuje, pitanje o P26 potpuno ignorira, umjesto toga raspreda o tome kako će sveta tri I: ishodi, igre i IT preokrenuti Å¡kolstvo naglavce. UÄenici viÅ¡e neće bubati, neće izostajati jer će im nastava postati zanimljiva, odjednom će postati pristojni i vrijedni, puni poÅ¡tovanja i znanja. Pitanje o tome kako pripremiti zanimljiv, poticajan, igrificiran i suvremen nastavni sat koji obiluje digitalijama u dvadeset minuta (vrijeme koje je u tjednom zaduženju uÄitelju u osnovnoj Å¡koli plaćeno za pripremanje jednog nastavnog sata) ministrica ignorira. Jednako kao Å¡to je izignorirala i skup “Za sigurne Å¡koleâ€, jer, Bože moj, kakve veze ima Å¡to roditelji i uÄenici vrÅ¡e nasilje nad uÄiteljima, prijete, oÅ¡tećuju imovinu, udaraju ih, drže im nož pod vratom? Nije da se radi o njenom resoru pa da bi je se ticalo. Kao i navedena pitanja.