piše: Saša Ceci
Opet sam negdje naletio na raspravu o nastavnicima i opet je netko nakon nečije argumetacije da bi trebali dobivati veću plaću istresao jedan od onih argumenata tipa “Plaće su male, alii…” Konkretno: “Samo je plaća problem? Dakle svi oni učitelji kojih se sjećate po zlu bi bili sjajni da su imali dvostruko veće plaće?” Obično to ignoriram, ovaj put nisam. Pa sam krenuo ovako nekako.
Plaća jest problem jer potiče negativnu selekciju na više razina.
Prvo jer u kapitalizmu ljudi percipiraju nečiju vrijednost prema tome koliko taj zarađuje. Ne slažem se s tim, ali to nažalost jest tako.
Drugo je da je taj posao jako težak, ako ga se radi onako kako ga se treba raditi (kao i svaki posao koji vrijedi, na kraju krajeva). A onda kad čovjek pogleda koliko je para dobio za uloženi trud i zalaganje, pa i izvrsne rezultate, a koliko drugi njegovi prijatelji s faksa koji sad rade u realnom sektoru (naročito ako je faks bio neki STEM-ovski) – onda plaća zaista jest veliki problem.
I konačno, klinci koji imaju puno znanja, talenta i volje za edukaciju drugih prečesto ne studiraju na nastavnim smjerovima upravo zbog niske plaće i ružnog odnosa, kako premnogih medija tako i državne vlasti, ali i nas njihovih kolega iz sustava znanosti i visokog obrazovanja koji ćemo im svi s visine spočitati ili da su plaćeni previše za to koliko rade, ili da bi i s manjom plaćom bili jednako efikasni, ili nešto treće tako bezobrazno i bahato, naročito kad to napravimo u trenutku kad oni štrajkaju da im se vrati ono što im je oduzeto nakon obećanja da im se više ništa neće oduzimati i da će oni biti prvi kojima će se dati, kad bude prilike. Ali, eto, prilika nikako da se pojavi.
Dakle, plaća je prvi i najvažniji problem u obrazovanju. Tek kad se riješi plaća može se krenuti iskorjenjivati one koji su zalutali u prosvjetu (kako nastavnike, tako i ravnatelje – s tim da su ovi potonji poseban problem povezan s političkom podobnosti i podilaženjem utjecajnim roditeljima problematičnih učenika pa neću sad o njima ništa reći osim da je najvažniji posao ravnatelja da zaštiti dobrog nastavnika i omogući mu kvalitetan rad).
Da se vratim na spomenuto iskorjenjivanje. Nažalost, i ono će morati ići vrlo polako. Naime, čak i da danas napravimo sve promjene koje treba, da nastavnici imaju plaće i uvjete (i ravnatelje) na poslu kao njihovi kolege iz Finske, barem još pet godina ćemo dobivati nove nastavnike koji su direktni rezultat dosadašnje negativne selekcije. One koji sad studiraju za nastavnike.
Ne bih htio da me netko pogrešno shvati. Radio sam nekoliko godina s tim studentima i neki od njih su pravo blago. Nevjerojatno su talentirani i sposobni, mogli su upisati bilo koji istraživački smjer i postati znanstvenici, a sve vezano za nastavu rasturaju. Nažalost, nakon fakulteta većina njih takvih ne ode raditi u škole. Promjena politike plaća njih bi potakla da ipak postanu nastavnici. Zato je važno odmah povećati plaće. Ali i njih takvih je premalo. I puno je previše onih koji su očito zalutali na te smjerove i onda ih se pušta da prolaze ispite jer da ih se ne pušta, skoro da ne bi nitko otišao u škole. I onda bi škole zapošljavale npr. kemičare da drže matematiku. Što se zapravo kod nas i događa.
Zato će osim u plaće trebati jako puno ulagati i u dodatnu obuku nastavnika koje sad imamo, jer ćemo i one koji nisu baš idealni imati još dugo u sustavu. Tako veliki sustavi se ne mijenjaju preko noći. A za ove koji su već sada odlični, bit će uz veću plaću dovoljno samo da ih se oslobodi administracije koja ih satire i uništava kreativnost, a čiji je jedini cilj traženje (najčešće neuspješno) onih među njima koji jesu loši. I što kad nađeš nekog lošeg i daš mu otkaz? Koga ćeš zaposliti, naročito u manjim mjestima u kojima ti se onda nitko s odgovarajućim kvalifikacijama ne javi na natječaj. Jer je plaća, kao i perspektiva, nikakva.
Da se vratim na kraj početnog argumenta – bi li učitelji koje pamtite po zlu bili sjajni da su imali duplo veće plaće? Ne bi bili sjajni, naravno. Ali sigurno je da bismo tih loših imali puno manje da su im plaće i ugled u društvu bili veći. I sigurno je da bismo imali više onih sjajnih.
Hvala na pažnji.
Tekst je izvorno objavljen na Facebooku.