piše: Žukov!
Desilo vam se zasigurno (a kome nije) da se kadgod malo opustite s prijateljima, pa vas boli glava drugi dan? Zalomilo se i meni tu i tamo, Å¡to da krijem; sukob s centrom za ravnotežu bio sam sklon pripisivati djelovanju Coriolisove sile, kako i priliÄi geografu, iako sam u sebi bio svjestan te samoobmane. Osjećaj je otprilike ekvivalentan onome kad analizirate stanje sigurnosti u hrvatskim Å¡kolama i nastojite proniknuti u problematiku nasilja u obrazovnom sustavu – ne možete se oteti muÄnini i nagonu za povraćanjem, a glava vam puca momentalno, a ne tek drugi dan! Da, dragi moji, u hrvatskom Å¡kolstvu mutno je kao u pijanÄevoj glavi, sustav (ako se to uopće može nazvati sustavom) baulja od pravilnika do pravilnika, a oni koji ih piÅ¡u oÄito ne vide dalje od nosa, i joÅ¡ oÄitije, s nastavom nemaju baÅ¡ puno zajedniÄkog (u svakom zlu, eto, barem neÅ¡to dobroga). U hrvatskoj je prosvjeti viÅ¡e divljaka nego u VIP loži maksimirskog stadiona, a da je takav trend neÅ¡to imanentno i sveuÄiliÅ¡noj zajednici potvrÄ‘uje ovih dana i dodjela poÄasnog doktorata zagrebaÄkog sveuÄiliÅ¡ta tamoÅ¡njem gradonaÄelniku, Å¡to zduÅ¡no podržava rektor sveuÄiliÅ¡ta, isti onaj koji se zalaže za uvoÄ‘enje biblijskih vrijednosti na sveuÄiliÅ¡te. Kao Å¡to znate, zagrebaÄki je gradonaÄelnik utjelovljenje tih vrijednosti. TeÅ¡ko je ne zapaziti ironiju u Äinjenici da poÄasni doktorand titulu prima od sveuÄiliÅ¡ta koje nije ni meÄ‘u prvih 600 na rang-listi svjetskih sveuÄiliÅ¡ta, dok ista ta ustanova naslov dodjeljuje osobi protiv koje se vodi tko zna koliko sudskih procesa (nakon desetog prestali smo brojati); poÄastvovani, sudeći po rjeÄniku, prije djeluje kao koÄijaÅ¡ ili Å¡talski momak nego kao gradonaÄelnik metropole, na ponos ZagrepÄana (uvjetno reÄeno, dakako, jer ZagrepÄani su kao i PDV, negdje na 25%). Ako to nije Å¡kolski primjer nasilja nad zdravim razumom i elementarnim osjećajem za dobar ukus onda ne znam Å¡to je.
Obrazovni, dakle, sustav, kao sustav-sluÄaj, funkcionira od sluÄaja do sluÄaja. Netom nakon Å¡to je nekako probavila sluÄaj žigosanja u zadarskoj Å¡koli i faÅ¡istiÄku ornamentiku na fasadi one splitske, bogobojaznu su hrvatsku javnost oduzeli sluÄajevi nasilja u Zadru (opet) i u Goli, koji su ogolili prosvjetu kao zimsku živicu. Pomirite se s notornom Äinjenicom kako vam je dijete sigurnije na glavnom kolodvoru u gluho doba noći nego na Å¡kolskom hodniku pod velikim odmorom. S vrha brda svaka staza vodi nizbrdo; put od ognjiÅ¡ta do centralnog grijanja u nas je bio kraći od tri desetljeća, a posljedice kolektivne barbarizacije gledamo svakodnevno. Poremećen sustav vrijednosti i jednako takvi poluinteligenti koji ih nameću, ruku pod ruku s pedocentriÄnom pedagogijom koja već Äetvrt stoljeća poÄiva na polaziÅ¡tu o uÄeniku kao centru univerzuma s neupitnim pravima i vrlo upitnim obavezama doveli su do toga da sve Äešće u Å¡kolama nalazimo sociopate u nastajanju liÅ¡ene ikakve empatije i tolerancije, djecu kojoj je Å¡utirati ježića do smrti ili brutalno ismijavati nekoga kome roditelji kupuju odjeću u Lidlu naprosto modus vivendi. Gore spomenuta dva sluÄaja razinu devijantnosti podigli su u stratosferu – u osnovnoj Å¡koli u Goli rijeÄ je o uÄeniku koji je prijetio da će doći u Å¡kolu naoružan nožem zbog Äega su ostali uÄenici te Å¡kole odbili doći na nastavu. Kao posljedica takve situacije, problematiÄni je uÄenik privremeno hospitaliziran, ali trajno rjeÅ¡enje problema, barem ako je suditi prema ponaÅ¡anju druÅ¡tva s neograniÄenom neodgovornošću iz resornog ministarstva, ne nazire se ni u tragovima.
U Zadru je pak na stvari situacija s devetogodiÅ¡njim uÄenikom trećeg razreda koji na nastavi crta genitalije, skida se, simulira seks i pokazuje naglaÅ¡enu sklonost samoozljeÄ‘ivanju. Usto, vreba na parkiraliÅ¡tu ispred Å¡kole te se pokuÅ¡ava bacati pod aute roditelja koji dolaze po svoju djecu, jednog uÄenika silom je poljubio u usta, kolegici iznuÄ‘ivao novac za užinu… Na novinarski upit resornom ministarstvu o rjeÅ¡enju ovog nemilog stanja s obrazovnog su Olimpa odgovorili u svom stilu, valjajući uobiÄajene birokratske besmislice liÅ¡ene ikakvog suvislog rjeÅ¡enja. Birokracija ili mediokracija, prosudite sami. RijeÄ je, naprosto, o skupini ljudi koji pojedinaÄno nisu u stanju uÄiniti niÅ¡ta i to, otprilike, i rade. Mi niÅ¡ta ne obećavamo i to ispunjavamo; alanfordovska deviza i viÅ¡e je nego primjenjiva u alanfordovskom tipu države u kakvom, oÄito, živimo.
Upravo zbog problema nasilja u hrvatskim Å¡kolama mreža Nastavnici organizirano je u suradnji sa Å kolskom zbornicom i sindikatom Preporod organizirala veliki skup u Zagrebu 15. prosinca proÅ¡le godine. Brojka od približno tri tisuće okupljenih prosvjetara viÅ¡e je nego jasan indikator neizdrživog stanja u sustavu. Iz resornog ministarstva nije se ukazao nitko; nisu imali hrabrosti stati pred te ljude i pogledati ih u oÄi, ili im je bilo hladno te subote, ili pak jednostavno imaju obitelji s kojima su željeli provesti vikend, za razliku od vas koji ste bili tamo – vi osim Å kole za život života nemate. Budući da znamo da je rijeÄ o ljudima koji se ne razumiju u obrazovni sustav, na skupu smo im jasno ukazali Å¡to bi trebali poduzeti – ostaviti se jalovih edukacija, doÅ¡kolavanja, teÄajeva i pravilnika i napokon rijeÅ¡iti problem izmjenama Pravilnika o pedagoÅ¡kim mjerama, uvoÄ‘enjem mjere suspenzije i ukidanjem brisanja mjera zavrÅ¡etkom Å¡kolske godine. Budući da se bližimo kraju nastavne godine, dakle periodu kad se mnogi hrvatski roditelj ne uspijeva othrvati starohrvatskoj navadi da oÅ¡tema prosvjetarsku neman koja maltretira njegovo Äedo, sjećam se kako smo tražili i status službenih osoba za nastavnike. Digla se velika medijska pompa, ministrica je promptno najavila rjeÅ¡enje, et voila – napisan je pravilnik kojemu Äak ni naslov nije upotrebljiv, o ostatku da i ne govorimo. Zbog Äak 26 rijeÄi u naslovu nazvali smo ga jednostavno P26. RijeÄ je o dokumentu koji ne samo da nije rijeÅ¡io nijedan problem već je stvorio i nove – zamislite da, ukoliko bude usvojen, na nekom obrascu trebate nekoliko puta napisati njegov puni naziv, ili na sjednici UÄiteljskog vijeća pozvati se na njega svaki put kad citirate neki paragraf! Zamislite da u medijima trebate dati izjavu; ta kad doÄ‘ete do kraja naslova nitko se viÅ¡e ne sjeća Å¡to je bilo na poÄetku. Jednostavno, P26 upotrebljiv je otprilike koliko je Äuro UtjeÅ¡anović bio erotiÄan. RijeÄ je, meÄ‘utim, o dokumentu koji jasno pokazuje A je to metodologiju kojom resorno ministarstvo pristupa problemu nasilja u Å¡kolama. Ministri u Vladi, kao da su dementni, zaboravljaju produžiti osobne dokumente ili pravilno ispuniti imovinske kartice, ali diže se kuka i motika ako uÄitelj u nekakvom formularu zaboravi ispuniti i predati nekakvu tablicu ili prijeko potrebno izvješće. Ako niÅ¡ta, ohrabrujuća je spoznaja da se u hrvatskoj državi tako vodi raÄuna o prioritetima. Nije ni Äudno da se ovamo, kako sam ovih dana proÄitao, vraća samo Klepetan, i to jedino radi seksa.
Vratimo se ipak sluÄajevima iz Gole i Zadra. Pitam se, a i vas – na koji naÄin bi konkretno P26 trebao pripomoći u rjeÅ¡avanju ovakvih situacija? I tri mjeseca nakon nastanka dokument se nije maknuo dalje od javne rasprave (na kojoj je inaÄe pristiglo oko 1300 primjedbi na isti, mahom negativnih)! Na koji toÄno naÄin će ispunjavanje suludih obrazaca i tablica, evaluacije i izvješća podići razinu sigurnosti po Å¡kolama? Od nastavnika se oÄekuje da, uza sve ostalo, ispravljaju devijacije i odgovaraju za nesposobnost onih koji su u hranidbenom lancu daleko iznad njih, a pritom su im oduzeti svi alati, svaki oblik podrÅ¡ke i zaÅ¡tite! Vidite li to, ministrice? Jeste li svjesni kako se djecu s evidentnim problemima nasilu gura u redovnu nastavu, pri Äemu su svi ostali uÄenici i uÄitelji žrtve takve forsirane inkluzije? Jeste li? Do kada će pravo jednog uÄenika na redovito obrazovanje biti pretpostavljeno pravu svih ostalih na nastavu u normalnim i sigurnim uvjetima? Znate li kako se na postavljanje dijagnoze Äeka po godinu, godinu i pol dana? Znate li koliko se Äeka na osobnog asistenta, koliko traje proces opservacije? Jesu li Vam rekli kako Vam sustav puca po Å¡avovima? Kako su u Å¡kotskim Å¡kolama roditeljima zabranili svaki oblik razgovora s nastavnicima bez izriÄite dozvole uprave Å¡kole kako bi ih zaÅ¡titili od roditeljskih pritisaka i prijetnji? Jesu li Vam ingeniozni pomoćnici i savjetnici koji piÅ¡u budalaÅ¡tine poput P26 rekli kako je sigurnost u Å¡koli važnija od isforsirane digitalizacije? ÄŒujem ovih dana pitanja jesu li takvi službenici teret ministarstvu? Reći ću Vam – da imalo drže do sebe, ovakvo ministarstvo bilo bi teret njima! Planirate novu mrežu Å¡kola, i pripajanje manjih Å¡kola većim matiÄnim Å¡kolama? Eto, reći ću Vam i to da kod nas na otoku postoje tri srednje Å¡kole, ali pet jedinica lokalne samouprave! Pet, ministrice, na otoku reda veliÄine 17 000 stanovnika! Koji pravilnik pokriva takvo nasilje nad elementarnom logikom? Danonoćno smo bombardirani konfabulacijama o obrazovnoj revoluciji koje moramo biti dio. Revolucija poÄinje kad se bijes gladnih ne može kupiti novcem sitih! Vidite li vi u Hrvatskoj bijes? Ja vidim samo gustu maglu, a gusaka nam ionako nikad nije falilo…