Izgovori za novinarstvo Indexa i Nenada Jarića Dauenhauera

U svom križarskom pohodu protiv javnog Å¡kolstva “novinarski” portal Index.hr danas je prekoračio joÅ¡ jednu stepenicu gadljivosti u čemu je, iznenaÄ‘ujuće, ovaj put ključnu ulogu odigrao Nenad Jarić Dauenhauer, čovjek čiji su tekstovi inače kvalitetni i profesionalni. MeÄ‘utim, ovaj put je valjda pokleknuo pred ponudom koju nije mogao (ili htio) odbiti: tekst o kojem je riječ je huÅ¡kački pamflet prepun poluinformacija i manipulacija koji s profesionalnim novinarstvom ima veze otprilike kao skakanje na Thompsona na seoskoj svadbi s izvedbom LabuÄ‘eg jezera u BoljÅ¡oj teatru. Dakle, slijedi mala poduka iz profesionalnog novinarstva.

Sve je počelo kad je prije nekoliko dana u Jutarnjem listu objavljen tekst Posao nastavnice engleskog slučajno dobila kći nastavnice u istoj školi, koja nema diplomu Filozofskog fakulteta. Uskoro je taj tekst osvanuo i na Facebook grupi Nastavnici organizirano i, kao i uvijek (a tome Facebook i služi), razvila se rasprava. Tko ne zna, rasprave na Facebooku ponekad mogu imati kvalitetu i konzistenciju dovikivanja u lokalnoj birtiji, naravno, ovisno o sudionicima. Svašta se kaže i, ako se neke stvari izvuku iz konteksta rasprave, s tim izjavama će vješti manipulator moći napraviti čuda. I tako je, ne budimo lijeni, pogotovo ako postoji agenda, danas na portalu Index.hr izašao tekst Čemu oni uče našu djecu: Nastavnici uhljebi podržali zapošljavanje preko rodbinske veze.

No, o čemu se ovdje zapravo radi i je li g. Dauenhauer baš vjerno prenio sve što se događalo?

Pogledajmo prvo brojke. U raspravi ispod spomenutog teksta je napisano ukupno oko 200 (slovima: dvije stotine) komentara. Od toga se njih 11 (slovima: jedanaest) vrlo uvjetno može ocijeniti kao “pozitivno”, to jest, da na neki način opravdavaju ili pokuÅ¡avaju objasniti zaÅ¡to je ravnateljica zaposlila kćer osobe koja već radi u toj Å¡koli. Ukupno 41 komentar (slovima: četrdeset i jedan) su intonirani negativno, Å¡to općenito prema nepotizmu, Å¡to prema ovom konkretnom slučaju.

I od cijele te rasprave, Dauenhauer se udostojio prenijeti 4 (slovima: četiri) komentara koji na neki način pokušavaju objasniti postupak ravnateljice.

Treba napomenuti da ovih jedanaest komentara ne kaže “podržavam nepotizam” ili “i ja bih to napravio/la” (iako neki to i doslovno kažu), nego se osvrću na opći princip i navode elemente po kojima bi ovako neÅ¡to u nekim slučajevima moglo biti opravdano. TakoÄ‘er, zanimljivo je da Dauenhauer ne prenosi nijedan komentar koji je “protiv”, pa bismo htjeli to učiniti umjesto njega:

Osobno znam nekoliko slučajeva gdje ravnatelji nisu htjeli zaposliti djecu svojih nastavnika, iako su ta djeca bila odlična u svom poslu, baš iz straha da ih se ne optuži za nepotizam. To mi se čini gore od ovoga.

Ovo je loše-loše situacija: kako god ravnatelj postupi, bit će nekome kriv.

Kad u istoj Å¡koli rade mama i kćer, tata i sin ili mama-tata-kćer-sin, ili kad je kum ravnatelj… to se zove nepotizam! Protiv ovih pojava se treba boriti jer oni koji nemaju nikoga u sustavu ne mogu dobiti posao! Å kole su leglo nepotizma i ne tvrdite drugačije!

TakoÄ‘er, jedan od komentara je napisala osoba koja na istom tom natječaju nije dobila posao. MeÄ‘utim, po Dauenhaueru, “nastavnici podržavaju nepotizam”.

I ne samo to. U tekstu objavljenom na Indexu komentari se pobrojavaju u stilu: “jedna nastavnica kaže… druga kaže… treća… četvrta”. MeÄ‘utim, ni novinar ni njegov douÅ¡nik nisu primijetili da je riječ zapravo o tri osobe, od kojih je jedna napisala dva citirana komentara.

Dakle, 11 (jedanaest) od 200 (dvije stotine) komentara, usprkos dodatnih 40 (četrdeset) koji se tome protive, dovoljni su Indexu i Nenadu Jariću Dauenhaueru da svoj tekst objave pod naslovom “ÄŒEMU ONI UÄŒE NAÅ U DJECU” (velika slova stavio, naravno, Index) te da, u istom tom naslovu ustvrde da “nastavnici uhljebi podržavaju nepotizam”.

Ali ni to nije sve! Od ta četiri komentara, dva su izrezana i objavljena samo djelomično, bez uvoda koji bi nekome možda mogao baciti drugačije svjetlo na ton i cijeli sadržaj. Tako je na Indexu objavljeno:

“..Koga uzeti? Nekog koga uopće ne poznajeÅ¡, ili nekog za kog ti netko garantira da je dobar? Nekog politički ili nekog tko je tu s tobom 30 godina radio. E sad… razmislite, koga bi vi uzeli? Dijete od kolege kojeg znate cijeli radni vijek / ili nekog koga uopće ne znate/ ili nekog kojeg vam naredi političar?”

Međutim, možda bi netko mogao pomisliti da se ovdje i ne podržava nepotizam kao takav ukoliko bi bio objavljen cijeli komentar koji glasi:

Meni je tata jednom rekao ovako, trebao je zaposliti 1 ili 2 osobe, dobio je 100 molbi najmanje, kojekakvih poziva, davljenja, nije mogao spavati. Rekao mi je: ja odlučujem sad o nečijem životu, a svi imaju identične diplome, dobre reference, svi imaju veze i svi žele raditi. Koga uzeti? Nekog koga uopće ne poznajeÅ¡, ili nekog za kog ti netko garantira da je dobar? Nekog politički ili nekog tko je tu s tobom 30 godina radio. E sad… razmislite, koga bi vi uzeli? Dijete od kolege kojeg znate cijeli radni vijek / ili nekog koga uopće ne znate/ ili nekog kojeg vam naredi političar?

(Samo za zapisnik, “tata” iz gornjeg komentara ne radi u Å¡kolstvu.)

Drugi komentar koji je izrezan, valjda kako netko ne bi pomislio da tu ima neke racionalne argumentacije, objavljen je ovako:

Uvijek ima iznimki, ali ovaj slučaj natezati po novinama je dno novinarstva. Žena zadovoljava uvjete, a ravnateljica stoji iza svoje odluke da je između nje i ostalih 9 izabrala nju. Zakon ničim nije povrijeđen.

Međutim, puni komentar izgleda ovako:

Također treba dodati da bi svaki poslodavac volio znati i nešto više o potencijalnom kandidatu od toga da ima diplomu. Na ovaj način ima i tu potvrdu jer je ipak riječ o poznatoj osobi i svaki ravnatelj bi ipak trebao imati prvo na umu da uzima kvalitetnu osobu.
Uvijek ima iznimki, ali ovaj slučaj natezati po novinama je dno novinarstva. Žena zadovoljava uvjete, a ravnateljica stoji iza svoje odluke da je između nje i ostalih 9 izabrala nju. Zakon ničim nije povrijeđen.

Je li komentare rezao Dauenhauer, njegov doušnik ili urednik koji je htio da tekst izgleda što spektakularnije, neka se dogovore sami sa sobom. Bodovi za vjerodostojnost su podijeljeni.

Dodatni bonus dodjeljujemo za ironiju da je douÅ¡nik koji je dostavio informacije za tekst o nepotizmu N. J. Dauenhaueru bila – gospoÄ‘a Dauenhauer. (Ona je inače takoÄ‘er nastavnica i sasvim je legalno u grupi.)

I nakon ovakve artiljerijske pripreme, Dauenhauer kreće sa svojim rafalnim zaključcima: neki nastavnici ovo, neki nastavnici ono; podržavaju uhljebljivanje, ne poznaju zakon, hvale princip preporuka. Naravno da, pravno i matematički gledano, to Å¡to je napisano stoji. Neki nastavnici su terminalni idioti. Neki nastavnici ne bi trebali raditi u Å¡koli. Neki ravnatelji su notorni kriminalci. Neki novinari su nepismeni lažljivci koji piÅ¡u ono Å¡to im urednik naredi. Neki Hrvati su ustaÅ¡e. Neki ljudi su neljudi. MeÄ‘utim cijeli tekst je zamiÅ¡ljen, postavljen, intoniran i izvrÅ¡en kao huÅ¡kačka haranga kojoj nije cilj doznati istinu i pravo raspoloženje i stanje stvari, nego oblatiti sve nastavnike samo zato jer je netko nekome negdje jednom ili viÅ¡e puta stao na žulj. Žao nam je, inzistiranje da poanta teksta stoji samo zato jer ispred riječi “nastavnici” stoji riječ “neki” je djetinjarija. Osim toga, tko zna, možda je Dauenhauer s “neki nastavnici” zapravo htio reći: “svi nastavnici osim moje supruge”.

Na kraju, u jednom od zaključaka Dauenhauer vapi: “Kakve ishode i kakvo druÅ¡tvo možemo očekivati s takvim nastavnicima? DruÅ¡tvo u kojem nije grijeh prepisivati, kupovati diplome, sudjelovati u nepotizmu i korupciji?”

I, kolega, kakvo rjeÅ¡enje predlažete? Viziju Matije Babića o potpunoj privatizaciji Å¡kolstva? Ili možda ukidanje Å¡kolstva? Dragi Nenade, ako želite biti korisni i konstruktivni i ako vam je stalo do djece (a svima je, kao, stalo do djece) onda je posljednja stvar koju treba raditi udaranje po nastavničkoj profesiji općenito. Naravno, treba izvući pojedinačne slučajeve i istrijebiti ih ognjem i mačem, ali četiri (ili jedanaest) komentara izvući iz rasprave s njih dvjesto i onda ih proglasiti sveopćim stavom je hohÅ¡tapleraj, manipulacija, muljanje i neprofesionalizam. Jer, dragi kolega, profesionalno novinarstvo znači prikazati cijelu sliku, koliko je to već moguće, ili bar istinu s viÅ¡e strana, a ne samo s jedne. To da postoje “neki” znamo “svi”. Ali pisati ovakav senzacionalistički tekst na temelju, upravo smo utvrdili, najviÅ¡e pet posto komentara, je jadno.

Odnosno, ovaj tekst je svakako profesionalna tvorevina. Jedino što se možda ne slažemo o kojoj profesiji je riječ.