piše: Žukov
All the world is a stage, napisao je davno jednom majstor iz Stratforda. I doista, Äitavo naÅ¡e druÅ¡tvo, a naroÄito Å¡kolstvo, jedan je veliki teatar. MeÄ‘utim, kad maske padnu, ono Å¡to ostaje uglavnom je bijeda, jad i sramota. To neumiveno lice naÅ¡eg obrazovnog sustava neÅ¡to je za Å¡to javnost uglavnom ne želi znati, za Å¡to nije spremna – mi koji smo unutra takve pojave gledamo svakodnevno. Mediji su Äesto zadnja nada da nade joÅ¡ uopće ima, i zato sam odluÄio javno iznijeti neke recentne dogaÄ‘aje iz Osnovne Å¡kole Smokvica na KorÄuli. Tekst koji bi obuhvatio sve tamoÅ¡nje zaÄudne pojave nadilazi enciklopedijske okvire, i stoga ću se ograniÄiti samo na dogaÄ‘aje proteklih dana.
Naime, 14. veljaÄe 2017. godine uÄenici jednog od razreda navedene Å¡kole požalili su se razredniku na postupanje uÄitelja likovne kulture, Frana Cebala. Prema iskazu uÄenika, navedeni je uÄitelj prekinuo izvoÄ‘enje nastave kako bi se javio na mobitel, te se zatvorio u kabinet i obavio privatni telefonski razgovor. Pritom je, vrlo Äesto, praksa dotiÄnog uÄenike oslovljavati titulirajući ih biranim epitetima, tipa „kretenu, kozo, budalo, idiote“, i tome sliÄno. To je i inaÄe modus operandi na nastavi likovne kulture u OÅ Smokvica, a na Å¡to je razrednik upozoravao ravnateljicu u nekoliko navrata. MeÄ‘utim, pravovaljana reakcija iste je izostala. Istog dana, 14. veljaÄe, razrednik iznova upoznaje ravnateljicu s ovim nemilim pojavama, tražeći da konaÄno reagira, i zaÅ¡titi interese uÄenika. MeÄ‘utim, u narednih 15 dana ne dobiva nikakav službeni odgovor Å¡to je Å¡kola poduzela da se ovome stane na kraj. Stoga se, 1. ožujka 2017. razrednik navedenog razreda obraća ravnateljici dopisom, urudžbiranim u tajniÅ¡tvu Å¡kole, i traži da Å¡kola reagira. I vrijeme tako prolazi…
Napokon, 7. ožujka, ravnateljica u pratnji pedagoginje Å¡kole dolazi na sat razrednika. UÄenici opisujući navedena zbivanja potvrÄ‘uju gore navedene pojave – da se na nastavi likovne kulture obavljaju privatni razgovori, da im se uÄitelj obraća na gore opisani naÄin i da se to dogaÄ‘a Äesto. O svemu navedenome sastavljen je zapisnik, koji se nalazi u Dnevniku rada dotiÄnog razreda OÅ Smokvica. UnatoÄ svemu, razrednik i dalje ne biva upoznat s konkretnim mjerama koje su se poduzele ili se misle poduzeti kako bi se ovakve pojave zaustavile, iako je rijeÄ o eklatantnom krÅ¡enju nekoliko pravnih akata, kao i dobre pedagoÅ¡ke prakse.
Istovremeno s navedenim, u Å¡koli se zbivaju joÅ¡ nevjerojatnije stvari. Naime, 27. veljaÄe 2017., opet na nastavi likovne kulture, spomenuti uÄitelj fiziÄki nasrÄe na uÄenika jednog drugog razreda, te mu je opalio Å¡amar. Ni ovo, koliko god nevjerojatno zvuÄalo, nije izolirana pojava – u posljednjih nekoliko godina Å¡amaranje se na nastavi likovne kulture popriliÄno udomaćilo. I o tome je ravnateljica Å¡kole bila uredno informirana, no, pogaÄ‘ate već, stvar se svaki puta zataÅ¡kala. I o tome postoje pisani tragovi u tadaÅ¡njim Dnevnicima rada. Posljednji puta kad je razrednik prijavio fiziÄko nasilje uÄitelja Cebala, ravnateljica je izjavila da ona viÅ¡e ne može reagirati, jer je kraj Å¡kolske godine (iako je bio poÄetak travnja)! U ovom posljednjem sluÄaju, udareni uÄenik obavjeÅ¡tava razrednicu, koja odmah alarmira ravnateljicu Å¡kole. Reakcija – na nastavu joj upadaju ravnateljica i uÄitelj likovne kulture i prekidaju nastavu. Umjesto da se agresora odvojilo od žrtve, uÄitelj viÄući optužuje uÄenika da laže, iako uÄenici ravnateljici potvrÄ‘uju da se radilo o Å¡amaranju, kao i da udareni uÄenik niÄim nije izazivao uÄitelja. Da bi opravdao svoj postupak, nasilnik pita uÄenika zaÅ¡to se odmah na poÄetku sata nije udaljio od njega kao Å¡to mu je naredio, jer ga redovito svaki sat isprovocira?! Razrednica o svemu sastavlja zapisnik koji se isto tako može naći u Dnevniku rada. PogaÄ‘ate već, i u ovom sluÄaju do danas reakcije Å¡kole prema dotiÄnom uÄitelju – nema. Osim ako se reakcijom ne smatra obavljeni razgovor. U ovom sluÄaju postupanje Å¡kole opisuje i Zakon o odgoju i obrazovanju, Kućni red Å¡kole kao i Pravilnik o postupanju nastavnog osoblja u sluÄaju nasilja u Å¡koli. NiÅ¡ta od navedenog nije se ispoÅ¡tovalo – o nasilju nije bila obavijeÅ¡tena nadležna policijska postaja, u Å¡kolu nisu pozvani roditelji udarenog uÄenika, žrtvu se nije odvojilo od nasilnika već se uÄitelju omogućilo da se dere na uÄenika uvjeravajući ga da mu se udarac – priÄinio! Kao Å¡to će u ponedjeljak dotiÄni uÄenik iznova sjediti na satu uÄitelju koji ga je ispljuskao. Zar nisu Å¡kole odgojno – obrazovne ustanove, i joÅ¡ k tome mjesta nulte tolerancije na nasilje?
Nakon svih nemilih dogaÄ‘aja, razrednici su sazvali sjednicu Razrednih vijeća. MeÄ‘utim, da se ples nastavi u istom ritmu pobrinuo se opet glavni dirigent – uÄitelj Cebalo isprva odbija sudjelovati na sjednici, a potom se vraća, prekida sjednicu prijeteći nazoÄnima prosvjetnom inspekcijom (?!) nakon Äega se udaljio u nepoznatom smjeru, iako mu je sudjelovanje u radu Razrednih vijeća u opisu posla. Na sjednici je istaknuto kako je atmosfera u Å¡koli iznimno loÅ¡a, a meÄ‘uljudski odnosi na jako niskoj razini; pojedini kolege osjećaju se izrazito loÅ¡e tijekom boravka na radnom mjestu, a zbog svega pati nastavni proces i, u konaÄnici – interesi samih uÄenika. Pisani trag sa sjednice nalazi se u Å¡koli i potvrÄ‘uje gore navedeno.
Ovo je samo mali dio onoga Å¡to Äini svakodnevicu u navedenoj Å¡koli. O opisanim ekscesima obavijeÅ¡tena je prosvjetna inspekcija, kao i ured pravobraniteljice za djecu. Žalosno je i porazno, meÄ‘utim, da u jednoj odgojno – obrazovnoj ustanovi, koja po zakonu mora jamÄiti svojim uÄenicima i zaposlenicima sigurnost i rad u normalnim okolnostima, ne postoji ni minimum volje da se ovakve stvari suzbiju, i da se zaÅ¡tite, prije svega, interesi djece. Poraz je to elementarne profesionalnosti, ljudskosti i morala. Odnosno, u konaÄnici – poraz druÅ¡tva u cjelini.
Prosvjeti se u Hrvatskoj Äesto laska kako je rijeÄ o pozivu. U naÅ¡em sluÄaju – puno zvanih, malo odabranih!
Je li kolega vi to ružno sanjate pa nam ovdje opisujete noćne more? Stvarno, sve zvuÄi kao preružan san!
Kolega, ako se tako ne libite imenovati Å¡kolu i uÄitelja imenujte i sebe. Na stranicama Å¡kole nije teÅ¡ko proÄitati tko su muÅ¡ki nastavnici a koliko vidim samo je jedan muÅ¡ki razrednik, doduÅ¡e Å¡estog razreda.
Lp.
Stvarnost je u pitanju, kolega, i to puno crnja nego Å¡to je opisano!
Ovo je tek manji dio iz bogatog opusa ekipe iz Å¡kole.
Ovo je slika sustava. Onog u kojem institucije šute i ne reagiraju godinama na ovakve stvari. Onog u kojem ljudi po školama okreću glavu i grade se da ne vide što se događa, jer je tako lakše.
Onog u kojem nisu problem oni koji zakone krše, već oni koji na bezakonje upozoravaju.
Dokle?