Generalska edukacija o Domovinskom ratu

(Lupiga.com) Ovih dana novine su se raspisale o Nacionalnom programu edukacije o Domovinskom ratu, projektu Hrvatskog generalskog zbora, koji financira Ministarstvo hrvatskih branitelja u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje. Nije mi poznato zbog čega se to dogodilo tek sada jer je ta serija predavanja u prostorijama spomenute “generalske udruge” na Gornjem gradu krenula još u studenom prošle godine. Kao profesor povijesti u jednoj srednjoj školi otišao sam iz znatiželje na tri predavanja i nakon svakog od tih predavanja sam osjećao mučninu u želucu. Razlog tome su bili ekstremni politički stavovi koji su se mogli čuti iz usta umirovljenih oficira HV-a na skoro svakom od tih predavanja.

Uvodno predavanje pod nazivom „Priprema velikosrpske agresije na Hrvatsku i preoblikovanje JNA u srpsku integralnu silu“ održao je viceadmiral Davor Domazet-Lošo. Na samom početku prozvao je tjednik Nacional biltenom srpske obavještajne službe, parafrazirao poznatu šatorašku tezu prema kojoj „mi danas nemamo problema sa Srbima, nego s Jugoslavenima“ te dodao da Milorad Pupovac politički nije Srbin, nego Jugoslaven.

Nadalje, prema Domazetu-Loši, za masakr u Ahmićima odgovorna je britanska tajna služba, iako je sud utvrdio da su ga počinili pripadnici 4. bojne Vojne policije HVO-a i interventna vojna jedinica HVO-a koja je ratovala pod nazivom „Jokeri“. Tito je, ustvrdio je nadalje Domazet Lošo, bio ruski agent, a tijelo Slobodana Miloševića nije pokopano pod lipom u Požarevcu, jer on – Domazet Lošo – zna kako izgleda pravoslavna sahrana, a lijes je na sahrani, tvrdi, bio prazan.

Ove Lošine teze naišle su na blagi podsmijeh među okupljenima pa se možda ipak možemo nadati da ih nastavnici u školama neće nekritički prenositi svojim učenicima. Prekorio je Domazet-Lošo i “neiskorjenjivi interes” Hrvata za svakojakim vijestima iz istočnog komšiluka, a usput je fasovao i RTL, koji je tih dana prikazao Bulajićev film „Neretva“. Hrvatima je, zavapio je Lošo, “dosta partizanštine”. To što se Ustav RH u preambuli poziva na odluke ZAVNOH-a te ih utvrđuje kao temelj državne suverenosti za viceadmirala je očito nebitan detalj.

Živo ga, rekao je u svom izlaganju, zanima što se događa u Beču i Budimpešti, za razliku od događanja u Beogradu, gradu u kojem se Lošo školovao za oficira Jugoslavenske narodne armije. Tu više nisam mogao izdržati pa sam ga pitao govori li on mađarski (svaka sličnost s legendarnom scenom iz “Kiklopa” je slučajna), aludirajući na zajednički jezik koji nas veže sa Srbima, bez obzira na slaganja ili nesporazume u prošlosti. Viceadmiral vjerojatno nije shvatio aluziju odgovorivši da ne razumije mađarski, ali da zato govori neke druge svjetske jezike.

Nismo ostali lišeni ni lauda upućenih mađarskom premijeru Viktoru Orbánu, koji mu je privatno veliki uzor. Suvišno je skretati pažnju koliko ovaj autokrat i gušitelj sloboda u vlastitoj zemlji nema veze s Lošinom temom predavanja, kao, uostalom, i dobar dio onog što smo mogli čuti. Poštedio nas je srećom svojeg viđenja izbjegličke krize i priče o centrima moći kojima je cilj destabilizirati kršćansku Europu. Rekao je da je bolje da ne načinje tu temu i nekako se uspio suzdržati.

Mnoštvo sramotnih i skandaloznih izjava, od kojih su neke vjerojatno i sudski utužive, obilježile su viceadmiralov nastup, a tragično je što ovakva šovinistička predavanja posredstvom državnih institucija iz svog džepa plaćaju i svi građani Republike Hrvatske.

Mučno je bilo gledati i koji mjesec kasnije kako nitko od okupljenih nastavnika povijesti ili predstavnika AZOO-a nije intervenirao kada je general zbora i bivši načelnik Glavnog stožera Josip Lucić zapjenjeno prozivao njihovog kolegu povjesničara Tvrtka Jakovinu, a sve u stilu „gdje je on bio ’91.?“, uz obavezno spominjanje mišjih rupa. To nije bilo polemiziranje sa stavovima čovjeka kojeg u tom trenutku nema u prostoriji, nego javno proskribiranje i bacanje fetve. Razlog za tu neukusnu tiradu bila je tvrdnja Jakovine izrečena prilikom gostovanja u jednoj emisiji HTV-a tih dana, prema kojoj Hrvatska 1991. godine nije ni mogla legalno uvoziti oružje zbog toga što još nije bila međunarodno-pravni subjekt pa embargo UN-a na uvoz oružja za sve zaraćene strane u bivšoj Jugoslaviji u tom smislu nije mogao ništa promijeniti.

Brigadir Ivan Bobetko, pak, održao je propagandni govor kao da je na skupu HDZ-a u Sisku, u kojem je govorio o hametičnoj pobjedi HDZ-a na prvim višestranačkim izborima 1990. godine (42 posto glasova) i članovima HDZ-a koji su bili najbrojniji među dobrovoljcima.

Na tragu tvrdnje umirovljenog generala i bivšeg ministra obrane Pavla Miljavca o nedostatku razumijevanja civilnih sudova za konkretne ratne situacije i izjavi da rat ne možete dobiti sa baletanima, koje su se mogle čuti u prostorijama Hrvatskog generalskog zbora, ne čudi istup generala Marinka Krešića, koji je rekao da ratnog zločinca Mirka Norca ne smatra ratnim zločincem nego herojem. Čudno je samo to što on takav svoj stav otvoreno izgovara u javnosti i to na skupu koji financiraju državne institucije.

Uz sva dragocjena svjedočanstva direktnih sudionika koje nastavnici povijesti mogu čuti na ovim skupovima, očigledno je da se većini predavača nemoguće suzdržati od komentiranja aktualnih političkih tema ili negiranja presuda hrvatskih sudova pa bi stoga bilo pošteno da se ova serija predavanja o Domovinskom ratu nazove pravim imenom. U pitanju su, naime, političko-propagandni skupovi u organizaciji Hrvatskog generalskog zbora. Jasno, takav puno iskreniji i korektniji pristup za direktnu bi posljedicu imao ukidanje financijske podrške državnih tijela i agencija pa nema potrebe da gajimo nadu u takav razvoj događaja.