(Srednja.hr) Hrvatska je do sada sudjelovala u 4 ciklusa testiranja i u sva 4 ciklusa smo postigli ispodprosjeÄne rezultate. Indikatori trenda pokazuju da gotovo da nema pomaka – najveći pomak do sad Hrvatska je ostvarila u podruÄju ÄitalaÄke pismenosti.
Ovakvi rezultati su veliko upozorenje i Vladi i institucijama odgovornima za obrazovanje jer je PISA test orijentiran na gospodarski razvoj te je najbolji prediktor gospodarskog rasta i razvoja. I dok se „mukama po obrazovanju“ ne nazire kraj, sustavno zanemarivanje jednog od najvažnijih aspekata države dolazi na naplatu – uÄenici iz Å¡kola ne izlaze ni sa osnovnim kompetencijama. Svjesni da će upravo uÄenici najviÅ¡e osjetiti posljedice, odluÄili smo ih pitati u Äemu vide uzrok ovakvih rezultata.
ÄŒetvero uÄenika 16. gimnazije i jedan uÄenik X. gimnazije u Zagrebu je iznijelo svoje viÄ‘enje problema.
Nemotiviranost i opći mentalitet društva su temeljni problemi
– Mislim da je glavni problem to Å¡to je gradivo i Å¡kola kao institucija previÅ¡e udaljena od uÄenika i simbol je Å¡trebanja i teÅ¡kog rada. To se dogaÄ‘a jer uÄenicima nedostaje individualni pristup – zbog lakÅ¡eg ocjenjivanja i rasterećenja sustava. Ali cijenu danas svi vidimo – u naÅ¡e najbolje Å¡kole se upisuju Ä‘aci koji nemaju osnovna znanja o svijetu oko sebe. Stvorili smo sustav koji je discipline poput politike, povijesti i filozofije, koje su se u proÅ¡losti razvijale zbog znatiželje i želje za raspravom, sveo na Äisto uÄenje napamet i rad za ocjenu bez razumijevanja i osobnog napretka. NaÅ¡e je obrazovanje tako zbog svoje masovnosti ili boljeg funkcioniranja oduzelo od uÄenika ono najvažnije, a to je uÄenje i rad zbog samoaktualizacije. Danas umjesto toga imamo generacije koje od toga bježe i povezuju uÄenje sa prisilom i dosadnim gradivom bez kraja u sustavu koji je samo na papiru obrazovan, govori nam Lovro.
Da je problem u samom shvaćanju funkcije Å¡kole i sustavu koji zanemaruje uÄenika misli i Marin iz X. gimnazije.
– Mislim da je glavni razlog loÅ¡ih rezultata nemotiviranost i opći mentalitet druÅ¡tva. Profesori najÄešće ne znaju predavati predmete na zanimljiv naÄin, a zbog utjecaja druÅ¡tva uÄenici si misle Å¡to će mi to u životu i u startu odustaju od tog predmeta, samo Å¡trebaju za ocjenu umjesto da pokuÅ¡aju to i shvatiti(ima izuzetaka). Naravno da se od nikoga ne bi trebalo oÄekivati visoko znanje iz svakog predmeta, ali bar neka opća znanja iz prirodnih predmeta i naravno pismenost, smatra Marin.
UÄiti radi uÄenja, ne radi ocjena
Dosta komentara o loÅ¡im rezultatima u podruÄju prirodoslovnih predmeta kao problem vidi manjak materijala i didaktiÄke opremljenosti Å¡kola, no naÅ¡i sugovornici se ne slažu.
– Bilo bi divno kada bi nedostatak opreme bio jedini problem, meÄ‘utim mislim da je najveći problem u kurikulumu koji je prenatrpan i u njemu ne postoji nikakva naznaka individualnog pristupa. Takav naÄin rada dovodi do toga da svi moraju uÄiti sve makar im nikad neće trebati u životu, Å¡to naravno nije moguće, a uz to trebamo imati dobre ocjene pa se na kraju sve svodi na Äisto Å¡trebanje bez primjene tog znanja. Kada u jednom tjednu imate test iz kemije, sociologije, hrvatskog i matematike, nemoguće je uopće oÄekivati da ćete uspjeti sve nauÄiti kako spada i joÅ¡ zapravo shvatiti sto ste nauÄili, kaže Ivana.
Kritiku na opsežnost gradiva i uÄenje radi ocjena ima i Nika.
– Slažem se da je problem u kurikulumu, i u tome kako na nas prenatrpanost gradiva djeluje. NaÅ¡ cilj bi uvijek trebao biti imat dobre ocjene iz Å¡to vise predmeta Å¡to možemo, pa kad imamo 4 testa i 3 usmena odgovaranja u tjednu, na nama je da se snaÄ‘emo kako možemo, Å¡to, zbog premalo vremena i previÅ¡e gradiva, dovodi do Å¡trebanja. Problem u tome je Å¡to, umjesto da shvaćamo važnost i logiku iz nekih predmeta i gradiva, mi uÄimo na temelju reÄenica i natuknica, pa nam niÅ¡ta viÅ¡e nije vrijedno razumijevanja. Zaboravimo gradivo 3 dana nakon testa i onda sljedeći tjedan opet ista rutina. Od nas se ne može oÄekivati da zapravo nauÄimo sve Å¡to u Å¡koli radimo i da to znamo kasnije koristiti, jer za to nam je potrebno viÅ¡e vremena i razumijevanja nego Å¡to smo mi sposobni dati jednom od 15 predmeta i jednom od 4 ispita po tjednu, objasnila je podrobno ova uÄenica 16. gimnazije.
Nismo mi sve gluplji, sustav je sve lošiji
Generacije ispitivane u ovome krugu imaju pristup najrazvijenijoj tehnologiji i svjedoÄe svakodnevnim inovacijama pa ipak poluÄuju loÅ¡ije rezultate od svojih roditelja. Ovakvoj nelogiÄnosti Matko nalazi uzrok u nedostatku prave motivacije.
– Ja mislim da glavni problem nije u kurikulumu i Å¡kolama nego manjku radne etike i tome Å¡to je sistem prevoluntaristiÄki nastrojen. Roditelji, profesori i ini razmiÅ¡ljaju o raznim motivacijskim alternativama i glupostima da motiviraju djecu na neÅ¡to Å¡to im je oÄito dosadno i Å¡to ne žele uÄiti i raditi umjesto da im objasnimo Å¡to trebaju znati i zaÅ¡to. Isto tako imamo previÅ¡e primjera kako ljudi zapravo uspijevaju uspeti se do vrha politike ili korporativnog svijeta bez da znaju neke osnove matematike i sliÄno. Džaba ti najsavrÅ¡eniji kurikulum i najbolja oprema ako ti djeca nemaju volje uÄiti to, a ti im govoriÅ¡ da volju za tim ni ne moraju imat i da je to ok, za kraj govori Matko, takoÄ‘er uÄenik XVI. gimnazije u Zagrebu.
Na stranu sva mudrovanja oko naÅ¡ih kurikuluma. Ovi klinci rekli su bit – ne može se bit zainteresiran za sve to gradivo i uÄiti ga s razumijevanjem. Moguće je samo Å¡trebanje i troÅ¡enje mozga na besmislice!