(24 sata) piše: Tomislav Klauški
Proteklih godina bio je razriješen zbog pronevjera i nepravilnosti, ovih dana ponovno se otvara postupak za ocjenjivanje plagiranja znanstvenih radova, jučer su mu iskopali znanstveni članak s početka devedesetih u kojem je ustaškog ministra nazivao “tragičnim junakom i žrtvom”…
Pa što, pobogu, Pavo Barišić još mora učiniti da ga premijer Andrej Plenković napokon izbaci iz Vlade? Da prijavi prebivalište u razrušenoj baraci?
Barišić je trebao biti “Mijo Crnoja” ove Vlade, ali Plenkovićevo ignoriranje svih Barišićevih afera, prljavog veša i aktualnih istraga i dalje je postojano. Skoro kao njegova frizura.
Premijer gotovo više ni ne obraća pažnju na Pavu Barišića. A Pavo Barišić skoro da ne obraća pažnju na brojne optužbe i skandale.
Uostalom, zašto i bi?
Afere kao reference
Cijeli ovaj naramak prljavština dođe mu skoro kao preporuka za ministarsku funkciju. Hvalio je ustaškog ministra? Pa što, ministar zdravstva Milan Kujundžić odlazio je na grob ustaškog poglavnika. Ispituju ga zbog plagijata? Pa što, Milijan Brkić potpredsjednik Sabora. Prate ga afere s pronevjerama i financijskim malverzacijama? Pa što, HDZ-u se sudi zbog korupcije i korištenja crnih fondova.
Što se toga tiče, nije nikakvo čudo da Plenković ne trza na Barišićeve muke.
“Pavo Barišić ima sve reference da bude ministar”, kazao je premijer. Svakoga dana se imamo priliku nanovo uvjeriti kakve su to reference.
Bizarna je ova situacija, koliko i intrigantna.
U prvom redu, tko je rekao da Plenković neće imati desničare u Vladi? Samo neće imati Karamarkove desničare.
Zlatko Hasanbegović, autor članaka o “ustašama herojima mučenicima i šehidima” ostao je bez ministarske fotelje nakon Plenkovićeva obračuna s “ekstremistima” u HDZ-u.
Pa je onda u Vladu, za koju je nebrojeno puta ponovio da je “njegov izbor”, primio osobu koja je za ministra obrazovanja NDH još prije Hasanbegovića, i to u znanstvenom, a ne novinskom članku, napisao da je bio “tragični junak i žrtva”, što je tada navelo neke urednike časopisa da podnesu ostavku i Barišića nazovu “salonskim ustašom”.
Je li to vjerodostojno?
Strši, strši – ministar!
Još važnije, Hasanbegović se prirodno uklapao u Karamarkov HDZ. Barišić bi u Plenkovićevoj vladi trebao stršati kao kaktus među krizantemama.
Ali on uredno ide dalje.
Nitko se ne skandalizira nad Barišićevim člankom, otkrivenim u novom broju tjednika Novosti, nitko ne strepi od ishoda nanovo otvorene istrage o plagijatu pred Odborom za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, niti je Plenković ičime problematizirao činjenicu da je Barišić u dva navrata smijenjen iz institucija i ministarstva zbog optužbi za pronevjeru.
Premijer se ponaša kao da to nije njegov problem.
Ali to upravo jest njegov problem. S vremenom postaje čak više njegov, nego Barišićev problem. Jer, čuli smo da je ovo njegova Vlada. To je njegov izbor. Njegova ekipa.
Mijo Crnoja natjeran je da podnese ostavku čak i nakon što ga je odvjetnički tim, u konzultacijama u Banskim dvorima, navodno oslobodio krivnje za lažno prebivalište. Jer je čak i nakon šest dana postao pretežak politički uteg.
Pa zašto onda Pavo Barišić, taj štovatelj ustaša u modernoj demokršćanskoj Vladi očišćenoj od ekstremizma, još nije postao preteškim utegom za Plenkovića?
Možda zato što Plenković uživa milost kakvu Karamarko nikad nije zaslužio?
Problema kao da nema
Karamarku se od prvog dana (opravdano) tražilo nešto što bi ga kompromitiralo i na koncu srušilo s vlasti. Pa je bio Crnoja, pa je bio Hasanbegović, pa je bio on sam…
Plenkoviću je od prvog dana pod nosom Barišić – drugi još nisu ni došli na red – ali on se pravi kao da taj problem ne postoji.
Ne pokazuje nikakvu namjeru da ispita slučaj, da postavi neke uvjete, da pričeka neke istrage, da pokaže makar male znakove kolebanja.
Ali on se ponaša kao se ništa ne događa.
Ta hladnokrvnost novog premijera stvarno je impresivna. Zvuči skoro kao lojalnost. Samo, gdje je odgovornost? Kako možemo očekivati od ovako kompromitiranog ministra da ima dovoljno autoriteta za vođenje tako zahtjevnog i osjetljivog, da ne kažemo krucijalnog, resora kao kao što su znanost i obrazovanje?
Osim toga, teško je zamisliti da bi osoba poput Plenkovića podnijela tuđi teret na vlastitim leđima. Da bi preuzela na sebe tuđe grijehe. Da bi dopustila da se njegov neprikosnoveni imidž ukalja tuđim blatom.
A zašto Plenković i dalje misli da se afere i skandali Pave Barišića ne održavaju negativno na njegov imidž premijera, to samo on zna.
Premijerska funkcija za njega je samo odskočna daska za daljnju karijeru. Zar je spreman tu ambiciju zamrljati nekakvim filoustašama, potencijalnim plagijatorima i sitnim šibicarima?
Očito nekome jako puno duguje.