piše: Žukov!
– Halo, dobar dan želim! Kolega Ž., vi ste?
– Živili! Jest, ja sam. A vi ste?
– Gospođa Z. iz sindikata (podaci poznati kome je potrebno)! Znate, u Dubrovniku sam, u županijskom uredu za školstvo. Evo, baš gledamo listu tehnoloških viškova, i jelte, vaše je ime na njoj, pa sam mislila da vas priupitam, da provjerim…
– Ha?
Momentalno sam, meÄ‘utim, proÄitao igru – modus operandi bio je dobro poznat, instrumentarij i metodologija nisu ostavljali mjesta sumnji, rukopis je nepogreÅ¡ivo otkrivao tvorca ove blistave umotvorine. OsmogodiÅ¡nje iskustvo rada u svijetu polusvijeta – neprocjenjivo! Za sve ostalo, tu je – SHU!
– Say no more! Hvala vam na pozivu, ali ja imam punu satnicu.
– Kako, molim?
Eto, upravo tako – odgovorna osoba ustanove u kojoj djelujem prijavila me županijskom uredu za Å¡kolstvo kao tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak, bez mog znanja, iako ja tamo imam punu satnicu i Ugovor o radu na neodreÄ‘eno puno radno vrijeme, potpisan od – Nje osobno! Kako nevolja nikad ne dolazi sama, tu prijavu supotpisao je i mitski sindikalni povjerenik, siva eminencija Suae Majestatis. Å to da vam kažem – reÄeno je davno već – svaka država ima svoju mafiju, ali jedino hrvatska mafija ima svoju državu! Budući da su i moj „visoki izvor“ kao i personal županijskog ureda za Å¡kolstvo dosad već upoznali kojekakve morske ideje moje ravnateljice i njenog remete povjerenika, uspio sam, ne bez muke, objasniti naizgled neobjaÅ¡njivo – kako se ljude koji imaju punu normu, na bazi osobne netrpeljivosti, prijavljuje kao tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak (iako je u cijeloj Å¡koli samo jedna osoba viÅ¡ak, i to takav od kojeg boli glava kao nakon trećeg dana Woodstocka).
Ova, za naÅ¡e prilike sasvim uobiÄajena zgoda, zbila se poÄetkom rujna. I kao Å¡to vjerni Äitatelj već naslućuje, za naÅ¡e prilike isto tako uobiÄajeno, na tome nije stalo.
Prvog tjedna nastavne godine održala se sjednica UÄiteljskog vijeća. Pri kraju, pod tekućom problematikom (ljubim ga tko je smislio ovaj simpatiÄni naziv), postavim pitanje o tehnoloÅ¡kim viÅ¡kovima u naÅ¡oj Å¡koli, konkretno o svom sluÄaju – pitam ravnateljicu zaÅ¡to sam prijavljen kao viÅ¡ak u županijskom uredu. Bude mi odgovoreno.
– Zato, kolega, jer ja smatram kako vi ne radite dovoljno – odsjeÄe ona k’o na panju!
Budući da velike ideje redovito zaobilaze male ljude, nekakvo suvislo obrazloženje od nje nisam ni oÄekivao. No, ovo je nadiÅ¡lo sva moja oÄekivanja. Cijele proÅ¡le Å¡kolske godine nisam primio nikakvo službeno, pisano oÄitovanje da ne radim dovoljno (Å¡to je dovoljno, treba li uopće isticati, ne odreÄ‘uje Ugovor o radu ili RjeÅ¡enje o tjednim radnim obavezama, već odokativna procjena poÅ¡tovane, temeljena na kriteriju posluÅ¡niÅ¡tva). Budući da, temeljem navedenog kriterija, u Å¡koli opstoje pojedine odliÄne liÄnosti kojima je dopuÅ¡teno da pojam svog radnog vremena razvlaÄe poput žvakaće gume, priznajem kako sam, izazvan tolikim licemjerjem i bezobraÅ¡tinom, odluÄio postaviti neka pitanja koja je trebalo postaviti davno prije. Upravo na naÄin kojeg se ekipa užasava – javno, pred svima. Pojedinci su se, iako ih nisam prozvao (joÅ¡) poÄeli meÅ¡koljiti i gutati knedle (ah, nije li divno kad se ljudi sami prepoznaju)!
Pitao sam tako uvaženu kako je moguće da je, iako je radno vrijeme Å¡kole, definirano u GodiÅ¡njem planu, do 18.30, već iza 15.00, Å¡kola zakraÄunata? Da meni na dodatnoj nastavi sedme sate ÄistaÄica redovito upada u uÄionicu do zuba naoružana krpama i partviÅ¡em, u želji da Äim prije Å¡mugne kući? Ili kako je moguće da ravnateljica osobno, pod radnim vremenom, Å¡tiha i krampa u svom masliniku poput kakova težaka? Da se lakÅ¡e izražava motikom nego tipkovnicom? Kako je moguće, za ime svijeta, da domar dolazi u Å¡kolu po pozivu (to vam je posebna priÄa – naÅ¡ domar je kao G – toÄka; svi znaju da bi trebao biti tu negdje, ali rijetki ga naÄ‘u kad im ustreba)! Ona planu Gnjevom Velikim, te propiÅ¡ta:
– Kolega, ja vas molim – meni je domar odradio neke poslove (nisam siguran da želim znati što je na stvari) koje bih ja u školi skupo platila posve besplatno, i normalno je da sad dolazi samo kad ga zovem da nešto treba popraviti!?
Ako ovo nije za anale, ne znam Å¡to jest – nit’ javnog natjeÄaja za radove u Å¡koli, nit’ izbora najboljeg ponuditelja, niÅ¡ta, nego po dobrom starom brÄ‘anskom obiÄaju – ja tebi, ti meni! I joÅ¡ to javno izlane na UV (jasno k’o dan, nitko niÅ¡ta nije Äuo; omerta je divna stvar)! Budući da se opet nisam uspio othrvati uroÄ‘enome mi porivu da postavljam nezgodna pitanja i, Å¡toviÅ¡e, da inzistiram na odgovorima, već sam se pomirio s tim da ću joÅ¡ jednom na obavijesni razgovor (vidi jednu od proÅ¡lih kolumni). No, ovog puta metode su bile kudikamo suptilnije.
Sutradan, dolazeći na radno mjesto, nisam ni dospio do zbornice kad mi put presijeÄe odbor za doÄek – ÄŒista i naÅ¡ hausmajstor (Äovjek se, konstatirali smo već, ukazuje u Å¡koli po potrebi)! InaÄe, u dobrom dijelu hrvatskih Å¡kola putnika namjernika ÄistaÄice doÄekuju podupirući se o metle; budući se u nas metle uglavnom koriste u druge svrhe (prijevozno sredstvo), ja ih nikako ne mogu naći kad Äistim kabinet (da, ja ga Äistim, i zato naÅ¡a ÄistaÄica reži na mene). Govor je na sebe preuzeo domar, i od svega neartikuliranog baljezganja uspio sam razaznati jedino kako „oni“ sve znaju – s kime se ja družim i sastajem, s kime pijem kave, Å¡to radim u potaji i kako će nastati veliki Å¡kandal ako „oni“ progovore. JoÅ¡ k tome, kako me odsad on, domar, prati u Å¡koli na svakom koraku i vreba na mene! Kulturno sam odvojio dvije minute za te budalaÅ¡tine, a kad mi je prestalo biti smijeÅ¡no otpilio sam lika u dvije reÄenice i nastavio svojim putem.
Je li do podzemnih voda, punog mjeseca ili je neÅ¡to treće u pitanju ne znam, ali ovih dana dogaÄ‘aji se u nas zbivaju kao na tekućoj traci. Nakon gore reÄene sjednice UV, ravnateljica je, bijesna k’o, k’o… k’o ravnateljica, nazvala sindikat kako bi napravila reda i ukazala im da ne mogu oni mene obavjeÅ¡tavati o njenoj prepisci s županijskim uredom. MeÄ‘utim, po kratkom je postupku popila pedalu.
To je rezultiralo joÅ¡ bezumnijim potezom, kojem svjedoÄimo već pet dana uzastopce – preuzela je na sebe da iskorijeni javaÅ¡luk lokalnih vozaÄa autobusa! DoÄula je, naime, tko zna od koga, kako je jedno jutro vozaÄ autobusa koji razvozi uÄenike djecu ukrcao malo dalje od autobusne stanice! Ne Äaseći Äasa, okrenula je broj naÄelnika općine i u dahu se požalila na vozaÄev bezumni Äin. Kako je to nije zadovoljilo, okrenula je i predsjednika susjedne mjesne zajednice, a potom i lokalnu ispostavu prijevozniÄkog poduzeća, odluÄna da vozaÄa dadne na disciplinsku. Kad su je i otamo na finjaka otpremili, svjedoÄio sam kako je, u predinfarktnom stanju, rjeÄnikom kakve pipniÄarke, u histeriÄnom monologu naspram kojeg i homilije uzoritog oca KoÅ¡ića zvuÄe sasvim trezveno i umjereno, prijetila kako će nazvati generalnog direktora Autotransa u Rijeci i istjerati stvar na Äistac ili raskinuti ugovor (iako je rijeÄ o milijunskim iznosima)!
Kad sam vodio uÄenike na ekskurziju, odabranoj je turistiÄkoj agenciji poslala službeni dopis s žigom Å¡kole i svojim potpisom, a kojim traži da profesorima voditeljima agencija isplati dnevnice za svih pet dana ekskurzije. Kad sam se tamo pojavio kako bih dogovorio detalje ekskurzije, voditelj poslovnice turi mi pod nos taj dopis i, Å¡eretski se smijeÅ¡eći, napomene kako bi se, kad bi on dopis proslijedio na odgovarajuću adresu, uvažena vrlo loÅ¡e provela. Tako, eto, Äovjek bude doveden u situaciju da se ne smije pojaviti dva puta na istom mjestu, a sve zbog ingenioznih poteza wannabe lidera naÅ¡ih obrazovnih ustanova.
Nedavno, dok se do Å¡kole gradila nova sportska dvorana, uzela si je u zadatak da Å¡kilji kroz rolete prozora u zbornici na gradiliÅ¡te i broji radnicima lopate. ZakljuÄivÅ¡i jedno jutro da su podbacili (a stvar je hitna, mandat se bliži kraju; zamislite da netko drugi prereže vrpcu na otvaranju dvorane), maÅ¡ila se telefona da zove direktora LavÄevića u Split i požuri cijelu stvar! Ona to, naime, rjeÅ¡ava jednim telefonskim pozivom. Takvim se, eto, stvarima, bavi ravnateljica jedne osnovne Å¡kole; meanwhile, mi ni u trećem tjednu nastave nemamo raspored sati! No, u državi u kojoj domari vrebaju profesore po Å¡kolama, a biskupi drže zapažena predavanja na kongresima ginekologa, valjda je normalna pojava da se ljude s punom satnicom prijavljuje kao tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak.
Sve dosad navedeno, ipak, treba staviti u Å¡iri kontekst – ova groteska i vremenski i prostorno zaÄudno koincidira s jednom drugom, niÅ¡ta manjom – raritetnim pojavama koje se već gotovo dva desetljeća povezuju s komisijama za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove, osobito u Äetiri dalmatinske županije. U tim ÄetveroÄlanim komisijama, naime, sjede po dva predstavnika većinskog SHU – a i dva predstavnika ureda državne uprave. U praksi to znaÄi da Äak i u onim županijama (na sjeveru Hrvatske) u kojima Preporod ima daleko viÅ¡e Älanova o njihovom zbrinjavanju odluÄuju predstavnici SHU – a! To navedenom sindikatu daje veliku mogućnost kadroviranja (u dealu s ravnateljima), i ujedno je vrlo snažan modus držanja Älanstva u pokornosti i na hrpi. Koliko su im komisije za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove bitne vidjelo se i prilikom posljednjih pregovora oko osnovnoÅ¡kolskog KU – a, kad se, onako stidljivo, najavljivala solucija ukidanja komisija. SHU, koji se inaÄe baca na glavu kad su materijalna prava zaposlenih na kocki, potpisao je KU kojim su djelatnici u sustavu izgubili sijaset materijalnih prava, u zamjenu za oÄuvanje komisija u postojećem obliku. PosljediÄno, nastavile su se priÄe o teÅ¡kim marifetlucima koji su, navodno, permanentno poÄetkom svake Å¡kolske godine bili glavni trademark komisija za viÅ¡kove. NasluÅ¡ali smo se svega – od toga kako se viÅ¡kovi Å¡alju samo odreÄ‘enim Å¡kolama, kako prednost imaju Älanovi većinskog sindikata, kako pojedini kolege desetak godina tuku zamjene, a pojedini budu rasporeÄ‘eni odmah nakon diplomiranja, do toga da pojedini ravnatelji uporno odbijaju zaposliti viÅ¡kove s uputnicom ureda državne uprave. Å uÅ¡kalo se Äak i o cjeniku za svako radno mjesto. Iziritirani, kako kažu, samovoljom pojedinih ravnatelja, Äelnici većinskog sindikata nedavno su ispred resornog ministarstva održali prosvjed, i javno objavili listu desetak Å¡kola Äiji ravnatelji, navodno, kaubojski krÅ¡e zakone i odbijaju zaposliti kolege s uputnicom. Ravnatelji, oÄekivano, opovrgavaju optužbe, istovremeno ih servirajući Äelnicima SHU – a. Postoje i odreÄ‘ena struÄna miÅ¡ljenja koja tumaÄe kako je prosvjed zapravo motiviran nedavnim odgovorima HDZ – a i Mosta sindikatu Preporod, u kojima se dvije stranke zalažu za ukidanje ili stavljanje pod nadzor reÄenih komisija, pa se prosvjed objaÅ¡njava kao svojevrsna pila naopako. Jer, tajming je vraÅ¡ka stvar – ako je istina da pojedini ravnatelji godinama krÅ¡e zakone po pitanju tehnoloÅ¡kih viÅ¡kova (a znajući kako je zajednica hrvatskih ravnatelja pravi kadrovski ružiÄnjak to je vjerojatno istina), postavlja se logiÄno pitanje – zaÅ¡to prosvjed baÅ¡ sad? Istina je, kao i obiÄno, vjerojatno negdje u sredini – sa zakonima je na vi najvjerojatnije i ekipa iz SHU – a, kao i prozvani ravnatelji, o Äemu svjedoÄi gore opisani sluÄaj iz moje Å¡kole. S obje strane operiraju veliki majstori Å¡kolske kuhinje, naroÄito kadrovske – to je chef do chefa; provalili su sve tajne zanata. I moj sluÄaj pokazuje kako se kao tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak iz najnižih pobuda prijavljuju ljudi koji nisu viÅ¡ak, Äime se sustav zaguÅ¡uje, nekome tko uistinu jest viÅ¡ak umanjuje Å¡ansa da bude zbrinut, a samo ministarstvo nepotrebno financijski opterećuje. Koliko je, meÄ‘utim, ministarstvo adekvatan adresat za prosvjede ovakve vrste, posebno je pitanje.
Navedenim bi se, po mom skromnom sudu, trebale pozabaviti neke druge institucije ove države, dok bi ministarstvo trebalo uÄiniti ono Å¡to može – vinovnike ovakovih rabota izložiti brutalnim sankcijama, stvoriti zakonske okvire da se ove komisije napokon ili ukinu ili dovedu u red, a isto da se poduzme i po pitanju ravnatelja – umjesto licenciranja, da se napokon postave jasni i strogi kriteriji tko može biti ravnatelj, da se uvede neovisni nadzor njihovog rada, i da im se napokon broj mandata ograniÄi na maksimalno dva, a ne da imamo ravnatelje in saecula saeculorum (za moju se po kuloarima priÄa kako je već pribavila posebno odobrenje ministarstva da može ravnati i nakon navrÅ¡ene 65. godine; poznavajući naÅ¡ Å¡kolski odbor ne bih se nimalo Äudio da se piÅ¡e „gore“ i traži doživotni mandat s mogućnošću produljenja nakon isteka roka)!
Isto tako, u najboljem interesu zaposlenih u sustavu, trebalo bi konaÄno Vertikalu (obrazovanja) položiti u horizontalu!
UnatoÄ svemu, ovakvi ravnatelji i dalje prolaze reizbore; kolege su i dalje većinom Älanovi SHU – a. Od svega Å¡to smo mogli prihvatiti od razvijenog svijeta, od bogate Å vedske, recimo, mi prihvatimo stockholmski sindrom! Tako to biva u druÅ¡tvu u kojem nacionalno zamijeni racionalno!
Široko im bilo polje, svima skupa. No, kao što je pisano – širok je put koji vodi u propast! Pozamašan ih je broj, na raznim funkcijama, koji hrvatsko školstvo vode u tom pravcu!
Te komisije za viÅ¡kove prave viÅ¡e nereda nego reda i nadam se da će to ukinut jer nema svrhe. Å to s ravnateljima onih Å¡kola koje nisu radile po zakonu o Äemu je tu nedavno pisalo? Opet oÄito nikom niÅ¡ta.
Hmm… jel bilo moguće otpiliti tog domara s dvije reÄenice ako je takva napast ? Ne znam Å¡to reći takvim osobama?
Vozio tip autoputom u pogrešnom smjeru i o tome slušao na radiu.
– Kakav JEDAN vozaÄ!
– Svi voze u krivom smjeru!
Godinama sluÅ¡amo o tom mjestu i toj Å¡koli. Stanovnici smeće, roditelji, zaposlenici (osim njih dvoje), uÄenici, svi smeće. Sada, eto domar i ÄistaÄice, vjeÅ¡tice. Ah , da, ravnateljicu sam skoro zaboravio!
Vozio tip autoputom u krivom smjeru i slušao o tome upozorenje na radiu.
– Kakav JEDAN vozaÄ!?
– Svi voze u krivom smjeru!
Godinama sluÅ¡amo o tom mjestu i Å¡koli! Roditelji smeće, mjesni politiÄari smeće, uÄitelji(osim njih dvoje) smeće, uÄenici isto. Sad i domar smeć, ÄistaÄice vjeÅ¡tice na metli, isto smeće. Ravnateljicu sam skoro zaboravio!
Živili, dragi kolega!
Već sam se pitao gdje ste, budući ste već u ponedjeljak alarmirali svoju dominu o gore napisanom.
Da Äitatelj ne bude u zabludi – rijeÄ je o uvaženom sindikalnom iz moje Å¡kole (liku i dalje nije jasno kako ja znam da je on, ma koje lažno ime da koristi, a ja, zloÄest kakav već jesam, u inat mu neću reći kako to znam)! Da, da, to je onaj isti sindikalni koji otkucava kolege ravnateljici, koji je u njenom uredu dio inventara, koji je godinama imao 4 sata u nastavi i ugovor na pola radnog vremena, koji krivotvorene zapisnike o kolegama dostavlja uredniÅ¡tvima na objavu, kojeg su Äak i iz SHU – a ispljunuli kad su nestali neki novci, koji je godinama pljuvao po Preporodu da bi potom postao njegov povjerenik unatoÄ zaklinjanju da to neće napraviti (postoje svjedoci), koji se na ovom portalu proslavio prosipanjem laži o tome kako sam ja bio ravnatelj i zbog tog dobio PTSP, koji javno na svom disqus profilu veliÄa faÅ¡izam i NDH u druÅ¡tvu sebi sliÄnih redikula, koji je, kad sam bio predložen za Å¡kolski odbor prekinuo sjednicu i pohrlio gospodarici po savjet Å¡to sad (isto postoje svjedoci), koji je…uglavnom, shvatili ste tko mene proziva.
Nuder, dragi kolega – držimo se fakata i Äinjenica – javno Vas ovim putem pozivam da jasno navedete – Å¡to sam u tekstu naveo, a da nije toÄno, ovom ili bilo kojem drugom! Pustite animozitet i dajte Äinjenice – Å¡to sam krivo iznio?
Je li u školi bila inspekcija? Je li Vaša najmilija morala korigirati svoje bezakonje?
Kako, dakle, stvari stoje?
I dajte, skupite hrabrosti i prestanite se skrivati iza drugih (radi se o muÅ¡karcu od skoro dva metra, ali Å¡to vrijedi kad je karakter nula) – u kojem sam tekstu pisao o roditeljima, uÄenicima ili kritici izložio lokalne politiÄare (iako je satira najbolji lijek za glupane)?
Jasno i glasno – piÅ¡em o Vama i Onoj kojoj se klanjate, tu i tamo o naÅ¡em impotentnom Å¡kolskom odboru, o VaÅ¡im gadostima i o tome kako sramotite jednu Äasnu i plemenitu profesiju! Ostali u Å¡koli nisu loÅ¡i ljudi, ali većina nema kiÄme ni petlje nazvati stvati pravim imenom. To je, nažalost, tako s ljudima!
No, u jednom ste ipak u pravu – vozim u suprotnom smjeru od Vas i Nje, ja i ovo dvoje koje spominjete. Ja sam izabrao njih i oni mene, jer izbor je mogućnost slobodnih ljudi.
Å to Vi o tome znate? Lakajska livreja puno Vam bolje stoji!
Generale, nema srđžbe od potreba! Vi vozite pravim smjerom, tj. na pravom Ste putu – da promijenite zanimanje!
(Jasno da znate tko piÅ¡e, kada je post stajao dva dana u uredniÅ¡tvu na Äekanju, prije nego je objavljen).
Ta ne ljutim se na Vas – smijeÅ¡ni ste, i žalim Vas, nekako u isto vrijeme.
MeÄ‘utim, gdje su Äinjenice? A?
Meritum mog Älanka nije Äista i domar; niste to ni Vi ni ravnateljica. Pisao sam o komisijama za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove, i o tome kako je SHU napravio biznis od tog. Isti onaj SHU kojeg ste godinama bili kamen zaglavni, dok Vas nisu Å¡upirali pa ste se podrepili kod nas u Preporodu, iako ste samo koji mjesec prije pred kolegama grmili kako se može svuda, samo ne k nama.
Dakle, meritum jest ovo:
1. Imam li ja u Å¡koli punu satnicu?
Da ili ne?
2. Jesam li, unatoÄ tome, prijavljen u Županijski ured kao viÅ¡ak – potpisala ravnateljica, a Vi supotpisali?
Right?
To su Äinjenice – možete li to poreći?
Sad je, kažete, i uredniÅ¡tvo udruge kontra Vas? Vjerojatno ste htjeli nadodati i kako Vas komunjarskoboljÅ¡eviÄkojugoÄetniÄki elementi sabotiraju i bacaju Vam klipove pod noge, baÅ¡ kao i na Filozofskom, recimo? Ta slobodno dajte, ne ustruÄavajte se, mi na portalu volimo kad rijeÄi slobodno teku!
Vidite, recimo, to na Filozofskom – tip je mogao otići kao gospodin; ovako ga potralo ko beÅ¡tiju!
Å to mislite, hoće li se uskoro sliÄno desiti i kod nas u Å¡koli?
Mogu!
1. Imali Ste je, ali niste održavali Å¡ahovsku grupu! Äitavu proÅ¡lu godinu.To smo Äuli na sjednici. Branili ste se da ni drugi ne rade po zaduženjima. Prozivali Ste domara da sjedi u kafiću, a mene za sat estetskog ureÄ‘enja. Zbog neodržavanja sati Å¡aha prijavljen Ste Županijskom uredu. Nije Vam “monstrum” ravnateljica odbila od plaće neodraÄ‘ene satove (4 sata tjedno godinu dana). Å toviÅ¡e ponovno je pristala da vodite Å ahovsku grupu. Imate tri uÄenika. Kada im roditelji skuže da Vam je na tabli u prvom redu – rusko pjeÅ¡aÅ¡tvo, a u drugom – Kurski tenkovi, ostati ćete i bez njih.
2. Nisam supotpisnik, jer tada nisam bio sindikalni povjerenik!
SHU je u drugom mjesecu 2016. ukinuo podružnicu nakon dva mjeseca neplaćanja Älanarine, a sindikat Preporod registriran 23. rujna 2016.
Vrlo dobro!
Ponovno se saplićete u vlastite laži; Äak ne ni vlastite, nego ponavljate laži PoÅ¡tovane. No, u laži su kratke noge, Äak i kod inaÄe visokih ljudi!
A da ste lažov, pokazali ste kad ste na ovom portalu (joÅ¡ se može provjerit) tvrdili kako sam ja bio ravnatelj, razjurio najbolje kolege iz Å¡kole, kad ste se kleli kako se nećete kandidirati za povjerenika (Vi znate kome ste to priÄali, i to ne jednom), i tako dalje, i tome sliÄno, toj niski laži nema kraja!
Zašto, dakle, vjerovati dokazanom lažovu?
No, odgovorit ću Vam i na ovu najsvježiju seriju blesastih laži (blesastih, jer je tako lako utvrditi istinu)
Dakle – nije istina da nisam držao Å¡ahovsku grupu. Da je tako mogu potvrditi i uÄenici, i izvješće koje je predano ravnateljici, a koje je prihvatila bez pogovora. Radilo se koliko su obaveze uÄenika i raspored dopuÅ¡tali (a o Äemu je dotiÄna bila obavijeÅ¡tena), ali se radilo. A da je ravnateljica odradila Å¡to je trebalo i prijavila ih na natjecanje, radilo bi se i viÅ¡e. Osvećuje se meni, a zapravo zakida djecu.
Ako se, kako kažete, nije radio šah, objasnite onda kako je to ona tolerirala i nije mi odbijala od plaće? Jer je jako dobra i puna milosrđa? Kako je opet u zaduženje ove godine stavila šah, ako ga dosad nisam radio? Kako je prihvatila moje izvješće o radu na kraju prošle šk.god?
Na isti ste naÄin dosad trovali ljude i portale budalaÅ¡tinom kako nisam obraÄ‘ivao Domovinski rat. Sad je Å¡ah na tapetu. Saplićete se o vlastite laži jer viÅ¡e ne znate ni sami kome ste, gdje i kad, servirali koju laž.
Lažni moral, lažno domoljublje, lažni autoriteti pred kojima padate nice i ljubite im skute u proskinezi, lažni osmjesi, lažna obećanja – prihvatite dobar savjet i poÄnite napokon govoriti istinu, kako dolikuje VaÅ¡im godinama.
Ako imate joÅ¡ kakvu primjedbu, rado ću odgovoriti. Valjda Vam neće post opet dva dana Äekati u uredniÅ¡tvu?😉
InaÄe – juÄer je bio Svjetski dan uÄitelja!
Recite, kolega, Å¡to ste, kao sindikalni, priredili za taj dan? Jeste Äestitali kolektivu? Organizirali kakvo druženje, veÄeru? Uopće se pojavili u Å¡koli?
Vi nekoga prozivate? Krijete se iza zastave i krunice jer domoljublje (lažno) je tako Äesto posljednje utoÄiÅ¡te…koga ono?
Nema odgovora na ovo pitanje?
Još ga tipka!😂
Nije odgovorio svom Älanstvu već godinama kako troÅ¡i njihov novac od Älanarina, ni kakav je saldo na raÄunu podružnice. Kao ni gdje je onaj novac SHU – a koji je zavrÅ¡io na nekom raÄunu, navodno da ga centrala ne dohvati.
NeobiÄno me veseli da je gospodin moj redoviti Äitatelj!😉
Zar bi trebao kao isljedniku odgovarati na pitanja? Razgovarati ću se sa Željkom Stipićem! On Zna, kada je bio na osnivanju podružnice 24. lipnja 2016. u OÅ¡ Smokvica, o kojem se bolesniku radi. Tada se je derao, vikao i napustio sastanak zalupivÅ¡i vratima, i samo zato Å¡to je rijeÄ o Ävrstom austrougarskom zdanju ostala su na svom mjestu. TakoÄ‘er i Stipić, Äudeći se.
Kakav karakter moraÅ¡ bit da izgovoriÅ¡ o Stipiću sve ono Å¡to si, kolega, ti izgovorio o njemu, da onako nekoga pljujeÅ¡ kao Å¡to si ti, dok si bio povjerenik SHU – a pljuvao po Äovjeku koji sam vrijedi viÅ¡e nego cijeli SHU, da braniÅ¡ svom Älanstvu da doÄ‘e k nama u Preporod, a onda, kad su te napucali, da dopužeÅ¡ k nama i progutaÅ¡ sve ono Å¡to si izgovorio? Da imaÅ¡ obraza biti povjerenik i nakon svega? Da se pozivaÅ¡ na Äovjeka na spomen Äijeg imena ti je do juÄer pjena izlazila na usta?
Kakav si ti karakter, moj kolega? Kakav si ti to Äovjek? Do ovih godina nisi nauÄio da možeÅ¡ steći sve – niÅ¡ta je ako izgubiÅ¡ obraz i dostojanstvo!
No, ti si to izgubio davno prije; progutala te ona sredina i Ona kojoj si se prodao, umjesto da, kao sindikalni, ukazuješ na njeno bezakonje i mobbing.
ÄŒemu opet laži? Å to ti to treba? Možda ovo Äitaju i kolege koji su bili na sastanku o kojem govoriÅ¡ i pred kojima se dodatno unizujeÅ¡. Je, bio je i Željko, i zna da se nisam derao, kako gore imputiraÅ¡, da nisam vikao ni treskao vratima. Rekao sam pred svima, otvoreno, ono Å¡to je trebalo reći, i potom sam izaÅ¡ao van, jer mi je tvoj igrokaz bio isuviÅ¡e gadljiv. Istom tom Stipiću neÅ¡to si bio rekao, pa porekao.
Kako ono kaže Andrić o poltronima – ko psi vjerni svakom režimu, ko kurve nevjerni svakom Äovjeku, manje ljudi od bilo kojeg Äovjeka…
Jadno i žalosno!
Vidi! Tvoj uzor bio je najodlikovaniji general Sovjetskog saveza. Dobio je i najveće Jugoslavensko odlikovanje. Ambiciozno bi bilo da i ti ÄezneÅ¡ za pustim odlikovanjima, ali i jednog dana biti sindikalni povjerenik, nemoguća je misija sa toliko bjesa? Od kada si napustio SHU i otiÅ¡ao u Preporod, u dvije si godine uspio pridobiti samo jednog Älana.
Nisam otiÅ¡ao iz SHU – a u Preporod da bi bio tamo povjerenik, nego zato jer sam htio bit u drugaÄijem sindikatu. UÄinio sam to i stoga jer si podružnicu SHU – a pretvorio u filijalu ravnateljice, jer nisi bio povjerenik, nego njen potrÄko. I Äak je i ona izjavila u zbornici da je jeftino i mizerno od tebe ovo Å¡to si izveo. Eto, to misli o tebi, ali joj trebaÅ¡.
Što ti misliš o njoj?
Zar si zaboravio što si govorio o njoj kad smo bili u Zagrebu? Pa i nedavno u Stonu? Služiš osobi koju u sebi prezireš, savršeno svjestan cijene za koju si se prodao.
Ajde naÄ‘i u Å¡koli jednu osobu od koje sam tražio da prijeÄ‘e k nama? Jednu jedinu, koju sam to pitao? Oni koji joÅ¡ nisu progledali i uvidjeli kakav si povjerenik neće progledat ma Å¡to ja rekao. A ta jedna osoba koja je preÅ¡la k nama, kad je već spominjeÅ¡, jesi li je pitao zaÅ¡to je preÅ¡la i maknula se od tebe? Jesi li? Nisi, nego si sazvao sastanak podružnice da bi Älanstvu tumaÄio kako je nepismena, iako ne staneÅ¡ s njom u istu reÄenicu! ZaÅ¡to na tom sastanku nisi proÄitao njeno obrazloženje, da ti Älanstvo Äuje zaÅ¡to ti ljudi odlaze? Koliko ljudi ti je otiÅ¡lo prije nas?
Jesi li je pitao zašto je istupila i iz Preporoda isti onaj dan kad si postao povjerenik?
Å to joÅ¡ da ti kažem? Å to se može reći osobi poput tebe? Mislim da je reÄeno sve. Javio si se s komentarom na moju kolumnu, i neka si. Nisu ti trebale laži, ali, na kraju – rekao si, kao i svaki puta dosad, samo o sebi, tko si i Å¡to si.
Svako ti dobro želim!
Poštovani „žukov1943“ i „praznoglavi“,
zar ne bi bilo pametnije i poÅ¡tenije silnu energiju koju troÅ¡ite na meÄ‘usobne obraÄune, preusmjeriti na rad s uÄenicima radi koji, valjda, i jesmo u Å¡koli.
Zanimljiva korespodencija dvojice “kolega”. Jedan puno prica i pise, a nista ne kaze (stara narodna ” mlati praznu slamu”). Drugi je covjek za sva vremena koji bi se prilagodio svemu. Nazalost oni su presjek naseg drustva punog mlatitelja prazne slame i poslusnika koji cekaju naredbu pa tko god bio naredbodavac. Jos je nama i dobro uz takve “kolege”.
Imate apsolutno pravo; zato i jesam gornjim postom zavrÅ¡io jalovu raspravu s dotiÄnim.
Upravo je proÅ¡li tjedan kolega general usmjerio svoju energiju prema jednoj uÄenici vrijeÄ‘ajući je zbog njezina tjelesnog izgleda. Roditelj je dolazio u Å¡kolu, ali kao i viÅ¡e puta prije, na tome će i zavrÅ¡iti.
A ja ću se ovaj puta pobrinuti da ovo ne budu tek “jalove rasprave”! Dok na portalu iznosi “Å¡to nas ide”, istovremeno u Å¡kolu dolaze roditelji, prosvjeduju zbog njegovog neprihvatljivog ponaÅ¡anja, piÅ¡u se zapisnici. Ima ih nekoliko, sa jednim sam bio upoznao i uredniÅ¡tvo. Kako je napisao “Å¡kola do bola” radi uÄenika zbog kojih, valjda, i jesmo u Å¡koli.
Å to reći o Äovjeku koji je dovoljno hrabar da Å¡amara djecu od 12 – 13 godina na nastavi, ali nema hrabrosti danas, kad je proÅ¡ao pored mene, pogledati me u oÄi, obratiti se, reći koji ima problem, popriÄati kao Äovjek s Äovjekom, nego gleda u pod, a sad prijeti tipkovnicom da će se “on pobrinuti”?
Jest, ima zapisnika o meni, sastavljanih u potaji, lažiranih, jer to je naÄin, to je jedini naÄin na koji vi znate djelovati. Bizantinska laž koja nema petlje stati pred Äovjeka i reći Å¡to ga muÄi. No, kad već spominjete onu svoju sramotu koju ste o meni sastavili i poslali uredniÅ¡tvu, imate li barem obraza ovdje obznaniti Å¡to Vam je uredniÅ¡tvo odgovorilo?
Ova rasprava odavna je trebala stati; preÅ¡li ste granicu dobrog ukusa, a ja sam kriv Å¡to Vam uopće pridajem pozornost. Ukoliko nastavite i dalje prosipati frustraciju po portalu, bit ćemo prisiljeni tretirati Vas na u takovim prilikama uobiÄajen naÄin:
“Sestro, injekciju!”
Nema na Äemu! I drugi put!
Sastavljenih u potaji, lažiranih… Sestro injekciju… Da!
Da bi reÄ rekel!
Hm..Å¡amaranje uÄenika, vrijeÄ‘anje …. ???