Ministar Å ustar imenovao savjetnika za – povijest

Oktroiranje mimo struke se nastavlja. Dr. Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata, imenovan je ministrovim “posebnim savjetnikom za povijest”, rečeno je u priopćenju MZOS-a. Zadaća dr. Nazora bit će, kako je navedeno,”rad na kurikulumu povijesti i suradnja na kurikularnoj reformi u cjelini”. Uz njega, imenovani su i savjetnici za istraživanje i razvoj te sport, dok je ministar iz nekog razloga već objavio da za savjetnicu za odgoj i obrazovanje imenuje Suzanu Hitrec, inače članicu Jokićeve Ekspertne radne skupine koja je, samo nekoliko sati nakon objave te informacije, zahvalila na časti i odbila imenovanje.

Dakle, ponovimo: imenovani su savjetnici za sport, znanost i – fanfare, molimo – povijest. Kao Å¡to je netko negdje komentirao: dobili smo savjetnika ne za rjeÅ¡avanje pitanja prijevoza učenika, ne za reformu mreže Å¡kola, ne za povećanje izdvajanja za obrazovanje, ne za jednosmjensku nastavu, ne za pitanje inkluzivnosti naÅ¡ih Å¡kola, ne za licenciranje ravnatelja i učitelja, ne za opremanje Å¡kola, ne za energetsku učinkovitost Å¡kolskih zgrada, ne za kvalitetnije stručno usavrÅ¡avanje učitelja, ne za razvoj digitalnih sadržaja, ne za rjeÅ¡avanje isplata studentskih stipendija, ne za rjeÅ¡avanje isplata stipendija djeci branitelja, ne za reformu strukovnog obrazovanja već za – povijest.

Nije poznato je li državna vlast čak i u najbizarnijim autokratskim režimima ovako izravno zadirala u jedno specifično i stručno područje koje s njenom djelatnošću nema ama baš nikakve veze. Riječ je zapravo o administrativnoj besmislici jer izgleda da nekima nije jasno što je država i što bi u 21. stoljeću, a donekle i u 20., trebao biti njezin djelokrug rada. Nečega sličnog se možemo sjetiti samo iz Orwellove 1984. koja je, podsjetimo, karikatura i groteska i indikativna je činjenica da je još nitko nije uvrstio u školsku lektiru. Pa, dobro, bar znamo u kom smjeru idemo. To jest, u kojem smjeru bismo mogli ići, s obzirom da je pitanje hoće li aktualna vlada preživjeti, što ipak pokazuje da prirodni zakoni počinju funkcionirati i da postoji ograničenje kolika se količina gluposti može nakupiti na jednom mjestu prije nego što sve skupa kolapsira pod vlastitom težinom.