(Slobodna Dalmacija) Dok se ovih dana sva sila odraslih glava nadigla govoriti o reformi obrazovanja, a meÄ‘u struÄnjacima i profesorima ima tu stranaÄkih ideologa, akademika, ali priznat ćete, i svakojakih laprdala i raznih politiÄkih spadala, oni kojih se to prvenstveno tiÄe ne dižu glave s pretrpanih udžbenika.
U jeku priprema za zavrÅ¡ni ispit srednjoÅ¡kolskog obrazovanja i upisa na fakultet, ukrali smo vrijeme nekolicini splitskih maturanata kako bismo doznali Å¡to misle o sustavu iz kojeg su netom iziÅ¡li, je li državna matura pravedna i potrebna, isplati li se znanje i uÄenje u državi koja je korumpirana, kakva je budućnost reforme Å¡kolstva, zaÅ¡to mladi ne Äitaju, zaÅ¡to sluÅ¡aju cajke…
Pozvali smo ih u “Slobodnu” za okrugli stol, nisu svi odlikaÅ¡i, ali imaju Ävrste stavove, koliko Ävrsti u tim godinama samo mogu biti, i ne boje ga se slobodno izreći. Å toviÅ¡e, od svih onih stabala, koje su im odrasli podmetnuli, izuzetno dobro vide Å¡umu!
Tamara VukiÄević zavrÅ¡ila je Prirodoslovno-matematiÄku Å¡kolu i želi upisati medicinu, Ivan Frka Å eparović iz ÄŒetvrte gimnazije “Marko Marulić” sprema se za stomatologiju, Karlo Delić iz Treće gimnazije želi na fiziku i matematiku, Karlo KarninÄić iz Prve gimnazije nada se sociologiji ili kineziologiji, Karla Zahirović iz Druge gimnazije odlazi u Essex kod Londona na ekonomiju, Roberta SkoÄić iz UmjetniÄke Å¡kole žarko želi studirati montažu na Dramskoj akademiji, ali spremna je na rezervnu varijantu, a Anja Anić Matić iz Pete gimnazije odluÄila se za hrvatski jezik i književnost te povijest u Splitu.
SD: Split ili Zagreb?
TAMARA: Zagreb. Raduje me nova sredina.
IVAN: Kandidirao sam se i u Zagrebu, ali radije bih ostao u Splitu. Ne bi mi se bio problem uklopiti u novu sredinu, ali ovdje mi je ljepše i komotnije.
DELIĆ: Iden se malo osamostalit u Zagreb, vrijeme je.
SD: Dakle, spreman si kuhati i prati?
DELIĆ: Ima menza. Mater će valjda koji put autobusom poslat fažola…
KARNINÄŒIĆ: Biram Split zato Å¡to je ovdje sociologija istraživaÄkog smjera, a tu je i kineziologija.
KARLA: Engleska je za mene potpuno novo iskustvo, mislim da ću se snaći, zaposlit ću se i olakšat roditeljima financiranje. Preko UniWorlda imam kredit koji će mi pokriti trošak studiranja, a poslije ću ga vraćati.
ROBERTA: Znan da radi montaže moran u Zagreb, ali draži mi je Split. Ajde, molin te, u Zagrebu ti tribaju dvi ure da stigneš na kavu. Ovde ću konkurirat za povijest umjetnosti i književnost.
ANJA: Ostajem u Splitu i nisam uopće razmišljala o Zagrebu.
SD: Sad kad ste izašli iz klupa, recite što biste, da možete, promijenili i što mislite o novome kurikulumu?
KARLA: Kurikulum nije bitan jer svaka Å¡kola i svaki profesor predaje na svoj naÄin, a ako ne zna prinit znanje, može bit i najbolji kurikulum na snazi, to uÄenicima neće pomoć. Kad je neka Å¡kola na loÅ¡em glasu, profesori okrivljuju uÄenike, a zapravo su sami krivi za to. Treba profesore minjat.
DELIĆ: Nas taru s jako puno toga i radimo puno. Ako želite bolje ocjene, satrat ćete se, ali većina je korektnih profesora i rijetki gledaju kroz prste. Ali neke lekcije su ubitaÄne i nepotrebne. A profesore bi, kao u Finskoj, trebalo stavljati na stalnu provjeru.
KARNINÄŒIĆ: Kad se okreneÅ¡ iza sebe, shvatiÅ¡ da je vrlo malo profesora koji uÄenike motiviraju za svoj predmet. Možda dvoje, troje…
ANJA: Ima ih kojima se ne može ništa, ni prijava inspekcijama, ni ravnatelj. Kako je moguće da nitko u generaciji nema peticu iz kemije? Imali smo pitanje u kontrolnom kakvo se postavlja na diplomskome radu kemijskog fakulteta. To me frustrira. Žalila se svaka generacija, a ravnateljica kaže da je nemoćna.
DELIĆ: Zanimljivo je kad ravnatelji kažu da su nemoćni.
KARLA: A bili su moćni zapošljavat preko veze.
ROBERTA: U naÅ¡oj Å¡koli su profesori izvrsni, atmosfera je opuÅ¡tena i to ne samo iz struÄnih predmeta, već i ovi iz općih predmeta.
TAMARA: Postoje profesori koji nas još uvijek inspiriraju.
IVAN: Ja u svojoj Å¡koli mogu takve izbrojati na prste jedne ruke.
TAMARA: UÄitelji bi trebali uÄiti od nas.
KARNINÄŒIĆ: Trebalo bi možda u srednje Å¡kole uvesti uÄeniÄko ocjenjivanje profesora, kao na fakultetu.
KARLA: U nas provjeravaju samo one koji su na zamjeni i žele se zaposliti. Ravnateljica najavi da će mu doć na nastavu, a onda nas on prije toga moli da mu ne picamo i da suraÄ‘ujemo. Å ta ćeÅ¡, mi ga razumimo, ali jasno nan je sve…
SD: Kažete da se profesori zapošljavaju preko veze. Državna matura htjela je iskorijeniti korupciju i manipulacije prilikom upisa na fakultet, je li se u tome uspjelo?
SVI: Nije. Trebalo bi ostavit samo prijemne ispite.
ROBERTA: Da su ostali samo prijemni, ja bi se sad pripremala za montažu, a moram se gnjavit s maturom.
ANJA: Možda treba ostavit maturu jer evo, koliko puta sam u Å¡koli Äula od nekoga “ići ću na Ekonomiju jer mi je tamo tatin prijatelj…”
IVAN: To ti je danas normalno, ako imaÅ¡ vezu, dobro ti je… Nisam siguran da se ne namiÅ¡taju prijemni ispiti.
DELIĆ: Zar nije tako svugdje, kad ideÅ¡ kod doktora, sve je preko veze. Mi to vidimo, ali zatvaramo oÄi. Mi u MIOC-u znamo da u nekim Å¡kolama profesori pomažu uÄenicima na ispitu državne mature. Nas naÅ¡i ne bi ni pogledali, ali u nekima Å¡apću uÄenicima, to je javna tajna. Matura bi bila poÅ¡tena samo da nas stave svih u jedan veliki hangar u isto vrijeme.
ANJA: Javna je tajna i da dvije zagrebaÄke gimnazije uvijek dva dana ranije znaju Å¡ta će bit na ispitu. Ne znam, tako se priÄa.
DELIĆ: Nije pošteno i to da za vrijeme ispita ne smiješ postavit pitanje, a ima ih puno nejasnih.
IVAN: ToÄno. Pitanja su lektorirana, ali lektori na primjer ne poznaju esenciju kemije, kako će onda znat je li jasno ili nije.
ANJA: MožeÅ¡ ruÅ¡it maturu na tim dvosmislenim pitanjima, ali u ovoj državi se sve provuÄe, Äak i to. Veći je apsurd Å¡to ovi Å¡ta idu na medicinu ili stomatologiju moraju polagat Å¡est predmeta. I ne samo to, forsiraju nam pitanja o Äasopisima iz književnosti. Ono, koje godine je bio koji urednik, apsurd, nema nijedne mature bez takva dva – tri pitanja.
TAMARA: Da je državna matura dovoljno uÄinkovita, ne bi bilo prijemnog…
IVAN:… koji trebamo platit. Evo ja za stomatologiju 300 kuna, a prijavio sam se na tri fakulteta.
DELIĆ: Ne može matura pokrit spektar znanja svih škola. Prije su prijemni bili puno teži na nekim fakultetima, a to je bio izazov kad znaš za što se spremaš.
IVAN: Loše je šta moraš spremat neke predmete koji ti uopće nisu potrebni za studij koji si odabrao i u potpunom su srazu s njim.
TAMARA: Meni nije potreban hrvatski za prijemni, a sada trošim puno vremena na pripreme. Kemija i bologija mi je puno potrebnija
SD: Jesu li ocjene realni odraz znanja?
SVI: Nisu.
DELIĆ: Ima veze s trudom i radom. Iako to ne znaÄi da ćete, Äak i ako sve nauÄite, dobiti dobru ocjenu. Ali, ipak se isplati bit marljiv i discipliniran, jer talent ne vrijedi bez toga.
ROBERTA: Zna se da je talent 30 posto, a ostalo rad.
ANJA: Mene frustrira Äinjenica da mogu raditi na neÄemu mjesec dana, a opet dobiti jedan. Na primjer, Äitam “Kiklopa”, evo iskreno, već mjesec dana jer to je kompleksno djelo, a pitat će me u Å¡ta je neki lik bio odjeven umjesto Å¡ta simbolizira. Trebalo bi se usredotoÄit Å¡to to djelo predstavlja u danaÅ¡njem svijetu.
SD: Puno se govorilo o izboru lektire, što vi kažete na to?
KARLA: Meni je ova lektira iz Äetvrtog srednje super, ali one prije i ne baÅ¡.
SD: Koliko znam, poÄinje s antikom, a to je dosta neprivlaÄno? Mislim da je jedino “Lovac u žitu” u prvom srednje u skladu s godinama, zar ne?
DELIĆ: Mi smo ga prebacili u 4. srednje, jer kronološki tu i spada.
IVAN: Valjda nam kompleksnija djela ostavljaju za kraj.
ROBERTA: Mene je Homer ubija, to mi je prva duja u životu i zadnja.
DELIĆ: “Zlatarevo zlato” na prvih 50 stranica 50 likova… Pa to nas satare.
ANJA: Mi smo prva generacija koja Äita “Kiklopa”, inaÄe se radi na faksu.
SD: ZaÅ¡to mladi ne Äitaju dovoljno?
DELIĆ: Ubije nas lektira do Äetvrtog srednje.
IVAN: Nema u nas ÄitalaÄke kulture. Lektira nam je nametnuta, a Äini mi se da vani to nije tako strogo, vidim mlade strance kako stalno Äitaju, idu s knjigama po ulicama, kindlovima, Äak i na BaÄama, sluÅ¡aju audio knjige, vjerojatno vani to nije tako strogo s lektirom.
SD: Mislim da i vi Äitate, ali neÅ¡to drugo, možda portale sa smartphonea i sliÄno. Pratite li politiku i mislite li da se treba politiÄki angažirati?
DELIĆ: Pa zar ne vidite kako u politici prolaze inicijative mladih? U svim podruÄjima ih se zatre u startu.
ANJA: Mi smo potiskivani, izgubiš volju, nemoćan si.
DELIĆ: Onda se Äude zaÅ¡to mladi idu vanka.
ANJA: Problem je Äim netko želi otić, znaÄi da mu nije dobro…
KARNINČIĆ: Ja ponešto pratim i mogu reć da nisam zadovoljan. Nisam bio zadovoljan ni s prošlom vladom, ali ova sada nije uopće vlada, ni HDZ ni Most nemaju konkretan plan šta napravit s ovom državom, ali se i ne trude ostavit dojam da rade nešto, nego da će možda nešto napravit.
ROBERTA: Ma ti politiÄari rade budale od nas, Å¡ta mene briga za njih, budale side i imaju 20 iljada kuna plaću…
ANJA: A niti ne side! Uzeli su praznike…
KARNINČIĆ: I kad dođu u Sabor, Karamarko i Petrov gledaju u mobitel.
ROBERTA: Gledala san jedan Sabor, kolju se i niÅ¡ta viÅ¡e…
TAMARA: Ja pratim politiku i mislim da je treba pratit.
IVAN: Mi kao pojedinci ne možemo ništa promijenit, jer u narodu je moć.
DELIĆ: Mi se ne stižemo pobunit, jer imamo puno posla.
ANJA: Samo 14 eseja na višoj razini mature i to usporednih!
SD: Dobro, mislite li da ćete svo to znanje moći upotrijebiti. Hrvatskom obrazovanju upravo se prigovara nekompetencija Ä‘aka…
KARLA: U nas još dica u osnovnoj moraju znat svako jezero u Americi, a Amerikanci ne znaju ni di je Hrvatska, toliko o tome.
DELIĆ: Upišete MIOC jer vas zanima matematika, a najviše radite povijest i zemljopis. Ovo ne govorim iz ponosa, nego iz samosažaljenja.
ROBERTA: Zemljopis je totalno nepotreban, imaÅ¡ Google, internet, ukucaÅ¡ i znaÅ¡ sve…
TAMARA: Meni, na primjer, glazbeni i likovni u ovoj školi samo uzimaju vrijeme, možda bi mi trebalo nešto za opću kulturu, ali puno mi je važnija biologija i kemija, nema smisla ništa što nam puno vremena odnosi.
SD: A je li vjeronauk potreban u Å¡kolama?
TAMARA: Aposlutno je nepotreban, trebalo bi ga odvojiti od škola kao i vjerska obilježja, zna se da svatko tko želi može ići u crkvu i pohađati vjeronauk.
KARLA: Nama Äasna uÄ‘e u razred i s vrata nam kaže da “ko ne viruje, ravno u pakal”, toliko o sekularizaciji druÅ¡tva i Å¡kolstva. Ako se želiÅ¡ krizmat, moraÅ¡ ić na Å¡kolski i crkveni vjeronauk…
DELIĆ: Znamo da smo sto godina iza Europe. Da sad krenemo mijenjat, ne stignemo.
ROBERTA: Ipak na vjeronauku neÅ¡to uÄiÅ¡ o drugim religijama, o moralu…
IVAN: U nas se na vjeronauku uglavnom priÄalo o aktualnim temama, pomolimo se na poÄetku i na kraju sata i to je u principu sva vjerska pozadina toga sata…
ANJA: O moralnim pitanjima se uÄi na etici i može se izabrat.
SD: Kad ste već spomenuli etiÄka pitanja, mislite li da živimo u druÅ¡tvu koje je dovoljno etiÄno i pravedno?
TAMARA: Ne, cijelo druÅ¡tvo ne funkcionira po naÄelima pravednosti. Pa i Å¡kolstvo tako funkcionira, varanje se opraÅ¡ta…
KARLA: Živimo, ka, u demokratskom društvu koje nije demokratsko.
ANJA: Znanje gleda u budućnost, a politika gleda danaÅ¡njost. Ja od prvog srednje sluÅ¡am da smo mi stup države, ali nam se nikad neće dat prilika dok smo mladi da budemo ti stupovi. Oni ne shvaćaju da smo mi ta poslijeratna generacija, generacija krize koja može donijet promjene… Mi smo potiskivani, izgubiÅ¡ volju, nemoćan si.
IVAN: Nepravda je na Balkanu, to je stereotip.
DELIĆ: Nepravda je godinama ovdje i godine će trebati da je se iskorijeni.
SD: Primjećujete li vi sve veće socijalne razlike meÄ‘u uÄenicima?
ANJA: Primjećujemo, ali kolegijalni smo i nećemo upirat prstom u nikoga.
KARLA: Kad sam odrasla, shvatila sam koliko je u osnovnoj toga bilo. Itekako smo svjesni toga, osjete se razlike.
SD: Mislite li onda da su maturalne veÄere i putovanja preskupi?
FRKA: Malo je pretjeran ceremonijal za maturalnu veÄeru, ali naÅ¡a Å¡kola je napravila drugaÄije, mi smo se pretrgli oko toga i na kraju je naÅ¡a veÄera bila od jeftinijih u gradu. Oko 500 kuna.
KARLA: Svima je bila toliko.
ROBERTA: Naša 250!
KARLA: Cila ta priÄa je lipa i slatka, ali znan da malo previÅ¡e koÅ¡ta. Mene je iznerviralo Å¡ta smo platili bend deset tisuća kuna, a svirali su nam samo sat i po vrimena.
IVAN: To ti je sve stvar organizacije, mi smo se cjenkali, dali manje, a svirali su nam Å¡est sati.
ANJA: Mi smo imali super program.
SD: A ekskurzije, treba li ih biti toliko i jesu li one preskupe za roditelje?
ANJA: Ja nisam ni išla zato što mi je to precijenjeno.
TAMARA: Mi smo dosta jeftino proÅ¡li u GrÄkoj i dosta smo vidjeli.
KARLA: Mi smo oko tri i po tisuće platili, imali smo dobru vodiÄku u Pragu… Agencije nekim uÄenicima mogu ponuditi besplatno.
ANJA: Ma je, imali smo mi majku koja nije mogla platiti, ali je odbila da joj daruju, jer joj je to bilo ispod dostojanstva.
Zamislite kako je roditelju koji ne može priuštiti djetetu. Zato treba razmislit o ekskurzijama.
KARLA: Sve se može i jeftinije organizirat.
SD: Imamo li mi zbilja besplatno školstvo? Istraživanja pokazuju da sve više spadamo u red zemalja s kastinskim odnosima, siromašni se ne mogu školovati.
ANJA: Besplatno je, ali puno toga se plaća. Mene recimo glazbena Å¡kola mjeseÄno izaÄ‘e preko tisuću kuna. Dok sam trenirala plivanje, i to je mjeseÄno bilo 200 kuna, koÅ¡tala su natjecanja…
TAMARA: Subvencija za prijevoz uÄenika koji žive izvan grada nije dovoljna, tu je joÅ¡ i obrok u Å¡koli…
SD: Zašto su toliko masovne repeticije i jesu li potrebne? Kroz njih se vide socijalne razlike koje su u vezi s uspjehom. Plaćate li pripreme za maturu?
IVAN: Nisu potrebne, nego smo se mi razlinili, dica se oslanjaju na roditelje, ne mora se pretrgnit slušat organsku kemiju ako zna da će mu roditelj u subotu popodne dat za repeticije. Ja plaćam pripreme samo iz matematike.
TAMARA: LakÅ¡e je kad ti neko servira i posveti se samo tebi… InaÄe, ne plaćam pripreme, ponavljam staro gradivo sama.
ANJA: Moji meni nikad ne bi platili repeticije, ali sad idem na matematiku. U nas su uÄenici stekli naviku picavanja i to im roditelji opravdavaju. I to najÄešće oni s prosjekom 4,9. Mi smo rekli profosorima, ali popuÅ¡taju im.
IVAN: Mislim da su i profesori izgubili volju za neke stvari, vidjeli ste onaj zadnji Å¡trajk kad je bio, razoÄaranje općenito, ima ih koji su duÅ¡om i tijelom za posao, a ima ih i koji kaže Å¡ta me briga…
TAMARA: Pa Å¡ta će profesori istraživat ako im roditelji donose ispriÄnice…
KARLA: Sad u ove e-dnevnike uđeš priko materinog e-maila i sam opravdaš, ne radin ja to, oden u doktora.
KARNINÄŒIĆ: Ja nisam nikad iÅ¡ao na repeticije osim neÅ¡to malo na kraju prvog i drugog razreda zbog grÄkog. InaÄe, ne plaćam pripreme za maturu, izabrao sam matematiku nižu razinu i oÄekujem da to mogu sam rijeÅ¡it.
KARLA: Puno je repeticija zbog lijenosti! Igra to ulogu i kakav je profesor, kako objaÅ¡njava i, naravno, koliko sam radiÅ¡ na satu. Repeticije su teÅ¡ka papilova… Ne može se u uru vrimena objasnit prije kontrolnog, uzmu ti sto kuna sat-dva, a ti ne nauÄiÅ¡ niÅ¡ta.
TAMARA: Da, to je brzo rjeÅ¡enje i nije pravi rad…
ROBERTA: Ljudi valjda misle da kad plate, da to i vridi. I sad imamo pripreme za maturu u školi, ali ljudi plaćaju izvan škole jer su lini ostat koji sat duže. Više cijene ono šta plate, to je tako.
SD: Ima li u Splitu dovoljno mjesta za izlaske i zašto se toliko slušaju cajke?
TAMARA: Toliko su cajke sveprisutne da ih ne možeš izbjeć.
IVAN: Ima neÅ¡to malo mista za izać, a da nisu cajke. InaÄe, svi idu pa kažeÅ¡ “iden i ja” ili ostajeÅ¡ doma. Stvarno nema raznolike ponude.
KARLA: Meni je O.K. i zabavit se na zidiću, jer realno nema mista za izać. Ima mista di vlasnici ne vole cajke, ali to im ide.
SD: Ultra je joÅ¡ u naÅ¡em gradu, jel’ vam drago?
IVAN: Svi idemo na Ultru jer nemate osjećaj da ste uopće u Hrvatskoj. Svi su pozitivni, osim dok ne proÄ‘e neko naÅ¡, toÄno se vidi…
SD: Mislite da nam nedostaje smisao za razliÄitosti?
TAMARA: Da, mi smo vrlo homogeni.
IVAN: Ali ipak se minja na bolje, mi smo generacija interneta.
KARNINÄŒIĆ: Netrpeljivost prema drugaÄijima je možda viÅ¡e stvar nekog bunta nego Å¡to je stvarno ima. Ima viÅ¡e Ä‘ira, a ne iz prave mržnje.
KARLA: O izbjeglicama su bila vrlo razliÄita razmiÅ¡ljanja. Masu njih je reklo “vrati ih, pobij ih”. Bilo je dosta migranata meÄ‘u njima, valjda zato, ali većina ljudi je normalno razmiÅ¡ljala.
TAMARA: Normalno, svi smo mi ljudi…