Staščik-Flanderičin poučak: Ako se iz učionica čuju krici, zatvorite vrata

Da mnogi Å¡kole smatraju zgradama koje služe čuvanju djece, dok su sve ostale funkcije sekundarne, znali smo i prije. No, materijalni dokaz tome dobili smo ovih dana u obliku dopisa Snježane Staščik, pročelnice za obrazovanje Osječko-baranjske županije, kojim se Å¡kole na tipičan Å¡erifski način obavjeÅ¡tava da će, ukoliko učenicima izreknu pedagoÅ¡ku mjeru preseljenja u drugu Å¡kolu, za to same snositi troÅ¡kove “jer županija za to nema sredstava”. U dopisu se “zahvaljuje na dosadaÅ¡njem radu” i mole stručne službe da “ulože dodatni napor u odgojno obrazovnom procesu za problematične učenike kako ne bi dolazilo do povećanih troÅ¡kova”.

Možda treba pojasniti, iako je vjerojatno dovoljno jasno, ali teÅ¡ko za povjerovati: pod “povećanim troÅ¡kovima” misli se na autobusne karte.

Da bi cirkus bio potpun, o postupku premjeÅ¡tanja učenika u drugu Å¡kolu oglasila se i psihologinja dr.sc. Gordana Buljan-Flander ponovivÅ¡i mantru kako to “nikako nije rjeÅ¡enje”. U ovoj mantri – koju služamo već desetljećima – dr. sc. Buljan-Flander se poziva na “američku praksu” po kojoj, kaže, mjere isključenja ne donose rezultate.

Ipak, s obzirom na različite situacije u različitim podnebljima, možda bi imalo više smisla pozivati se na hrvatsku praksu koja kaže da ovaj postupak itekako jest rješenje. Kao prvo, iz prakse znamo da učenik nakon preseljenja uglavnom promijeni ponašanje, a kao drugo, zahvaljujući osnovnoj logici znamo da se svakako pomoglo ostalim učenicima koji više ne moraju trpiti verbalno i fizičko nasilje i konačno mogu pratiti nastavu bez ometanja, čak i ići u školu bez straha.

No, za dr. sc. Buljan Flander “praksa” očito znači “netko je u Americi napisao, a ja sam pročitala”, a ne “istražila sam na terenu”.

Zanimljiva je i rečenica da “preseljenje nikome neće pomoći”. Naime, svi u čijim Å¡kolama se izrekla mjera preseljenja mogu potvrditi da ta mjera ima penicilinsko djelovanje i na ostale učenike sklone izgredima. Učenici odjednom vide da odreÄ‘ena ponaÅ¡anja nose odreÄ‘ene posljedice i odjednom i ostale pedagoÅ¡ke mjere imaju odreÄ‘enu težinu. Ako niÅ¡ta drugo, kao stanice na putu do one zadnje – koja ih miče iz poznate okoline, oduzima im njihovu publiku i stalne žrtve i Å¡alje ih na nepoznat teren. Pa se odjednom učenik koji bi se inače smijao na izrečen ukor, nakon Å¡to je kolega i uzor nestao iz okoline – smiri i ponaÅ¡a kulturno. No, i on je, prema miÅ¡ljenju uvaženih pročelnice i dr. sc. psihologinje, “nitko”. Kao i drugi (m)učenici u njegovom razredu, koji mogu predahnuti i od njega. Svi su oni “nitko”.

Indikativno je da je “preseljenje u drugu Å¡kolu” za sada jedina pedagoÅ¡ka mjera koja ima pravu, stvarnu i opipljivu posljedicu. Do ove Å¡kolske godine se rijetko koristila jer joj mora prethoditi cijeli niz drugih mjera koje imaju otprilike vrijednost papira na kojemu su otisnute (Å¡to mekÅ¡i, to bolji), plus tromjesečni “stručni tretman”, a kvaka se dosad sastojala da su se sve te mjere krajem Å¡kolske godine poniÅ¡tavale i brojač se vraćao na nulu. No, ove godine, novim pravilnikom, ovog poniÅ¡tavanja viÅ¡e nema i u novoj Å¡kolskoj godini, naslijeÄ‘ivanjem proÅ¡logodiÅ¡njih pedagoÅ¡kih mjera, odjednom je postalo lakÅ¡e doći do one posljednje, jedine stvarne, realne, materijalne, s osjetnim posljedicama.

Koju je sada županijska birokracija odlučila sasjeći zato jer “dodatnih sredstava za prijevoz učenika nema niti u planu, niti u proračunu”.

Ono Å¡to bi bilo zanimljivo utvrditi je kolika su sredstva u pitanju u usporedbi s “troÅ¡kovima reprezentacije” ureda pročelnice za obrazovanje, zapravo, u usporedbi s troÅ¡kovima bilo kojeg županijskog ureda

U konačnici, sve ovo nas dovodi do toga da će jedinu pedagoÅ¡ku mjeru koja sa sobom nosi konkretnu posljedicu moći izricati dvije vrste Å¡kola: one koje su u gradovima u kojima postoje bar dvije osnovne Å¡kole i one koje imaju novaca. U svim ostalima, učitelji će biti zamoljeni da čvrsto zatvore vrata kako uvažene prosvjetne vlasti i “stručnu” vrhuÅ¡ku ne bi uznemiralavli krici iz učionice.

Zato, stisnite zube. Imamo pedagoÅ¡ku mjeru koju nemamo. Županija ne želi plaćati – pa ćemo onda plaćati svi ostali.