(Index.hr) Velik broj osnovnih Å¡kola na podruÄju OsjeÄko-baranjske županije nastoji se rijeÅ¡iti djece s problemima u ponaÅ¡anju tako da traže njihov premjeÅ¡taj u druge Å¡kole. Budući da je rijeÄ o dosta velikoj županiji s puno sela i zaseoka, Å¡kola od Županije traži da se toj djeci osigura i prijevoz u drugu Å¡kolu.
Upravo je takva “pedagoÅ¡ka praksa” ravnatelja Å¡kola razljutila županijsku proÄelnicu Upravnog odjela za prosvjetu. Ona je poslala dopis na sve osnovne Å¡kole, u kojem traži od struÄnih službi Å¡kola da se potrude oko djece s problemima, umjesto da ih Å¡alju u druge Å¡kole i povećavaju time troÅ¡kove.
“Zbog uÄestalih izricanja pedagoÅ¡kih mjera odnosno preseljenje uÄenika iz jedne u drugu osnovnu Å¡kolu, dolazi i do povećanih troÅ¡kova prijevoza uÄenika. S obzirom na to da dodatnih sredstava za prijevoz uÄenika nemamo niti u planu, niti u proraÄunu, Å¡kole će morati iz vlastitih prihoda plaćati navedeni troÅ¡ak.
Zahvaljujemo na dosadaÅ¡njem trudu i molimo struÄne službe u Å¡kolama da ulože dodatni napor u odgojno obrazovnom procesu za problematiÄne uÄenike, kako ne bi dolazilo do povećanih troÅ¡kova”, stoji u dopisu Snježane StaÅ¡Äik, proÄelnice Upravnog odjela za prosvjetu, OsjeÄko-baranjske županije.
“Novca za prijevoz nemamo, a preseljenje nikome neće pomoći”
ProÄelnica StaÅ¡Äik u razgovoru za Index, osvrnula se na spomenuti dopisu, istiÄući kako Županija za takve stvari nema novaca te dodala kako to, uostalom, nije ni rjeÅ¡enje.
“Mi smo po javnoj nabavi ugovarali prijevoz uÄenika do 44 Å¡kole i za to su osigurana sredstva. No, sad se Äesto provode pedagoÅ¡ke mjere premjeÅ¡taja problematiÄne djece u drugu Å¡kolu. Naime, Å¡kola ima uÄenika koji im je nemoguć i žele da se preseli u drugu Å¡kolu, kako bi rasteretili svoju Å¡kolu. Potom Ured državne uprave donese naredbu da dijete ide u Å¡kolu u drugom mjestu, a otac djeteta se pita kako će dijete ići u Å¡kolu jer do te Å¡kole nema prijevoz.
Mi bi sad trebali plaćati jedan bus ili taksi djetetu da ide u Å¡kolu. Dosad smo takve sluÄajeve odraÄ‘ivali, ali to nam je dodatni troÅ¡ak i za to viÅ¡e nemamo novaca. Država pak donosi razne pravilnike kojima obvezuju osnivaÄa da izvrÅ¡e ono Å¡to su oni zamislili, a ne poÅ¡alju nam sredstva.
Ovo s premjeÅ¡tanjem djece je sad postala poÅ¡ast, a mi bi kompletan proraÄun Uprave trebali troÅ¡iti na putovanje i prijevoz djece. To nije rjeÅ¡enje, to se treba drugaÄije rijeÅ¡iti, a ne preseljenjem jer se time neće pomoći nikome, treba raditi s djetetom koje im stvara probleme”, rekla je proÄelnica.
Buljan Flander: Protiv sam da se djeca s problemima u ponašanju premještaju
S tim se složila i poznata psihologinja prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaÅ¡titu djece grada Zagreba, te ujedno osnivaÄica udruge za pomoć zlostavljanoj i zanemarivanoj djeci Hrabri telefon.
Ona je kazala kako premještanje djeteta u drugu školu nikako nije rješenje.
“Djeci s problemima u ponaÅ¡anju treba pomoći. Ako ih samo premjestimo u drugu Å¡kolu, nismo niÅ¡ta napravili. Takvo ponaÅ¡anje možemo zaustaviti jedino ako rijeÅ¡imo uzrok. Treba razgovarati i raditi s djetetom i njegovom obitelji”, rekla je prof. Buljan Flander.
Dodaje kako se prije par godina stvorila ideja da se nemirna djeca suspendiraju sa sata, no istiÄe, kako je protiv toga.
“Iskustva iz Amerike su pokazala kako se uvijek jedna te ista djeca suspendiraju. ZnaÄi da suspenzija nikako ne pomaže i zato je jako bitno raditi s djetetom i obitelji. Mi smo nekad U Klaićevoj bolnici imali sistematske preglede djece od pete godine. Tako smo mogli prepoznati riziÄnu djecu i obitelji već od njihove pete godine. Odmah smo krenuli raditi s njima kako bi se prevenirala problematiÄna ponaÅ¡anja. Na žalost, danas toga nema jer je mentalno zdravlje zapuÅ¡teno. Jedina su rjeÅ¡enja takvih problema s djecom, rano prepoznavanje problema i rana intervencija”, zakljuÄila je prof. Buljan Flander.
Pozivam gospoÄ‘u ProÄelnicu i gospoÄ‘u psihologinju prof. dr.sc. G.B.F. da doÄ‘u u moju Å¡kolu i „poprave“ djecu koju bismo trebali preseliti u drugu Å¡kolu. Neka “razgovaraju s djetetom i obitelji“ i rijeÅ¡e nasilje u obitelji, alkoholizam, duÅ¡evne poremećaje, teÅ¡ku neimaÅ¡tinu i druge sitnice koje mi ljenjivci u Å¡kolama ne znamo rijeÅ¡iti. Å to je to takvim pametnicama i kapacitetima? Sitnica!
Da ne spominjem kako nam se Å¡alju naputci da u rjeÅ¡enjima o obliku Å¡kolovanja ne stavljamo da djetetu treba pomoć nekih struÄnjaka (logopeda, defektologa…) jer ih na naÅ¡em podruÄju nema ili da ne predlažemo Å¡kolovanje u posebnoj skupini, koje takoÄ‘er nema.
Uvažene „struÄnjakinje za tuÄ‘i posao“ možda ne znanju da se dijete seli u drugu Å¡kolu radi njega samoga, a ne da se „rastereti svoja Å¡kola“. U onih nekoliko primjera iz mog iskustva, bilo da je dijete doÅ¡lo k nama ili smo ga premjestili, rezultati su za dijete bili pozitivni.
Pa Å¡to vi koji ste struÄni suradnici ne odgovorite proÄelnici?
Koji “vi koji ste struÄni suradnici”?