ZLOSTAVLJANA CURICA NAPISALA OPROÅ TAJNO PISMO Uzdrmana majka na rubu: ‘Dječak, sin poznatog sportaÅ¡a, maltretira je od drugog razreda, sve je lukaviji u tome…’

(Jutarnji list) Dragi moji prijatelji i obitelj. Meni je fakat žao ali to viÅ¡e ne mogu podnijeti. Ili me netko zeza u Å¡koli ili se svaÄ‘am s mamom. Meni je stvarno dosta svega!!! – stajalo je na izgužvanom papiriću koji je majka 13-godiÅ¡nje djevojčice, učenice 2. Osnovne Å¡kole u Varaždinu, pronaÅ¡la u kanti za smeće.

Od šoka je zanijemela, počela se tresti. “Bullying” koji njezina djevojčica proživljava u školi doveo je do toga da njezina djevojčica razmišlja o tome da si oduzme život?

Svaki dan razgovaraju o onome što se događa u školi. Djevojčica je povučena, ne voli pričati o problemima koji ju tište i ima osjećaj krivnje zbog onog što joj se događa, a majka je na rubu živaca zbog brige o kćeri i zbog toga nema strpljenja pa njihovi razgovori često prerastu u nadvikivanje. A da djevojčicu nešto tišti, nedvojbeno je. Majka je već u nekoliko navrata primjetila površinske rane na podlaktici svoje kćeri. Djevojčica isprva nije željela priznati kako su rane nastale i tek na majčino inzistiranje priznala je da je sama zarezala svoju ruku skalpelom.

Zadirkuju popularni

– Mama, kad se porežem, boli me ruka, a ne tu, u prsima – bilo je njezino objaÅ¡njenje.

Za samohranu majku, koja je izuzetno vezana uz svoju djevojčicu, bila je to kap koja je prelila čašu. Njezina djevojčica proživljava bullying u školi već godinama, a škola taj problem, unatoč učestalim prijavama, nije uspjela riješiti i na kraju je došlo i do eskalacije. Odlučila je zato o svemu javno progovoriti.

– Moja djevojčica je mirna, tiha, povučena i izuzetno osjetljiva. Lako se rasplače i ne zna se nositi s nasiljem ni u fizičkom ni u bilo kojem drugom obliku. Isto tako, poprilično je drugačija u odnosu na drugu djecu. Ne zanimaju je odjeća, fotografiranje selfieja i takve stvari. Voli stripove i već godinama uči japanski jezik. ÄŒinjenica da je drugačija i da je vrlo osjetljiva uzroci su zaÅ¡to su se dvojica malih nasilnika okomili na nju – ističe majka djevojčice.

– Nasilje je počelo u drugom razredu. Jedan dječak, sin jednog poznatog sportaÅ¡a, počeo ju je učestalo zadirkivati. Ona bi se na to rasplakala, Å¡to bi dovelo do novog zadirkivanja i tako unedogled. Budući da je taj dječak izuzetno popularan u razredu, i drugi kolege iz razreda su pratili njegov primjer i ubrzo je život u Å¡koli za moju djevojčicu postao pakao. S obzirom na to da je i kod kuće povučena, isprva nije željela sa mnom dijeliti Å¡to se dogaÄ‘a u Å¡koli, ali očito ju je to izjedalo jer se počela mijenjati. Povukla se u sebe i u svoj svijet. Bilo je potrebno puno razgovora i strpljivosti da sa mnom podijeli to Å¡to joj se dogaÄ‘a u Å¡koli – dodaje majka.

Pismena isprika

Nakon što joj se kći napokon otvorila, majka je slučaj prijavila razrednici koja je reagirala. Dječak koji je bio inicijator zadirkivanja, vrijeđanja i omalovažavanja nekoliko je puta bio prisiljen njezinoj kćeri napisati pismenu ispriku i razrednici se obavezati da će prestati s takvim ponašanjem.

– To, meÄ‘utim, niÅ¡ta nije rijeÅ¡ilo. Mali ‘bully’ je samo postao lukaviji i pronalazio kreativnije načine kako da je zadirkuje – naglaÅ¡ava majka.

Njezina je kći u Drugoj osnovnoj školi Varaždin u takvim okolnostima provela još tri godine, do završetka četvrtog razreda, kad se s majkom preselila u Rijeku i počela pohađati Waldorfsku školu.

– Mislim da je to bio nasretniji period njezina života. U toj Å¡koli bullying jednostavno nije moguć jer na bilo kakav oblik nasilja odmah reagiraju i nastavnici i osoblje Å¡kole, ali i sama djeca – naglaÅ¡ava majka.

No, životne okolnosti natjerale su majku i njezinu kćer da napuste Waldorfsku školu u Rijeci i vrate se u Varaždin.

Otvoreno vrijeđanje

Majka je odlučila ponovno je upisati u istu školu i u isti razred koji je već pohađala. Nakon povratka majka je podsjetila razrednicu na slučajeve bullyinga koji su se događali prije i zamolila je da obrati pozornost na to kako se više ne bi ponavljali.

– Maltretiranje je počelo doslovno od prvog dana povratka u Å¡kolu. Prva rečenica koju joj je taj dječak uputio nakon Å¡to se vratila iz Rijeke bila je: ‘Opet ti. ZaÅ¡to si se vratila glupačo?’ Zadirkivanje je preraslo u otvoreno vrijeÄ‘anje i omalovažavanje. S tim da je mali nasilnik dobio podrÅ¡ku u učeniku koji je doÅ¡ao u razred u vrijeme kad smo bile u Rijeci. Taj joj dječak danas u Å¡koli radi najviÅ¡e problema – ističe majka.

Å kola ne reagira

– Mojem djetetu gotovo svaki dan u Å¡koli ti dječaci govore da je glupa, da smrdi, da je nitko ne voli i da je najbolje da se ubije. To joj govore otvoreno i bez imalo kajanja pred kolegama iz razreda i drugim učenicima iz Å¡kole za vrijeme Å¡kolskih odmora, ali i tijekom nastave, pred razrednicom i nastavnicima, čak i trenucima kad odgovara za ocjenu. Iako puno uči i trudi se, ocjene su joj drastično pale, a svaki mi dan govori da se boji ići u Å¡kolu. Depresivna je i anksiozna, osjeća krivnju zbog svega Å¡to se dogaÄ‘a iako nije niÅ¡ta kriva i nedavno je to eskaliralo do te razine da se počela rezati skalpelom po podlaktici. A reakcija Å¡kole svela se na to da nju Å¡alju kod pedagoginje i psihologinje na razgovore, dok se malim ‘bullyjima’ niÅ¡ta nije dogodilo – naglaÅ¡ava majka.

– Å kola jednostavno ili ne zna ili iz nekog razloga ne želi rijeÅ¡iti problem. Podnosila sam na desetke prijava razrednici, pisala mailove ravnatelju, no moje dijete u Å¡koli i dalje svaki dan proživljava pakao. VrijeÄ‘ali su je i na Facebooku i kad sam to prijavila Å¡koli, rekli su mi da ono Å¡to se dogaÄ‘a na druÅ¡tvenim mrežama nije problem Å¡kole. Pisala sam i pravobraniteljici za djecu koja mi je odgovorila da je sve vezano uz Å¡kolu i odnose kolega iz Å¡kole, stvar Å¡kole i da je Å¡kola dužna reagirati.

No, u slučaju moje djevojčice Å¡kola ne reagira. Ti mali nasilnici na kraju proÅ¡le Å¡kolske godine, nakon Å¡to su nekoliko mjeseci svakodnevno vrijeÄ‘ali i omalovažavali moju djevojčicu, dobili su svjedodžbe u kojima stoji da se uzorno vladaju – naglaÅ¡ava majka.

– Sve to dogaÄ‘a se u Å¡koli kojoj je UNICEF prvi u Hrvatskoj dodijelio plaketu ‘STOP nasilju meÄ‘u djecom’. Ta je plaketa postavljena na ulazu u Å¡kolu i smuči mi se u želucu svaki put kad doÄ‘em u Å¡kolu i proÄ‘em pokraj nje – ističe majka.

Osuda Å¡kolskog osoblja

– Svaki put kad ode u Å¡kolu strepim pokraj mobitela hoće li me nazvati sva uplakana. ViÅ¡e ne znam Å¡to da poduzmem. PokuÅ¡ala sam rijeÅ¡iti taj problem bez pompe, ali Å¡kola i dalje ne uspijeva rijeÅ¡iti situaciju. I ne samo to. Nakon Å¡to je gradski vijećnikŽeljko Bunić na moju molbu javno objavio Å¡to se dogaÄ‘a, psihologinja Å¡kole pitala je moju kćer zaÅ¡to ja javno pričam o tom problemu. Ravnatelj pak tvrdi pak da nije riječ o sustavnom zlostavljanju. Majčina poruka za njega je: Dijete nije neki protokol, dijete je živo biće.

– Uopće mi nije bitno hoće li ti dječaci biti kažnjeni. Želim samo da zlostavljanje prestane i da moja djevojčica može bez straha odlaziti u Å¡kolu – zaključuje potresena majka.