(Novi list) piše: Jasmin Klarić
Nema, doista, bolje slike od otužnog stanja hrvatske javnosti i, posljediÄno druÅ¡tva, od sumanute rasprave koja se posljednjih dana razvila oko kratkog rada koje je prije nekoliko godina, u suradnji s kolegicom Aleksandrom Golubović, u RijeÄkom teoloÅ¡kom Äasopisu objavio aktualni ministar znanosti, obrazovanja i sporta Predrag Å ustar.
Sve je tu, doista, skoro pa nasilna politiÄka netrpeljivost, baziÄni nedostatak najtemeljnijih informacija, gotovo jednako golem nedostatak pažnje i posrnula medijska scena, koja i jest jedan od bitnih uzroka druÅ¡tveno-politiÄkog kaosa u kojem se obrela Hrvatska danas.
Nesretni bivÅ¡i laburist, a sadaÅ¡nji ministar znanstveno-prosvjetnog resora, tu je tek kolateralna žrtva, koju će zapjenjeni polemiÄari već sutra ispljunuti i zaboraviti, zajedno s RuÄ‘erom BoÅ¡kovićem i Charlesom Darwinom, Äim netko kaže “Bleiburg” ili “Jasenovac”, te će nastaviti postojati tek u falsificiranoj kolektivnoj memoriji kao “onaj koji je negirao evoluciju”.
Već je viÄ‘eni to rezultat besmislene javne hajke, poput one koja je kao “povijesnu istinu” ustanovila krivnju poteza Vlade Zorana Milanovića za produžetak recesije iz 2012. godine (kad je u minus, zbog dužniÄke krize, upala cijela EU), ili one koja se zgražala nad “luksuznom” javnom nabavom smartfona za državne dužnosnike.
Uglavnom: u priÄi o aktualnom ministru znanosti ne radi se, niti jedne milisekudne, o Å ustarovoj neznanstvenosti, ili religioznom fundamentalizmu, nespojivom s funkcijom koju obavlja. Ne radi se, niti jedne milisekunde, o sporenju Darwinove teorije evolucije, ili bilo kakvom znanstveno suspektnom djelovanju. Radi se, meÄ‘utim, o javnoj hajci na slobodu promiÅ¡ljanja i slobodu govora i, Å¡to je najgore, hajci koja dolazi s “lijeve” strane politiÄkog spektra, kao da nam nije dovoljno sve oÄitije ufanje Tomislava Karamarka i njegove sljedbe na operacionaliziciji najavljene slobode govorenja “u svoja Äetiri zida”.
Uostalom, za razliku od praktiÄki svih koji sudjeluju u ovoj isfabriciranoj i sumanutoj raspravi, odvojite sami 10-15 minuta i proÄitajte Å¡to su Golubović i Å ustar doista napisali . Tekst nije zahtjevan, nije nerazumljiv, niti pretenciozan.
Ukratko, radi se o, kako je i sam Å ustar neki dan izjavio, o staroj raspravi o odnosu znanosti i religije, o davno poznatim i izreÄenim argumentima jedne i druge strane i savrÅ¡eno jednostavnoj Äinjenici da znanost (barem na sadaÅ¡njem stupnju razvoja) ne može odgovoriti na sva pitanja. A gdje nema odgovora znanosti, tu ostaje prostora za religiju. Kao vjernik, Å ustar vjeruje da se tu nazire Bog, dok će oni koji nisu religiozni (poput mene) u tom prostoru nedogovorenih pitanja i dalje vidjeti samo – upitnik.
Smije li uopće vjernik biti ministar znanosti i obrazovanja? Valjda nitko ozbiljan ne bi negativno odgovorio na ovo pitanje.
A gdje su tu Darwin, kreacionizam i teorija evolucije oko Äega se lome politiÄka koplja i haubaju pljuvaÄne žlijezde u hrvatskoj javnosti ovih dana? Pa njih, u suÅ¡tini, tamo i nema.
Naime, Bog kao dizajner o kojem govore Golubović i Å ustar nije onaj djed koji je direktnom intervencijom napravio Äovjeka na svoju sliku već ona inteligencija koja je (prije Velikog praska) odredila osnovne fiziÄke konstante i zakone baÅ¡ tako da se na osnovu njih i može naposlijetku razviti inteligentni život. Znanost na ova pitanja ne odgovara jer, jednostavno, o tome (zasad) nema Äinjenica.
A nemaju ih, jasno i već debelo kroniÄno, ni hrvatski mediji, ni hrvatska publika. Najveći dio kritika koje se bespotrebno slijevaju prema raskuÅ¡tranom ministru idu na raÄun reÄenice (“ÄŒini da do sada teorija evolucije nije ponudila konaÄna rjeÅ¡enja, Å¡to nam i dalje ostavlja prostor za Boga kao dizajnera. Å to, drugim rijeÄima znaÄi da je opcija Bog i dalje otvorena (tj. najvjerojatnija)”, koja je zapravo tek objaÅ¡njenje argumenata jedne od dviju suprostavljenih Å¡kola miÅ¡ljenja.
Još jednom: Šustar ne spori Darwina i ne spori teoriju evolucije kao znanstveno utemeljeno objašnjenje razvoja vrsta (uostalom, kliknite na gornji link, tekst je zanimljiv).
No, nakon svega, osim vjerojatne neugode za prozivanog ministra, cijela ova farsa s “negiranjem evolucije” mogla bi ispasti pozitivna. Jer, osim Å¡to se uvijek dobro, mentalne gimastike radi, posjetiti stare rasprave o znanosti, religiji i metafizici, ona je, joÅ¡ jednom, rendgenski jasno pokazalo u kojem je stanju hrvatska medijska i javna scena. ÄŒisto da se ne bi, nakon nekoliko sjajnih novinarskih otkrića (Crnoja i njegova baraka, Hasanbegovićeva suspektna ekstremistiÄka proÅ¡lost), previÅ¡e opustili.
A hajka na nekog zbog javno izreÄenog miÅ¡ljenja potpuno jednako smrdi s koje god strane strane politiÄkog spektra dolazila.