U zadnje vrijeme, formulacija “veća autonomija nastavnika” Äesto je u ustima raznih dužnosnika i javnih djelatnika koji se bave obrazovanjem. To je kulminiralo otkako je zapoÄela priÄa o kurikularnoj reformi, ali mantra traje već neko vrijeme, nekoliko proteklih godina, nakon Å¡to su se teme o obrazovanju ipak poÄele malo viÅ¡e pojavljivati u medijima (oprostit ćete nam grijeh taÅ¡tine ako si umislimo da je i udruga “Nastavnici organizirano” tome bar malo doprinijela). MeÄ‘utim, s obzirom da u kompleksnom sustavu kao Å¡to je “druÅ¡tvo” nijedan element ne može funkcionirati odvojeno od onoga Å¡to ga okružuje, pa tako ni “autonomija nastavnika”, stvari izgledaju daleko od idealnih ako se samo malo zagrebe ispod povrÅ¡ine i pogleda kontekst i utjecaj okoline.
Ono Å¡to je trenutno toÄno je da nastavnici, formalno, imaju popriliÄnu autonomiju. Nigdje ne piÅ¡e kakav nastavni sadržaj mora sadržavati pojedina preprema za sat – te, posljediÄno tome, kako će se taj sat održati – kojim će se toÄno redoslijedom ići kroz gradivo, na koji naÄin će se uÄenici usmeno ispitivati, kakva pitanja i zadaci će se nalaziti u pismenim ispitima. Formalno, po svemu onome Å¡to piÅ¡e, zapravo je nastavnik ipak bog i batina Å¡to se tiÄe svog posla: nastavnog rada i ocjenjivanja.
Primijetili ste da prvu rijeÄ u prethodnoj reÄenici. Ako niste, vratite se i pogledajte je ponovo. Jer u tome je sva bit problema.
U praksi dogaÄ‘a se da se tu “formalnu autonomiju” krÅ¡i na sve moguće naÄine. S jedne strane, postoje sluÄajevi kad je to možda i opravdano. Uokolo se provlaÄe priÄe o Nastaviku Iz Pakla koji ne zna predavati, ispituje ono Å¡to nije objasnio, ne dopuÅ¡ta pitanja, ruÅ¡i ocjene Zbog Gluposti i sliÄno. I, da, od 50.000 uÄitelja i nastavnika zaista postoje neki kojima nije mjesto uÄionici i koje ne treba pritisnuti inspekcijama nego ih treba izbaciti s radnog mjesta. MeÄ‘utim, najveći broj nepravilnosti u radu dogaÄ‘a se ne zbog samovolje nastavnika, nego zbog samovolje i pritisaka svih ostalih: ravnatelja, “struÄnih službi” pa i roditelja (iako, bez suradnje prvih dvoje ovo posljednje nikad nije neki veliki faktor).
U proteklih nekoliko dana u javnosti traje rasprava o pitanju ocjenjivanja, posebno o tome da će nastavnik moći s više slobode i autoriteta ocjenjivati i neke oblke zalaganja i rada na satu. S jedne strane, to zaista može nastavniku dati veću moć da u razredu korigira nepoželjna ponašanja. Međutim, s druge strane, to može i proširiti sivu zonu u kojoj je sve dozvoljeno i u kojoj će najveću moć i autoritet na kraju požnjeti oni koji su u formalnoj hijerarhiji iznad tog nastavnika, a to su svi oni spomenuti u prethodnom odjeljku.
Jer na svaku ocjenu se, mimo nastavnika ili, Äešće, preko njega, živog ili mrtvog, može utjecati na velik broj naÄina. Najspektakularnija je metoda “korekcije ocjene” na nastavniÄkom/uÄiteljskom vijeću gdje se jednostavnim dizanjem ruku, bez ikakvog obrazloženja, može službeno “korigirati” ocjenu. Zatim su tu razni neformalni pritisci, upadanje na satove, naredbe bez pokrića, gnjavaža s psiholozima i pedagozima, zahtijevanje dokumentacije bez osnove i, generalno, cijeli niz metoda mobbinga nakon kojih će nastavnik, s potpunim pravom, zakljuÄiti da “pametniji popuÅ¡ta” i da se ne isplati toliko kaÄiti s cijelom hijerarhijom oko jednog uÄenika i jedne ocjene. I na kraju će od cijele “autonomije” ostati autonomija da se napravi onako kako su ti drugi rekli jer ćeÅ¡ inaÄe zavrÅ¡iti na tabletama ili sa stvarnim zdravstvenim problemima, možda i u prijevremenoj mirovini, bolestan i, na kraju, na groblju sa slikom i tekstićem na nekom internet portalu pri Äemu to da su te kolege pamtili kao divnu osobu, a uÄenici kao odliÄnu profesoricu, i svi zajedno ti držali panegirike na sprovodu, i neće biti bogznakakva utjeha tebi, a joÅ¡ manje tvojim bližnjima, jer si sve mogao izbjeći samo da si se povinuo kad se trebalo povinuti.
Rijetki su na to spremni, a koliÄina maltretiranja, manipuliranja i pritisaka kojima su izloženi uÄitelji i nastavnici, a u 90 posto sluÄajeva zbog ocjenjivanja, je tolika da se mnogima to, iz navedenih razloga, ni ne isplati.
I, kad se sve zbroji, od cijele te formalne autonomije nastavnika da predaje kako hoće i ocjenjuje kako hoće, na kraju ne ostaje niÅ¡ta: tamo gdje pravila to dopuÅ¡taju, sve je “stvar dogovora”, a u kompleksnom sustavu u kojemu se popravi jedna stvar, a sve ostalo ostane isto, rezultat je otprilike kao kod automobila kojemu smo ugradili fantastiÄan motor, ali smo mu propustili ugraditi kotaÄe. Jer o tome je ovdje rijeÄ: dok ostali elementi ne funkcioniraju bar na minimumu, i “autonomija nastavnika” će biti sve, samo ne autonomija.
Svakako treba pozdraviti princip i želju da se moć i odgovornost stavi (vrati) tamo gdje joj je mjesto. Istina koju mnogi ne razumiju je da nastavnik ima ulogu sliÄnu kapetanu broda: kad se zatvore vrata uÄionice, on ostaje sam na prvoj crti obrazovanja i nikakve vanjske korekcije, inspekcije i kontrole tu ne mogu pomoći ako kapetan svoj posao ne radi kako treba. MeÄ‘utim, vanjski pritisci itekako mogu pokvariti stvar Äak i ako je nastavnik najbolji na svijetu (i paradoksalan je taj stav mnogih da sumnjaju na osobe koje s njihovom djecom provode Å¡est sati dnevno, zajedno zatvorene u prostoriji; ako njima ne vjerujete, kako ih se uopće usudite ostavljati tamo ?)
Obrazovanje predstavlja sinergiju cijelog skupa elemenata i već se dogaÄ‘alo da se nominalnim popravljanjem jednog, a zanemarivanjem ostalih, stvar samo pogorÅ¡ala. Kako bi se to izbjeglo i ovaj put, trebalo bi malo uzeti u obzir i trenutno stanje na terenu. Ideal i konaÄni cilj su jedna stvar, ali put kojim se do tog ideala dolazi ponekad i nije ravna linija, nego pažljivo trasirana staza Äija svaka toÄka svakom trenutku mora održavati ravnotežu izmeÄ‘u svega Å¡to je okružuje.
za autonomiju ocjenjivanja se treba izboriti. tko se nije u stanju izboriti da ocjenjuje u skladu s pravilima struke nije dostojan biti uÄitelj. isto tako svi oni koji dignu ruku na nastavniÄkom vijeću za promjenu ocjene predmetnog uÄitelja su zalutali u obrazovni sustav. na žalost, mnogi su zalutali
ÄŒarobna rijeÄ: “treba”.
Ne bi se trebalo za autonomiju u ocjenjivanju boriti, ona bi se trebala podrazumijevati.
Srećom nisam bila joÅ¡ podvrgnuta pritiscima kao uÄiteljica iz Älanka, i ne znam uopće kako bi se u toj situaciji postavila.
I borba, i odustajanje od nje bi sigurno utjecalo na moje zdravlje.
A dok naÅ¡im Å¡kolama “caruju” takvi ravnatelji nikakav pravilnik o ocjenjivanju neće osigurati objektivno ocjenjivanje.
slažem se s vama da bi se autonomija trebala podrazumijevati no svjedoci smo da se ona Äesto naruÅ¡ava pa se onda za nju treba izboriti. ta borba sigurno nije lagana i ostavlja tragove ali na kraju je Äovjek ponosan na sebe jer je uspio odbraniti svoj dignitet i dignitet struke. u obrnutom sluÄaju (da se ne borite i dozvolite drugima da ocjenjuju umjesto vas) ostat će vjeÄni osjećaj gaÄ‘enja samog sebe.
nažalost ima primjera gdje su se ljudi i borili, a nisu niÅ¡ta uspjeli promijeniti-nije niti to lako podnijeti. prosvjetne inspekcije ne rade posao kako bi trebale-niti kad je uÄitelj, a niti kada je ravnatelj u pitanju.
primjer koji je savjetnik iznio na skupu-nakon Å¡to je utvrdio propuste dovoljne za otkaz, niti on, niti prosvjetna inspekcija ne žele dati prijedlog za otkaz djelatnika-jer se ne žele povlaÄiti po sudu?
osobna odgovornost je kod rijetka biljka-zato nam i je tako kako je.
U pravu ste! To se podrazumijeva.
Kad već spominjete “Nastavnike iz pakla” ne znam da li se sjećate osobe iz Os-a koja je tako nazvana,no po toj ženi se samo pljuvalo, a nitko iz struke joj nije dao podrÅ¡ku. Najgore je bilo kada se na nastavniÄkim stranicama moglo vidjeti pljuvanje od strane kolega, i to takvi plitki komentari koje ni djeca ne bi pisala. Ma jadno!
Å to ste vi kao struka poduzeli protiv anonimnih prijava, svojevoljnih ravnatelja, bahatih roditelja, OSTALIH POSLOVA u zaduženjima (razni odgoji, samovrednovanja i sl.) osim stalnog kukanja u prazno? SluÅ¡am…
Ne razumijem ovo “vi kao struka”.
Å to se tiÄe pitanja “Å¡to ste poduzeli…”, odgovor je: isto Å¡to i vi.
Znam da je to odgovor 😀
StruÄni suradnici psiholozi u „formalnoj hijerarhiji“ nisu iznad nastavnika.
nisu ni pedagozi. oni su univerzalne neznalice. nisu ni ravnatelji Å¡to se tiÄe predmeta koji uÄitelji predaju.uÄitelji koji dozvoljavaju da ih se stavlja u podreÄ‘enu poziciju nisu uÄitelji. za svoju autonomnu poziciju se uÄitelji trebaju izboriti autoritetom znanja i kompetencija. na žalost, negativna selekcija Äini svoje, u Å¡kole nam dolazi druga i treća klasa studenata. jedina reforma koja to može popraviti je dizanje plaće uÄiteljima i nagraÄ‘ivanje uspjeÅ¡nih u odnosu na neuspjeÅ¡ne.no to se ,naravno, neće dogoditi pa treba zabilježiti joÅ¡ jednu neuspjeÅ¡nu reformu u kojoj će opet isti reformatori stari 60 godina pokupiti vrhnje. nama će ostati male plaće i puno birokracije.
Opet Äarobna rijeÄ: “treba”, i opet bez subjekta u reÄenici. Ne znam u kojoj stvarnosti vi živite. OÄekujete da svi budu revolucionari, da ginu za ideale, i do posljednje kapi krvi ćete držati vatrene propovijedi skriveni iza nadimka u komentarima na tekstove na jednom portalu. Lijepo je kad znate Å¡to drugi moraju napraviti. Zavidim vam.
Å¡to da ja sad odgovorim na ovo? kolega, u preko 30 godina staža u mojoj je Å¡koli jedna ocjena promijenjena na uÄiteljskom vijeću i to opravdano. uÄitelj je greÅ¡kom zakljuÄio nižu ocjenu i optiÅ¡ao na bolovanje. nemamo hiperinflaciju odlikaÅ¡a(oko 30% u viÅ¡im razredima),nemamo žalbe roditelja iako uÄenici ponavljaju razrede. naÅ¡i uÄenici zadržavaju uspjeh u srednjim Å¡kolama Äak ga i popravljaju u manje zahtijevnim programima. naravno da je bilo pokuÅ¡aja utjecanja na mlaÄ‘e uÄitelje ali smo iza njih stali mi stariji i nismo dozvolili da ih se maltretira. ravnateljeva djeca su vrlo dobri uÄenici,Å¡to se njemu baÅ¡ ne sviÄ‘a, ali se ne usudi urigirati jer zna kakva bi bila reakcija zbornice. ja osobno nisam nikad poklonio ocjenu,kriteriji ocjenjivanja kao i program su objavljeni na mrežnim stranicama Å¡kole. u ovih preko 30 godina imao sam na desetke županijskih prvaka i nekoliko državnih prvaka.broj drugoplasiranih i trećeplasiranih na državnim prvenstvima je takoÄ‘er dvocifren. nisam nikakv revolucionar nego držim do svog zanimanja,radim ga poÅ¡teno i visoko motivirano i ne dozvoljavam nestruÄnjacima da mi se mijeÅ¡aju u posao. zar vi stvarno mislite da su uÄitelji koji prekinu razgovor s ravnateljem kad im pokuÅ¡a sugerirati da nekom poklone ocjenu revolucionari ili su možda samo kompetentni moralni uÄitelji sa stavom. ako netko nekompetentan ulazi u prostor vaÅ¡e kompetencije i ureÄ‘uje ga krivi ste iskljuÄivo vi. bolje je ući u sukob s takvim i to prekinuti jednom zauvijek nego to trpiti svake godine ispoÄetka. ne držim nikakve vatrene propovijedi nego vam pokuÅ¡avam vratiti ponos, dostojanstvo i obraz jer vidim da ste ga negdje na ovom uÄiteljskom putu izgubili.kad jednom shvatite da za vaÅ¡e probleme nisu krivi drugi(ravnatelji, roditelji) nego vi sami, bit ćete na putu da naÄ‘ete put za pravi put.
Kolega, ako je u vašoj školi tako kako kažete, onda vam ljudi iz većine škola u Hrvatskoj mogu samo zavidjeti.
Upravljati se može tako da se daje smjer i da se pritom ne ugrožava samostalost nastavniÄkog rada, no u naÅ¡em je sustavu previÅ¡e zloupotrebe na svim razinama, a posebno u radu upravitelja, ravnatelja, “daljinskih upravljaÄa” …