Piše: Aurora
Pripremam se za nastavu. Listam plan i program GraÄ‘anskog odgoja i obrazovanja, vrtim u glavi ciljeve, pazim da ne izgubim iz vida oÄekivane ishode nastave. Krasno. Treba djecu uÄiti vjeÅ¡tinama aktivnog graÄ‘ana. SviÄ‘a mi se ta ideja. (Za trenutak me podsjetilo na TIPSS, ali, ne. Brzo sam odagnala tu mrsku mi misao i vratila se pisanju pripreme za sat GOO)
ZamiÅ¡ljam moje Ä‘ake kako lijepo diskutiraju, argumentirano iznose svoja stajaliÅ¡ta poÅ¡tujući stavove sugovornika te zajedno doaze do rjeÅ¡enja. Ne plaÅ¡e se iznijeti svoje miÅ¡ljenje i kad je suprotno već izreÄenom i zalagati se za svoje stavove jer su stekli vjeÅ¡tine pregovaranja. Pristojno i strpljivo sasluÅ¡aju suprotna miÅ¡ljenja, ne upadaju u rijeÄ jer znaju da je to uvredljivo, tek kad sugovornik zavrÅ¡i s izlaganjem ljubazno i argumentirano obrazlažu svoja stajaliÅ¡ta. Krasna vizija… Na kraju sata pleÅ¡u kolo držeći se za ruke i smjeÅ¡kaju. (Opet mi vrag ne da mira i prisjetim se kako smo plesali kolo u naÅ¡em razredu, ali se priberem i odagnam tu sliku)
Podne je. Na radiju se Äitaju vijesti. Predizborna kampanja. Pomislim, odliÄno! Korelacija! Povezivanje natave s praksom u realnim životnim situacijama. Izvrsno! U priruÄnim materijalima za GOO je zamiÅ¡ljeno da djeca izaberu predsjednika razreda oponaÅ¡ajući prave izbore. Kandidati trebaju iznijeti svoj program, održati govor. (Ne smiju kao Pera Kladarac podmićivati glasaÄe Äokoladicama!) SluÅ¡am izjave pravih odraslih politiÄara u pravoj predizbornoj kampanji. Uhvati me panika! Å to ako moji klinci održe svoje izbore po uzoru na prave politiÄare? Odjednom, posramim se Å¡to sam odrasla, Å¡to spadam u istu generaciju s ovima Å¡to se oglaÅ¡avaju kroz medije.
Sjetim se reÄenice iz mudre knjige: Normalni ljudi u dodiru sa Zlom osjećaju se isprljano, oÅ¡tećeno, posramljeno. Ne mogu vjerovati da se tako Å¡to dogaÄ‘a, da je moguće da takvo neÅ¡to postoji i opsataje. Tako osupnuti, zaÅ¡ute i Å¡ute kao zaliveni. Prestravljeni. I ne suprotstavljaju se.
I sad se ja trebam pripremiti za sat graÄ‘anskog odgoja i obrazovanja. Mala djeca. Žele vjerovati Å¡to im uÄiteljica kaže. A uÄiteljica laže.
Kako da uvjerim djecu da ne valja meÄ‘usobno se vrijeÄ‘ati, nazivati se pogrdnim nazivima, lažno se optuživati, ucjenjivati, lažno obećavati ono Å¡to je nemoguće, zastraÅ¡ivati, manipulirati…. SluÅ¡ajući izjave raznih politiÄara pitam se ima li smilsa uÄiti djecu da su istinitost, pristojnost i ljubaznost temelj demokracije, onaj uvjet bez kojeg demokracija ne može postojati?
Lastane, pomozi!