Antonija Horvatek, vrlo aktivna profesorica matematike, na svojim web stranicama objavila je pismo upućeno urbi et orbi. Svakako ga vrijedi pročitati.
1. listopada 2015.
(dan kad je SHU izašao iz štrajka, a ostali sindikati nastavili)Opet jedan štrajk nakon kojeg ostaje gorak okus u ustima. No, manje zbog Vlade i MZOS-a, a opet najviše zbog sindikata i/ili kolega iz zbornica. Opet jedan štrajk u kojem nismo složno štrajkali, kako je vrijeme prolazilo, opadao je broj sudionika, da bi na kraju jedan sindikat izašao iz štrajka (SHU), a ostali nastavili. A oni koji izlaze, baš ništa nisu dobili, osim gorkog okusa u ustima (koji smo imali i za vrijeme štrajka), ali predsjednica SHU-a štrajk proglašava uspješnim te nam od srca nam zahvaljuje i čestita.
Pomrčina zdravog razuma.
Kakav je tek okus u ustima onih koji su nastavili, a gledaju nas koji smo odustali, imajući na umu da i prije našeg odustanka nismo bili dovoljno jaki jer puno prosvjetara nije ni stupilo u štrajk?
U čemu je problem s našim štrajkovima?
U tome što prosvjetari nemaju kičme, što se boje nečega, ili – što?
Znam dobar dio kolega koji imaju kičmu i ne boje se ući u štrajk, ali ne žele (ovaj put)!
U svakom štrajku ima razloga zašto ne bi trebalo baš sad ili ne bi trebalo baš na ovaj način ili ne bi trebalo baš iz ovih razloga! I uvijek dio prosvjetara odluči ne štrajkati.Time se uvijek:
1. u samom startu smanji snaga štrajka,
2. dio ljudi koji je u štrajku, počne odustajati, jer gleda u ove koji ne štrajkaju pa nekako stvari “gube smisao”,
3. kad odustane jedan dio, to lako navede još neke da odustanu… Izgubi se jačina štrajka i onda se ne može ništa pošteno ni postići.Kako je izgledao ovaj štrajk u kraju gdje ja živim?
Petak (1. dan štrajka)
U mojoj školi (osnovnoj školi) su štrajkali svi osim računovotkinje i tajnice. U dvije susjedne škole mislim da se štrajkalo 100%, u trećoj osnovnoj školi djelomično, u četvrtoj se uopće nije štrajkalo. U susjednoj srednjoj školi štrajkalo je više od 50% djelatnika.Ponedjeljak (2. dan štrajka)
Ne sjećam se točno za sve susjedne škole, pa preskačem da ne napišem krivo… čini mi se da je u većini škola bilo kao i u petak.Utorak (3. dan štrajka)
U mojoj školi i dalje štrajkaju svi osim dvije osobe. Jedna od škola u kojoj je štrajkalo 100% je u potpunosti počela raditi, a u drugoj su počeli raditi samo učitelji razredne nastave (1. do 4. razred). Škola u kojoj se djelomično štrajkalo je prekinula štrajk. U školi u kojoj se od početka radilo, stanje je isto. U susjednoj srednjoj školi i dalje štrajka više od 50% djelatinika.Srijeda (4. dan štrajka)
I u mojoj i u svim susjednim školama sve isto kao u utorak.
U mojoj školi imamo osjećaj da se smanjuje broj sudionika štrajka, ali smatramo da je odluka za štrajk ispravna i namjeravamo štrajkati sve dok sindikat (sindikat u kojem je većina naših učitelja je SHU, a ostali nisu ni u jednom sindikatu) ne kaže da je štrajk prekinut.U školu su danas navratila dva promotora izdavačkih kuća. Budući da oni obilaze škole na terenu, a “neutralni” su glede štrajka, pitali smo ih koja je njihova procjena o broju ljudi koji štrajka u osnovnim školama (koje su ovih dana obišli). Procjena jednog je bila da štrajka preko 50%, a drugog preko 80% prosvjetara. To nam je ulilo nade da štrajk ipak ima smisla i neki jačinu…
Četvrtak (5. dan štrajka)
SHU je proglasio da se prekida štrajk njihovog članstva, te je time štrajk u mojoj školi stao.
U susjednoj srednjoj školi se nastavlja (oni nisu u SHU), a za onu susjednu osnovnu školu koja je još djelomično bila u štrajku, ne znam jesu li u SHU-u ili u Preporodu i što je dalje s njima.Sveukupno, jad i žalost.
Kao što često prosvjetari znaju reći, pa Vlada bi bila blesava da nam da više novaca! Mogli bi nam još i smanjiti, a mi ćemo spustiti glave i pristati. Gdje nam je složnost? Zbilja, zašto to Vlada napravi, kad već “nema novaca”? Pa mi ćemo raditi i dalje, zar sumnjaju da ćemo se složno dići?
Ako kod nas prosvjetara dovoljno i naraste bunt i ljutina, sindikati će nas prizemljiti, neće im biti prvi put. Sjetimo se štrajka 2006. godine, kad je u njemu sudjelovalo 80.000 ljudi, od vrtića do visokog školstva. Tada se zaista nije moglo reći da smo nesložni i da nas ne štrajka dovoljno. Tada sam osjećala “moć” od jedne tako velike složne brojke! I – što se dogodilo? Sindikati potpisali neku mizeriju, pa smo počeli zaostajati u standardu još više. A naravno, sindikati su rekli da smo uspjeli u štrajku, slavili su i čestitati nam. Svi osim Preporoda, iz njega je zračila ogorčenost. Kao i iz mene i mase kolega.
Tako da, evo lijepo poručujem Vladi (sadašnjoj, budućoj, kojoj god…):
Oderite po prosvjeti!
Mi ćemo šutke dati sve što treba. Ili uz neki mali blagi žamor.
Sindikati će sve organizirati u vrijeme kad i nije najbolje, na način koji nije maksimalno motivirajući, uz riječi u kojima nešto negativno odbija čovjeka…
A ako slučajno mi dolje i zeznemo sindikate pa se složimo i zagrmimo jače, oni će nas opet već nekako stišati. Potpisat će nešto “za Vladu povoljno” (a za prosvjetu upitno povoljno) i proglasiti prekid i uspjeh štrajka, nemate brige.A kolegama prosvjetarima preporučujem da malo razmisle zašto ovim sindikatima uopće daju novce, a svojom brojnošću i snagu.
SHU i NSZSSH su jaki sindikati zahvaljujući velikom članstvu. Oni potpisuju za nas i oni su glavni u organiziranju štrajka. Po meni, na osnovu toga kako su dosad radili, ne zaslužuju dobivati novac od nas niti imati moć! I jako mi je žao što novac dobivaju, a moć imaju. Jako mi je žao što je odluka vas kolega iz zbornica takva da novčano i brojčano podržavate sindikate koji su nama u prosvjeti nanijeli premalo dobra!
Preporod je sindikat koji ujedinjuje osnovnu i srednju školu, ali ne uživa dovoljnu brojnost.
Možda je Preporod isti kao gornja dva sindikata?
Može biti. Ali, nisu imali priliku dokazati to (Vlada s njima uglavnom niti ne pregovara ozbiljno), pa je odgovor i dalje samo – možda.
SHU i NSZSSH su imali prilike uprskati i debelo ih iskoristili već nekoliko puta. Po meni, iz tog razloga ne zaslužuju da budemo njihovi članovi.
Preporod bi još trebalo isprobati. Ako se pokaže da ni oni ne zaslužuju, onda… ne znam što. No, ovako definitivno ne valja!
Prednost Preporoda je i to što ujedinjuje osnovnu i srednju školu. A nama uvijek nedostaje složnost, zar ne? Evo, i sad – SHU izlazi iz štraka, a NSZSSH nastavlja. Lakrdija!
Nakon zadnjeg teksta vjerujem da se mnogi pitaju je li ovaj tekst pisan kao reklama za Preporod. Nije! Ja sad nisam ni u jednom sindikatu i nisam primila nikakvo mito niti išta slično zbog čega bih navijala za Preporod. Nemam nikakve koristi od ikoga iz Preporoda, čak niti ne poznajem osobno nikog iz vodstva; mislim da niti nisam nikad uživo pričala ni s kim od njih.
Ali zlo mi je od toga kako SHU i NSZSSH (kao glavni sindikati u prosvjeti) organiziraju stvari! Muka mi je od toga kako je ovaj štrajk izgledao! Sad mi je žao i što sam izgubila sve ove radne dane, a – za što? Da bi predsjednica SHU-a napisala “Čestitam vam, štrajk je uspio! Sad sam još više ponosna što sam učiteljica!”. Zar sam ovca da ne vidim i da mi, dok stvari radimo javno i traljavo, netko priča o uspjehu i čestita mi??? Umjesto da smo, kao učitelji i nastavnici, pedantniji i za primjer drugima, mi stvari radimo ovako. Jesmo li onda uopće kadri odgojiti djecu da budu jače osobe, borci u životu…? Zaslužujemo li, ovakvi kakvi smo, raditi ovaj posao?
Ja zapravo nisam ni bila za ovaj štrajk. Smatrala sam da nije dobar termin i da, ako smo namjeravali sad krenuti u štrajk (zbog 4% koje nismo dobili prije zdravstva), onda smo trebali krenuti s prvim danom nastave, a možda ni to (ako nije dovoljno vremena do tehničke vlade), već najaviti štrajk za nakon izbora. Zaista nisam bila za štrajk, ali kad se krenulo, pa neću ostaviti dio kolega da sami štrajkaju za sve nas. Van pameti mi je i takva odluka! I tako krenuh, zajedno sa svojim krasnim i složnim kolektivom. I nije mi žao jer, da sam odlučila drugačije, bilo bi mi neugodno pred onima koji su krenuli u štrajk.
Ovako sam najviše ljuta na sindikate koji su nas poveli.
No, rezultat svakog štrajka dosad je i bio da sam na njih bila najviše ljuta. Ali i na kolege prosvjetare koji takvim sindikatima daju moć.
Lud, zbunjen, nenormalan.
Antonija Horvatek,
Matematika na dlanu,
http://www.antonija-horvatek.from.hr/
Antonija nemojte se sada ljutiti i kukati. Pa niste valjda očekivali da stvarno štrajkate za povišicu i da će se zahtjevi u ovom trenutku ispuniti. Odaziv štrajku je bio iznad mojeg očekivanja. Sudjelovanjem u štrajku izrazili ste svoju solidarnost i nezadovoljstvo postojećim odnosom prema obrazovanju. Zadovolji te se time. Zdravi, sretni i veseli bili.
Ja sam jedan od prosvjetara koji je zaokruzio DA na referendumu o strajku i potom u ponedeljak nakon vikenda odustao. Prvo referedum nije bio anoniman vec su oko mene bile kolege i gledale sto radim. No unatoc tome zao mi je sto nisam smogao hrabrosti i zaokruzio NE. No nakon vikenda sam odlucio ne strajkati i dozivio osudu kolega koja traje.
Zasto sam odlucio ne strajkati?
1. Sindikat nije strajkao kad su nakladnici roditeljima uzeli veliki novac za nove udzbenike koji su ustvari stari udzbenici samo redizajnirani, a trazili su od roditelja da ih podrze u ovom strajku, to je u najmanju ruku licemjerno. Takoder clanovi sindikata(nastavnici) nisu digli glas i sami se organizirali kako bi obranili financijski napad na roditelje. Sramota! Onda se cude kad ti isti roditelji o njima imaju lose misljenje.
2. Kada su se desili fizicki napadi na nastavnike takoder sindikat nije reagirao strajkom vec priopcenjem kako nije u redu to i to itd. Smatram da je mnogo bitnije bilo blokirati sustav u tim trenucima, nego za 4% povecanja place prije izbora.
3. Kada se radio novi pravilnik o normi koji je ostetio vecinu prosvjetara ponovo nije bilo strajka vec nekih manjih prijetnji i primjedbi koje su rezultirale vracanjem beneficija sindikalista i tu je stalo. Svim nastavnicima je podignuta norma, mnogima su ukinuti dodatni sati koji su im ulazili u normi i tako je doslo do toga da mnogi prosvjetari nakon tog pravilnika moraju raditi u vise skola, nemaju punu satnicu ili su tehnoloski visak.
4. Kad se izglasao zakon da skola moze uzeti radnika na 15-60 dana bez natjecaja ponovo nije bilo strajka. Svi znamo da se tako legaliziralo zaposljavanje preko veze jer vise se ne treba raspisati natjecaj kada se oslobodi radno mjesto, vec se uzme nekoga na 15 dana i potom se raspisuje natjecaj na kojem uvijek imaju prednost oni koju vec rade. Mislim da je stvar jasna. Ako to nije za strajka ne znam sto je.
5. Ove godine u srednjim skolama diljem hrvatske ima 3000 ucenika manje, koliko znam niti jedan nastavnik nije proglasen tehnoloskim viskom, zasto? zato sto su u dogovoru s ministarstvom ili s kime vec srednje skole smanjile broj ucenika u razredu, mislim na 24 ucenika ako ne i manje.
Posto znamo da se broj ucenika u osnovnoj skoli smanjuje i mnogi nastavnici bivaju proglaseni tehnoloskim viskom ili gube punu satnicu zasto se ta ista mjera nije iskoristila u osnovnoj skoli. Po cemu su srednjeskolski nastavnici zasluzili privilegiju smanjenja broja ucenika u razredu a osnovnoskolski ne? Volio bih cuti odgovor od odgovornih ljudi u sustavu na ovo pitanje. Takoder sto celnica osnovnoskolskog sindikata misli o tome. Zasto nije organizirala strajk radi ovakve evidenetne neravnopravnosti? Ako ovo nije razloga za strajk osnovnih skola u hrvatskoj onda zaista ne znam sto je.
LP
ps. molio bih da se ovo objavi na naslovnici portala ako je to moguce i u sto vise medija. Hvala.
ps.ispricavam se zbog gramatickih gresaka i odsustva dijakritickih znakova. pisano na brzinu.
alfredo, ako želiš da se ovo objavi u što više medija, pošalji na njihove adrese. Svakako predlažem Školske novine.
Ja ću danas na svom webu vjerojatno staviti posebnu stranicu s mojim javnim pismom (sad je to tamo malo drugačije organizirano), a ispod njega stavim i ovo tvoje. Vjerojatno…
Antonija Horvatek
http://www.antonija-horvatek.from.hr/
Dakle, najprije niste imali hraborsti zaokružiti “Ne”, a onda vam se hrabrost vratila kad je trebalo ne štrajkati? Hrabro, nema što.
O nekim boljim idejama za štrajk
Reagiram na komentar kolege Alfreda ovdje ali i na vrlo sličan članak Krševana Stošića objavljen u Telegramu.
“Zahtjevi štrajkaša ne bi trebali imati veze isključivo s osobnim dohotkom pojedinog djelatnika. Može se postaviti razumno pitanje: zašto nije objedinjeno više zahtjeva?” (K. Stošić)
1. “Zašto sindikati nisu poveli štrajk kada su otisnuti novi udžbenici prema naputku resornog ministarstva pa su roditelji (ne zaboravimo da su i brojni nastavnici roditelji) morali izdvojiti značajne svote novca za te udžbenike. No, ubrzo je uslijedilo razočaranje. Umjesto novih suvremenijih udžbenika, novootisnuti su primjerci tek neznatno ušminkani stari prethodnici.”
Nisu izdavači u proljeće 2014. godine ponudili nove udžbenike zbog toga što je nekom u Ministarstvu palo na pamet izdati naputak, nego su iskoristili pravo koje im daje zakon izglasan u Saboru. Zakon o udžbenicima je prošao javnu raspravu i demokratsku proceduru prije nekih šest godina i zna se kako ga se eventualno može mijenjati. Štrajkom se ne smije pozivati na nepoštivanje zakona. Niti nastavnici trebaju ‘dramiti’ oko udžbenika. Taj je zakon prorijedio izdavanje novih udžbenika na svaku četvrtu godinu, a to teoretski znači da za trajanja svog srednjoškolskog obrazovanja učenik samo jedne godine kupuje nove udžbenike. Ostale godine može prodati svoje i nabaviti rabljene, odnosno ne potrošiti ni kune.
Otkako je u Hrvatskoj došlo do liberalizacije tržišta udžbenika, pa više nemamo samo jedan propisani udžbenik, odonda je došlo i do značajnog povećanja kvalitete udžbenika tako da sada imamo udžbenike koje učenik može rabiti, a ne kada izostane s nastave mora prepisivati tuđe bilježnice. Moguće su neki udžbenici tek malo ušminkani u odnosu na izdanje od prije četiri godine, jer i udžbenik je roba koja podliježe modernoj masovnoj proizvodnji, ali induktivno zaključivati temeljem pregleda nekoliko primjeraka da je sa svim udžbenicima tako krivo je. Ako osobno kao nastavnik zaključim da je moj izabrani udžbenik zapravo nije bitno izmijenjen, zašto ne bih tolerirao učeniku da na klupi ima rabljeni? Za to je potrebno manje građanske hrabrosti nego ulaziti u štrajk.
U bogatijim lokalnim zajednicama su ionako svi učenici dobili besplatne udžbenike, a valjda bi se trebalo voditi načelom da treba pomoći siromašnijim učenicima u cijeloj državi. Prije bilo kakve akcije potrebno je osvijestiti problem. Jedan od razloga visoke cijene udžbeničke košarice je prevelik broj predmeta koji naši učenici imaju u odnosu na svoje europske kolege. Kurikularna reforma je krenula, u njoj sudjeluju naše kolegice i naši kolege. Za očekivati je da će na tom polju nešto napraviti i u sadašnjem momentu nije potrebno zahtijevati štrajkom nešto na čemu se već radi.
2. “Ponekad su nastavnici žrtve fizičkog i psihičkog nasilja učenika i roditelja. Nažalost, neki su kolege stradali na svom radnom mjestu. … Zašto se nije potaknuo prosvjed solidarnosti za sve takve kolege (kojih je sve više)?”
Češće su nastavnici žrtve ravnatelja, uprave škole, pedagoga, kolega… da toga nema i ovoga drugoga bi bilo manje. Kada je do fizičkog nasilja nad nastavnicima dolazilo istina je da su sindikati reagirali. Možda je čak u jednom navratu bio organiziran prosvjed solidarnosti (?), a slažem se da bi trebali biti glasniji. Nažalost, strah i sram nas je kao pojedince sudjelovati u opravdano pokrenutom štrajku, pa nije ni čudo što i te nemile događaje metemo pod tepih.
3. “Nikad se nije pokrenuo štrajk protiv nekog pravilnika, odluka ili zakonskog akta iako su ti dokumenti oblikovali svakodnevicu prosvjetnih djelatnika.” (Kerševan Stošić, Telegram)
“Kada se radio novi pravilnik o normi koji je oštetio vecinu prosvjetara ponovo nije bilo štrajka već nekih manjih prijetnji i primjedbi koje su rezultirale vraćanjem beneficija sindikalista i tu je stalo. Svim nastavnicima je podignuta norma, mnogima su ukinuti dodatni sati koji su im ulazili u normu i tako je došlo do toga da mnogi prosvjetari nakon tog pravilnika moraju raditi u više škola, nemaju punu satnicu ili su tehnološki višak.” (Alfredo)
Istina je da kada je prestao važiti Granski kolektivni ugovor za osnovne škole 27. 3. 2014. godine bilo je jasno da će “normu regulirati posebnim propisom, na jednak način kako je to već regulirano u srednjoj školi” kazali su iz Ministarstva. Provedena je široka rasprava u kojoj su mogli sudjelovati svi. Čak ni u prijedlogu tog pravilnika nije bilo riječi o tome da se svim učiteljima podigne norma, a nakon rasprave ublažene su neki normativi za predmetne učitelje koji vrlo teško mogu ostvariti punu normu na jednoj školi. Priznata su i dva sata neposrednog odgojno-obrazovnog rada razrednika u redovitoj nastavi. Nakon ovako donešena pravilnika nije bilo nikakve osnove da ga se odbija štrajkom.
Nastavnici sami, pa i sindikati su i ranije primjereno reagirali na pravilnike. Prije sadašnjeg pravilnika o praćenju i ocjenjivanju učenika, zahvaljujući peticiji nastavnika odbijen je jedan vrlo restriktivan prijedlog.
4. “Zašto ne poraditi na transparentnijem načinu zapošljavanja u sustavu obrazovanja, koje će biti utemeljeno na kriterijima … i neovisno o političkoj volji?”
Apsolutno se slažem, prije svega potreba ravanteljima smanjiti isključive ovlasti na planu zapošljavanja i uvesti kriterije. Teško to mogu postići zaposleni nastavnici sindikalnom akcijom za one koji zaposleni nisu.
5. “Ove godine u srednjim skolama diljem Hrvatske ima 3000 ucenika manje, koliko znam niti jedan nastavnik nije proglasen tehnoloskim viskom, zasto? zato sto su u dogovoru s ministarstvom ili s kime vec srednje skole smanjile broj ucenika u razredu, mislim na 24 ucenika ako ne i manje.
Posto znamo da se broj ucenika u osnovnoj skoli smanjuje i mnogi nastavnici bivaju proglaseni tehnoloskim viskom ili gube punu satnicu zasto se ta ista mjera nije iskoristila u osnovnoj skoli. Po cemu su srednjeskolski nastavnici zaslužili privilegiju smanjenja broja ucenika u razredu a osnovnoskolski ne? … Zasto nije organizirala strajk radi ovakve evidenetne neravnopravnosti?”
Otkako postoji e-upis u srednje škole svi planirani razredni odjeli se u stvarnosti ne otvore ukoliko odjel ne upiše dovoljan broj učenika. U svojoj županiji znam za takve slučajeve na nekim školama i budite bez brige, netko je ostao bez planirane satnice, odnosno netko s nepunom satnicom ostao je i bez nje. Točno je da su županije nastojale realizirati ravnomjerniju distribuciju učenika po školama ali još uvijek rad u srednjim školama, koje su mahom smještene u većim gradovima znači u principu rad u razredima s većim brojem učenika nego što ih je prosječno u osnovnim školama. Ali to pitanje uopće ne bih potezao, jer prosjek broja učenika ruše male osnovne škole po ruralnim područjima, koje opet imaju druge svoje probleme. O problemima takve naravi neka misli poslodavac i politika, nema potrebe da se mi svađamo.
6. O još nekim razlozima koji su dotaknuti u Telegramu.
“Zašto ne poraditi na smanjenju broja učenika u razredu pa da ih u razredu ne bude više od 20?”
Ako je Hrvatska pred bankrotom za onih 4%, zar za to nije?
“Nastavnici se često opravdano žale na golemu količinu administracije.”
Doista, administracija se povećava iz godine u godinu. Trebamo mi nastavnici najprije mirnim putem analizirati, ukazati na problem i pokušati razgovarati, a tek potom posezati za akcijama otpora.
Štrajk je zakonski reguliran, ne može se posezati za njim iz bilo kojeg razloga i bez strogo poštovane procedure. Zahtjev od 4% je sasvim na mjestu kao zahtjev za štrajk. Ne bi ga trebalo tipično hrvatski omalovažavati, jer je 200 kn sića koja ništa ne mijenja. To je godišnje 2 400 kn, 24 000 za desetljeće, odnosno pristojan automobil za vrijeme radnog vijeka. Automobil koji često deremo za dolazak na posao i ne dobivamo adekvatnu naknadu za to. Istovremeno “država pred bankrotom” samo u zadnjoj javnoj nabavi kupuje 700 automobila za svoju birokraciju. I to one bolje klase.
Ovaj štrajk u pogledu zahtjeva nije uspio ali je pokazao stanje profesije.
Super, hvala. Imas mozda mail adrese na koje mogu slati? Znam da sluzbene mail adrese se bas ne citaju.
Hvala
Sad nakon štrajka slušamo i čitamo one koji se opravdavaju zašto su ili nisu štrajkali. Da nisam u mirovini sigurno se ovom štrajku ne bih priključio, a imam štrajkaškog staža više nego neki radnog. To se i moglo iščitati iz mojih prijašnjih komentara. No ponovit ću da je osnovni razlog tome što se u štrajk do ispunjenja zahtjeva pozivalo radi povećanja plaća za 4%, a na osnovu iskustva znao sam da se cilj ne može ostvariti. Uvjeren sam da su to znali i čelnici sindikata organizatori štrajka (posebno Ribić). Isto je mogao zaključiti i svaki radnik u obrazovanju. Čim Vlada u pregovorima nije pristala na traženu povišicu moralo je biti jasno da na to neće pristati pa makar štrajkali i do Božića. Dakle svi vi koji ste se štrajku odazvali bili ste izmanipulirani ili ste svjesno u štrajk ušli ne da bi dobili povišicu već iskazali nezadovoljstvo takvom odlukom Vlade. Stoga se jedan dio članstva ne žali jer je cilj ostvario, a oni naivni koji su mislili da će štrajk stvarno trajati do ispunjenja zahtjeva su razočarani i ogorčeni. No čovjek se uči dok je živ.
Što je to čelnike sindikata navelo da baš sada krenu u štrajk može se samo nagađati ili im vjerovati u dobre namjere. No kako se radi o iskusnim sindikalcima (Ribić) više vjerujem u neke druge motive. Mnogi su taj štrajk okarakterizirali kao dio nečije predizborne kampanje. Lako moguće. Iako ne mora biti, ali zar se ne bi moglo i ovako rasuđivati. Idemo u štrajk, Vlada zahtjevu neće udovoljiti i stvara se asimpatija prema aktualnoj Vladi, odnosno za nju se na budućim izborima neće glasovati. Ovu tezu su potvrdili i sami čelnici izjavama nakon štrajka. Osvetu je prva spomenula Sanja Šprem pa zatim Ribić i Mihalinec (Milanović je pobijedio, ali…). Sigurno je da sadašnja vladajuća koalicija zaslužuje osude i da prosvjetari opravdano negoduju zbog njihovog odnosa spram obrazovanja, ali onda postoje drugi načini da se to iskaže. Ako je štrajk doista poslužio u te svrhe onda je to za svaku osudu, ali tko će to dokazat. Ne, nemojte ovo shvatiti da branim Milanovića. Moj glas na predstojećim izborima sigurno neće dobiti, ali želja mi je da se sindikati ne upliću u uno što nije njihova misija.
Po mojoj procjeni rekao bi da je Milanovic dobio ovim strajkom kao sto je dobio i satorasima na Markovom trgu. Sindikati i nastavnici su pred gradanima ispali bahati, pohlepni i ne previse inteligentni. Milanovic nije dozivio osudu javnosti, vec sindikati i nastavnici. Ovaj strajk nas je osramotio i degradio jos vise pred gradanima i roditeljima. Tako se meni cini, mozda sam u krivu.
Možda si u krivu, a možda i u pravu kao i ja. No ipak mislim da Milanović nije dobio nove glasače već možda samo ojačao potporu onih koji ga i inače podržavaju. Oko ocjene o štetnosti štrajka se slažemo, a što potvrđuju brojni negativni komentari na raznim forumima. Odgovornost je prvenstveno na čelnicima sindikata, ne sindikatima.
Službena adresa od Školskih novina funkcionira. Za ostale ne znam da li funkcioniraju; ja isto koristim samo službene…
Ako se ide u štrajk za iskazivanje nezadovoljstva (a ne s nekim jačim ciljem), onda bi takav štrajk trebao trajati npr. 15 minuta ili 1 sat, i to se tako treba reći unaprijed, da je jasno da je to svrha.
Ići u štrajk s nekim drugim navedenim ciljevima, ali računati da se ti ciljevi ne trebaju ostvariti nego će mi zadovoljština biti to što sam iskazala nezadovoljstvo, pa da na osnovu toga mogu biti zadovoljna… – u mojoj glavi to ne drži vodu, bar za mene. Meni to onda liči na “ajmo se igrati štrajka”.
Pa nije šrtajk igrarija!
Nisam vjerovala u rezultate ovog štrajka, ali ako kolege štrajkaju, ja ću biti uz njih. Zar da se oni bore za naša prava, a mene se to ne tiče? Možda sam blesava što tako razmišljam, ali ne želim biti štrajkolomac, jer štrajkolomaca stalno imamo i zahvaljujući njima se ništa ne može postići. I zahvaljujući sveukupnom načinu organiziranja svega, što sam već opisala u pismu.
Meni je fakat dosta tih štrajkolomaca, a opet ne mogu ni samo nih osuđivati kad vođe sindikata organiziraju stvari slično kao što su ovu, pa se čovjek osjeća blesavo i ako štrajka i ako ne štrajka… – nikako ne valja!
I eto, opet se vratih na ono što sam rekla u pismu.
Po meni ovaj štrajk nije samo ličio već stvarno bio “ajmo se igrati štrajka”. Zato je i bilo toliko štrajkolomaca. Ne znam da li ti je poznato da su u međimurskim srednjim školama svi bili štrajkolomci. Slažem se da se tamo gdje štrajka više od polovice članstva štrajku treba pridružiti.
Samo za informaciju, odluku o štrajku “Preporod” je donio nakon što je članstvo referendumom tako odlučilo.
Hrpa gluposti, počevši od Javnog pisma kolegice Antonije, pa do analize @alfreda, a naj žalosnija je njegova promjena mišljenja nakon vikenda kada su mu valjda mediji isprali mozak. Zbog takvih nikada štrajkovi ne uspijevaju, uvijek nađu razlog za povlačenje. A sada pitanje za @alfreda, @iko-a i ostale: Zašto smatrate da smo mi koji smo pristali štrajkati iz manipulirani? Zar mislite da Milanović i njegova Vlada zaslužuju još jedan mandat? Zar mislite da nam ponovno treba čudovište od ministra kao što je bio Jovanović? Zar nije Milanović zbog svojih laži zaslužio da ga kaznimo? Nemojte molim Vas ponašati se viteški kada s druge strane imate lažljivu i neotesanu bagru.
Mislim da uopće nema potrebe da u raspravi specificiramo o kojoj vladi i kojem premijeru je riječ. Svašta se može reći o Milanoviću i SDP-u, ali ono oko čega se svi možemo složiti je da nema apsolutno nikakvih naznaka da će bilo koja druga Vlada biti imalo bolja, kao što nijedna druga Vlada dosad nije bila nimalo bolja za sektor obrazovanja. Dakle, ako je neki komentar hrpa gluposti, onda je to ovaj iznad.
Josipe ako me već pitate odgovorit ću Vam. Zašto smatram da ste iz manipulirani misli da sam kroz svoje dosadašnje komentare objasnio. No ponovit ću. U štrajk je članstvo pozvano da izbori povišicu od 4% uz namjeru da se štrajka dok se taj cilj ne ostvari. I manje iskusnom od mene moglo je biti jasno da se u ovom trenutku to neće postići. Ribiću se posebno žurilo da štrajk započne prije nego počnu predavanja na fakultetima jer je znao da njegovi nisu za štrajk. Dakle vi ste se trebali izboriti i za njegove. Oni koji su u mogućnost ostvarenja proklamiranog cilja povjerovali za mene su izmanipulirani. No očito je bilo i dosta takvih kao što ste Vi i u štrajk su ušli da bi iskazali nezadovoljstvo s aktualnom Vladom i time pridonijeli rušenju iste. S obzirom na način izražavanja nije mi teško pretpostaviti kojoj političkoj opciji pripadate. Zalažete se za smjenu ove, kako Vi kažete bagre, i uvjereni ste da će preuzimanjem vlasti Vaše političke opcije biti znatno bolje. Izgleda ste ponovno manipulirani. Slobodan sam Vam to reći jer sam štrajkao i protiv Lilje Vokić pa Pugelnika, Strugara, Jovanovića, ali nakon njihove smjene ništa se promijenilo nije.