(Index.hr) U obrazovanju radim nešto manje od 10 godina. Nakon početnog entuzijazma ubrzo sam počela uviđati socijalističke relikte kojima moj sektor obiluje. Da, istina jest da smo potplaćeni, ali ne generalno i ne svi. Neki su čak i preplaćeni. Postoje dvije vrste profesora – oni koji se trude, rade i pokušavaju djecu nečemu naučiti i oni koji samo čekaju da im prođe vrijeme. Ovi prvi promišljaju o sebi i svom radu, ovi drugi čekaju zvono.
Rad sa djecom zaista je zahtjevan, ali samo ako se tom radu predaš. Četiri sata nastave dnevno mogu, vjerovali ili ne, u potpunosti iscrpiti čovjeka, a kamoli šest ili sedam sati.
Ja, dakle, neću štrajkati. I neću štrajkati dok god ne budem vidjela smisao u štrajku. Jer smisao nije u 100 ili 200 kuna, u božićnici ili “cipelarini”. Za mene, smisao je u potpunoj i temeljitoj reformi obrazovanja, kojom će se konačno moći odvojiti žito od kukolja i kojom će se rad nastavnika moći mjeriti. Ne hrpama papira i besprijekornim pripremama koje ničemu ne služe nego postignućima učenika. Reformi u kojoj neradnik neće više biti zaštićen kao lički medvjed nego će snositi posljedice za svoj (ne)rad.
Koncept napredovanja u obrazovanju također je nakaradan i nadam se da će ga netko uskoro i promijeniti. Praktički je dovoljna samo hrpa besmislenih papira da bi netko postao mentor, a kasnije – dakako – i savjetnik.
Ja ne znam kakvu bi reformu trebalo provesti. Ja znam samo da sam od malih nogu htjela biti profesor, a došla sam do toga da bih najradije pobjegla iz prosvjete glavom bez obzira. Potplaćena jesam, ali viđam mnogo kolega koju su i preplaćeni za ono što rade. Uz ovakve sindikate (Bože nas oslobodi Ribića i kompanije!) i ovakav kaos u glavama političara te uz nepostojanje vizije i jasne strategije o tome kakvu Hrvatsku želimo za 10 ili 20 godina, bojim se da ću zauvijek i ostati potplaćena. A i duboko razočarana.
Hrvatska je zemlja znanja. Ali samo na papiru. A na papiru, kao što znamo, sve prolazi.
Samo jedna profesorica
Joj da ovako prosvjetari pišu nije za vjerovati.
Pa da li je samo u prosvjeti potrebno odvojiti žito od kukolja?
Što neki tipa ove hoće- da se prosvjetni radnik plaća po rezultatima na maturi?
Pa sami sebi pravite štetu kad inzistirate na tim pustim vrednovanjima- pazite da vam to još i ne uvedu, jer nijedan njihova umotvorina nije na vašu korist.
Vidim da ima nekih koji vjeruju u novi pravilnik o pedagoškim mjerama? Pa da li je moguće da netko tko je visoko obrazovan vjeruje da u tom sustavu uopće može biti reda?
Tko to “mi”?
Koliko para, toliko muzike…
Ne razumijem. Zašto ne štrajka?
Štrajk je jednostavna sindikalna akcija. Ima neki jednoznačan zahtjev prema vlastima koji bi trebao biti razumljiv širim masama (kako bi se eventualno solidarizirali s onima koji se za to pravo bore) i to je to. Štrajkom se vrši pritisak, pogotovo u predizborno vrijeme ili na kraju godine kako bi se ukazalo na nezavidan položaj radnika, u ovom slučaju prosvjetara. O sindikatima i vladi, njihovoj međusobnoj komunikaciji, sposobnostima i jednih i drugih ovisi što će se dogoditi.
Nasuprot štrajku, postoje i reforme i pravilnici za koje je najzgodnije da se donose ljeti, kad nema nikakvog pritiska.
To je igra. Pobjeđuje onaj tko se bolje igra.
Sve to skupa nema veze s osjećajima. Ne treba u štrajk s jednim vrlo partikularnim zahtjevom uplitati naše vlastite idealizme o nekom boljem svijetu.
I pobogu, što je to s nama, da se uvijek imamo potrebu opravdavati po portalima kako netko ne bi slučajno pomislio da i mi spadamo u taj dominantni kukolj.
Ne znam kad sam zadnji put pročitala ispovijed neke medicinske sestre u kojem kategorički pljuje po većini svojih kolega.
Pa kad se pročita najnovije priopćenje na stranicama Preporoda ne znam tko bi još ostao u štrajku.
U redu. Treba mnogo toga odvagati. Na Vas je utjecalo to priopćenje. Na mene su utjecale riječi našeg premijera i ministra.
U potpunosti se slažem s kolegicom koja ne pristaje na ovaj štrajk i na ovakvu situaciju po školama. I ja sam u prosvjeti skoro 30 godina i baš zbog toga ne mogu stajati iza nečega što smatram neprimjerenim. U školama doista prolazi sve, a u toj svaštari vrlo dobro žive svi oni koji su ovdje zalutali u potrazi za sigurnom plaćicom i dosta slobodnog vremena koji im omogućuje razvoj privatnog biznisa. Zakoni i pravilnici postoje, ali tko da se još i na to obazire?!Upravo zbog takvih ne želim biti dijelom ove sindikalne akcije, ne želim biti dio osrednjosti, nekvalitete, podilaženja i uravnilovke. A uza sve to, nisam ni član nijednog sindikata što smatram da bi trebalo biti osnova da se uopće može pristati na ovakve poteze. Ovako sve izgleda poput farse: nadamo se da će dani biti plaćeni iako se nije radilo, neće se morati to nadoknaditi jer, Bože moj, u štrajku smo, počeli smo u petak, došli na kavicu i imali produženi vikend, a isto nastavljamo i danas, u ponedjeljak…Pa, ovaj štrajk i nije baš najlošija stvar! Hvala sindikatima što to uviđa!
Prolazi zato što oni koji vrijede ne žele raditi za male novce. Ili vi mislite da nije pristojno pričati o novcu i da bi profesori i učitelji trebli biti jedini ljudi koji posao rade samo zato što ga vole? Mislite li da bi konkurencija, samim time i kvaliteta, bila kud i kamo veća da je financijska konstrukcija bolja?
Kad nekom kažem da sam profesor prvo pitanje koje dobijem je: “kako preživljavate?”
Nažalost, u današnje vrijeme mjerilo vrijednosti je novac, a profesore se ne cijeni. Ne znam koliko vi imate plaću, ali inženjer elektrotehnike nakon 37 godina radnog staža u školi ima 6300 kuna, pa si vi mislite kako je njemu…
Poštovani
Igrom slučaja sam iste struke kao Vi, ing. el.
Da bi stvar bila preciznija, radio sam u prosvjeti na kratko (srednja škola, puna satnica) te u privatnom sektoru kao projektant. Trenutno sam nezaposlen jer firma nije više likvidna.
Plaća u privatnom sektoru naravno manja, da negovorim o količini rada…
Profesore se ne cijeni ? Usudim se reći da sam u kod nekih projekata imao veću odgovornost nego na poslu u prosvjeti (nećemo sad o struci). Da li me je tu firma cijenila ?
Budite uvjereni, nebih se niti sekunde dvoumio da mogu birati a i moje bivše kolege sa posla nakon što sam im podijelio iskustva iz rada u prosvjeti bi se složile s menom.
Slobodno Vas pozivam na razmjenu radnog mjesta ako mislite da će Vam biti bolje.
Svaki novčić ima dvije strane pa tako i rad u prosvjeti.
Poštovani,
igrom slučaja smo iste struke. Radio sam u realnom sektoru (početna plaća 50% veća). Budite uvjereni, ne bih se niti sekunde dvoumio da mogu birati, a i moje sadašnje kolege bi se složile. Bili ste razrednik? Imali problema, radili pripreme itd. Zafrkancije s roditeljima, problemi s opremom. Drago mi je da ste podijelili vaše kratko iskustvo u školi. Baš me zanima kakvo bi vam iskustvo bilo, da kao i neki od nas imate barem 5godina u oba sektora…
S poštovanjem,
Mihovil Tomić dipl.ing.ele.
Problema sam imao, naravno. Pripreme apsolutno sam radio. Oprema da negovorim u kakvom je stanju s obzirom da sam i praktični rad predavao.
Teoretski nemogu imati iskustva niti u jednom niti u drugom poslu toliko jer od diplome do danas nema toliko vremena.
Činjenice su te da u školi kojoj sam bio, niti jedan moj kolega/ica nije niti razmišljao o prebacivanju u privatni sektor, govorim opet o našoj struci, prilika je bilo,itekako, doduše trenutno SADA ih nema ….
Činjenica je ta da Vi u 36g rada u školi niste napravili isto gore znajući da ste imali 50% veću plaću, već štrajkate za 4% ?
Stvar je vrlo jednostavna, ja Vas javno pozivam na razmjenu radnih mjesta, vrlo vjerovatno nastavljam istu vrstu posla samo u drugoj firmi. Preseljenje mi nije problem. Umjesto štrajka, promijenite “bolji” posao.
Ivo
Radim u nastavi 35 godina. Znam puno ljudi koji su otišli iz nastave, a ni jednog čovjeka koji se vratio u nastavu.