TUŽNO STANJE VISOKOG OBRAZOVANJA DANAS Kako je i zašto fakultet postao nova srednja škola?

(Jutarnji.hr) Prije četrdesetak godina samo je 3,6 posto stanovnika imalo fakultetsko obrazovanje. Danas 97 posto djece završava srednju školu, a devet od deset njih upisuje fakultet…

Najvažnije je da završiš fakultet. Onda si siguran da ćeš dobiti posao, i to dobar i pristojno plaćen posao, koji će tebi i tvojoj obitelji omogućiti ugodnu egzistenciju – bila je mantra roditelja rođenih sredinom prošlog stoljeća, koji su “činili sve i davali sve od sebe da im dijete završi studij”.

Njihovi su pak roditelji dvadesetak godina ranije davali sve od sebe da im djeca završe srednju školu – ona je bila garancija za dobivanje posla i osiguranje egzistencije bez obavljanja najtežih fizičkih poslova.

Međutim danas, srednja škola – s izuzetkom pojedinih obrtničkih škola koje, uz dobru praksu, odgajaju dobre majstore – ni fakultet nisu garancija ni za posao ni za ugodnu egzistenciju. Fakultet je postao tek uvjet koji se za dobivanje posla sve više – podrazumijeva.

Na burzi rada

Za generacije koje su maturirale krajem 60-ih i početkom 70-ih, a rođene su 50-ih godina prošlog stoljeća, tek je polovica roditelja uspjela djeci osigurati srednju stručnu spremu.

Prema podacima iz Statističkog godišnjaka ‘Jugoslavija 1918. – 1988.’, koju je 1989. godine izdao Savezni zavod za statistiku, u Hrvatskoj je 1973. godine srednju školu završilo nešto manje od 40.000 mladih. Dakle, jedva svaki drugi iz generacije: u periodu od 1950. do 1960. godine, u kojem su rođeni oni koji su maturirali 1973., prosječno se godišnje rađalo oko 87.000 djece.

Tek je svaki drugi završavao srednju školu, a tri petine njih pohađalo je “škole za kvalificirane radnike i ostali stručni kadar”.

Oni koji su završili srednju školu bili su sigurni. Oni koji su u to doba – i, osobito, prije njega – završavali fakultet – bili su gospoda. Tih je godina, prema Popisu stanovništva, samo 3,6 posto stanovnika starijih od 15 godina imalo visoko obrazovanje – pet posto muškaraca i 2,3 posto žena. Stoga su oni što su maturirali ‘70-ih kad su i sami postali roditelji, ponavljali izmijenjenu mantru svojih roditelja: najvažnije je da završiš fakultet.

I mnogi od njih bili su krajnje uspješni u tome da im djeca postanu akademski građani. A onda se sve promijenilo.

– Danas fakultet predstavlja ono što je u posljednjem kvartalu prošlog stoljeća predstavljala srednja škola – kaže dr. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Fakultet više ne garantira sigurno radno mjesto – svjedoče to tisuće mladih akademskih građana na burzi rada. Završeni fakultet diljem Europske unije postaje uvjet da bi se veliki dio zanimanja – ne nužno glamuroznih – uopće mogao obavljati. Danas srednju školu u Hrvatskoj završavaju gotovo svi. Točnije, svi koji završe osnovnu školu je upišu, a završava je oko 97 posto učenika: u Europskoj uniji, Hrvatska ima najmanje djece koja ispadaju iz obrazovnog sustava tijekom srednje škole, odnosno ne uspiju je završiti.

Tri četvrtine djece završava četverogodišnje srednje škole, a više od 90 posto onih koji ih završe upišu fakultet! Tijekom 2013. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prvu godinu fakulteta upisalo je nešto više od 31.000 mladih koji su iste godine završili prethodni stupanj školovanja. Te 2013. godine uspješno je završilo 4. razred srednje škole nešto manje od 34.000 mladih.

Uzmemo li da su brucoši iz 2013. rođeni 1995. godine, kad je u Hrvatskoj rođeno nešto više od 50.000 djece, jasno je da je dvije trećine cijele generacije upisalo fakultet.

U svakom slučaju, studenti nisu više dio ekskluzivnog, elitnog društva, koje je još donedavno bilo namijenjeno tek rijetkima.

Bez garancije

Pred sam Drugi svjetski rat, 1939. godine, u cijeloj Hrvatskoj bilo je tek nešto više od 7000 studenata, a te ih je godine diplomiralo nešto manje od 900. Lani je u Hrvatskoj studiralo oko 162.000 mladih, a diplomiralo ih je gotovo 34.000.

– Nedavno sam čuo podatak da se u periodu od 10 godina udvostručilo cjelokupno znanje čovječanstva. Za takav isti skok do 17. stoljeća trebalo je – 17 stoljeća. Mijenja se svijet, mijenja se znanje, mijenjaju se potrebe na tržištu rada – kaže dr. Josip Burušić s Instituta za društvene znanosti Ivo Pilar.

Sa završenom četverogodišnjom srednjom školom – koje su garantirale dobar posao generacijama rođenima sredinom prošlog stoljeća – danas je gotovo nemoguće naći radno mjesto, one su na tržištu rada praktički izgubile smisao.

– Za poslove koje su nekad radile osobe sa završenom srednjom školom, primjerice gimnazijom ili ekonomskom školom, u bankama ili marketinškoj industriji, danas se traže osobe sa završenim fakultetom, najčešće onim petogodišnjim – kaže dr. Vehovec. I učitelji u nižim razredima osnovne škole ranije su imale završenu srednju školu: ta razina obrazovanja bila je dovoljno rijetka da je bila dostatna za to zanimanje, za koje se danas završava petogodišnji studij.

Razvojem tehnologije, objašnjava Mislav Balković, predsjednik HUP Udruge poslodavaca u obrazovanju i dekan visokog učilišta Algebra, povećala se kompleksnost većine postojećih radnih mjesta odnosno proizvoda i usluga koje gospodarstvo, prije svega u EU, proizvodi.

– Istovremeno, dobar dio poslova za koje je trebala niža razina obrazovanja danas je ili otišao u manje razvijene zemlje, poput dobrog dijela tekstilne industrije, ili te poslove danas rade strojevi, poput dijela poslova u automobilskoj industriji – tumači.

Ogroman rast visokoobrazovanih u razvijenijim europskim državama počeo je ranije i zahvatio veći dio stanovništva nego u Hrvatskoj. Danas u četvrtini država zapadne Europe, poput Irske, Finske ili Švicarske, više od 40 posto ukupnog radno sposobnog stanovništva starijeg od 25 godina ima završen fakultet. U Hrvatskoj je taj udio dvostruko manji – oko 22 posto – dok je prosjek EU 30 posto.

Buduća radna snaga

Međutim, najbolju sliku budućnosti i buduće radne snage daje broj studenata, a zatim i obrazovna struktura najmlađih u svijetu rada: u populaciji od 25 do 35 godine, trećina ih u Hrvatskoj već ima završen fakultet, a u EU u nekim državama taj je postotak prešao 50 posto. Drugim riječima, na Cipru, u Litvi ili Luksemburgu ima više mladih od 25 do 35 godina sa završenim fakultetom od onih koji ga nisu završili. U narednim generacijama za očekivati je da će taj postotak dodatno rasti – padati sigurno neće.

– Europska unija jedan je od najbogatijih dijelova svijeta s vrlo visokim životnim standardom. Da bi zadržali ili dodatno poboljšali takav standard, zaposleni u EU gospodarstvu moraju biti konkurentni na globalnom tržištu, a to ne mogu postići niskom cijenom rada ili niskim ulaznim cijenama repromaterijala i energenata. Jedino logično rješenje je proizvoditi proizvode i usluge više dodane vrijednosti i visoke kompleksnosti kakve ne mogu proizvoditi konkurenti s jeftinom radnom snagom i niskim standardom. Sve viša razina obrazovanosti stanovništva nametnula se kao jedino dugoročno održivo rješenje, a visoko obrazovanje odigralo je i danas još uvijek igra značajnu ulogu na putu prema tom cilju. Ovu spoznaju prate i proklamirani politički ciljevi poput onoga o 40% visokoobrazovanih u populaciji 30-34 godine do 2020. godine iz strategije EU – kaže Balković.

U Hrvatskoj se ozbiljna ekspanzija visokog obrazovanja, sudeći po statističkim pokazateljima, dogodila posljednjih 15 godina. U razdoblju od 20 godina na kraju prošlog stoljeća, od 1970. do 1990. godine, ukupan broj studenata u Hrvatskoj povećao se za 10 tisuća – sa 60.000 na 70.000. Do 2000. narastao je na 100.000, da bi se od 2000. do 2014. godine povećao za više od 60 posto – sa 100.000 na 161.000. Broj onih koji diplomiraju povećao se dva i pol puta – sa 13.500 na gotovo 34.000. U odnosu na razdoblje od prije 50 godina, taj je broj udeseterostručen.

Stopa odustajanja

Stoga u zapadnom svijetu više nije pitanje poslodavca je li osoba završila fakultet, već – koji je fakultet završila. Ime fakulteta jamči određene kompetencije i vještine.

– U Hrvatskoj situacija, na žalost, nije takva. Uz izuzetak nekih privatnih visokih škola, naši fakulteti ne mjere zapošljivost svojeg kadra niti vrijednost kompetencija koje im daju – kaže dr. Burušić.

Svi koji upišu fakultet neće ga, naravno, i završiti, iako i samo iskustvom studiranja i znanje koje će i nezavršeni studenti steći, unatoč manjku formalne potvrde, ima određenu prednost pred onima koji su završili srednju školu i na fakultet nisu ni stupili.

– Hrvatska je, prema istraživanju Europske komisije Education and training monitor 2014 jedna od EU država s najvećom stopom odustajanja iz visokog obrazovanja, koja se procjenjuje na više od 40 posto upisanih studenata, a godina studija u javno financiranom visokom školstvu košta oko 45.000 do 50.000 kuna – kaže Balković.

Zanimljivo je da, i u Hrvatskoj i diljem EU, fakultete bitno više upisuju – i završavaju – žene. Tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća djevojke su činile tek nešto više od trećine upisanih u srednje škole i manje od trećine na fakultetima. Dvadeset godina kasnije njihov se broj izjednačio s brojem mladića, da bi od 90-ih naovamo i u ukupnom broju studenata i među onima koji diplomiraju žene bitno prevladale: na fakultetima djevojke danas čine 58 posto, a među onima koji su lani diplomirali – 60 posto. U populaciji od 25 do 34 godine u Hrvatskoj čak 38 posto žena ima završen fakultet, dok isti stupanj završenog obrazovanja ima tek 26 posto muškaraca. Prosječni odnosu EU je sličan: diplomu ima 42 posto mladih žena i 32 posto muškaraca. Najujednačeniju obrazovnu strukturu najmlađe radne snage u razvijenijim europskim zemljama ima Njemačka (29 posto naspram 28 posto), dok je Švicarska jedina zemlja u kojoj ima više visokoobrazovanih muškaraca nego žena (46 naspram 45 posto). Najveću obrnutu razliku unutar EU ima Latvija, u kojoj je fakultet završio 51 posto žena te tek 27 posto muškaraca.

– Jedino države s nedemokratskim režimima trenutno nemaju takvu sliku visokog obrazovanja, u svim ostalima djevojke mnogo češće upisuju i završavaju fakultet. Jedno od objašnjenja jest da su škole, odnosno obrazovni sustavi, danas mnogo prilagođeniji djevojkama nego dečkima: naša su istraživanja pokazala da su u svim predmetima – baš u svim predmetima – djevojčice u hrvatskim školama bolje od dječaka. Nastava je osmišljena tako da je lakše savladavaju i postižu bolje uspjehe učenice, koje su sklonije mirnijem radu, praćenju i ne traže toliko aktivnosti kao dječaci – kaže dr. Burušić.

Dijelom i u tome leži objašnjenje za gotovo dramatičnu situaciju koja proizlazi iz izbora fakulteta koje mladi biraju: u cijeloj Europi pretežu društveno-humanistički smjerovi, dok europsko tržište rada nasušno treba – inženjere.

– Čak i kad su dobre u matematici i fizici, djevojčice rjeđe biraju inženjerske smjerove. Dečki, koji im pak naginju, boje ih se upisati jer vide da su lošiji od djevojčica u ključnim predmetima i boje se da neće uspjeti – kaže dr. Burušić.

Diploma bez muke

Stanje u Hrvatskoj po ovom pitanju, dodaje Balković, dobro ocrtava anketa koju već treću godinu za redom provodi portal srednja.hr. Jedno od pitanja unutar ankete koju su ispunjavali maturanti bilo je kako biraju studij.

– Odgovor kako samo njih 56% uopće razmišlja o zapošljivosti nakon studija kao važnom kriteriju izbora vjerujem da je za mnoge očekivan. Zanimljivo je i to da karijeru u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike mnogi izbjegavaju iako je ona danas odličan put u zaposlenost i izgradnju uspješne karijere. Naime, čak 50% maturanata smatra “kako su to teški studiji, a mladi žele diplomu bez puno muke”. Nije neprirodno željeti diplomu bez muke, problem je što je to često želja za diplomom bez rada, zalaganja i na kraju bez znanja. Studiranje koje dovodi do takve diplome oduzima nepovratno godine života, a ne daje podlogu za razvoj karijere i osobnog blagostanja – kaže Balković.

Osim izbora fakulteta, drugo pitanje je, nastavlja, pitanje znanja koje mladi stječu i konkurentnosti hrvatskog visokoobrazovanog kadra na tržištu EU i globalnom tržištu.

– Krajem 2013. OECD je dijelom iznenadio svijet objavivši rezultate PIAAC istraživanja primjenjivog znanja i vještina odraslih u dobi od 16 do 65 godina. Prema tom istraživanju, najslabije znanje i vještine od 24 uključene zemlje imaju građani Španjolske i Italije, zemalja s visokim stopama nezaposlenosti mladih (Hrvatska nije sudjelovala u ovom istraživanju). Ono što mislim da može šokirati dio je rezultata tog istraživanja koji pokazuje kako je razina primjenjivog znanja odraslih koji su završili samo srednju školu u Japanu nešto viša od one koju imaju osobe koje su završile visoko obrazovanje u Italiji. To pokazuje kako masovnost visokog obrazovanja ne mora nužno biti dobra za tržište rada odnosno za pojedinca koji ima diplomu iza koje ne stoji znanje – kaže Balković.