TUŽNO STANJE VISOKOG OBRAZOVANJA DANAS Kako je i zašto fakultet postao nova srednja škola?

(Jutarnji.hr) Prije četrdesetak godina samo je 3,6 posto stanovnika imalo fakultetsko obrazovanje. Danas 97 posto djece zavrÅ¡ava srednju Å¡kolu, a devet od deset njih upisuje fakultet…

Najvažnije je da zavrÅ¡iÅ¡ fakultet. Onda si siguran da ćeÅ¡ dobiti posao, i to dobar i pristojno plaćen posao, koji će tebi i tvojoj obitelji omogućiti ugodnu egzistenciju – bila je mantra roditelja roÄ‘enih sredinom proÅ¡log stoljeća, koji su “činili sve i davali sve od sebe da im dijete zavrÅ¡i studij”.

Njihovi su pak roditelji dvadesetak godina ranije davali sve od sebe da im djeca zavrÅ¡e srednju Å¡kolu – ona je bila garancija za dobivanje posla i osiguranje egzistencije bez obavljanja najtežih fizičkih poslova.

MeÄ‘utim danas, srednja Å¡kola – s izuzetkom pojedinih obrtničkih Å¡kola koje, uz dobru praksu, odgajaju dobre majstore – ni fakultet nisu garancija ni za posao ni za ugodnu egzistenciju. Fakultet je postao tek uvjet koji se za dobivanje posla sve viÅ¡e – podrazumijeva.

Na burzi rada

Za generacije koje su maturirale krajem 60-ih i početkom 70-ih, a rođene su 50-ih godina prošlog stoljeća, tek je polovica roditelja uspjela djeci osigurati srednju stručnu spremu.

Prema podacima iz Statističkog godiÅ¡njaka ‘Jugoslavija 1918. – 1988.’, koju je 1989. godine izdao Savezni zavod za statistiku, u Hrvatskoj je 1973. godine srednju Å¡kolu zavrÅ¡ilo neÅ¡to manje od 40.000 mladih. Dakle, jedva svaki drugi iz generacije: u periodu od 1950. do 1960. godine, u kojem su roÄ‘eni oni koji su maturirali 1973., prosječno se godiÅ¡nje raÄ‘alo oko 87.000 djece.

Tek je svaki drugi završavao srednju školu, a tri petine njih pohađalo je “škole za kvalificirane radnike i ostali stručni kadar”.

Oni koji su zavrÅ¡ili srednju Å¡kolu bili su sigurni. Oni koji su u to doba – i, osobito, prije njega – zavrÅ¡avali fakultet – bili su gospoda. Tih je godina, prema Popisu stanovniÅ¡tva, samo 3,6 posto stanovnika starijih od 15 godina imalo visoko obrazovanje – pet posto muÅ¡karaca i 2,3 posto žena. Stoga su oni Å¡to su maturirali ‘70-ih kad su i sami postali roditelji, ponavljali izmijenjenu mantru svojih roditelja: najvažnije je da zavrÅ¡iÅ¡ fakultet.

I mnogi od njih bili su krajnje uspješni u tome da im djeca postanu akademski građani. A onda se sve promijenilo.

– Danas fakultet predstavlja ono Å¡to je u posljednjem kvartalu proÅ¡log stoljeća predstavljala srednja Å¡kola – kaže dr. Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu.

Fakultet viÅ¡e ne garantira sigurno radno mjesto – svjedoče to tisuće mladih akademskih graÄ‘ana na burzi rada. ZavrÅ¡eni fakultet diljem Europske unije postaje uvjet da bi se veliki dio zanimanja – ne nužno glamuroznih – uopće mogao obavljati. Danas srednju Å¡kolu u Hrvatskoj zavrÅ¡avaju gotovo svi. Točnije, svi koji zavrÅ¡e osnovnu Å¡kolu je upiÅ¡u, a zavrÅ¡ava je oko 97 posto učenika: u Europskoj uniji, Hrvatska ima najmanje djece koja ispadaju iz obrazovnog sustava tijekom srednje Å¡kole, odnosno ne uspiju je zavrÅ¡iti.

Tri četvrtine djece završava četverogodišnje srednje škole, a više od 90 posto onih koji ih završe upišu fakultet! Tijekom 2013. godine, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, prvu godinu fakulteta upisalo je nešto više od 31.000 mladih koji su iste godine završili prethodni stupanj školovanja. Te 2013. godine uspješno je završilo 4. razred srednje škole nešto manje od 34.000 mladih.

Uzmemo li da su brucoši iz 2013. rođeni 1995. godine, kad je u Hrvatskoj rođeno nešto više od 50.000 djece, jasno je da je dvije trećine cijele generacije upisalo fakultet.

U svakom slučaju, studenti nisu više dio ekskluzivnog, elitnog društva, koje je još donedavno bilo namijenjeno tek rijetkima.

Bez garancije

Pred sam Drugi svjetski rat, 1939. godine, u cijeloj Hrvatskoj bilo je tek nešto više od 7000 studenata, a te ih je godine diplomiralo nešto manje od 900. Lani je u Hrvatskoj studiralo oko 162.000 mladih, a diplomiralo ih je gotovo 34.000.

– Nedavno sam čuo podatak da se u periodu od 10 godina udvostručilo cjelokupno znanje čovječanstva. Za takav isti skok do 17. stoljeća trebalo je – 17 stoljeća. Mijenja se svijet, mijenja se znanje, mijenjaju se potrebe na tržiÅ¡tu rada – kaže dr. Josip BuruÅ¡ić s Instituta za druÅ¡tvene znanosti Ivo Pilar.

Sa zavrÅ¡enom četverogodiÅ¡njom srednjom Å¡kolom – koje su garantirale dobar posao generacijama roÄ‘enima sredinom proÅ¡log stoljeća – danas je gotovo nemoguće naći radno mjesto, one su na tržiÅ¡tu rada praktički izgubile smisao.

– Za poslove koje su nekad radile osobe sa zavrÅ¡enom srednjom Å¡kolom, primjerice gimnazijom ili ekonomskom Å¡kolom, u bankama ili marketinÅ¡koj industriji, danas se traže osobe sa zavrÅ¡enim fakultetom, najčešće onim petogodiÅ¡njim – kaže dr. Vehovec. I učitelji u nižim razredima osnovne Å¡kole ranije su imale zavrÅ¡enu srednju Å¡kolu: ta razina obrazovanja bila je dovoljno rijetka da je bila dostatna za to zanimanje, za koje se danas zavrÅ¡ava petogodiÅ¡nji studij.

Razvojem tehnologije, objašnjava Mislav Balković, predsjednik HUP Udruge poslodavaca u obrazovanju i dekan visokog učilišta Algebra, povećala se kompleksnost većine postojećih radnih mjesta odnosno proizvoda i usluga koje gospodarstvo, prije svega u EU, proizvodi.

– Istovremeno, dobar dio poslova za koje je trebala niža razina obrazovanja danas je ili otiÅ¡ao u manje razvijene zemlje, poput dobrog dijela tekstilne industrije, ili te poslove danas rade strojevi, poput dijela poslova u automobilskoj industriji – tumači.

Ogroman rast visokoobrazovanih u razvijenijim europskim državama počeo je ranije i zahvatio veći dio stanovniÅ¡tva nego u Hrvatskoj. Danas u četvrtini država zapadne Europe, poput Irske, Finske ili Å vicarske, viÅ¡e od 40 posto ukupnog radno sposobnog stanovniÅ¡tva starijeg od 25 godina ima zavrÅ¡en fakultet. U Hrvatskoj je taj udio dvostruko manji – oko 22 posto – dok je prosjek EU 30 posto.

Buduća radna snaga

MeÄ‘utim, najbolju sliku budućnosti i buduće radne snage daje broj studenata, a zatim i obrazovna struktura najmlaÄ‘ih u svijetu rada: u populaciji od 25 do 35 godine, trećina ih u Hrvatskoj već ima zavrÅ¡en fakultet, a u EU u nekim državama taj je postotak preÅ¡ao 50 posto. Drugim riječima, na Cipru, u Litvi ili Luksemburgu ima viÅ¡e mladih od 25 do 35 godina sa zavrÅ¡enim fakultetom od onih koji ga nisu zavrÅ¡ili. U narednim generacijama za očekivati je da će taj postotak dodatno rasti – padati sigurno neće.

– Europska unija jedan je od najbogatijih dijelova svijeta s vrlo visokim životnim standardom. Da bi zadržali ili dodatno poboljÅ¡ali takav standard, zaposleni u EU gospodarstvu moraju biti konkurentni na globalnom tržiÅ¡tu, a to ne mogu postići niskom cijenom rada ili niskim ulaznim cijenama repromaterijala i energenata. Jedino logično rjeÅ¡enje je proizvoditi proizvode i usluge viÅ¡e dodane vrijednosti i visoke kompleksnosti kakve ne mogu proizvoditi konkurenti s jeftinom radnom snagom i niskim standardom. Sve viÅ¡a razina obrazovanosti stanovniÅ¡tva nametnula se kao jedino dugoročno održivo rjeÅ¡enje, a visoko obrazovanje odigralo je i danas joÅ¡ uvijek igra značajnu ulogu na putu prema tom cilju. Ovu spoznaju prate i proklamirani politički ciljevi poput onoga o 40% visokoobrazovanih u populaciji 30-34 godine do 2020. godine iz strategije EU – kaže Balković.

U Hrvatskoj se ozbiljna ekspanzija visokog obrazovanja, sudeći po statističkim pokazateljima, dogodila posljednjih 15 godina. U razdoblju od 20 godina na kraju proÅ¡log stoljeća, od 1970. do 1990. godine, ukupan broj studenata u Hrvatskoj povećao se za 10 tisuća – sa 60.000 na 70.000. Do 2000. narastao je na 100.000, da bi se od 2000. do 2014. godine povećao za viÅ¡e od 60 posto – sa 100.000 na 161.000. Broj onih koji diplomiraju povećao se dva i pol puta – sa 13.500 na gotovo 34.000. U odnosu na razdoblje od prije 50 godina, taj je broj udeseterostručen.

Stopa odustajanja

Stoga u zapadnom svijetu viÅ¡e nije pitanje poslodavca je li osoba zavrÅ¡ila fakultet, već – koji je fakultet zavrÅ¡ila. Ime fakulteta jamči odreÄ‘ene kompetencije i vjeÅ¡tine.

– U Hrvatskoj situacija, na žalost, nije takva. Uz izuzetak nekih privatnih visokih Å¡kola, naÅ¡i fakulteti ne mjere zapoÅ¡ljivost svojeg kadra niti vrijednost kompetencija koje im daju – kaže dr. BuruÅ¡ić.

Svi koji upišu fakultet neće ga, naravno, i završiti, iako i samo iskustvom studiranja i znanje koje će i nezavršeni studenti steći, unatoč manjku formalne potvrde, ima određenu prednost pred onima koji su završili srednju školu i na fakultet nisu ni stupili.

– Hrvatska je, prema istraživanju Europske komisije Education and training monitor 2014 jedna od EU država s najvećom stopom odustajanja iz visokog obrazovanja, koja se procjenjuje na viÅ¡e od 40 posto upisanih studenata, a godina studija u javno financiranom visokom Å¡kolstvu koÅ¡ta oko 45.000 do 50.000 kuna – kaže Balković.

Zanimljivo je da, i u Hrvatskoj i diljem EU, fakultete bitno viÅ¡e upisuju – i zavrÅ¡avaju – žene. Tijekom 60-ih godina proÅ¡log stoljeća djevojke su činile tek neÅ¡to viÅ¡e od trećine upisanih u srednje Å¡kole i manje od trećine na fakultetima. Dvadeset godina kasnije njihov se broj izjednačio s brojem mladića, da bi od 90-ih naovamo i u ukupnom broju studenata i meÄ‘u onima koji diplomiraju žene bitno prevladale: na fakultetima djevojke danas čine 58 posto, a meÄ‘u onima koji su lani diplomirali – 60 posto. U populaciji od 25 do 34 godine u Hrvatskoj čak 38 posto žena ima zavrÅ¡en fakultet, dok isti stupanj zavrÅ¡enog obrazovanja ima tek 26 posto muÅ¡karaca. Prosječni odnosu EU je sličan: diplomu ima 42 posto mladih žena i 32 posto muÅ¡karaca. Najujednačeniju obrazovnu strukturu najmlaÄ‘e radne snage u razvijenijim europskim zemljama ima Njemačka (29 posto naspram 28 posto), dok je Å vicarska jedina zemlja u kojoj ima viÅ¡e visokoobrazovanih muÅ¡karaca nego žena (46 naspram 45 posto). Najveću obrnutu razliku unutar EU ima Latvija, u kojoj je fakultet zavrÅ¡io 51 posto žena te tek 27 posto muÅ¡karaca.

– Jedino države s nedemokratskim režimima trenutno nemaju takvu sliku visokog obrazovanja, u svim ostalima djevojke mnogo češće upisuju i zavrÅ¡avaju fakultet. Jedno od objaÅ¡njenja jest da su Å¡kole, odnosno obrazovni sustavi, danas mnogo prilagoÄ‘eniji djevojkama nego dečkima: naÅ¡a su istraživanja pokazala da su u svim predmetima – baÅ¡ u svim predmetima – djevojčice u hrvatskim Å¡kolama bolje od dječaka. Nastava je osmiÅ¡ljena tako da je lakÅ¡e savladavaju i postižu bolje uspjehe učenice, koje su sklonije mirnijem radu, praćenju i ne traže toliko aktivnosti kao dječaci – kaže dr. BuruÅ¡ić.

Dijelom i u tome leži objaÅ¡njenje za gotovo dramatičnu situaciju koja proizlazi iz izbora fakulteta koje mladi biraju: u cijeloj Europi pretežu druÅ¡tveno-humanistički smjerovi, dok europsko tržiÅ¡te rada nasuÅ¡no treba – inženjere.

– ÄŒak i kad su dobre u matematici i fizici, djevojčice rjeÄ‘e biraju inženjerske smjerove. Dečki, koji im pak naginju, boje ih se upisati jer vide da su loÅ¡iji od djevojčica u ključnim predmetima i boje se da neće uspjeti – kaže dr. BuruÅ¡ić.

Diploma bez muke

Stanje u Hrvatskoj po ovom pitanju, dodaje Balković, dobro ocrtava anketa koju već treću godinu za redom provodi portal srednja.hr. Jedno od pitanja unutar ankete koju su ispunjavali maturanti bilo je kako biraju studij.

– Odgovor kako samo njih 56% uopće razmiÅ¡lja o zapoÅ¡ljivosti nakon studija kao važnom kriteriju izbora vjerujem da je za mnoge očekivan. Zanimljivo je i to da karijeru u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike mnogi izbjegavaju iako je ona danas odličan put u zaposlenost i izgradnju uspjeÅ¡ne karijere. Naime, čak 50% maturanata smatra “kako su to teÅ¡ki studiji, a mladi žele diplomu bez puno muke”. Nije neprirodno željeti diplomu bez muke, problem je Å¡to je to često želja za diplomom bez rada, zalaganja i na kraju bez znanja. Studiranje koje dovodi do takve diplome oduzima nepovratno godine života, a ne daje podlogu za razvoj karijere i osobnog blagostanja – kaže Balković.

Osim izbora fakulteta, drugo pitanje je, nastavlja, pitanje znanja koje mladi stječu i konkurentnosti hrvatskog visokoobrazovanog kadra na tržištu EU i globalnom tržištu.

– Krajem 2013. OECD je dijelom iznenadio svijet objavivÅ¡i rezultate PIAAC istraživanja primjenjivog znanja i vjeÅ¡tina odraslih u dobi od 16 do 65 godina. Prema tom istraživanju, najslabije znanje i vjeÅ¡tine od 24 uključene zemlje imaju graÄ‘ani Å panjolske i Italije, zemalja s visokim stopama nezaposlenosti mladih (Hrvatska nije sudjelovala u ovom istraživanju). Ono Å¡to mislim da može Å¡okirati dio je rezultata tog istraživanja koji pokazuje kako je razina primjenjivog znanja odraslih koji su zavrÅ¡ili samo srednju Å¡kolu u Japanu neÅ¡to viÅ¡a od one koju imaju osobe koje su zavrÅ¡ile visoko obrazovanje u Italiji. To pokazuje kako masovnost visokog obrazovanja ne mora nužno biti dobra za tržiÅ¡te rada odnosno za pojedinca koji ima diplomu iza koje ne stoji znanje – kaže Balković.