Sposobnost ne stanuje ovdje

U javnosti, medijima i na društvenim mrežama podigla se prava bura nakon što je sredinom prošlog tjedna Agencija za odgoj i obrazovanje objavila vijest da se ove godine neće održati dodjela Oskara znanja, manifestacije na kojoj se trebaju dodijeliti nagrade najboljim učenicima. Rezultat te reakcije javnosti povlačenje je odluke o neodržavanju Oskara znanja i brisanje objave #5705 s mrežnih stranica Agencije. Grubi gaf prosvjetnih vlasti, da pokuša štedjeti baš na onima koji će za koju godinu zajednici svojim talentom i radom vratiti više od ikoga drugoga, tako je osujećen. Možemo li sada biti zadovoljni bez potezanja pitanja osobne odgovornosti?

Marginalizacija najboljih

Sama objava na mrežnim stranicama Agencije bila je vrlo šturo napisana, bez velike isprike i, što je nedopustivo, bez ikakvog obrazloženja! Kasnije se ispostavilo da je u pitanju novac, a još kasnije da ga zapravo i ne treba toliko koliko se trošilo prethodnih godina. Nije li trebalo o tome razmisliti ranije? Očito je da ta manifestacija u nečijim očima nije bila prioritet kad ju se tako lako otkantalo i, još važnije, očito da neki troškovi i nisu bili toliko realni kao što se prikazivalo.

Za TV Dnevnik Hrvatske televizije, prije dva mjeseca, 7. travnja nova ravanteljica Agencije, profesorica psihologije Jadranka Žarković-Pečenković je kazala: “Svakako bi trebala ta natjecanja biti provedena tijekom ljetnih i zimskih praznika, kako bi učenici Å¡to manje gubili od nastave”. Dakle, kad joÅ¡ malo zatopli, a već sada je teÅ¡ko održavati nastavu po ovim vrućinama? Ili u onih deset dana nakon Nove godine, kad mnogi idu na skijaliÅ¡ta, a kroz Gorski Kotar obično biva prekinut promet? Istina je da učenici zbog natjecanja malo izgube od nastave. Radi se o tri razine natjecanja: Å¡kolsko, županijsko i državno. Zbog prve se razine praktički niÅ¡ta ne gubi, a na drugu i treću idu malobrojni učenici pojedine Å¡kole. Ti koji idu u principu niÅ¡ta ne gube, a lako nadoknade. Ili, izravno rečeno, gube dosadu kojom naÅ¡a redovna nastava obiluje. Stavljanjem natjecanja izvan nastavne godine marginaliziralo bi ih se i propustilo priliku da se učenike poÅ¡alje na meÄ‘unarodna natjecanja i olimpijade.

Fantazije o kontroli

U istom tom TV prilogu nova je ravnateljica smatrala važnim reći da će zbog smirivanja napetosti pri zaključivanju ocjena “svakako potaknuti odlazak na teren krajem Å¡kolske godine timove u kojima će biti prisutan savjetnik, psiholog ili defektolog uz savjetnika odreÄ‘ene struke, u svaku Å¡kolu i ako treba i u svaki razred”. A je li to izvedivo i koliko bi tek koÅ¡talo nije se dvoumila. ZaÅ¡to problem, ako postoji, ne rijeÅ¡iti sustavno, regulirati to famozno zaključivanje da se ne može zadnjih dana dopisivati koliko se kome hoće ocjena, da se iz postojećih ocjena ne može izvoditi bilo koja bez jasnih kriterija? Zna se kako rade inspekcije koje izlaze na teren. Ne ulaze u sam problem opravdanosti zaključene ocjene, nego traže bilo kakve proceduralne greÅ¡ke da bi poniÅ¡tili ocjenu. Vrijeme je da se prekine s takvim rabotama. To sigurno nije put do kvalitetne Å¡kole, a koÅ¡ta i novaca i ljudskih resursa.

JoÅ¡ je neÅ¡to ravnateljica Žarković-Pečenković imala na umu, za Å¡to je takoÄ‘er potreban novac. Ali nisu to bili nadareni, pa ni oni meÄ‘u učiteljima, nego ravnatelji koji na svoje funkcije zasjedaju ne toliko po sposobnosti koliko po pripadnosti političkim kuhinjama. Kazala je: “smatram da bi u novom pravilniku (o napredovanju) trebalo omogućiti i ravnateljima da napreduju” kao i učitelji i pritom napravila usporedbu koja ne stoji. Ravnatelj je dobro plaćena mandatna funkcija koju bi bilo pametno ograničiti na dva mandata. Učitelj ostaje u učionici cijeli radni vijek, 40 godina, i nekakvo unapreÄ‘enje mora postojati kako bi sustav zadržao one sposobnije. Potezi čelnice agencije, koja bi prije svega trebala brinuti o kvaliteti nastave i nastavnika, kao da su usmjereni ne izguravanje nadarenih, sposobnijih, vrednijih izvan sustava. U svemu tome, otkazivanje dodjele Oskara znanja samo je kamenčić jednog mozaika.