(T-portal/HINA) Hrvatska ima dvoje najboljih matematičara Europe, osamnaestogodišnju Anu Strikić, učenicu splitske Treće gimnazije, te Tomislava Babića iz XV zagrebačke gimnazije. Natjecali su se u dvama različitim kategorijama. Ana u MATHFactoru, a Tomislav u MATHPresentation, a oboje su krajem ožujka oduševili četveročlani žiri Europskog matematičkog natjecanja u Ateni i kući se vratili s vrijednim priznanjem.
Iako su u početku tog natjecanja sudjelovale isključivo europske države ove su godine tamo bili i učenici iz Azije i Afrike. Među njima 11 učenika iz Hrvatske i to Splita, Koprivnice i Zagreba.
‘Imali smo zadatak prezentirati neku zanimljivu matematičku temu i to na interesantan način. Tako smo zapravo trebali zaintrigirati one koji matematiku i ne znaju baš najbolje. Zaokupili smo ih i pokazali o čemu se tu radi. Sve je trebalo odraditi i na engleskom prezentirati unutar tri minute. Pretpostavljalo se da publika zna maksimum potencije i ništa drugo. Imala sam temu koja je spajala kombinatoriku i vjerojatnost’, prepričava Ana svoje europsko iskustvo
U žiriju je bilo četvero ljudi koji su ocjenjivali izlaganje, a nakon što učenik prezentaciju završi, priča dalje Ana, dva od četiri suca komentiraju. Onaj kome komentira više sudaca postigao je uspjeh. Upravo to se dogodilo samo njoj kojoj su se obratila sva četiri suca. Rekli su joj da im je izlaganje bilo zanimljivo, da je temu izvrsno pripremila i odlično prezentirala, a pohvale su dobili i njezini rekviziti koje je sama izradila od kartona netom prije odlaska na natjecanje. Iako to ne spada u matematičku domenu njen izvrstan engleski jezik na kojem je održala prezentaciju nije ostao ništa manje zapažen.
»Stvarno sam se potrudila oko rekvizita. Izradila sam od kartona kocke i to šarene, potom plakate, zapravo sve što mi je bilo potrebno. U jednom se dijelu natjecanja ne smije koristiti apsolutno nikakva tehnologija već samo stvari koje stanu u ruku«, kaže Ana koja je do sada sudjelovala u nekoliko državnih natjecanja iz matematike. Bez obzira na sva ta iskustva kaže da je ovo u Grčkoj bilo puno drugačije i da se više priznaje u životopisu jer se radi o natjecanju koje sadrži i prezentaciju, a ne samo teoriju.
‘Ova pobjeda će mi jako puno pomoći pogotovo ako budem išla vani studirati, a imam na raspolaganju mogućnost da zadnje dvije godine Prirodoslovno-matematičkog fakulteta kojeg želim upisati završim negdje u inozemstvu. To će mi jako puno pomoći i biti odlična stvar u životu jer je to jedino natjecanje koje priznaje Europsko matematičko društvo’, dodaje Ana. Priznala je kako se na natjecanje prijavila sama i to na nagovor svog dečka Mateja Buljana, prošlogodišnjeg pobjednika tog natjecanja. Nije je omela ni visoka cijena koju su platili njeni roditelji. Za odlazak u Grčku trebali su izdvojiti oko 9000 kuna, a za sada joj je tek općina Podstrana, u kojoj stanuje, donirala 1.500 kuna.
Iako joj je hobi crtanje, pjevanje i ples da će joj strast postati matematika shvatila je još u vrtiću kada je zbrajala i oduzimala bez većih problema. Sjetila se svog prvog razreda osnovne škole kada ih je učiteljica učila brojeve. Na čuđenje prijatelja u razredu već tada je znala množiti.
‘Uvijek sam bila ispred. Puno su mi u tome pomagali stariji brat i sestra koji su me poticali i učili. Tako da sam uz matematiku znala i engleski jezik prije nego što sam krenula u školu. Matematika mi je uvijek bila draga, a to je prepoznala moja učiteljica koja me vodila na natjecanja i pomagala mi. Na natjecanjima sam od četvrtog razreda osnovne škole. U petom razredu sam na regionalnom natjecanju bila prva, a godinu dana kasnije druga. Uz to sam bila i na državnim natjecanjima, a prošla sam i na hrvatsku olimpijadu’, prepričava vesela Ana.
Tomislav je za razliku od Aninih tri minute na raspolaganju imao od 10 do 20 minuta da na engleskom jeziku predstavi neku temu, a njegova je bila matematika u gibanju. ‘Radio sam primjere žongliranja u košarci. Svaki sam primjer posebno analizirao u prezentaciji. Mislim da mi ova pobjeda donosi dodatnu motivaciju za dalje i potvrdu da sam do sada dobro radio. Matematička prezentacija na engleskom jeziku mi je izvrsno i korisno iskustvo’, kazao je Tomislav.
Za natjecanje je izabran jer je u svojoj školi sudjelovao u programu za nadarene učenike. Ove su godine napravili šest projekata iz tog predmeta. Njegov put na natjecanje u Grčku financirala je XV gimnazija, pa je iskoristio priliku i još se jednom zahvalio svojoj školi na tome. Pobjeda u Grčkoj mu nije prva, a vjerojatno ni posljednja, jer je već osvajao nagrade na državnim natjecanjima iz informatike. Upravo ga je informatika već poprilično zaokupila jer je, iako pohađa tek drugi razred, već odlučio upisati Fakultet računarstva.
‘Matematika me stvarno uvijek zanimala premda nikada u osnovnoj školi nisam išao na ovakva natjecanja. To je tek počelo u gimnaziji koju pohađam. U Grčkoj mi je zaista bilo lijepo i namjeravam se i dogodine ponovno prijaviti. Zahvaljujem se svojoj profesorici na pomoći’, rekao je na kraju samozatajni Tomislav.
Natjecanje iz matematike se održavalo u sklopu Europske konferencije mladih matematičara, popularno nazvane EUROMATH, na kojoj su hrvatski srednjoškolci prezentirali matematičke probleme te su kroz svoje komunikacijske vještine u Ateni oduševili publiku i osvojili prvo i drugo mjesto u natjecanju MATHPresentation i prvo u MATHFactoru. Osim Ane Strikić i Tomislava Babića, drugo je mjesto osvojila Klara Banić, a pohvale za svoj nastup dobili su Eva Belcar i Fran Ilčić.
Ima ih, ali neće ih dugo imati!
Poslovično učinkovita hrvatska birokracija i sustav koji se temelji na podobnim i poslušnim mediokritetima znade tko mu je najveća prijatnja!
U svakom razredu ima barem 10 % izvrsnih učenika koji će učenjem, zalaganjem i razvijanjem vlastitog talenta i sposobnosti ostvariti izvanredne rezultate. Problem je kada to nastavnici ili roditelji ili škola ili MZOS ili lokalna samouprava ne prepoznaju,ne pružaju podršku takvoj djeci pa njihova darovitost možda nikada ne dođe do izražaja. Ja sam sigurna da će u Hrvatskoj uvijek biti europskih i svjetskih prvaka u znanju unatoč lošem sustavu, lošim programima, nezainteresiranim nastavnicima i roditeljima i korumpiranim ravnateljima. Ova dva primjera upravo to i dokazuju. Zato treba čestitati i učenicima i njihovim nastavnicima a ne sugerirati da im to što su napravili ništa ne vrijedi. Svaka čast i Ani i Tomislavu! Ovaj put su oni pobijedili poslovično “učinkovitu” hrvatsku birokraciju i sustav koji se temelji na podobnim i poslušnim mediokritetima, zar ne?
Niste me, izgleda, shvatili!
Ni na kraj pameti nije mi bilo na bilo koji način obezvrijediti uspjeh ovih genijalnih mladih ljudi; upravo suprotno! Međutim, kad sam napisao kako ih domovina ima, ali neće ih dugo imati, nisam mislio na to da se takva djeca više neće rađati, već kako će, čim uzmognu, napuštati Hrvatsku i razvijati društva pametnijih zemalja koje znaju cijeniti njihovu vrijednost! Ana u tekstu sama navodi kako misli studirati u inozemstvu! Nije li to, kolegice, pobjeda sustava koji takve i tjera da idu van, jer bi ga njihov ostanak mogao ugroziti?!
Stupovi potporni istog tog sustava, naravno, ne idu nigdje, jer ih nigdje ni ne traže – oni samo u Hrvatskoj mogu biti netko i nešto, namjesto onog što jesu – nitko i ništa!
Što Vam govori podatak o stranačkim prvacima i saborskim zastupnicima koji su plagirali diplomske radove, i to s tipfelerima???!!! Unatoč svemu, nastavljaju i dalje, jer obraz je džon, zar ne? Za razliku od tog taloga, njemački predsjednik dao je ostavku kad se posumnjalo da je prepisao doktorsku disertaciju, iako je kasnije dokazano da nije, da je disertacija bila original!
O tome ja govorim!
Pa tema navedenog članka nisu korumpirani političari i plagijatori! Glavne uloge ovdje imaju fenomenalni učenici, njihovi nastavnici i roditelji. Pa ne možemo baš svaki tračak svjetlosti i pozitivu zamračivati negativnostima kojih smo svi manje-više svjesni i protiv kojih se tako mlitavo i uglavnom neuspješno borimo. Niste obezvrijedili uspjeh ovih genijalnih ljudi ali u prvom postu niste ih ni pohvalili niti im čestitali. Ana i Tomislav su svojim uspjehom osigurali mogućnost izbora gdje će raditi i živjeti i čime će se baviti. Za mene je velika pobjeda to što oni neće biti dio ovog sustava punog plagijatora i korumpiranih političara, niti će ovisiti o tom sustavu, niti će uopće morati o tome razmišljati. Nitko ih ne tjera na odlazak, oni sami o tome odlučuju, oni to priželjkuju jer su izvrsni i kompetentni i uspješni i znaju da u nekom drugom sustavu za njih itekako ima mjesta. A mi se jedino možemo nadati da će se za nekih 50 godina takvi izvrsni, kompetentni i uspješni početi baviti politikom.
Vrlo dobro, prihvaćam!
Vaša kritika nije bez temelja – vjerojatno jesam trebao u prvom postu više naglasiti njihov vanserijski uspjeh i trud njih, profesora i roditelja, tu ste potpuno u pravu!
Gledao sam, međutim, korak dalje, prema onome što ih, vjerojatno, čeka!
Da smo mi normalnije društvo, ovi iznimni učenici skrenuli bi na sebe pažnju onih kojima bi takvi stručnjaci danas – sutra mogli trebati! To, konkretno, znači da bi ih odmah zapazili, recimo, Institut Ruđer Bošković, Eriksson Nikola Tesla, ili neki drugi gospodarski subjekt takvog profila djelatnosti, ponudili im stipendije, vezali uz sebe, financijski olakšali njihovim roditeljima njihovo studiranje, a zauzvrat za nekoliko godina dobili vrhunske stručnjake!
Ovako, što ćemo im mi ponuditi?
Mi nemamo demografski potencijal jedne Kine ili Rusije; nemamo puno takvih ljudi! Nije li porazno da se ne radi baš ništa da ih se zadrži? Na to sam želio skrenuti pažnju; nisam mislio njihov uspjeh umanjiti svakodnevnim crnilom!
No, kako rekoh – imate pravo – treba im čestitati, i zaželjeti svako dobro u budućoj karijeri!
potpuno ste u pravu kolega. u svim razvijenim zemljama se vodi posebna briga i razvijen je sustav prepoznavanja i usmjeravanja nadarenih koji kasnije postaju vođe u tim fruštvima. u našoj jadnoj upravo je suprotno. na čelo zemlje dolaze prosječni, priglupi korumpirani i pokvareni. zato se i uništava svaki onaj koji postiže odlične rezultate. pitanje je samo dokle. mi polako ali sigurno idemo u propast.
Mi to u školi već imamo, osim laptopa, pa vučem svoj.
Samsung, ali neke marke mora biti, ili?
Uglavnom, super mi dođe ta tehnologija u nastavi, da je barem u svakom razredu jedna iwb ploča.
Ali, kojim novcem će se sve to kroz par godina mijenjati? Zašto tableti, a ne stolna računala?
Krivo sam poslala komentar- ovo je trebalo ići na tekst o digitalizaciji škola.
A mladim matematičarima, čestitke!!!
Ana Strikić, Tomislav Babić, Klara Banić, Eva Belcar, Fran Ilčić i još mnogi, trbali bi biti na hrvatskim naslovnicama, a nisu!!!
Zato-Želim Vam sve ono što se ne može kupiti novcem. Susrete s ljudima koji Vas mogu potaći i promijeniti, otvorene oči i uši za mnoge prilike koje Vam se u životu nude. Svaka od njih je jedinstvena i dragocjena. Ne želim Vam veliku sreću i ispunjenje svih Vaših želja, nego sposobnost da prepoznte male radosti i podijelite ih s drugima. Želim Vam nerazorivu nadu koja, unatoč svih razočaranja, daje uvijek iznova vjeru u dobro u ljudima i u Vama samima. Želim Vam vrijeme za život, da Vam susreti s drugima ljudima budu važniji od želje za imetkom i pritiska termina.