(T-portal/HINA) Hrvatska ima dvoje najboljih matematiÄara Europe, osamnaestogodiÅ¡nju Anu Strikić, uÄenicu splitske Treće gimnazije, te Tomislava Babića iz XV zagrebaÄke gimnazije. Natjecali su se u dvama razliÄitim kategorijama. Ana u MATHFactoru, a Tomislav u MATHPresentation, a oboje su krajem ožujka oduÅ¡evili ÄetveroÄlani žiri Europskog matematiÄkog natjecanja u Ateni i kući se vratili s vrijednim priznanjem.
Iako su u poÄetku tog natjecanja sudjelovale iskljuÄivo europske države ove su godine tamo bili i uÄenici iz Azije i Afrike. MeÄ‘u njima 11 uÄenika iz Hrvatske i to Splita, Koprivnice i Zagreba.
‘Imali smo zadatak prezentirati neku zanimljivu matematiÄku temu i to na interesantan naÄin. Tako smo zapravo trebali zaintrigirati one koji matematiku i ne znaju baÅ¡ najbolje. Zaokupili smo ih i pokazali o Äemu se tu radi. Sve je trebalo odraditi i na engleskom prezentirati unutar tri minute. Pretpostavljalo se da publika zna maksimum potencije i niÅ¡ta drugo. Imala sam temu koja je spajala kombinatoriku i vjerojatnost’, prepriÄava Ana svoje europsko iskustvo
U žiriju je bilo Äetvero ljudi koji su ocjenjivali izlaganje, a nakon Å¡to uÄenik prezentaciju zavrÅ¡i, priÄa dalje Ana, dva od Äetiri suca komentiraju. Onaj kome komentira viÅ¡e sudaca postigao je uspjeh. Upravo to se dogodilo samo njoj kojoj su se obratila sva Äetiri suca. Rekli su joj da im je izlaganje bilo zanimljivo, da je temu izvrsno pripremila i odliÄno prezentirala, a pohvale su dobili i njezini rekviziti koje je sama izradila od kartona netom prije odlaska na natjecanje. Iako to ne spada u matematiÄku domenu njen izvrstan engleski jezik na kojem je održala prezentaciju nije ostao niÅ¡ta manje zapažen.
»Stvarno sam se potrudila oko rekvizita. Izradila sam od kartona kocke i to Å¡arene, potom plakate, zapravo sve Å¡to mi je bilo potrebno. U jednom se dijelu natjecanja ne smije koristiti apsolutno nikakva tehnologija već samo stvari koje stanu u ruku«, kaže Ana koja je do sada sudjelovala u nekoliko državnih natjecanja iz matematike. Bez obzira na sva ta iskustva kaže da je ovo u GrÄkoj bilo puno drugaÄije i da se viÅ¡e priznaje u životopisu jer se radi o natjecanju koje sadrži i prezentaciju, a ne samo teoriju.
‘Ova pobjeda će mi jako puno pomoći pogotovo ako budem iÅ¡la vani studirati, a imam na raspolaganju mogućnost da zadnje dvije godine Prirodoslovno-matematiÄkog fakulteta kojeg želim upisati zavrÅ¡im negdje u inozemstvu. To će mi jako puno pomoći i biti odliÄna stvar u životu jer je to jedino natjecanje koje priznaje Europsko matematiÄko druÅ¡tvo’, dodaje Ana. Priznala je kako se na natjecanje prijavila sama i to na nagovor svog deÄka Mateja Buljana, proÅ¡logodiÅ¡njeg pobjednika tog natjecanja. Nije je omela ni visoka cijena koju su platili njeni roditelji. Za odlazak u GrÄku trebali su izdvojiti oko 9000 kuna, a za sada joj je tek općina Podstrana, u kojoj stanuje, donirala 1.500 kuna.
Iako joj je hobi crtanje, pjevanje i ples da će joj strast postati matematika shvatila je joÅ¡ u vrtiću kada je zbrajala i oduzimala bez većih problema. Sjetila se svog prvog razreda osnovne Å¡kole kada ih je uÄiteljica uÄila brojeve. Na ÄuÄ‘enje prijatelja u razredu već tada je znala množiti.
‘Uvijek sam bila ispred. Puno su mi u tome pomagali stariji brat i sestra koji su me poticali i uÄili. Tako da sam uz matematiku znala i engleski jezik prije nego Å¡to sam krenula u Å¡kolu. Matematika mi je uvijek bila draga, a to je prepoznala moja uÄiteljica koja me vodila na natjecanja i pomagala mi. Na natjecanjima sam od Äetvrtog razreda osnovne Å¡kole. U petom razredu sam na regionalnom natjecanju bila prva, a godinu dana kasnije druga. Uz to sam bila i na državnim natjecanjima, a proÅ¡la sam i na hrvatsku olimpijadu’, prepriÄava vesela Ana.
Tomislav je za razliku od Aninih tri minute na raspolaganju imao od 10 do 20 minuta da na engleskom jeziku predstavi neku temu, a njegova je bila matematika u gibanju. ‘Radio sam primjere žongliranja u koÅ¡arci. Svaki sam primjer posebno analizirao u prezentaciji. Mislim da mi ova pobjeda donosi dodatnu motivaciju za dalje i potvrdu da sam do sada dobro radio. MatematiÄka prezentacija na engleskom jeziku mi je izvrsno i korisno iskustvo’, kazao je Tomislav.
Za natjecanje je izabran jer je u svojoj Å¡koli sudjelovao u programu za nadarene uÄenike. Ove su godine napravili Å¡est projekata iz tog predmeta. Njegov put na natjecanje u GrÄku financirala je XV gimnazija, pa je iskoristio priliku i joÅ¡ se jednom zahvalio svojoj Å¡koli na tome. Pobjeda u GrÄkoj mu nije prva, a vjerojatno ni posljednja, jer je već osvajao nagrade na državnim natjecanjima iz informatike. Upravo ga je informatika već popriliÄno zaokupila jer je, iako pohaÄ‘a tek drugi razred, već odluÄio upisati Fakultet raÄunarstva.
‘Matematika me stvarno uvijek zanimala premda nikada u osnovnoj Å¡koli nisam iÅ¡ao na ovakva natjecanja. To je tek poÄelo u gimnaziji koju pohaÄ‘am. U GrÄkoj mi je zaista bilo lijepo i namjeravam se i dogodine ponovno prijaviti. Zahvaljujem se svojoj profesorici na pomoći’, rekao je na kraju samozatajni Tomislav.
Natjecanje iz matematike se održavalo u sklopu Europske konferencije mladih matematiÄara, popularno nazvane EUROMATH, na kojoj su hrvatski srednjoÅ¡kolci prezentirali matematiÄke probleme te su kroz svoje komunikacijske vjeÅ¡tine u Ateni oduÅ¡evili publiku i osvojili prvo i drugo mjesto u natjecanju MATHPresentation i prvo u MATHFactoru. Osim Ane Strikić i Tomislava Babića, drugo je mjesto osvojila Klara Banić, a pohvale za svoj nastup dobili su Eva Belcar i Fran IlÄić.
Ima ih, ali neće ih dugo imati!
PosloviÄno uÄinkovita hrvatska birokracija i sustav koji se temelji na podobnim i posluÅ¡nim mediokritetima znade tko mu je najveća prijatnja!
U svakom razredu ima barem 10 % izvrsnih uÄenika koji će uÄenjem, zalaganjem i razvijanjem vlastitog talenta i sposobnosti ostvariti izvanredne rezultate. Problem je kada to nastavnici ili roditelji ili Å¡kola ili MZOS ili lokalna samouprava ne prepoznaju,ne pružaju podrÅ¡ku takvoj djeci pa njihova darovitost možda nikada ne doÄ‘e do izražaja. Ja sam sigurna da će u Hrvatskoj uvijek biti europskih i svjetskih prvaka u znanju unatoÄ loÅ¡em sustavu, loÅ¡im programima, nezainteresiranim nastavnicima i roditeljima i korumpiranim ravnateljima. Ova dva primjera upravo to i dokazuju. Zato treba Äestitati i uÄenicima i njihovim nastavnicima a ne sugerirati da im to Å¡to su napravili niÅ¡ta ne vrijedi. Svaka Äast i Ani i Tomislavu! Ovaj put su oni pobijedili posloviÄno “uÄinkovitu” hrvatsku birokraciju i sustav koji se temelji na podobnim i posluÅ¡nim mediokritetima, zar ne?
Niste me, izgleda, shvatili!
Ni na kraj pameti nije mi bilo na bilo koji naÄin obezvrijediti uspjeh ovih genijalnih mladih ljudi; upravo suprotno! MeÄ‘utim, kad sam napisao kako ih domovina ima, ali neće ih dugo imati, nisam mislio na to da se takva djeca viÅ¡e neće raÄ‘ati, već kako će, Äim uzmognu, napuÅ¡tati Hrvatsku i razvijati druÅ¡tva pametnijih zemalja koje znaju cijeniti njihovu vrijednost! Ana u tekstu sama navodi kako misli studirati u inozemstvu! Nije li to, kolegice, pobjeda sustava koji takve i tjera da idu van, jer bi ga njihov ostanak mogao ugroziti?!
Stupovi potporni istog tog sustava, naravno, ne idu nigdje, jer ih nigdje ni ne traže – oni samo u Hrvatskoj mogu biti netko i neÅ¡to, namjesto onog Å¡to jesu – nitko i niÅ¡ta!
Å to Vam govori podatak o stranaÄkim prvacima i saborskim zastupnicima koji su plagirali diplomske radove, i to s tipfelerima???!!! UnatoÄ svemu, nastavljaju i dalje, jer obraz je džon, zar ne? Za razliku od tog taloga, njemaÄki predsjednik dao je ostavku kad se posumnjalo da je prepisao doktorsku disertaciju, iako je kasnije dokazano da nije, da je disertacija bila original!
O tome ja govorim!
Pa tema navedenog Älanka nisu korumpirani politiÄari i plagijatori! Glavne uloge ovdje imaju fenomenalni uÄenici, njihovi nastavnici i roditelji. Pa ne možemo baÅ¡ svaki traÄak svjetlosti i pozitivu zamraÄivati negativnostima kojih smo svi manje-viÅ¡e svjesni i protiv kojih se tako mlitavo i uglavnom neuspjeÅ¡no borimo. Niste obezvrijedili uspjeh ovih genijalnih ljudi ali u prvom postu niste ih ni pohvalili niti im Äestitali. Ana i Tomislav su svojim uspjehom osigurali mogućnost izbora gdje će raditi i živjeti i Äime će se baviti. Za mene je velika pobjeda to Å¡to oni neće biti dio ovog sustava punog plagijatora i korumpiranih politiÄara, niti će ovisiti o tom sustavu, niti će uopće morati o tome razmiÅ¡ljati. Nitko ih ne tjera na odlazak, oni sami o tome odluÄuju, oni to priželjkuju jer su izvrsni i kompetentni i uspjeÅ¡ni i znaju da u nekom drugom sustavu za njih itekako ima mjesta. A mi se jedino možemo nadati da će se za nekih 50 godina takvi izvrsni, kompetentni i uspjeÅ¡ni poÄeti baviti politikom.
Vrlo dobro, prihvaćam!
VaÅ¡a kritika nije bez temelja – vjerojatno jesam trebao u prvom postu viÅ¡e naglasiti njihov vanserijski uspjeh i trud njih, profesora i roditelja, tu ste potpuno u pravu!
Gledao sam, meÄ‘utim, korak dalje, prema onome Å¡to ih, vjerojatno, Äeka!
Da smo mi normalnije druÅ¡tvo, ovi iznimni uÄenici skrenuli bi na sebe pažnju onih kojima bi takvi struÄnjaci danas – sutra mogli trebati! To, konkretno, znaÄi da bi ih odmah zapazili, recimo, Institut RuÄ‘er BoÅ¡ković, Eriksson Nikola Tesla, ili neki drugi gospodarski subjekt takvog profila djelatnosti, ponudili im stipendije, vezali uz sebe, financijski olakÅ¡ali njihovim roditeljima njihovo studiranje, a zauzvrat za nekoliko godina dobili vrhunske struÄnjake!
Ovako, što ćemo im mi ponuditi?
Mi nemamo demografski potencijal jedne Kine ili Rusije; nemamo puno takvih ljudi! Nije li porazno da se ne radi baš ništa da ih se zadrži? Na to sam želio skrenuti pažnju; nisam mislio njihov uspjeh umanjiti svakodnevnim crnilom!
No, kako rekoh – imate pravo – treba im Äestitati, i zaželjeti svako dobro u budućoj karijeri!
potpuno ste u pravu kolega. u svim razvijenim zemljama se vodi posebna briga i razvijen je sustav prepoznavanja i usmjeravanja nadarenih koji kasnije postaju voÄ‘e u tim fruÅ¡tvima. u naÅ¡oj jadnoj upravo je suprotno. na Äelo zemlje dolaze prosjeÄni, priglupi korumpirani i pokvareni. zato se i uniÅ¡tava svaki onaj koji postiže odliÄne rezultate. pitanje je samo dokle. mi polako ali sigurno idemo u propast.
Mi to u Å¡koli već imamo, osim laptopa, pa vuÄem svoj.
Samsung, ali neke marke mora biti, ili?
Uglavnom, super mi doÄ‘e ta tehnologija u nastavi, da je barem u svakom razredu jedna iwb ploÄa.
Ali, kojim novcem će se sve to kroz par godina mijenjati? ZaÅ¡to tableti, a ne stolna raÄunala?
Krivo sam poslala komentar- ovo je trebalo ići na tekst o digitalizaciji škola.
A mladim matematiÄarima, Äestitke!!!
Ana Strikić, Tomislav Babić, Klara Banić, Eva Belcar, Fran IlÄić i joÅ¡ mnogi, trbali bi biti na hrvatskim naslovnicama, a nisu!!!
Zato-Želim Vam sve ono Å¡to se ne može kupiti novcem. Susrete s ljudima koji Vas mogu potaći i promijeniti, otvorene oÄi i uÅ¡i za mnoge prilike koje Vam se u životu nude. Svaka od njih je jedinstvena i dragocjena. Ne želim Vam veliku sreću i ispunjenje svih VaÅ¡ih želja, nego sposobnost da prepoznte male radosti i podijelite ih s drugima. Želim Vam nerazorivu nadu koja, unatoÄ svih razoÄaranja, daje uvijek iznova vjeru u dobro u ljudima i u Vama samima. Želim Vam vrijeme za život, da Vam susreti s drugima ljudima budu važniji od želje za imetkom i pritiska termina.