Glavno tajništvo Ministarstva znanosti – najveća birokratska hobotnica u Vladi

(Globus) Dok glavni tajnik asistira ministru, priskače mu u pomoć administrativni tajnik za primanje poruka, kojemu je na raspolaganju 13 činovnika što daju upute i još dvoje što daju naputke. Od ukupno 76 zaposlenih njih 10 posto ima samo osnovnu školu, a samo 30 posto fakultetsku diplomu

Koja je služba Ministarstva znanosti najvažnija za obrazovanje Hrvata?

Uprava za visoko obrazovanje?

Uprava za znanost i tehnologiju?

Pogrešno – za dobre obrazovne rezultate važno je imati dobro posloženo Glavno tajništvo.

Tako su zaključili u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta – tijelu državne uprave s najmnogoljudnijim tajništvom u zemlji, na kojem bi im pozavidjele i najambicioznije birokratske službe.

Glavno tajništvo toliko je zahtjevan i specifičan slučaj, da u njemu i činovnici imaju pomoćno administrativno osoblje, kako bi više rangiranim birokratima obavljali tehničke poslove, primali stranke ili sazivali sastanke…

Tako recimo glavni tajnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, prema Sistematizaciji radnih mjesta koju je Globus tražio iz Ministarstva obrazovanja, ima svog podređenog administrativnog tajnika koji pomaže glavnom tajniku dok ovaj pomaže ministru znanosti.

Vodi mu evidenciju putnih naloga.

Obavlja poslove sređivanja i odlaganja završenih predmeta.

Obavlja “i druge administrativno-tehničke poslove po nalogu glavnog tajnika”.

Čak “prima i prenosi poruke”.

To Glavno tajništvo nedavno je dospjelo u središte pažnje kad je ministar Vedran Mornar najavio da će ga malo reorganizirati.

Naravno, ne tako da smanji nabujalu administraciju nego baš suprotno – da je poveća.

Najavio je da će ova organizacijska jedinica, umjesto sadašnjih tri, uskoro imati 11 odjela, s 11 rukovoditelja i najmanje 11 šefovskih plaća.

Kao da i sada tajništvo nije bilo preglomazno za stvarne potrebe institucije.

Evo nekoliko primjera kojima je to lako opisati.

Da bi opsluživali potrebe 311 zaposlenika MZOS-a, u Glavnom tajništvu Ministarstva ukupno je zaposleno 76 djelatnika.

To je 20 djelatnika više nego što je, recimo, sistematiziranih radnih mjesta u Glavnom tajništvu Ministarstva rada.

To se može usporediti i s tajništvom MORH-a. Oni su predvidjeli 1115 radnih mjesta, ali je ukupan broj radnih mjesta sistematiziranih u Glavnom tajništvu 78, dok je stvarni broj zaposlenih čak i nešto ispod te brojke.

Glavno tajništvo MUP-a, ministarstva u kojem je sistematizirano 31.245 radnih mjesta, ima predviđenih mjesta samo za 70 zaposlenika, a u Glavnom tajništvu Ministarstva prometa, instituciji sa 680 zaposlenika, 12 upravnih odjela i osam lučkih kapetanija, izračunali su da će im za Glavno tajništvo biti dovoljno 87 radnika.

Dok se tamo muče s manjkom administrativnog osoblja, u ministarstvu Vedrana Mornara pomoćna je služba organizirana u najsitnije detalje.

Glavno tajništvo, između ostalog, ima jedan help-desk s četvero zaposlenih djelatnika. Tamo radi jedan viši informatički savjetnik, jedan informatički suradnik i dvoje referenata.

Viši informatički savjetnik “organizira, administrira i pruža potporu u okviru podrške zaposlenicima”. Informatički suradnik pruža potporu zaposlenicima u radu sa standardnim aplikacijama, a informatički referent samo načelno “pruža potporu”.

Glavno tajništvo Ministarstva znanosti ima i 14 zaposlenika koji primaju plaću svakog mjeseca jer nešto “supotpisuju”.

Na primjer, načelnik Sektora za opće poslove i ljudske potencijale “supotpisuje akte iz djelokruga Sektora koje potpisuje i ministar”.

No, akte supotpisuje i voditelj Službe za ljudske potencijale (nije specificirano s kime ih supotpisuje), a za isto je onda zadužen i voditelj Odjela za rashode zaposlenih u osnovnim školama.

Potom je 17 osoba delegirano da vodi razne evidencije.

Piše tako u sistematizaciji kako administrativni tajnik glavnog tajnika vodi internu evidenciju i dostavnu knjigu, a zadužen je i za evidenciju putnih naloga.

Stručni suradnik u Službi za imovinske poslove dotle vodi evidenciju postupaka javne nabave, a jedan drugi stručni referent u istoj službi zadužen je za vođenje evidencije imovine.

Zatim netko u Ministarstvu mora voditi evidenciju izdavačke djelatnosti (za to je zadužen viši informatički savjetnik), dok nešto niže rangirani informatički suradnik vodi evidenciju računarne opreme i korištenja licenciranog softvera.

Informatički referent vodi evidenciju potrošnog informatičkog materijala.

Jedan viši stručni savjetnik u Odjelu za kapitalne investicije zadužen je da vodi evidenciju kreditnog poslovanja.

Njegov kolega iz sobe, viši stručni referent, zadužen je za evidenciju kapitalnih rashoda.

Najbolje su u toj sistematizaciji prošli zaposlenici “delegirani za delegiranje”. U Glavnom tajništvu zaposleno je 13 osoba kojima u opisima radnih mjesta stoji da “daju upute službenicima”, a potom ih je još dvoje koji su zaduženi za “davanje naputaka”.

Razlika je golema: ovi koji daju naputke bolje su plaćeni i uglavnom su načelnici sektora, a činovnici zaduženi za davanje uputa nešto su niže rangirani i s manjim mjesečnim primanjima.

Općenito, sudeći prema podacima koje su nam dostavili, u Glavnom tajništvu Ministarstva obrazovanja pretjerano ne cijene visoku stručnu spremu.

Barem tako govori statistika prema kojoj čak deset posto Glavnog tajništva, dakle sedmero zaposlenika, ima završenu samo osnovnu školu te rade na pomoćnim poslovima kao što su to poslovi čistačice ili dostavljača.

Više od polovice zaposlenika Glavnog tajništva, njih 42, ima samo srednju stručnu spremu.

Samo 30 posto tajništva ima fakultetsku diplomu, a troje njih zaposleno je s višom stručnom spremom.