(24 sata) Srednjoškolci, njihovi roditelji, nastavnici i ravnatelji uglavnom vjeruju da su motivi za neetično i koruptivno ponašanje u školi lakše postizanje cilja. Ili obostrana korist unutar odnosa nastavnik-učenik i učenik-roditelj.
Vjeruju da takvo ponašanje neće biti sankcionirano, a svemu “kumuje” iskrivljeni sustav vrijednosti koji obezvređuje znanje, kao i mišljenje da je takav obrazac ponašanja postao općeprihvaćen u društvu.
Kupovanje namirnica, selidba, postavljanje pločica
Čak 62 posto nastavnika i roditelja te 68 posto ravnatelja vjeruje da su razlozi za korupciju u srednjim školama ukorijenjeni u društvu. Tako je dio roditelja, njih 4,5 posto, priznao da su osobno vidjeli da se nastavnicima daju pokloni kako bi njihovo dijete dobilo višu ocjenu ili kako bi odgodili ispit. Među poklonima su najčešće omotnice, odnosno novac, ali ima tu i putovanja, kao i ponuđenih usluga.
Osim korupcije u školama, sveprisutno je i kršenje etike. Tako će učenici boljeg društvenog statusa, oni kojima su roditelji također nastavnici, kao i oni koji se bave izvanškolskim aktivnostima, često biti favorizirani. No osim toga, dio nastavnika koristi učenike da im obave i osobne poslove, a istome je svjedočilo oko pet posto nastavnika i tri posto ravnatelja. Najčešće je riječ o plaćanju računa i kupovini namirnica. No nastavnici učenike šalju u kladionicu, traže ih za pomoć pri selidbi, polaganju pločica, kosidbi vrta i berbi grožđa. Učenici se slažu da su takve radnje neetične, ali ih obavljaju kako bi izostali s nastave.
Opsežno istraživanje “Korupcija u obrazovanju” tijekom 2013. do kraja 2014. godine proveli su Forum za slobodu odgoja i Mreža centara za obrazovne politike, a cijeli projekt financirala je Europska unija i Ured za udruge Vlade RH. Sudjelovao je 501 roditelj te 329 nastavnika i 101 ravnatelj iz gimnazija, strukovnih i drugih srednjih škola iz Grada Zagreba, Splitsko-dalmatinske, Osječko-baranjske i Sisačko-moslavačke županije.
Šaljemo krive poruke mladima o neetičnom ponašanju
– Intencija ovoga istraživanja nije napad na nastavnike. Među njima ima onih koji obožavaju svoj posao, koji od svojeg novca kupuju pribor za nastavu. O nastavnicima se najčešće priča kao o nekim ljudima koji su stalno na godišnjem, ali slika nije baš plošna. Ipak, tijekom istraživanja nismo baš očekivali da ćemo imati stavke poput onih koje govore da učenici nastavnicima stavljaju pločice u kući. Svemu tome krivo je društvo i pojedinci koji su bahati i koji si dopuštaju da svašta pričaju u medijima i na televiziji. Kao da nisu svjesni da to drugi slušaju, da šalju pogrešne poruke mladima – objašnjava nam Mario Bajkuša, direktor razvoja i programa Foruma za slobodu odgoja te voditelj istraživanja o korupciji i neetičnom ponašanju u školama.
Forum je vrlo aktivan i u organiziranju okruglih stolova, predavanja i raznih drugih istraživanja koji pokazuju da među mladima vlada veliki pesimizam i to je, smatra Bajkuša, vrlo zabrinjavajuće.
Treba podići svijest o štetnosti korupcije
– Trebamo izoštriti sve senzore na korupciju. Na svim nivoima. Na jednom panelu u Zagrebu pitali smo učenike smatraju li prepisivanje neetičnim. Učenik mi je rekao da ne vidi problem da ponekad zaviri kod školskog kolege jer je gradivo toliko preopširno da ne mogu sve stići naučiti. A s druge strane, prepisuju se magistarski radovi i nikome ništa. Ja sam se tom učeniku ispričao u ime odraslih. Drugi primjer dolazi s jednog okruglog stola u Osijeku gdje je nastavnica govorila kako oni učenike podučavaju poštenju, tome kako je rad važan i da će se to cijeniti u sustavu rada. Onda ti isti učenici završe školovanje, a na tržištu vladaju plemensko-rodbinski običaji. Ti mladi žele raditi, žele biti društveno korisni, žele biti poduzetnici i žele biti pošteni, ali klima u našoj zemlji to ne dopušta. I zato želimo podignuti svijest o korupciji na svim razinama – objašnjava Bajkuša dodajući da, ako želimo nešto promijeniti, moramo početi sad kako bismo za 10 ili 20 godina imali zdravu generaciju mladih ljudi.
A cijela priča je splet kućnog odgoja, školstva i društva.
Važno je da nastavnici imaju povjerenje
Neka ponašanja, poput popisivanja učenika koji nedostaju na nastavi, godinama se prepuštaju učenicima da to rade. Smatra se da je to odraz povjerenja nastavnika prema učenicima. Isto tako, generacijama se dariva nastavnike za sve moguće razloge, poput Božića, rođendana, na kraju školske godine… Tako se nerijetko daruju i zlato te umjetničke slike. Istraživanje je pokazalo da čak 25 posto roditelja smatra kako je sitnom korupcijom i neetičnim ponašanjem lakše doći do ciljeva, a gotovo 35 posto smatra da je cvjetanju korupcije u školama kriv loš obrazovni sustav. Roditelji su također upitani jesu li se ikad žalili na korupciju ili neetično ponašanje s bilo čije strane (nastavnika, ravnatelja, učenika, roditelja ili drugoga školskog osoblja) u srednjim školama. Samo 6,6 posto njih je to učinilo, dok se ostali roditelji nikad nisu na to potužili.
Zanimljivo je i da je više od polovice nastavnika, kao i više od 60 posto ravnatelja, izjavilo da se učenike uključene u izvannastavne aktivnosti tretira drukčije od ostalih. Takva praksa najčešća je u gimnazijama gdje je gotovo 90 posto ravnatelja izjavilo da su osobno upoznati s drukčijim tretmanom takvih učenika. Što se tiče darivanja nastavnika s ciljem odgađanja ispita ili usmenog ispitivanja, takva su darivanja nešto češća u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje je gotovo 18 posto nastavnika svjedočilo takvom činu, dok je u ostalim županijama isto izjavilo pet posto nastavnika.
Tko prijavi mito, nastradat će
Samo šest posto ravnatelja žalilo se na korupciju, a većina njih vjeruje da nema smisla prijaviti korupciju jer se time neće ništa postići. I nastavnici i ravnatelji slažu se s izjavom kako je vjerojatno da će ljudi koji prijave korupciju jednog dana zbog toga na neki način ispaštati.
Majko mila, koje sranje od istraživanja… Očito je da je obrazovanje u Hrvatskoj otišlo k vragu kad se “istraživači” bave ovakvim stvarima. Sljedeće što možemo očekivati je “pedofilija u školama”, “teror nad ravnateljima” i “koliko su učenici zadovoljni svojim obrazovanjem”.
Da je u ovom cirkusu od udruga koje su provodile istraživanje bio itko s mozgom, možda bi se sjetili provjeriti koliki je omjer poklanjanja ocjena zbog mita u odnosu na poklanjanje ocjena zbog pritisaka od strane roditelja i ravnatelja. Ali pretpostavljam da bi to zahtijevalo bar nešto istraživačke kreativnosti i znanstvenog pristupa.
Obzirom na broj ispitanika i postotak koji je istaknut možemo samo zaključiti da je korupcija minimalna.
Nekoliko stotina ispitanika je korektan uzorak. To je jedino što ovdje štima.
Kao i u svim ostalim segmentima hrvatskog društva, korupcije ima i u školstvu!
Međutim, autor ove umotvorine traži korupciju na krivim mjestima.
Vjerojatno koruptivnih radnji ima i među učiteljima, ali istraživanje je trebalo odgovoriti na pitanja:
1.
Što je, recimo, s korupcijom prilikom zapošljavanja u škole? Nije li nedavno jedna kolegica javno ustvrdila kako je cjenik po Splitu 7000 eura za radno mjesto?
2.
Što je, isto tako, s korupcijom prilikom obavljanja građevinskih radova po školama, stavljanja klimatizacije, izdavanja dozvola za korištenje školskih sportskih dvorana? Tu nema profesora, već neki drugi igrači! Iz ureda!
3.
Što je, potom, s majkom svih korupcija u prosvjeti – korupcijom u povjerenstvima za tehnološke viškove? Zna ekipa iz SHU zašto su prodali kolege onim besramnim Kolektivnim ugovorom – te komisije njima su važnije od obraza! Jer, obraza nemaju, a novca nikad dosta!
Ima toga još! Autor članka mogao je zaviriti u bilo koju zbornicu, rekli bi mu kako stoji stvar s korupcijom!