Izbori (na UÄiteljskom vijeću) prisnažili su tezu o stockholmskom sindromu – napaćeno biraÄko tijelo, godinama lobotomizirano, u paniÄnom strahu od zamjeranja joÅ¡ jednom je dokazalo kako demokracija svakome pruža priliku da napravi glupost. Kompromis? Rekao bih, prije kompromitacija, napose sa zdravim razumom i osobnim dostojanstvom; potrebno je daleko viÅ¡e od diplome da bi se bilo intelektualac
Piše: Žukov
Svako vrijeme, kako nas uÄi povijest, dobro je, i nijedno nije pravo. Svako vrijeme, isto tako, ostavlja iza sebe odreÄ‘eni talog. Devedesete su po tom pitanju bile osobito produktivne. Zagorski Bismarck, pater patriae i mitski utemeljitelj hrvatske države pod egidom demokracije ozakonio je kleptokraciju, Å¡to je dovelo do hiperinflacije domoljuba opće prakse. MaÄekovski reÄeno, lajbek je od samog poÄetka bio krivo zakopÄan, Å¡to su mnogi lajbeki itekako iskoristili. Do juÄer veliko niÅ¡ta, danas veliki Hrvati; onaj tip koji križevima oko vrata prikriva duhovnu pustoÅ¡ koju nose u sebi i Å¡ire oko sebe. Naći ćete ih redovito blizu funkcija i fotelja, pa bile to i fotelje ravnatelja lokalnih osnovnih Å¡kola, iako su, u pravilu, hodajuća antireklama bilo kakvom obrazovanju, o odgoju da i ne govorimo (vjernom Äitatelju past će na pamet jedna od proÅ¡lih kolumni, nažalost, s pravom)! Ipak, svakim izbornim ciklusom dokazuje se kako je kršćanska zemlja kršćanski oprostila tipovima koji bi u svakom iole normalnom druÅ¡tvu gulili tri doživotne, a ne krumpire!
Dementna demonkroacija
Iz vlastita iskustva mogu reći da ni hrvatske zbornice nisu iznimka kad je u pitanju reizbor. Objasniti tu, za civilizirani svijet, raritetnu pojavu biranja, kao kolektivne psihoterapije, onog najgoreg Å¡to se nudi, priliÄno je zahtjevno. NajlogiÄnija dijagnoza kaže – Hrvati ili pate od stockholmskog sindroma, ili je u pitanju nacionalna autoflagelacija, ili je na stvari njegovanje viÅ¡estoljetnog mita o hrvatskom martirstvu! Budući da smo jedan od najstarijih naroda Europe, ne bi trebalo iskljuÄiti ni staraÄku demenciju. Davne 1918. godina smo u svega nekoliko mjeseci doskoÄili od Schonbrunna do Ade Ciganlije; kako dokazuje olovna stvarnost koju živimo – natrag ide daleko teže!
ÄŒemu analiziram, pitat će netko, nacionalno stanje uma na portalu koji se, vrlo uspjeÅ¡no, bavi prosvjetarskom problematikom? Na to pitanje odgovaram, ne bez odreÄ‘ene doze ironije, ovako: kroniÄan deficit demokratskog potencijala i nesklonost koriÅ¡tenja malih sivih stanica na nacionalnoj razini reflektira se s tragiÄnim (na momente i tragikomiÄnim, da ne kažem karikaturalnim) posljedicama itekako i na Å¡kolski sustav; napose je ta otužna povezanost vidljiva u hramu odgoja i obrazovanja u kojem imam Äast i zadovoljstvo prosvjetljivati. Oni koji su imali strpljenja i snage Äitati o tome u proÅ¡lim tekstovima, prepoznat će nastavak priÄe za koju je teÅ¡ko reći je li prije horor, parodija ili travestija. Å to je da je, popriliÄno je vjerna slika stanja u (pre)velikom broju hrvatskih Å¡kola; radi se viÅ¡e o pravilu nego o iznimki koja potvrÄ‘uje pravilo da u naÅ¡im zbornicama pravila postoje kako bi ih se držale – budale!
Hrvatski sindrom
Od zadnjeg broja imali smo tako reizbor u Å¡koli, koji je vremenski otprilike koincidirao s predsjedniÄkim izborima. SliÄnost je vidljiva i u Äinjenici kako su se glavni akteri jednog i drugog festivala demokracije (ili mediokracije, kako vam drago) bavili svim i svaÄim, samo ne obrazovnom problematikom. Ravnateljicu s Äijim podvizima – i instrumentarijem kojim se služi – ste već upoznati tih se dana redovito moglo zateći, umjesto na radnom mjestu, u prostorijama općine. Žena naprosto zna znanje, jer zna se Äija je zadnja! Izbori na UÄiteljskom vijeću prisnažili su tezu o stockholmskom sindromu – napaćeno biraÄko tijelo, godinama lobotomizirano, u paniÄnom strahu od zamjeranja joÅ¡ jednom je dokazalo kako demokracija svakome pruža priliku da napravi glupost. Kompromis? Rekao bih, prije kompromitacija, napose sa zdravim razumom i osobnim dostojanstvom; potrebno je daleko viÅ¡e od diplome da bi se bilo intelektualac, a tu je i limitirajuća, gotovo plemenska zatvorenost lokalne zajednice, koja funkcionira po kljuÄu – neka je i najgora, samo neka je naÅ¡a! ÄŒitava stvar prerasla je u grotesku u Äasu kad smo moja najveća obožavateljica i ja zajedno marÅ¡irali do biraÄke kutije. Za sve ostalo pobrinula se lokalna politika, a usluge su uredno naplaćene nakon inauguracije na Å¡kolskom odboru.
I tako, dragi moji, promijenilo se u nas nije niÅ¡ta – mrak se i dalje Å¡iri brzinom svjetlosti, sivila je kudikamo viÅ¡e od trenutno planetarno popularnih pedeset nijansi, a u cijeloj Å¡koli prije bi Äovjek naÅ¡ao G–toÄku nego kolegu koji na posao dolazi radostan, motiviran i oran za rad!
Birokratska devolucija
U opisanim okolnostima raznorazne pomaknute situacije naÅ¡a su svakodnevica; ima tu materijala za kolumne na dnevnoj bazi. U Å¡koli je tako najnormalnije (u nas se termin „normalno“ razvlaÄi poput žvakaÄe gume) da pripravnici koji su zavrÅ¡ili sveuÄiliÅ¡ni studij odgovarajuće struke i spremaju se za polaganje struÄnog ispita ne smiju samostalno održati sat jer, navodno, nisu kompetentni?! Istovremeno, matematiku godinama predaju nestruÄne osobe koje su, niÄim izazvane, eto, kompetentne za taj posao (imali smo i struÄne, ali se ravnateljica, pogodite koje struke, na sebi svojstven naÄin pobrinula da dotiÄnu ljubazno otpravi)! Posao pripravnika u nas nije samostalno držanje odreÄ‘enog broja sati, a Å¡to je sastavni dio pripravniÄkog staža, već piskaranje kojekakvih formulara i preslagivanje papira s hrpe na hrpu! Prijestolje mudrosti koje vodi Å¡kolu ima, jednostavno reÄeno, svoje viÄ‘enje svijeta oko sebe; ukoliko se to viÄ‘enje ne poklapa s Äinjenicama – to gore po Äinjenice!
NiÅ¡ta bolje od pripravnika ne prolaze ni kolege s povećim godinama staža, napose oni koji su iz ovih ili onih razloga, u nemilosti. Desila se tako, nema tome dugo, incidentna situacija u sedmom razredu zbog divljanja jednog uÄenika. Predmetni kolega obavijestio je razrednicu i sutradan je održana sjednica Razrednog vijeća, na kojoj je dotiÄnom uÄeniku izreÄena pedagoÅ¡ka mjera vodeći raÄuna o njegovoj situaciji, ali i o zaÅ¡titi digniteta struke. Obavljen je razgovor s roditeljima koji su odmah pozvani u Å¡kolu i kompletna dokumentacija dostavljena je u propisanom roku u upravu Å¡kole na daljnje postupanje stegovnom povjerenstvu. MeÄ‘utim, nekim sretnim spletom okolnosti tih dana ravnateljice nije bilo u Å¡koli. Razredno se vijeće drznulo, zamislite samo, održati sjednicu i donijeti mjeru (za Å¡to je, inaÄe, i ovlaÅ¡teno), a da pritom poÅ¡tovanu nije pitalo za miÅ¡ljenje i savjet (posao je to koji je prezahtjevan za desetak visokoobrazovanih ljudi)! Reakcija, dakako, nije izostala – stegovno povjerenstvo (kao i sva tijela Å¡kole, uredno popunjeno ekipom koja po miÅ¡ljenje hodoÄasti u ured ravnateljice – niÅ¡ta neuobiÄajeno, to je onaj balast po Å¡kolama koji je, u pravilu, obavezni must have većine ravnatelja) prvi puta od kad se pamti, ukinulo je odluku Razrednog vijeća i poniÅ¡tilo pedagoÅ¡ku mjeru, i to pod obrazloženjem kako odluka Razrednog vijeća nije u propisanom roku dostavljena tajnici da je ova uruÄi ravnateljici, već je dokumentacija dostavljena, u zadanom roku, direktno Onoj Koja Ravna!!! Zemljo, otvori se – i dignitet struke, i pedagoÅ¡ke norme, i zaÅ¡tita kolege koji je doživio neugodnost, sve to ne znaÄi niÅ¡ta naspram povrijeÄ‘enog ega osobe koja ni debelo u sedmom desetljeću života joÅ¡ nije shvatila kako je najveća vlast – vladati sobom!
OZNA sve dozna
Shvatila je, meÄ‘utim, veoma ingeniozno, kako je temeljna misija ravnatelja njenog kalibra obraniti obrazovnu ustanovu od aveti slobodnog govora i promiÅ¡ljanja; sukladno tome, oni rijetki pojedinci koji iskaÄu iz nametnutih kalupa, crvena su krpa u oÄima ljudi kojima je crveni mentalitet u glavi! Pritom se razvijaju teorije zavjere kakvih se ne bi postidjela ni dinarska reinkarnacija Clarka Gablea, legendarni admiral Domazet! Nakon Å¡to sam u jednoj od proÅ¡lih kolumni opisao kako sam osobno prijavljen organima gonjenja da sam pokuÅ¡ao silom ono Å¡to, valjda, nisam u stanju mozgom i tipkovnicom (ukazati na kroniÄni deficit u voÄ‘enju Å¡kole), u Å¡koli su na red doÅ¡le suptilnije metode obraÄuna. UÄenike se tako potajice ispituje Å¡to pojedini nastavnici govore i kojim tonom, a ÄistaÄice se upravo ispred toÄno zadanih uÄionica hvataju ukoÅ¡tac s pauÄinom. Fiksacija je poprimila takve razmjere da se u tom hramu odgoja i obrazovanja o nepoćudnim pojedincima u potaji sastavljaju falsificirani zapisnici te se, poput Brijunskih transkripata, već prema potrebi vrhovne svećenice da se obraÄuna s imaginarnom opozicijom, Å¡alju redakcijama na objavljivanje! U svemu tome prste ima i wannabe sindikalni lider naÅ¡e Å¡kole, pajac na kratkom lancu svoje gospodarice, Äiji je plafon sindikalne imaginacije cinkanje Älanova vlastita sindikata!
MeÄ‘utim, možda i ne treba pripisivati namjeri ono Å¡to se sasvim pouzdano može objasniti primitivizmom i elementarnim odsustvom svakog srama. Pomno se pazi tko, kada i s kime pije kavu; sukladno rasporedu ispijanja kave prilagoÄ‘ava se i raspored sati u Å¡koli, praktiÄki na tjednoj bazi – vjernima treba omogućiti da se naspavaju i odmore, a krivovjernima onemogućiti istovremene slobodne sate! Å toviÅ¡e, nedavno donesenim Pravilnikom o radu zabranjuje se svima da napuÅ¡taju prostor Å¡kole bez izriÄitog blagoslova Duha Å¡kolskoga!
Posljednje Å¡to sam doznao o sebi jest kako na nastavi ne obraÄ‘ujem Domovinski rat. Tako se navjeÅ¡ta roditeljima mojih uÄenika, iako se besmislenost te foskule može vrlo lako dokazati. Cilj je, vjerojatno, urbi et orbi razglasiti da, kako i priliÄi neÄastivome, nisam dovoljno dobar Hrvat, barem po arÅ¡inu kojim mjere veliki Hrvati s poÄetka Älanka. Znate, oni s križem oko vrata! Takvi sastavljaju o meni falsificirane poslanice za javnost, propitkuju moje hrvatstvo, zaviruju u spavaću sobu, potiÄu kolege da Å¡pijuniraju i denunciraju jedni druge, izobliÄeni i slijepi od mržnje!
Å to da kažem – moji kritiÄari i naslijepo pogaÄ‘aju u sridu!
Noć je, barem tako kažu, najcrnja pred svitanje! Obzirom koliko je crn mrak u glavama i duÅ¡ama pojedinaca, nadamo se skoraÅ¡njem svanuću! Ni noć ne traje vjeÄno!
Dragi druže, Mornar će ovo proÄitati. Moje sauÄešće Å¡to radite u takvoj Å¡koli.
Ma kakav Mornar??
Neće on to nikad proÄitati.
A i da proÄita, neće shvatiti.
Da se Äuda i dogaÄ‘aju pa da proÄita i shvati i joÅ¡ k tome razumije da treba neÅ¡to poduzeti, on će si pogladiti svoju plaćicu, nasmijati se, potpisati potvrdu dotiÄne kao ravnateljice i joÅ¡ vragolasto uz vlastoruÄni potpis nadodati kao djeÄica na internetu: “LOL”
“Davne 1918. godina smo u svega nekoliko mjeseci doskoÄili od Schonbrunna do Ade Ciganlije; kako dokazuje olovna stvarnost koju živimo – natrag ide daleko teže!”
Jedino što bi ovdje moglo biti dvojbeno je jesmo li ikad i bili u Schönbrunu, ili možda ipak negdje puno, puno bliže.
Recimo, negdje izmeÄ‘u Å piÄkovine i Gornje BaÄuge.
http://b3.blog.hr/2006/11/1621738259/o-mackama-i-psima.html
Moj duboki naklon kolega 😉
Dragi kolega,
Da li to možda pišete o mojoj zbornici?:-)
Jeste Vi sami protiv svih ili ipak imate joÅ¡ nekog tko “vidi” kao Vi?!:-)
Imam!
Kako poznato zvuÄi!
Ovaj slap pomaže tkati i moja mala kap.Znam, vidim, razumijem (i nadam se da je zadnja reÄenica toÄna).Veliki pozdrav.
Preslika moje zbornice.Izgubih sve živce u borbi s tom dekadencijom.Ali ne smijemo posustati!Zašto su ovakvi ljudi u manjini?
Hvala svima na podršci.
ÄŒitajući komentare, uviÄ‘a se kako ovo o Äemu piÅ¡em nije izoliran sluÄaj. Pitate zaÅ¡to smo u manjini, zaÅ¡to se to deÅ¡ava?
Odgovorio je davno nekoć netko – zlo se ne dogaÄ‘a zbog zlih ljudi! Zlo se dogaÄ‘a onog Äasa kad dobri i Äestiti ljudi odluÄe okrenuti glavu, ne reagirati i ne vidjeti ono Å¡to je oÄito.
Ako oni koji odgajaju mlade naraÅ¡taje mogu ostati slijepi na ovakve pojave, ne samo u mojoj Å¡koli, pita se Äovjek – kakva nas to budućnost Äeka?!
na sjednici Razrednog vijeća ne mora biti ravnatelj.
Nije mi poznato da se ravnatelje treba pitati za mišljenje vezano za pedagošku mjeru osim naravno za posljednju ,a to je izbacivanje iz škole što se naravno rijetko dogodi u hrvatskim školama.
A kako biste Vi kolega Žukov rijeÅ¡ili problem s tim uÄenikom?
Kolega je trebao sam na Å¡to mudriji naÄin rijeÅ¡iti tog barabu poÅ¡to mu je vjerojatno poznato da te pedagoÅ¡ke mjere ne vode niÄemu već samo gubljenju živaca , pogotovo kad moraÅ¡ proći tu silnu proceduru.
Dakako da na sjednici Razrednog vijeća ne mora biti ravnatelj! Jasno je i da se ravnatelje ne treba pitati blagoslov da bi Razredno ili UÄiteljsko vijeće izreklo pedagoÅ¡ku mjeru. Tako to kaže pravna legislativa i tako je to u normalnim Å¡kolama!
MeÄ‘utim, u tome i jest kvaka – ja sam opisao jedan uobiÄajen dan u Å¡koli koja nije normalna!
U nas se ravnateljicu pita za sve i sva – tako kolege (većina) skida sa sebe odgovornost, a ona voli biti pitana; to pumpa toliko potreban osjećaj važnosti i moći!
Dokle je to sve otišlo, najbolje će Vam prispodobiti ova situacija:
Bilo je to pred koju godinu, rujan, poÄetak Å¡k. godine! Sve do tog dana u naÅ¡oj Å¡koli ravnateljica je sazivala, vodila i odreÄ‘ivala dnevni red na sjednicama Razrednog vijeća!!! Iako, po pravilima, ravnatelj uopće nije Älan Razrednog vijeća!
Koliko se ravnateljica i ekipa ameba oko nje razumije u školsko zakonodavstvo, reći će Vam i to da je za tu sjednicu u Kurikulum škole stavila da ona vodi Razredna vijeća! Istovremeno, u Statutu škole jasno je stajalo da Razredna vijeća sazivaju i vode razrednici!
Na toj sjednici sam upozorio na taj disbalans Statuta i Kurikuluma, kao i na neprihvatljivost Äinjenice da ona vodi Razredna vijeća. Progutala je knedlu i popustila, ali je ipak napravila scenu na sjednici (sasvim uobiÄajena pojava), a ja sam otad državni neprijatelj br.1!
Kako bih ja riješio taj problem?
Ja sam problem tog uÄenika rijeÅ¡io davno prije, i ne stvara mi nikakve probleme. No, kad je do ovoga već doÅ¡lo, rijeÅ¡io bih to na naÄin na koji je postupila i razrednica i Razredno vijeće – sazvao sjednicu, i poÅ¡tujući rokove, proceduru i pravilnike, izrekao pedagoÅ¡ku mjeru!
Sve se odradilo sukladno zakonu i propisima. Ravnateljica i njeno Stegovno povjerenstvo, meÄ‘utim, uvrijeÄ‘eni Å¡to se nju nije konzultiralo (iako je tad dva dana uopće nije bilo u Å¡koli, da je Äekamo nema smisla, a i tako bismo prekoraÄili rokove), pod sumanutim obrazloženjem ukida mjeru, pljuje po vlastitom kolegi i Razrednom vijeću i Å¡alje poruku uÄenicima – samo divljajte i dalje, ravnateljica će vas zaÅ¡tititi.
Ali, samo ako divljate na satovima nepoćudnih kolega!
Pa Å¡to se onda kolega ne žali,pisano napisati obrazloženje i toÄka,pa ak može i ona može i on,ionako niÅ¡ta ne gubi,pogotovo ako je sve odradeno po propisu. Jasno mi je da ga je popljuvala,lako je neke stvari promatrati iz ravnat.fotelje kao sto su recimo ti disciplinski problemi Jer ravnatelji samo stvari zataÅ¡kavaju Kako ne bi imali problema. Sigurno ga je proglasila nesposobnim. Ne znam dotle viÅ¡e tako!
Nažalost, puno zbornica funkcionira ovako. Ljudi se boje i vlastite sjene, a kamoli odmazde razdraženih ravnatelja. Kolega, svaka Äast, jer ste jedan od malobrojnih koji se “usuÄ‘uju” razmiÅ¡ljati i naglas viknuti: “Car je gol!”
OdliÄan Älanak kolega Žukov!
Na žalost je tako u dosta Å¡kola, pa tako i u mojoj. TeÅ¡ko je gledati kako neki “voÄ‘e” uzimaju sebi sve za pravo, kontra zakona, ali i zdrave pameti. Najžalosnije je Å¡to ljudi na to sve okreću glavu, a dio ljudi (da bi bio u milosti) to sve podržava (mislim da bi taj dio ljudi podržalo ravnateljicu da ona kaže da je bijeli zid plave boje, samo da ne bi sluÄajno drugaÄije mislili od velikog Å¡efa!). Ostajemo onda sami ili u velikoj manjini i teÅ¡ko je neÅ¡to uÄiniti. Ali nadam se da ćemo imati snage, jer ako se i mi predamo… Å to će tek onda biti.
Sad je valjda jasno zaÅ¡to piÅ¡emo anonimno jer svi mi znamo koliko su ravnatelji moćni i koliko su nam u stanju zagorÄati svakodnevni rad.Kao da sami nisu potekli iz naÅ¡ih redova.Tu treba neÅ¡to promijeniti,neka ravnatelji imaju plaće kao i mi pa se neće toliko bahatiti i produžavati si mandat do penzije!Mi nismo naÅ¡li diplomu na cesti da se tako odnose prema nama!Moramo li biti pognute glave kao da smo neÅ¡to skrivili ili ćemo se boriti za svoje dostojanstvo?
Ljudi se boje slobode i odgovornosti koju ista implicira.
Najlakše je biti žrtva, žrtva je lišena odgovornosti i slobodne volje.
TeÅ¡ko je dokuÄiti ljude koji bi trebali odgajati djecu za kritiÄko promiÅ¡ljanje, asertivnost, stvaranje boljeg i pravednijeg svijeta, a koji Å¡ute, pognu glavu, puÅ¡taju da ih se gazi, a Å¡to je najžalosnije tebi kažu: Da, svjestan sam toga, vidim ja to, ALI…
ALI, Å¡to?
Ma budi i romantiÄni leptir, ali tvoj zamah krila može izazvati uragan!
Bravo kolega ili kolegice!!:-)
U Å¡kolama treba ukinuti funkciju ravnatelja jer Å¡kole mogu sasvim lijepo funkcionirati i bez njih!UÄenici bi bolje vodili Å¡kole nego Å¡to to oni rade!TakoÄ‘er,zapoÅ¡ljavanje bi trebalo biti iskljuÄivo u domeni Å kolskog odbora u kojem bi trebali biti samo predstavnici iz ZaposleniÄkog vijeća,vijeća uÄenika i vijeća roditelja!U Å¡kolama treba razvijati povjerenje i iskren odnos,a ne masoneriju!Nastavnici cijele Hrvatske,udružimo se!:-)
To i ja kažem kad netko udari po Nast org. Hoćete da Vam djeca razvijaju kritiÄko miÅ¡ljenje. Kako će ga razvijati ako ne date njihovim uÄiteljima da ga imaju?
Mrzim nojeve.Kad ukazujem na nepravilnosti ili nepravdu,svi Å¡ute.Pa Å¡to se onda Äudimo? Ne okreću glavu dobri i Äestiti,već lijeni.
Kolegice,sad mi je lakše kad vidim da je i u drugim zbornicama tako!:-)A zašto ljudi šute,možda zato jer su im istrošene glasnice u razredima ili su ucijenjeni radnim mjestima i boje se odmazde ravnatelja koji ne žele nikakve probleme i nikakve polemike na sjednicama jer oni su apsolutni vladari!!:-)A nas nitko ne pita kako je nama,da li nama treba savjet psihologa, jer mi smo nadbića koja odgajaju i obrazuju ovu državu za malu, ponižavajuću nadnicu!
Eh, ti slavni i samodopadni monolozi na sjednicima 🙂
A ja mišljah da je nama najgore: kad ono cijelo školstvo u HR je kao soba ogledala u kojoj sa svih strana vidiš isti odraz: teško bolesne zbornice u kojima se jedva diše i iz kojih se zapravo bježi.
ÄŒak me i ne Äudi ovakvo stanje, možda me Äak ne Äudi ni Å¡utnja (strah je moćno oružje), najviÅ¡e me Äudi lobotomiziranost nekih kolega i kolegica koji se u druÅ¡tvu ravnatelja/ravnateljica ponaÅ¡aju kao da je sve u najboljem redu. Ulizivitis vulgaris!
Ljudi te u životu cijene koliko si se spreman izboriti za neÅ¡to. Mi uÄitelji nismo se spremni boriti i zato nam je ovako. Pogledajte razlike u plaćama nas i lijeÄnika. Uz dužno poÅ¡tovnje prema Äasnom i odgovornom poslu lijeÄnika, ali mnogi imaju i Å¡est puta veće plaće nego mi. Ali sjeÄate se njihovog Äelnika sindikata vlast je zatvorila, ali oni nisu popustii i ostvarili su svoja prava. To se nekako dogaÄ‘alo u ovo vrijeme proÅ¡le godine istovremeno Sinikat hrvatskih uÄitelja je potpisao kolektivni ugovor koji je po nas uÄitelje vrlo nepovoljan. To je bilo vrijeme kada je ministar Jovanović donio onaj nepovoljni Pravilnik o normi, kada su pomoćno osoblje htjeli izdvojiti iz sustava i kada je nama sa viÅ¡e staža znatno smanjena plaća. Å to viÅ¡e taj Sindikat je poslao prijeteće pismo Älanstvu u kojem kaže, ako ne potpiÅ¡ete naj…i ste. A sve su to prodali kako bi bili u Povjerenstvima za viÅ¡kove i manjkove i kako bih sa Å¡ljamom od ravnatelja i politiÄara odluÄivali o radnim mjestima. Ravnatelji i sindikati (ovdje u prvom redu mislim na Sindikat hrvatskim uÄitelja ) ovi moÄnim oružjem ucjenjuju uÄielje i kažu,ako me budeÅ¡ sluÅ¡ao i radio ono Å¡ta ja kažem biti će ti dobro. I zato zbornice Å¡ute, zato smo potplaćeni jer se ne želimo boriti i dozvoljamo da nas vodi najgori talog iz naÅ¡e struke.
ToÄnu ste dijegnozu, kolega, postavili!
Ravnatelji i sindikalisti nisu pali iz aviona (iako mnogi upravo tako djeluju) – jedni su od nas!
Ono koji se, meÄ‘utim, prodaju po zbornicama da bi im dobro bilo, a takvih je u mojoj Å¡koli Äitava armija, samo jedno ih se može pitati:
Pošto obraz, kolika je cijena dostojanstva?
Jeftini su, jako su jeftini!
Pedeset prelifa Ärne tvore obzirni (nikom se ne bi Å¡tel zamerit), Äelniki i proÄelniki, klimavci sake vrste, lufteri, grabežlifci, drveni, mudrijaÅ¡i, nahuÅ¡kani, prestraÅ¡eni, Å¡alabejzeri, fuÅ¡eri, nevalani… i tak do pedeset. I kak ž njimi na kraj dojti?
Bože saÄuvaj,nema nam spasa!Al možda se Äudo dogodi..:-),možda osnujemo novi sindikat koji će nas povesti u borbu za veće plaće,a do tad,prenosite i dalje baklju sljedećim generacijama!:-)
Jednom je već osnovan novi sindikat pa nikako da doÄ‘e do izražaja jer je većina odluÄila ostati u starome.
Eto,nije Äudno da smo nepovjerljivi. Ali Å¡to s onim da “vjera miÄe brda”?
Pomicati brda i planine ne možemo bez alata, bez obavljanja rada, samo što većina slijedi princip minimuma energije, nažalost.
Ljude treba motivirati,treba nam jedan Mesija (ženski ili muÅ¡ki) koji će pokrenuti lavinu.Hoće li “taj”/”ta” doći?Toplo se nadam jer ovo je sve skupa preotužno!Jedino je Vesna Kanižaj imala moć povesti ljude u dvotjedni generalni Å¡trajk do ispunjenja!Prejadni smo,neka nam uzmu joÅ¡,zaslužili smo!
Niste u osmom razredu obradili podruÄje Domovinskog rata i to ste dobro uÄinili, jer manja je Å¡teta ne govoriti niÅ¡ta, nego govoriti na ovaj naÄin:”Zagorski Bismarck, pater patriae i mitski utemeljitelj hrvatske države pod egidom demokracije ozakonio je kleptokraciju…”
Istina boli.
Ali slažem se da je dotiÄnog neukusno usporeÄ‘ivati s Bismarckom.
DotiÄni je prvi Hrvatski predsjednik, a mnogima bi na ovom portalu boli nestale jednim regionom ili sljedećom po redu Jugoslavijom.
da naravno, svi koji ne slave dotiÄnog kao oca domovine mora da imaju neki teÅ¡ki feler-nisu glupi, pa nije baÅ¡ jednostavno manipulirati njima kao ovcama.
Hvala Å¡to ste se obznanili.
Za neupućene, autor ovih bisera sindikalni je povjerenik Å¡kole opisane u tekstu koji komentira! Spomenuo sam ga u Älanku jednom reÄenicom, a svi oni koji ga poznaju znaju da nije vrijedan ni te jedne!
Kolega nikako da shvati da svaki puta kad komentira, bez obzira na promjenu nicka, ja znam da je on, a ja, zloÄest kakav već jesam, eto, baÅ¡ mu neću reći kako to znam!
ÄŒovjek je vjerojatno želio reći neÅ¡to o meni (navodno ne radim Domovinski rat, svi mi na portalu smo Jugoslaveni, i sl.), a zapravo je rekao samo o sebi, i tko je i Å¡to je – baÅ¡ kao Å¡to sam u Älanku i opisao!
InaÄe, dragi kolega, veliki domoljub poput Vas barem bi, ako niÅ¡ta drugo, trebao vladati hrvatskim jezikom u mjeri dostatnoj da zna kako se u sintagmi “prvi Hrvatski predsjednik” rijeÄ Hrvatski piÅ¡e malim slovom!
A da ste, kolega, igrom sudbine roÄ‘eni kao žena, tad biste znali da oni koji su prvi, obiÄno i nisu bogzna Å¡to!
Primite moje tople pozdrave!
Ne znam jeste li, rođeni, primjetili, ali svi na portalu šumom, Vi drumom! Ne uklapaš se, brate, nikako!
Prodavanje magle i manipuliranje, koje Vam tako dobro ide u naÅ¡oj Å¡koli, ovdje ne prolazi – ovaj portal je za ljude koji misle glavom i znaju prepoznati laž od istine, Äovjeka od neÄovjeka!
Držite se Vi ureda ravnateljice, tamo ste već komad inventara!
Hab SoSlI’ Quch!
bIjatlh ‘e’ yImev
tlhIngan maH!
Jedino Å¡to ste toÄno nadrobili: “…svi na portalu Å¡umom, Vi drumom!” To se i meni Äini, ali davno je bila 1941. ili 1991. Recimo POE ne bi vrijeÄ‘ao Bismarcka TuÄ‘manovim imenom, SUNCOKRETU je svatko tko Å¡tuje TuÄ‘mana glup, tj. ovca. VaÅ¡ nick je u poÄetku bio Žukov 1943. jer je on tada krenuo Äistiti faÅ¡iste iz majÄice Rusije, Å¡to biste i Vi htjeli uÄiniti od Trpnja do Vele Luke.Ono Å¡to je Rusima Ukrajina, mnogima i Hrvatska (moze velo slovo?), izgleda kao U-krajina!
Evo ja s druma, vama u šumi (sami ste tako odredili ili Vi koji vješto žonglirate frazama na raznim jezicima, zapetljali ste se na jednoj balkanskoj, svejedno)!
Zanimljivo, svi komentari koji vam nisu po volji, su od sindikalnog povjerenika iz VaÅ¡e Å¡kole, osim komentara od 20. 01. 2015. na kolumnu SVE ZA FOTELJU, FOTELJU NI ZA Å TO gdje se, ustvari, opisuje VaÅ¡ sluÄaj u petom razredu (dokument poznat redakciji). Izostala je tada informacija za neupućene o tome tko je autor.
“Ta u kakvoj to Å¡koli Vi radite?”- pitali ste, praveći se lud!
“Velebit, Biokovo i Dinara zajedno, manji su od TuÄ‘mana!”
Koliko sam ja upoznata s programom povijesti u osmom razredu, ova tema se obrađuje tek u svibnju.
Bilo je svibanja viÅ¡e, recimo proÅ¡le godine i pretproÅ¡le…
Ako ste upoznati s nepravilnostima u radu nekog uÄitelja prijavite ga prosvjetnoj inspekciji, umjesto Å¡to piskarate tu po portalu.
ZaÅ¡to to niste napisali Žukovu? Znate li koliko dugo blati svoju Å¡kolu i njezine zaposlenike? Znate li kolika je to koliÄina mržnje, diskreditacija i objeda? bez obzira na anonimnost trebao je već netko reagirati posredstvom ovog portala ( da barem ima neke koristi). Autobus inspektora nebi bio dovoljan. U vezi piskaranja, suzdržati ću se.
Četiri su to hrvatske planine i perad ih preletjeti ne može!
“Poslovica PSI LAJU, A KARAVANI PROLAZE nastala je u Hrvatskoj. Nemamo pustinju, ali na pravom smo putu.”
Ajde Bogu hvala! NB hvala Vam na gornjem citatu sa mog portala.
Kolega Žukov molim vas za informaciju, gdje mogu pronaći (u kojem pravilniku, zakonu…) podatak da ravnatelj ne saziva sjednice Razrednog vijeća, naime, ni naÅ¡oj ravnateljici to nije poznato-pa da ju upoznam s tom Äinjenicom :).
Biti će mi silno zahvalna.
Statut Å¡kole. Na primjer, ovakav:
http://www.os-josipdol.skole.hr/upload/os-josipdol/newsattach/110/Statut_OS.doc
Hvala, a tko piše Statut škole, tj. je li on podložan promjenama u smislu da u našeg ravnateljica stavi kako je upravo ona ta koja saziva Razredna vijeća?
Vidim sad tko ga donosi, ali još mi je nejasno može li se u njemu odrediti da ravnatelj saziva Raz. vijeća.
Teoretski vjerojatno može, ali postoji određen broj prepreka tome i mislim da se to ne događa. Iako, u Apsurdistanu ništa nije nemoguće.
Teoretski i praktiÄki to se radi prema potrebi vladajućih garnitura u svim strukturama Apsurdistana pa tako i u Å¡kolama, jer vladajući uvijek imaju dovoljno klimavaca za promjenu svega Å¡to im trenutno ne odgovara . Ovo s Raz. vijećem je sitnica.
IspriÄavam se, kolega/kolegice, Å¡to Vam odgovaram tek sada! Obaveze!
Odgovor je dao već kolega P.O.E. – to mora stajati u Statutu VaÅ¡e Å¡kole!
Statut donosi Å¡kolski odbor, a piÅ¡e ga, pretpostavljam, ravnatelj, ili ga metodom copy – paste skine sa stranica neke druge Å¡kole, iako je to kažnjivo!
Tako prihvaćeni Statut joÅ¡ mora potvrditi i županija, kao osnivaÄ!
Međutim, ravnatelj ne može staviti u Statut što mu se hoće, jer i neki drugi dokumenti govore o tome tko saziva i vodi Razredna vijeća.
Npr., ovaj novi Pravilnik o tjednim radnim obvezama uÄitelja u osnovnoj Å¡koli, u dijelu koji se odnosi na razredniÅ¡tvo, ne znam napamet toÄno sad koji Älanak, ali naći ćete pri vrhu dokumenta, jasno govori kako je RAZREDNIK taj koji saziva i vodi sjednice Razrednih vijeća, i odreÄ‘uje dnevni red!
Naravno, ukoliko drži potrebnim, ravnatelj može doći ili govoriti, ali ne voditi i sazivati sjednicu!
Da se uvjerite, utipkajte u tražilicu bilo koju osnovnu Å¡kolu u Hrvatskoj i iÅ¡Äitajte njihov Statut – svaki govori kako Razredna vijeća saziva razrednik!
JoÅ¡ jednom – naroÄito Vam to potvrÄ‘uje Pravilnik o tjednim radnim obvezama!
U Zakonu o odgoju i obrazovanju mislim da to nije definirano.
Eto, nadam se da sam pomogao barem malo!
Svako Vam dobro!
Hvala vam svima na odgovorima, jedva Äekam rav. upoznati s mojim novim otkrićem 🙂
Uvaženi kolega Drumsky!
Osjećam se blaženo kad vidim kako pažljivo pratite moj rad i moje tekstove. Iz VaÅ¡ih komentara uoÄljivo je kako piÅ¡ete uglavnom iza 7 sati izjutra, i oko 15 sati popodne – dakle, kad ustajete i kad dolazite s posla! Veseli me spoznaja kako sam opsesija jednog tako uglednog i poÅ¡tovanog mislioca kakav ste Vi!
Svakako, blažena i djeca koju Vi uÄite; od Vas mogu jako puno toga nauÄiti. Recimo, Å¡to nikad ne smiju postati u životu!
Tek, da Vas pitam – nije li i onaj kojem se toliko klanjate iziÅ¡ao iz Å¡ume?
I, Äisto onako, usput – kad mislite uplatiti onaj novac koji ste uime sindikata sakupljali za stradale u Gunji?
Prejadno je ovo prepucavanje,neće nam biti bolje od toga!RaÄ‘e osnujmo novi sindikat (najnoviji) i tražimo veće plaće,bit ćemo zadovoljnjiji i nećemo se svaÄ‘ati!:-)Tko je za?:-)UÄitelji i nastavnici,ujedinimo se!:-)
Ivane Plantiću,
prije par godina predložio si sam sebe za sindikalnog povjerenika OÅ Smokvica (otok KorÄula) te na tajnom glasovanju dobio dva(2) glasa (jedan je, vjerujem, tvoj) od mogućih Osamnaest (18). Tada si napustio SHU. Zato dozvoli: kada se dogovaralo o pomoći za stradale, odluÄeno je da se sa žiro raÄuna SHU – podružnice OÅ Smokvica uplati tisuću kuna (1.000,00 kn) na žiro raÄun jednoj osnovnoj Å¡koli u Gunji.
Frano Cebalo
Ta hajde, kolega, mozete Vi i bolje od ovog! Ovo su pocetnicke lazi – odgovorno tvrdim – u zivotu se nikad nisam kandidirao za sindikalnog povjerenika; to se vrlo lako moze provjeriti! Kandidirao sam se jednom za povjerenika zastite na radu. Isto tako, jednom sam bio predlozen na izborima za sk.odbor, a na sto ste Vi panicno otrÄali svojoj gospodarici u ured, po savjet kako sprijeciti da u odbor i uÄ‘em! Kako biste Vi i ona i dalje mogli raditi to sto radite, vazno je da ja ne budem u odboru! Je li bilo tako, ili nije? Svjedoci postoje, kako znate!
Da je dogovoreno da se skupi novac za Gunju, to stoji! Međutim, bilo je to prije vise od godinu dana, a na zadnjoj sjednici ravnateljica je kolektiv upoznala s cinjenicom kako niste uplatili jos!
Pretpostavljam kako cekate iduću poplavu!
InaÄe, bilo bi zanimljivo da kazete kad ste zadnji puta clanovima podruznice predocili financijsko stanje iste!
Dobro ste uradili predstavivsi se – nomen est omen, sad je puno tog jasnije!
Kolegica Ela u pravu je – rasprava s Vama jalova je, i samo dokazuje s cime se u nasoj skoli susreću oni koji misle glavom!
Uostalom, rekao sam sto sam imao!
Do idući puta,
zdravstvujte!
Kolega pa vi ste tamo zatrpani pecotićima 😀
petina radnog kolektiva vam ima isto prezime. koliko ih je u rodu sa glavnim likom naslovnog teksta? 😀
Tesko je reći,joÅ¡ teže shvatiti te odnose selsko – Å¡kolske, naroÄito nekome izvana. Kad bih Vam trebao opisati stanje svijesti tamo, rekao bih da je najsliÄnije Borgu!
Pokorite se – otpor je uzaludan!
Tko odbija asimilaciju, sljeduju ga laži i objede kako Vam to zorno pokazuju komentari osobe koju me sram nazvati kolegom!
Suosjećamo se s Vama kolega!
Ali neke stvari me baš zanimaju:
Kako onda izgleda pijenje kave s kolegama pod velikim odmorom u takvoj zbornici,druženje na ekskurzija te ostalo? Pa Å¡kola nam je drugi dom, teÅ¡ko je trpiti takve odnose cijeli radni vijek. Kako to izdržite inaÄe? Pisali ste tu o VaÅ¡im odnosima s ravnateljicom, ali nije lako ulaziti s njima u bilo kakve sukobe. Å to recimo da Vam ta osoba treba za neÅ¡to- recimo traženje slobodnog dana radi privatnih obveza, uzeti dva-tri slobodna dana u sluÄaju neke bolesti bez bolovanja i sl.
Hvala na podršci, kolega!
Glede VaÅ¡eg pitanja, o tome sam već nekoliko puta pisao u komentarima na ovom portalu. No, nastojat ću odgovoriti Vam – želim to, naprosto jer smatram da treba!
Dakle – dosad sam radio u nekoliko Å¡kola ( 9 godina radnog staža). U dvije od njih nekoliko atmosfera je bila fantastiÄna. Ravnatelji su bili izvanredni, kolege za deset, svi smo rado dolazili na posao, družili se nakon radnog vremena. Dakle – postoje i drugaÄiji kolektivi, postoje i izuzetni ravnatelji kojima skidam kapu i kojima mogu samo zahvaliti na svemu.
No, kako sam želio raditi što bliže kući, kad se ukazala prilika, prebacio sam se u školu o kojoj pišem. Tu, međutim, vrijede neka druga pravila.
1.
ravnateljica je u pravu
2.
ravnateljica je uvijek u pravu
3.
vrijede iskljuÄivo prva dva pravila
U ovom kolektivu nema radosti ni smijeha. Tu se ide na posao kao da idete u gulag. Atmosfera, radna i svaka druga, debelo je ispod nule. MeÄ‘uljudski odnosi su na razini ledenog doba, a sve zbog ravnateljiÄine politike “podijeli pa vladaj” (da ne biste mislili da sam ja tome uzrok, takvo stanje vladalo je puno prije mog dolaska)! Nema druženja, izleta ni zabave. Nije preporuÄljivo misliti (nevjerojatno za ljude koji obrazuju i odgajaju, ali tako je), jer – zna se tko misli! Ostali – izvrÅ¡avaju!
Ljude se gazi, ponižava, vrijeÄ‘a, piju se tablete, teku suze, a sve zbog neÄije potrebe da svoje komplekse i životne neuspjehe lijeÄi iživljavanjem na drugima!
Dakako, meni je vrlo brzo postalo tamo jasno kako stvari stoje. Mogao sam pognuti glavu, Å¡utjeti, i bilo bi mi, koliko – toliko dobro.
MeÄ‘utim – koliko koÅ¡ta obraz? Koliko dostojanstvo? Ja ne mogu biti ono Å¡to nisam, a neÄiji otiraÄ za noge nikad nisam bio!
Sukobe s njom tražio nisam. MeÄ‘utim, prvi put kad sam iznio svoj stav, doÅ¡lo je do sukoba. Kao Å¡to sukobe nikad nisam tražio, nisam im se ni uklanjao ako je netko baÅ¡ inzistirao. Milostiva na to nije navikla, pa je uporno ponavljala istu greÅ¡ku – Å¡to je viÅ¡e nasrtala, ja sam viÅ¡e ostajao pri svom. Da, jesi ravnateljica, ali nisi iznad zakona i pravila!
Tako, bilo je tu svega, doÅ¡lo je i do policije, kako ste mogli Äitati ranije, vrlo gadnih scena. Kad je uvidjela da ne ide direktno, pokuÅ¡ala je ispod žita – nepoćudne se kolege ogovara, Äak i pred roditeljima uÄenika, izmiÅ¡ljaju se najgadnije afere, prisluÅ¡kuje se, rijeÄi se vade iz konteksta, huÅ¡ka se uÄenike protiv profesora, kolege se prisiljava da cinkaju jedni druge, da naprosto trÄe u njen ured otkucavati (i takvi uÄe hrvatsku mladost, eto)!
No, Å¡togod pokuÅ¡ala, rezultata dalo nije – ja sam ostajao pri svome, svaki puta kad sam imao pravo, i kad je to trebalo tako.
I sad, pitam ja Vas – jesam li ja zbog toga problematiÄan? Ili je dužnost nas, profesora, reagirati na ovakve abnormalne pojave? Kako će djecu uÄiti da kritiÄki misle oni koji se sami misliti ne usude? Nikad mi nije bilo jasno, ni sad nije, odakle toliko beskiÄmenjaÅ¡tva po zbornicama, zaÅ¡to su oni koji bi prvi trebali reagirati na druÅ¡tvene probleme u tolikom strahu, Äemu se kolege toliko daju gaziti?! Eto, priznajem, ne znam, nemam sve odgovore!
Kako izgleda pijenje kave?
Imam u Å¡koli nekoliko bliskih osoba, pa kavu pijem s njima; dakako, ne u zbornici. To Vam je tako, kolega – dobri Bog Vam natovari na leÄ‘a ovakvu Å¡kolu i ovakvu ravnateljicu, ali istovremeno Vam tamo dadne i nekoliko divnih osoba, uz koje se sve to lakÅ¡e podnese.
Å kola nam je drugi dom?
ÄŒesta premisa kod hrvatskih uÄitelja, ali ja se ne slažem, barem kad je ovakva Å¡kola u pitanju. Meni je Å¡kola radno mjesto, i niÅ¡ta viÅ¡e od toga. Kad kolege shvate da im Å¡kola nije dom, a djeca da nisu njihova djeca, već posao koji treba odraditi (kao i, recimo, pedijatrima), tad Vam se otvaraju i neki drugi vidici!
Kako to sve izdržim?
Jednostavno, imam krug ljudi do kojih mi je stalo. Oni su mi važni, do njihovog miÅ¡ljenja držim. Å to će reći svi ostali, i hoće li mi ujutro odzdraviti na moje “Dobro jutro”, vjerujte – baÅ¡ me briga! Život je prekratak da bi se Äovjek zamarao nebitnim sitnicama. Svakome mogu pogledati u oÄi, Å¡to se za drugu stranu baÅ¡ i ne bi moglo reći.
Reći ću Vam to ovako – ovakva osoba kakva je moja (koliko god to smijeÅ¡no zvuÄalo) ravnateljica, i njene amebe u životu su mi savrÅ¡eno irelevantni. Takav stav dovest će do toga da se, možebit, nekome zamjerite, ali imate unutarnji mir i spokoj.
Sukobi s ravnateljima?
Nisam nikad rekao da s njima treba ulaziti u sukobe samo radi sukoba, ni da treba biti kontra samo da bi se bilo kontra. Ne treba reagirati na prvu; ponekad treba neÅ¡to i preÅ¡utjeti! MeÄ‘utim, kad vidite da Vas netko iz dana u dan pokuÅ¡ava jaÅ¡iti, da Vas, da prostite, zajebava netko sto puta gori od Vas, tad ćete reagirati i otpiliti dotiÄnog/dotiÄnu i postaviti ga na mjesto ako poÅ¡tujete sebe, ili ćete saviti kiÄmu ako samopoÅ¡tovanja nemate! Ne slažem se da ravnatelje treba slijedom funkcije automatski poÅ¡tovati – poÅ¡tovati treba onoga koji je poÅ¡tovanja vrijedan, bio ravnatelj ili podvornik! No, osnovni preduvijet da biste ikoga poÅ¡tovali jest – samopoÅ¡tovanje!
Tako Vam je sad i s mojom ravnateljicom – ne može me vidjeti, ali zna dokle može ići, i preko tog ne ide!
Å to ako mi zatreba?
To je, vidite, priÄa za sebe. Nemam s tim problema, a razlog je vrlo prozaiÄan – ta ekipa koja vodi Å¡kolu, kroniÄno je nesposobna! U tom neznanju i nesposobnosti rade poÄetniÄke greÅ¡ke, Äesto krÅ¡e zakone, prave takve budalaÅ¡tine da se Äovjek može samo smijati. Recimo, mene je ravnateljica godinama zakidala na plaći, dok je nisam prisilio da to ispravi. MeÄ‘utim, zastara joÅ¡ nije nastupila, i ja joÅ¡ uvijek mogu podići sudsku tužbu, i ona to zna. O, joÅ¡ kako!
Kolega, za dobar dio toga imam papire, tako da – ne brinite, kad mi zatreba slobodan dan – dobijem ga!
Naravno, tamo se vreba svaka moja greška ne bi li me se otpililo! Nije lako, ali, Bože moj, i to je život!
Bolje je i umrijeti, ali na nogama, nego živjeti na koljenima!
S tom mišlju,
ja Vas najsrdaÄnije pozdravljam!
Žukov!
NipoÅ¡to ne mislim da ste problematiÄni, no samo treba imati snage za takve borbe.
A kakav vam je struÄni suradnik Å¡kole- ravnateljeva desna ruka?
StruÄni/a dopusti takvu situaciju u Å¡koli- kud je sve van pravila joÅ¡ i razne podmetaljke? Ogovaranja prof. pred uÄenicima i roditeljima i sl.scenarije dopusti jedna Å¡kolovana osoba koja je pedagog/psiholog?
Navodite da u VaÅ¡oj zbornici ljudi piju tablete- pa ako je viÅ¡e takvih Å¡to se ne slože pa na bolovanje, zatim sve dati u javnost, nedavno smo imali takav sluÄaj.
Tko zna kako će vam biti u Å¡koli kada vam ravnateljica ode u mirovinu- po nekim starim postovima Äini mi se da ni to nije tako daleko jer svemu doÄ‘e kraj.
Puno Vas pozdravljam!
ÄŒesto se mistificira uloga ravnatelja kao oni mogu sve i zakon je na njihovoj strani, Å¡to uopće nije istina. Ako je zbornica složna onda ravnatelj ne može raditi Å¡te ga je volja. ÄŒesto evo Äujemo da u Å¡kolama vlada strahovlada. U tim sluÄajevima odgovornost stoji i na uÄiteljima koji to dozvoljavaju i onim beskiÄmenjacima i poltronima od kolega uÄitelja koji to dozvaljavaju. Evo kolega spomenili ste struÄne suradnike. Konkretno u mojoj Å¡koli puno veći je problem struÄni suradnik nego ravnatelj. ProÅ¡li i sadaÅ¡nji ravnatelj su korektni ljudi, meÄ‘utim puno veći nered radi struÄni suradnik koji praktiÄki ne komunicira sa proÅ¡lim i sadaÅ¡njim ravnateljem. Djeli uÄitelje na jedan suptilan naÄin i stvara nepotrebne klanove i stvara nered u Å¡koli. Da zakljuÄim ako je zbornica složna i kada većina ljudi ima stav i kiÄmu nema tog ravnatelja koji će uvesti strahovladu, jer zakon mu to ne dozvoljava.
ToÄno reÄeno!
Ravnatelji nemaju tolike ovlasti, kao Å¡to im (a i oni sami) neki pripisuju.
Veći je problem kod takvih ravnatelja Å¡to stvaraju nezdravu atmosferu u kolektivu. Iako nisu samo ravnatelji krivi za to, već su krivi uÄitelji koji ne znaju zakone, ne znaju Å¡to im ravnatelj može. A kad takvi joÅ¡ gurnu glavu u pijesak i samo klimaju glavom, dobijemo naÅ¡u Å¡kolu u kojoj, nitko ne misli svojom glavom, nitko ne želi reći neki prijedlog ili neÅ¡to pitati, nego samo sluÅ¡aju velikog Å¡efa. A Å¡efu to odgovara jer se tako osjeća bitnim i velikim.
A tako ga se lako može smijeniti. Htio sam pisati o jednom sluÄaju gdje je Å O bez problema izglasao nepovjerenje ravnatelju… A razlozi… HAHAHAHAHAH bolje da ne piÅ¡em.. Živi smijeh. Ali eto. Svi su zaÅ¡tićeni, ali i mogu se smijeniti, ali ravnatelj puno prije može odletjeti nego uÄitelj. Ž
Samo da već jednom uÄitelji postanu stup ovog druÅ¡tva, a ne da se skrivaju!!
Kolega UÄitelju, i kolega MarioM – posve ste u pravu, svaka vam je na mjestu!
Sad ostaje samo joÅ¡ jedna sitnica – kako to objasniti ostatku zbornice?!
Svaka vlast poÄiva na strahu; tako je bilo oduvijek i bit će zauvijek! Kad bi se kolektivi napokon odbili bojati, Å¡kole bi prodisale!
Znam kolega imam i ja sliÄnu situaciju u svojoj Å¡koli. Stvarno nemam niÅ¡ta protiv ravnatelja, ali Äim neÅ¡to pitam, Äim neÅ¡to predložim, kao da sam im nož zabio u leÄ‘a!? A zakon! Å to je to? To nitko ne Äita, nitko ne prati, to je valjda neÅ¡to Å¡to nije tako važno. Zakon je RAVNATELJ i svaka njegova rijeÄ!
No, doći će to sve na svoje, polako ali sigurno. Polako se okreće!! Samo raditi poÅ¡teno i ljudi sami dolaze po savjete i miÅ¡ljenja. PoÅ¡ten rad se primjeti… 😉