(VeÄernji list) Ne znam zaÅ¡to informatika nije obvezni predmet. Sram me to reći – kazao je premijer Zoran Milanović na konferenciji startupa ZagrebaÄkog inkubatora poduzetniÅ¡tva. Dodao je kako po svojoj djeci vidi da “uÄe puno besmislenih stvari, a malo Äitajuâ€.
Spomenuo je svog sina koji pohaÄ‘a zagrebaÄku KlasiÄnu gimnaziju za koju je rekao da je “sjajna Å¡kola, ali ima loÅ¡ kurikulumâ€. Sa te dvije-tri reÄenice o obrazovanju, kojem se i za vrijeme mandata njegove vlade svake godine iz proraÄuna uzimalo Å¡to se moglo, a u kojoj se financijsko omalovažavanje uÄitelja, ali i njihova položaja u druÅ¡tvu, nastavilo, Milanović je pokazao da o obrazovanju ne zna gotovo niÅ¡ta. Da je i ovoj vladi obrazovanje zadnje odavno je svima jasno, a da bi u javnosti stvorila privid da vodi brigu o Å¡kolstvu, u posljednjoj godini svog mandata, priliÄno nevoljko, neuvjerljivo i bez dovoljno logistike (Äitaj novca) ali i dobro osmiÅ¡ljenog, realnog projekta, zapoÄela je pripreme za reformu Å¡kolstva.
A u toj reformi, zbog Äega će se premijer vjerojatno opet sramiti, informatika neće biti obvezni predmet. ZaÅ¡to? To bi premijer trebao pitati svog ministra obrazovanja Vedrana Mornara, ali i savjetnika Nevena Budaka. Jer, u trenutku kad konaÄno poÄinje i najavljena informatizacija Å¡kola, i kad bi novi kurikulumi i nova organizacija nastave u Å¡kolama trebali zaživjeti za dvije-tri godine, izgovoru da je problem nabava raÄunala nema mjesta. I ono najvažnije, premijeru Milanoviću netko bi trebao objasniti da za “sjajnu Å¡kolu†nisu kljuÄni kurikulumi, nego kvalitetni i kreativni uÄitelji.
Mnogi uÄitelji, nastavnici i profesori to dokazuju svakodnevno, nadoknaÄ‘ujući manjkavosti kurikuluma, propuste državne administracije, nebrigu i siromaÅ¡tvo.