(Moja Rijeka) piše: Davor Suhina
Godinama sluÅ¡am priÄe kako hrvatsko obrazovanje zaostaje za europskim standardima, pri Äemu se propuÅ¡ta jasno naglasiti u Äemu se ogleda ova zaostalost. Mislim da je to veliki propust, Äime se Å¡alje kriva poruka javnosti i stvara potpuno pogreÅ¡na slika o nama samima, koji prema toj ocjeni, u usporedbi sa stranim kolegama, nismo dorasli zahtjevima pojedine struke. A to, naravno, nije toÄno. Å toviÅ¡e, potpuno smo ravnopravni (kao radnici, inženjeri, lijeÄnici, znanstvenici…); ponekad, i veoma Äesto, bolji od ostalih. Mi doduÅ¡e jesmo pomalo neusklaÄ‘eni, ali poslije zavrÅ¡etka naÅ¡e Å¡kole ne može se reći da smo neobrazovani – mi smo samo malo bolesni.
Ovu istinu važno je osvijestiti prije nego standarde naÅ¡eg Å¡kolstva uskladimo s europskim. Bila bi to snažna poticajna motivacijska spoznaja za sve naÅ¡e uÄitelje i profesore, koji bi stekli joÅ¡ veću profesionalnu sigurnost u poslu koji ionako, generalno gledano, rade dobro. Uostalom, Å¡kola i ne stvara struÄnjake, ona daje potrebne obrazovne dispozicije za ulazak u praksu odreÄ‘ene struke, koja se dalje razvija i napreduje po logici zanata, odnosno vlastite znanstveno-obrazovne tehnologije. A tu se naÅ¡em hrvatskom Å¡kolstvu ne može prigovoriti niÅ¡ta.
Zaostalost naÅ¡eg obrazovnog sustava u odnosu na europske nije informacijska inferiornost; dapaÄe, uÄimo viÅ¡e nego nam treba. Problem je u neÄem sasvim drugom. RijeÄ je o veoma otežavajućim programskim, organizacijskim i tehniÄkim uvjetima u kojima se odvija Å¡kolska nastava. Programi su nam preopÅ¡irni, organizacija nastave neprilagoÄ‘ena potrebama, uÄionice neopremljene. Zbog takvog (zaostalog) stanja cijelo Å¡kolovanje postaje tortura – u takvom opsegu i mjeri da svi naÅ¡i studenti i Ä‘aci (manje-viÅ¡e) imaju PTSP.
Vjerujem da ste sigurno iznenaÄ‘eni. Ali prije nego odbacite ovu tvrdnju, vratite se mislima u Å¡kolske/studentske klupe: Bliži se kraj godine, vrijeme je testova i zavrÅ¡nih ispita. Osvijestite vlastito raspoloženje i osjećaje iz tog vremena, proÄitajte dolje navedene simptome i sami si postavite vlastitu dijagnozu:
Koji su simptomi PTSP-a?
Da ne bi pogaÄ‘ali napamet, konzultirali smo struku, koja kaže da ih možemo grupirati u tri kategorije, a mi smo ih u ovom sluÄaju samo prilagodili HNOS-u (Hrvatski nacionalni obrazovni standard).
1. Simptomi ponovnog proživljavanja:
– Slike iz proÅ¡losti (flashback) – ponavljano proživljavanje traume, ukljuÄujući i fiziÄke simptome poput brzog udaranja srca i znojenja
– Noćne more
– ZastraÅ¡ujuće misli
2. Simptomi izbjegavanja:
– Izbjegavanje lokacija, dogaÄ‘aja ili predmeta koji podsjećaju na traumatiÄni iskustvo.
– Osjećaj emocionalne tuposti
– Snažni osjećaji krivnje, depresije ili brige
– Gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesa
– PoteÅ¡koće prilikom sjećanja na opasni dogaÄ‘aj.
3. Simptomi pretjerane uzbuđenosti:
– Osoba se lako preplaÅ¡i
– Osjećaj napetosti ili osjećaj da je osoba “na rubuâ€
– PoteÅ¡koće sa spavanjem, i/ili ispadi bijesa
Bez ikakve namjere da dramatiziramo stvari, sasvim sam siguran da su se Äak i mnogi odlikaÅ¡i prepoznali u ovoj kliniÄkoj slici. Za ostale pak uopće ne dvojim. Nije li to potpuno nehumano?
Put kroz cijelo obrazovanje trebao bi biti oslobođen strahova i stresa. To je smjer u kojem ozbiljne države stvaraju školske programe, i primarni obrazovni standard u strategiji modernog školstva.
Kod nas je potpuno obratno, stoga treba posebno naglasiti da takvo stanje zahtjeva posebnu budnost struke u praćenju ponašanja i vladanja osnovaca i srednjoškolaca.
Kada uÄenici poÄnu zaobilaziti Å¡kolu, izostajati s nastave ili zapostavljati knjigu (tj. izbjegavati lokaciju, dogaÄ‘aj i predmet koji ih podsjeća na traumatiÄno iskustvo) prije izricanja kaznene pedagoÅ¡ke mjere treba ih poslati lijeÄniku Å¡kolske medicine. Možda su samo ozbiljno bolesni.