(Zadarski.hr) Presudom Županijskog suda u Zadru od lipnja ove godine zadarska profesorica fizike Jelena Lenkić Pilko postala je prva nastavnica u Hrvatskoj koja je uspjela dobiti pravomoćnu presudu za mobing protiv škole u kojoj radi.
Jelena Lenkić Pilko tužila je srednju Poljoprivrednu, prehrambenu i veterinarsku školu Stanka Ožanića u Zadru zbog postupaka njenog bivšeg ravnatelja Ivana Paštara koji ju je u razdoblju od lipnja do srpnja 2012. u više navrata za vrijeme radnog vremena uznemiravao, omalovažavao i vrijeđao. Osim moralne satisfakcije mlada profesorica je presudom od škole dobila i naknadu za štetu u iznosu od 10 tisuća kuna “zbog povrede prava osobnosti na dostojanstvo, ugled i čast”.
Traumatično iskustvo za Jelenu počelo je krajem nastavne godine, u lipnju 2012., kada su od strane tadašnjeg ravnatelja Paštara počeli pritisci kod zaključivanju ocjena za 1c razred veterinara, u kojem je 30 posto od 34 učenika imalo negativnu ocjenu iz fizike. Pristisak ravnatelja Paštara bio je međutim usmjeren na samo jednog učenika, i to da mu se zaključi pozitivna ocjena, iako za to nije bilo nikakva osnova. Bilo je to ujedno i vrijeme izbora za novog ravnatelja škole, a roditelj učenika kojoj je trebalo “ispraviti” negativnu ocjenu bio je predstavnik roditelja u sedmočlanom školskom odboru, tijelu koje bira novog ravnatelja. Njegov je glas, kaže Jelena, odlučivao o izboru novog ravnatelja koji će zamjeniti Ivana Paštara.
– Pozvao me na usmeni razgovor i u nazočnosti današnje ravnateljice škole prof. Jelene Gulan indirektno tražio da promjenim odluku o tom učeniku. Ja sam to odbila, da bi deset dana kasnije, točno pred sjednicu Nastavničkog vijeća na kojoj se potvrđuju završne ocjene, u lokalnim novinama izašao članak u kojem se ističe da su se zbog negativnih ocjena iz fizike roditelji 1c razreda pobunili protiv mene, što nije bilo točno. Ravnatelj Paštar u novinama izjavljuje da sam prilikom zaključivanja ocjena napravila niz pogrešaka, suprotno pravilniku o ocjenjivanju učenika. Praktički me javno optužio i presudio mi za nešto što nisam napravila, što je uostalom kasnije i potvrdila inspekcija Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta – priča Jelena.
No ravnatelj Paštar na tome nije stao. Samo dva dana nakon pisanja novina, održano je Nastavničko vijeće koje je u potpunosti odbilo preispitivati zaključne ocjene iz fizike za dvoje učenika. Kad nije postigao što je htio, ravnatelj Paštar je krenuo u “ofenzivu”.
– Počeo me vrijeđati, imenom i prezimenom, pred 46 nastavnika škole, cijelim radnim kolektivom. Da sam nikakav radnik, da ne znam brojati do pet, da namjerno rušim djecu, da ne znam što je gravitacija i da bi se mogla prizemiti… Trajalo je to nekoliko minuta. Čak je na papiru formata A4 nacrtao veliku crnu mrlju i stavio mi je pod nos i pitao me: “Što vidim!?”. Ja sam šutjela, a on je pred cijelim nastavničkim kolegijem, ponavljao: “Što vidim!?”. Dalje se ponašao kao da se ništa nije dogodilo.
Za Jelenu, koja je u školi počela raditi samo pet godina prije, bilo je to ponižavajuće, traumatično iskustvo. Jedva je izašla iz zgrade i prije nego što je stigla do svog automobila, pozlilo joj je. Primjetili je to njena kolegica koja ju je odvezla na hitnu gdje je dobila liječničku pomoć i pravo na bolovanje. No ni na bolovanju nije imala puno mira. Nakon par dana počela su joj stizati ravnateljeva pisma.
– U prvom pismu se upozoravam na neizvršavanje radnih obveza. Sutradan dobivam novo pismo ravnatelja kao “pretposljednju opomenu pred otkaz”. Već idućeg dana dobivam novo, treće pismo, kao “posljednju opomenu pred otkaz”. U svim tim pismima ravnatelj nigdje ne ukazuje koju sam ja to povredu radnog odnosa počinila, nego me i dalje nastavlja uznemiravati. Vrhunac svega je bilo četvrto pismo, potpuno osobne prirode, u kojem ironično govori da “istražujem ‘Božju česticu’ na CERN-u”, da sam na bolovanju po šifri “F”, znači na psihičkoj bazi, da “pravim treći izvod puta po vremenu” što prevedeno s jezika fizike znači udar. Ni na bolovanju me nije prestajao maltretirati, prijetiti i zastrašivati – priča mlada profesorica fizike.
Zbog svega toga Jelena se, na savjet sindikata, odlučila za podizanje tužbe, ali ne protiv ravnatelja osobno, što bi bilo normalno, nego škole, jer tako nalažu hrvatski zakoni. Posljednje pisamo ravnatelj Paštar joj je uputio 20. srpnja, a dva dana kasnije otišao je u mirovinu. Za novu ravnateljicu škole izabrana je prof. Jelena Gulan. Na posao se vratila u kolovozu 2012. i danas radi u istoj školi. Radnu atmosferu na poslu prije i nakon presude Jelena nije htjela komentirati.
– Žalosti me da takvi pojedinci, kao što je bivši ravnatelj Paštar, kod nas ne snose posljedice za svoje postupke, nego škola kao ustanova. Ipak sam zadovoljna što sam dokazala da nisam napravila nikakav propust, što sam obranila svoju čast i dostojanstvo kao nastavnik i kao čovjek. Sve to ne bih bilo moguće bez kolega profesora iz radne sredine koji su svjedočili za mene, pisanih tragova mojih odgovora i prigovora na ravnateljeva pisma i njegovo ponašanje te Nezavisnog sindikata zaposlenika srednjim školama, koji me ohrabrio na tužbu i osigurao mi pravnu pomoć, pogotovo županijskom povjereniku NSZSS Jeri Bilanu. Nije mi jasno da jedna takva osoba, kao što je bivši ravnatelj Paštar, uopće može voditi odgojno-obrazovnu ustanovu. Da može raditi što hoće, a da za ništa ne odgovara. To je za mene tragedija, ali to mi je davalo i snagu da ustrajem.
Štoviše, sve inspekcije koje su došle u školu utvrdile su da nisam ništa pogrešno napravila, a njegove postupke nisu ni provjeravali jer je u međuvremenu otišao u mirovinu! Znam da se teško boriti sam protiv sustava, ali treba vjerovati, imati hrabrosti i reagirati na vrijeme – poručuje prof. Jelena Lenkić Pilko.
Mislim da se ovo treba promijeniti i da za mobbing treba moći tužiti osobu, a ne ustanovu. Jer ovaj glupi zakon štiti nasilne. Trebao je platiti od svojih novaca.
Napokon presuda za mobing u školi, ali ravnatelju ništa. Žalosna pravda.
Svaka čast kolegici!
Vi ste svjetionik hrvatskim prosvjetarima izgubljenima u magli.
Oduševljen sam da netko konačno ima muda uzvratiti udarac nesposobnim bezveznjakovićima kao što su ravnatelji instalirani pred 24 godine po ZNA SE liniji. Očito je idiot otišao u prijevremenu mirovinu, inače bi još godinama zlostavljao ljude.
Budući da se festival dogodio u Zadru, uvaženi je dotičnik instaliran vjerojatno upravo po toj liniji!
I umirovljeni nas koštaju!
Zašto se mora tužiti školu, a ne ravnatelja? Ta konkretna je osoba s konkretnim imenom i prezimenom konkretnog datuma na konkretnoj sjednici radila što je radila, ponižavao je kolegicu, degradirao struku, pljunuo sam sebe, a zašto sve to? Zbog još jednog mandata? Što je u glavama hrvatskih ravnatelja? Je li novi mandat, je li ta bijedna foteljica vrijedna svega toga?
Vrijedi pohvaliti kolektiv koji, da i to jednom doživim, nije pognuo glavu i skinuo gaće, već su podržali kolegicu. Slično kao i oni u Omišu! U oba slučaja postignut je rezultat! E, što bi se sve postiglo da kolege napokon postanu svjesni svoje uloge i snage.
No, evo i nove Izmjene zakona omogućuju polupismenima da i dalje sjede po ravnateljskim uredima.
Funkcija ravnatelja je potpuno nepotrebna u školstvu. Školom treba upravljati školski odbor, biran od nastavnika i predstavnik roditelja, a ravnatelje treba ukinuti.
I po postojećoj zakonskoj regulativi školom upravlja školski odbor. Jer, nije ravnatelj nadređen odboru, nego odbor ravnatelju. Odnosno, tako bi to trebalo biti.
U praksi, naravno, stvari stoje drugačije – ravnatelji se iz petnih žila trude uvaliti u odbor svoje hemeroide, tako da put samovolji bude otvoren. Nažalost i sramotu, uvijek se po zbornicama nađe dovoljno ameba spremnih pristati na ulogu otirača za noge. Takvi mahom ulaze u odbor, i bivaju instalirani za sindikalne povjerenike, ponajviše SHU – a!
Ravnatelji bi trebali biti najbolje od najboljeg što škola ima. Budući da je realnost najčešće sasvim suprotna, ova Vaša ideja o ukidanju institucije ravnatelja nije bez osnova.
No, lista onoga što bi u školstvu valjalo ukinuti podugačka je – od Agencije, inspekcije, piskaranja priprema, planova, abnormalnih prava učenika, ima toga koliko želite!
No, ne slažem se da bi predstavnik roditelja trebao upravljati školom. Upravo suprotno, držim kako roditeljima ne bi trebalo biti mjesta u šk. odboru, kao što ni predstavnik pacijenata nema pravo na upravljanje bolnicom!
”Upravo suprotno, držim kako roditeljima ne bi trebalo biti mjesta u šk. odboru, kao što ni predstavnik pacijenata nema pravo na upravljanje bolnicom!”
Treba i ovo napominjati. U privatnim školama (barem u jednoj u kojoj sam radila) sve je bilo podređeno predstavnicima roditelja u školskom odboru. Svaki prijedlog, problem koji bi iskrsnuo išao je na odbor, a oni su se sastajali nenormalno često.
“U praksi, naravno, stvari stoje drugačije – ravnatelji se iz petnih žila trude uvaliti u odbor svoje hemeroide, tako da put samovolji bude otvoren. Nažalost i sramotu, uvijek se po zbornicama nađe dovoljno ameba spremnih pristati na ulogu otirača za noge. Takvi mahom ulaze u odbor, i bivaju instalirani za sindikalne povjerenike, ponajviše SHU – a!”
Ma kolega, pa vi vidite što se događa i u mojoj školici, ma copy-paste.
Kolega Zanzibar i Žukov dobro ste detektirali problem. Naime često u praksi mobing provode ravnatelji zajedno sa sindikalnim povjerenicima SHU. Naime u situaciji kada pada broj učenika, a samim time se i smanjuje satnica ljudi se ucjenjuju sa time tko će postati tehnološki višak, kako će se zbrinuti . To je idealna situacija da ucjenama i prijetnjama ravnatelji zajedno sa povjerenicima SHU vrše najružniji oblik mobinga po školama. Naime igraju se ljudskim sudbinama i njihovom egzistencijom.