(24 sata) Vukovarska tehnička škola “Nikola Tesla” zbog hladnoće je lanjsku zimu tjednima bila zatvorena. Nisu imali grijanje. Svaki sat maturantima je puno značio jer ih je pripremao za državnu maturu. Profesorica hrvatskog jezika Lilijana Radobuljac (43) nije sve prepustila slučaju. Okupila je 65 maturanata u grupu na Facebooku Smrznuti maturanti Tehničke škole Nikola Tesla Vukovar i nastavu vodila na internetu.
Slijedeći njezin primjer u školovanje putem Facebooka uključili su se još neki profesori škole, a maturanti su imali konzultacije za završne radove. Nastava se odvijala tako da bi profesor u grupi postavio zadatak, a odgovore dobivao e-mailom. Tako su rješavali i sve nejasnoće u nastavnom gradivu.
Manje pravila, više rada
– Niske temperature možda jesu zatvorile vrata škole, no nisu umanjile učeničku želju za znanjem – istakla je tada Radobuljac.
Za svoj nepokolebljivi rad i ustrajnu borbu za prava učenika Lilijana Radobuljac dobila je 2011. godine prestižnu nagradu “Ivan Filipović” za rezultate postignute u školstvu, a dobitnica je i nagrade Ponos Hrvatske zbog svoje ustrajnosti u borbi sa životnim nedaćama. Članica je i Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje. Otvoreno je progovorila o problemima suvremenog školstva ističući kako su mnogi njezini kolege zaboravili zašto su uopće počeli raditi taj posao.
– Danas nastavnici najviše kukaju na potplaćenost, gubljenje ugleda u društvu i sve više posla koji moraju odrađivati, a koji nema veze s nastavom. Iz perspektive učenika najgore je što su zatrpani predmetima i uče sve više, a znaju sve manje. Roditelji sve češće traže pomoć nastavnika jer sami ne znaju riješiti probleme svoje djece. Svjedok sam svjesnosti o potrebi reforme već 20 godina. Ali još je nisam doživjela – kaže prof. Radobuljac.
Ističe da postojeći sustav treba pročistiti.
– U obrazovnom sustavu vlada nepotizam, neprofesionalnost, nedostatak kreativnosti i želje za promjenama. Sve se svelo na birokratizaciju koja nije efikasna te koja guši i ono malo dobroga u sustavu. Postoje pravilnici, upute i dopisi koji su sami sebi svrha te su zapravo potpuno neprovedivi u razredu. Odluke se donose u posljednjem trenutku i forma je zadovoljena. A kako će se to provesti, ostaje na domišljatosti nastavnika. Materijalni su uvjeti nejednaki. Dok se oni ne izjednače, ne možemo govoriti o jednakim uvjetima školovanja za sve. Moja je škola nekoliko puta (dok je zgrada bila u obnovi) prekidala nastavu zbog neadekvatnih uvjeta rada, a onda su naši maturanti izlazili na ispite državne mature pod geslom: ‘Svi pod jednakim uvjetima!’ – objašnjava prof. Radobuljac.
Dodaje kako procesi obrazovanja nisu usklađeni s tržištem rada pa se nerijetko djecu priprema za burzu, a ne za posao.
Ravnatelje bira politika
– Reforma sustava trebala bi početi u zbornici, jer samo oni koji rade u obrazovnom procesu mogu odlučivati primjereno potrebama u učionici. Ravnateljski kadar je biran i određen unaprijed, najčešće pripadnošću lokalnoj politici. Potrebno je osmisliti te osigurati pravedno i profesionalno licenciranje ravnatelja. Nastava, nastavnici i učenici ne smiju postati tipična državna služba. Misija i vizija obrazovanja mora postati učenik, aktivni mladi čovjek koji je spreman za svijet i život koji ga očekuje. Kako bismo dobili takvog čovjeka, i nastavnici moraju biti aktivniji, upućivati na nepravilnosti te predlagati promjene – zaključuje Lilijana Radobuljac.
Sve je na mjestu, a napose zadnji odlomak. Samo, problem ravnatelja neće se riješiti licenciranjem. Licenciranje bi dalo rezultata u nekoj kultiviranoj državi. U Hrvatskoj će se licence opet dobivati raznoraznim ognjištarskim metodama. Problem ravnatelja rješava se drugačije – radikalnim postrožavanjem uvjeta, šupiranjem onim koje se nađe u kriminalu bez obzira na stranačku pripadnost, i ograničavanjem mandata na maksimum dva!
Glede nastavnika – da bi bili aktivniji, motiviraniji, bolji, treba ih primjereno platiti! Sve drugo Ezopove su basne. Ja nikako ne vidim kako netko može očekivati da će u školi imati vrhunskog stručnjaka za 5500 kuna?!
Od tih 5500 ćemo nagodinu vjerojatno i prijevoz plaćati, a da ne spominjemo novce za sve materijali za nastavu koje sami kupujemo…
Ali i to nam je puno kad “ionako ništa ne radimo…”. Dao bi ja njima samo neka jedan sat održe s malo “boljim” razredom pa bi im para na uši išla. Uvijek je tuđi posao lakši.
btw. pohvala za 24 sata, barem netko da je krenio malo drugačije od Jutarnjeg lista i sličnih.
Zaboravili ste da je Vaša sveta dužnost od tih 5500 kupiti sav pribor koji Vam je potreban za kreativnu i inovativnu nastavu, a morate biti i humani te kupovati i pribor i prehranu za socijalno ugrožene učenike. Ne zaboravite sve to snimiti i/ili zvati novinare da događaj obilježe jer inače će Vam ravnatelj neće dati za pravo.