(HRT) Oni često nemaju ni za hranu, a kamoli za igračke, školski pribor ili novu odjeću. To je stvarnost za 60.000 tisuća djece predškolske dobi u Hrvatskoj – koja žive ispod granice siromaštva. U belomanastirskoj osnovnoj školi dnevni obrok stoji pet kuna. Oko sto kuna za neke je roditelje – previše. Dječak koji je molio hranu, rasplakao je učiteljicu. Odlučila mu je platiti izdatke za školsku kuhinju.
Učiteljica koja mi je rekla da je platila kuhinju, mene je to kao vijećnika pogodilo i zato sam inzistirao u Gradu da nam riješe dvadeset obroka minimum za sljedeću školsku godinu, rekao je Damir Mendler, ravnatelj OŠ Dr. Franjo Tuđman u Belom Manastiru.
Gladni dječak dignuo je školu na noge. Za njega i dvadesetak druge siromašne djece Grad će plaćati mliječnu kuhinju, no tek od sljedeće godine. Kako kaže Ivan Doboš, gradonačelnik Belog Manastira, pozicije u proračunu su isto napete, a iz godine u godinu sve je više zahjeva za socijalne namjene.
Siromašni gradski proračun u još siromašnijoj regiji teško može pokriti sve socijalne potrebe. No djeca bi ipak trebala biti na prvom mjestu. Kako govori ravnatelj OŠ Dr. Franjo Tuđman, posebno je teško vidjeti djecu koja kradomice gledaju kako drugi jedu, a ona ne mogu. I sve ih je više. Školaraca, ali i djece predškolske dobi. Unicefovo istraživanje potvrdilo je kako je u Hrvatskoj 60.000 gladnih predškolaca.
Belomanastirski Centar za socijalnu skrb novčano pomaže gotovo tri tisuće korisnika s mjesečno oko 2,5 milijuna kuna. Korisnici zajamčene minimalne naknade mogu na temelju priznatog prava ostvariti i druga prava: troškove ogrjeva, pokopa, stanovanja. No pravo na hranu školske djece – zakon ne predviđa. Novi zakon o socijalnoj skrbi tek jednim člankom spominje školsku kuhinju. Roditelji bi dio novca koji dobiju od države trebali odvojiti za školsku kuhinju. No Centar teško može kontrolirati na što roditelji troše socijalnu naknadu. Roditelji se najčešće srame siromaštva. Pa učitelji ostanu iznenađeni kada im se djeca obrate za pomoć.
I dok Gradsko vijeće tek treba izglasati novi proračun, a Centar za socijalnu skrb provjeriti na koji način roditelji troše naknade, građani reagiraju odmah. Priča o gladnom dječaku i učiteljici dirnula je mnoge. Javilo se mnoštvo ljudi i tvrtki. U belomanastirskoj školi više nitko neće učiti gladan. No što je s drugim hrvatskim školama? Hoće li mjerodavni čekati da u svakoj školi jedan gladni učenik zatraži hranu od učiteljice?
Josipović: Rješenje problema siromaštva je u jačanju ekonomije
Budimo realni, rješenje problema siromaštva je u jačanju ekonomije i otvaranju novih radnih mjesta, a svi oni koji su ugroženi siromaštvom prije svega žele raditi te sami zaraditi svoj kruh. Na tome moramo raditi i to je za cijelo društvo najveći izazov, rekao je Ivo Josipović, predsjednik Republike.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku – stopa rizika od siromaštva u Hrvatskoj za 2013. iznosila je 19,5%. Gotovo 15 posto građana ne može si priuštiti najosnovnije – obrok koji sadržava meso ili ribu – svaki drugi dan te najamnine, režije, kredite, barem tjedan dana godišnjeg odmora i podmirenje neočekivanog financijskog troška. Zemlje EU-a sa sličnom stopom siromaštva su Italija, Latvija, a s višom stopom Bugarska, Grčka, Litva, Rumunjska i Španjolska.
Za razliku od broja siromašnih koji raste, broj zaposlenih u Hrvatskoj pada pa drugi mjesec zaredom i smanjen je za 1,2% u odnosu na kolovoz.
Uvaženi sabornici, je li Vam neugodno kad čitate ovo? Koliko ono stoje vaši subvencionirani ručkovi, za koje država ima novaca?
Gospon Prežidente, je li možda Vas sram što ste na čelu Republike koja nije u stanju u 21. st. nahraniti svoju djecu?
Kao vjernika, zanima me, gdje je sad Crkva?
Puno pitanja, malo odgovora!
Što se uopće i može odgovoriti?
Kako smo postali ovako bolesno društvo?
Niste u pravu dragi kolega. Naša su djeca debeeela i bogataaa.
Upravo to najbolje zna naša Sanja, voditeljica odjela u glavnoj javnozdravstvenoj ustanovi, koja se bavi upravo debljinom. Iza nje je niz znanstvenih radova, toliko potrebitih našemu jadnom bogatom društvu.
http://www.index.hr/vijesti/clanak/milanoviceva-supruga-ako-vam-je-crni-kruh-skup-rezite-ga-na-tanje-snite/780377.aspx
Ako vam je crni kruh skup, režite ga na tanje šnite???
Zatečen sam blistavim primjerom oštroumlja uvažene doktorice! Ovoga se ni Rojs ne bi dosjetio!
Jedino pametnije što je mogla izjaviti bilo bi nešto u stilu:
Ako vam je crni kruh skup, jedite bijeli!
Ili,
ta što hoćete, jeli ste neki dan!
Podsjeća me to na primjer iz Pariza, kad je gladna i raspomamljena gomila prosvjedovala, a premijer Guizot ih pokušao utješiti riječima:
” Ta što se bunite? Ako ste siromašni, rješenje je jednostavno – obogatite se!”
Znamo kako je ta priča završila!
Sramota je na što smo spali! Ovog nije bilo ni u ratu…
Usput, Milanovićeva žena jest poput Marije Antoinette: ni jedna ni druga nisu rekle ono za što ih se demonizira (kolega povjesničar bi to trebao znati). Ova prva je izrekla znanstvenu istinu, a druga je stvar što su mediji interpretirali kako jesu.
Gdje ste, recite, našli da spominjem Mariju Antoanetu? Ja to ne nalazim, a ipak bih, kako pišete, valjda trebao znati da sam je spomenuo?!
Pardon! Usporedno sam čitao članke i odgovorio sam na krivi post
Tipična hrvatska priča: detektiraj jedan problem u jednom mjestu, objavi priču, navuci jadni narod da donira svoj novac i zakrpa problem na par mjeseci, objavi drugu priču s “happy end”-om i RIJEŠIO SI čitav problem na razini države.
Molim, a gdje su ostale škole koje se bore s istom ovom tematikom? Gdje su donacije za njih?
Idemo linijom manjeg otpora: napišite škole koje se NE bore s ovim istim problemom. (lakše je, ima ih…5?)
U međuvremenu, idemo pisati naputke i pravilnike kojima ćemo šamarati kaznama učiteljice koje dozvole upotrebu starih udžbenika socijalno ugroženim učenicima, ali kada te iste učiteljice iz svog polu-praznog džepa plate toj istoj djeci školsku kuhinju onda su nam dobre?! Onda nam ne smetaju? Onda nisu Sotone koje ruše državno-nakladnički aparat?
Do toga smo stigli: da učitelji za svoju mizeriju sami kupuju nastavna sredstva i pomagala (jer im je DUŽNOST biti moderan i inovativan), da “čuvaju” djecu jer roditelji rade (neka samo pomisle na štrajk pa ćemo ih popljuvati po svim medijima), ali neka istovremeno plaćaju obroke i pribor socijalno ugroženima (jer učitelji bi trebali biti HUMANI iako i sami vise oko te linije siromaštva).
Ali dok ti isti učitelji trebaju platiti prijevoz, režije, obrok svojoj djeci, opremu za školu, lijekove… onda ćemo im smanjivati naknade, ukidati prava i zvati dnevne tiskovine da po njima pljuju i omalovažavaju ih.
“Do toga smo stigli: da učitelji za svoju mizeriju sami kupuju nastavna sredstva i pomagala (jer im je DUŽNOST biti moderan i inovativan), da “čuvaju” djecu jer roditelji rade (neka samo pomisle na štrajk pa ćemo ih popljuvati po svim medijima), ali neka istovremeno plaćaju obroke i pribor socijalno ugroženima (jer učitelji bi trebali biti HUMANI iako i sami vise oko te linije siromaštva).
Ali dok ti isti učitelji trebaju platiti prijevoz, režije, obrok svojoj djeci, opremu za školu, lijekove… onda ćemo im smanjivati naknade, ukidati prava i zvati dnevne tiskovine da po njima pljuju i omalovažavaju ih.”
Nažalost baš tako kolega 🙁
Da ne spominjemo porojekte i modernu školu kao u Finskoj, ali naravno uz svu silu papirologije i inspekcije, te prividne “slobode” jer da ne bi slučajno kome palo izvest djecu u školsko dvorište da im nešto pokaže ili još gore ne drži se minutaže napisane u pripremi…
(btw. učitelji u Finskoj mogu s nastave udaljiti učenika koji ometa rad)