‘Političari se obrazovanja sjete nakon 4. boce skupog vina’

(T-portal.hr) Političkim strukturama, obrazovanje i znanost, usprkos deklarativnom zauzimanju za njihovu važnost, jednostavno nisu bitni, upozorio je u petak tijekom predstavljanja Strategije obrazovanja znanosti i tehnologije na 5. sjednici savjeta veleučilišta VERN dr. sc. Boris Jokić

Na skupu kojem su nazočili brojni ugledni hrvatski i europski uglednici, od rektora Damira Borasa, preko bivše europarlamentarke Doris Pack do ministra Vedrana Mornara i predsjednika Ive Josipovića, Strategija, koja je prije tjedan dana prihvaćena u Saboru, uglavnom je ocijenjena pozitivno iako su predstavljeni i neki njezini nedostaci.

Kao ključni problem više sudionika istaknulo je pitanje je li dokument usklađen s hrvatskim gospodarskim i financijskim mogućnostima te kako će teči njezina provedba. Gotovo svi su izrazili sumnje u mogućnost da će se izdvajanja za obrazovanje povećavati kako se predviđa. Naprotiv, većina smatra da će se izdvajanja za ovaj resor, već ionako među najnižima u Europi, u narednim godinama samo smanjivati. Na konferenciji se raspravljalo i o nužnosti usklađivanja obrazovanja s potrebama tržišta rada i o suradnji gospodarstva i obrazovnog sustava te o reformama u sustavu koje bi trebale osigurati da završeni studenti imaju i kvalitetu i kompetencije, a ne da ih samo imamo puno itd. Bilo je također i riječi o potrebi da se privatna učilišta i veleučilišta izjednače s javnim jer su trenutno bez pravih razloga u podređenom položaju.

Je li Strategija nerealna?

Voditelj tijela za izradu Strategije Neven Budak priznao je da neki kritičari tvrde da je strategija previše ambiciozna. No istaknuo je da je ona dugoročan dokument te da nisu svi njezini ciljevi jednako skupi. Moglo bi se početi s onima koji su besplatni, kao i s nekima koji se mogu ostvariti zahvaljujući uštedama te konačno s onima za koje se mogu dobiti sredstva iz strukturnih fondova, a takvih, rekao je, ima dosta.

Mornar šokiran brojkama

Ministar Vedran Mornar rekao je da je Strategija dobra, da se nada da će nas pokrenuti, međutim upozorio je kako ne misli da će je biti lako provesti.

U svojem izlaganju priznao je da je, kao čovjek od brojeva, kada je preuzeo fotelju, bio posebno neugodno iznenađen upravo brojkama.

‘Mislio sam da je stvarnost lijepa kada je redovno dolazila plaća. Međutim, sada kada sam s druge strane i kada moram svaki mjesec osigurati plaće, perspektiva se mijenja’, rekao je.

Posebno ga je šokiralo kada je shvatio da proračun MZOS-a raspolaže s oko dvije milijarde dolara. Za usporedbu je naveo Sveučilište Stanford koje samo ima oko pet milijardi dolara. Stanford ima oko 15.000 studenata, a hrvatska sveučilišta oko 200.000. Uz to na proračunu je još i oko 600.000 učenika te oko 90 tisuća zaposlenih u sustavu.

Mornara zabrinjava i to što oko 20 posto ide za socijalna davanja kao što su subvencije za studentski standard, prehranu i sl. te za prijevoz učenika i nastavnika.

No iznad svega zabrinjava ga to što na plaće u osnovnom i srednjem obrazovanju odlazi oko sedam milijardi kuna odnosno oko 91 posto proračuna. A ostatak su, kaže, opet neke vrsta davanja, poput plaćanja prijevoza za učenike i nastavnike što imamo samo mi i Slovenci.

Konačno, ministra muči i financiranje znanosti. Polovica je proračuna sveučilišta za znanost, a polovica za obrazovanje pa ispada da se za financiranje svih znanosti izdvaja oko 0,69 posto BDP-a.

‘Financiranje svih znanstvenih instituta u Hrvatskoj iznosi 330 milijuna kuna koliko košta subvencija prijevoza za učenike u srednjim školama’, naglasio je Mornar.

Kaže da kada se sve ovo odbije u financiranju visokog obrazovanja, ostaje oko 0,4 posto BDP-a, što je pet puta manje od europskog prosjeka.

‘I sada se vi možda pitate gdje je ostatak. U dugovima, u kamatama! Mi mjesečno plaćamo oko milijardu kuna kamata. To je gotovo moj cijeli proračun za visoko obrazovanje’, rekao je ministar.

‘Strategija predviđa da ćemo do 2020. doći negdje do šest posto BDP-a. Trenutačno smo na 4,2 posto. To znači da bismo svake godine trebali povećavati ulaganja tempom od oko milijardu kuna godišnje… Nažalost, signali govore da će se ulaganja u javni sektor smanjiti pa ćemo, umjesto milijardu kuna više, sljedeće godine dobiti oko 500 milijuna kuna manje’, rekao je Mornar.

Sumnje u mogućnost da će izdvajanja za Obrazovanje i znanost do 2020. porasti na šest posto izrazio je i predsjednik Josipović. No on je istaknuo da se za ostvarenje toga cilja ne bismo trebali poslužiti rasprodajom nacionalne imovine.

You just don’t care!

Mada je surađivao u izradi Strategije, znanstveni suradnik na Institutu za društvena istraživanja Boris Jokić ocijenio je da ona ima određenih nedostataka. Prije svega, smatra da je preambiciozna jer sveobuhvatno uključuje i obrazovanje i znanost i tehnologiju.

Također je uvjeren da ne poštuje dovoljno ni financijske ni infrastrukturne niti ljudske parametre zemlje, a niti reformske potencijale.

Unatoč tome, smatra da je to smislen dokument koji nudi put razvoja sustava i kojem je čovjek u središtu. Istaknuo je da su na njegovu stvaranju volonterski radile stotine stručnjaka iz akademske zajednice što pokazuje koliko im je stalo da se konačno provedu kvalitetne reforme.

No Jokić ne vjeruje da je ikome u političkim strukturama iskreno stalo do obrazovanja.

‘Presudna važnost obrazovanja i znanosti naglašena je već u prvom dokumentu koji potpisuje Vlada RH, a izglasava Sabor gdje stoji da Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji joj jedini mogu donijeti dugoročnu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta.

No kao građaninu ove zemlje i znanstveniku u području obrazovnih znanosti teško mi je povjerovati da strukture vlasti i oni koji će o Strategiji glasovati to iskreno misle jer se može argumentirano dokazati da kroz 24 godine nezavisnosti, obrazovanje i znanost ni u jednom trenutku nisu istinski prepoznati kao razvojni prioriteti Republike Hrvatske’, bio je oštar Jokić.

Kao ilustracije koliko su obrazovanje i znanost trenutačno nisko na razini prioriteta, osim razina financiranja, naveo je sljedeće činjenice:

1. Vladajuća koalicija pri preuzimanju vlasti, premda je osam godina provela u opoziciji, nije imala jasan plan konkretnih promjena u obrazovanju i znanosti.

2. Trenutačno vodeća opozicijska stranka nijednom u tri godine, koliko je u opoziciji, nije iznijela stavove i prijedloge uz brojne teme u obrazovanju i znanosti.

3. Predsjednik RH koji je otvorio ovaj skup tek dva mjeseca prije isteka svoga mandata, u jeku političke kampanje spominje obrazovanje i znanost, i to većinom kroz svoje osobne arbitrarne i potpuno populističke stavove.

Navedeno ne treba čuditi, kaže Jokić.

‘Osim kroz klijentelistički odnos s akademskom zajednicom te kadroviranje do razine satnice nastavnika tjelesnog u nekoj osnovno školi, obrazovanje za politiku u ovoj državi nije bitno.

Predložena strategija daje im jasan smjer, ciljeve i aktivnosti kojima dugoročno mogu upravljati unapređenjem sustava obrazovanja, znanosti i tehnologije. Hoće li to i kada učiniti, nije izgledno niti vjerojatno. Možda jednom kada odlože svoje ideološke maske duboko ispod stolova i kada nakon četvrte boce kvalitetnog ili vrhunskog vina odluče da nakon svih tema o jučerašnjim utakmicama i ne znam kakvim tabloidnim tračevima razmisle o tome što je obrazovanje, možda se jednom sjete rečenice koju su navodno sami napisali i za koju su prije tjedan dana glasali.

Za one koji govore ovaj jezik, ali ga ne razumiju, reći ću to na engleskom: ‘You just don’t care!” zaključio je Jokić na što se dvoranom prolomio pljesak.

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer

3 Comments

  1. Nakon četvrte boce vina, političari se, uglavnom, ne sjećaju ničeg!
    Utoliko i bolje! Kome to još nije jasno da su političari uzrok, a ne rješenje problema!

  2. Preksinoć,
    gledam na HTV-u “Dan kada je Zemlja stala”… Glavna glumica kaže vanzemaljcu koji će zbrisati ljudsku rasu sa Zemlje:”Ali političari nisu naše vođe…” Pa tko su vaše vođe, pita se vanzemaljac, a pitam se i ja… Odvede ga dobitniku Nobelove nagrade za biološki altruizam… Koliko nas je znalo točan odgovor na pitanje o vođama? I vidimo li mi takve ljude kao vođe? Na kraju, trebaju li nam vođe?

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!