U srednjim školama 6500 mjesta za zanimanja koja više nitko ne želi

(Jutarnji.hr) Zovu ih “smiješnim zanimanjima”. No za djecu situacija je daleko od smiješne: unazad niza godina učenici sa slabijim ocjenama u osnovnoj prinuđeni su upisivati trogodišnje obrtničke programe iako za to nemaju stvarnog interesa, niti će, što je gore, interes za njih pokazati tržište rada.

Kvota “smiješnih” čini dio od ukupno 6500 slobodnih mjesta koliko je za danas započeti jesenski upisni rok ostalo u školama. Imaju ih baš sve županije, uključujući i Grad Zagreb.

Obrtnička škola Osijek, primjerice, nudi učenicima programe pomoćni krojač, pomoćni autolakirer, pomoćni bravar, pomoćni kuhar i slastičar te pomoćni vodoinstalater.

Cilj obrazovanja za zanimanje pomoćnog autolakirera škola objašnjava na sljedeći način: “Cilj je da učenici kroz trogodišnje školovanje steknu znanja i vještine potrebne za obavljanje poslova pranja, poliranja, antikorozivne zaštite vozila; zaravnavanja, brušenja i lakiranja vozila.

Razlikovanje od kiča

I obrazovanje za pomoćnog cvjećara, dakako, ima svoj cilj. Taj je, da citiramo školski progam, “da učenici steknu osnovna znanja o uzgoju jednogodišnjih i dvogodišnjeg cvijeća te znanje o njezi i primjeni lončanica”.

Nadalje navode: kroz školovanje uče razlikovati lijepo od kiča i kako to primjenjivati u izradi uresa od cvijeća.

Zašto ni jedan ministar dosad nije uočio nepotrebnost ovakvih programa koje bi se realno dalo svesti na tečaj, većina upućenih zna odgovor.

Lokalne zajednice

– Ovaj grozomorni problem ne rjeÅ¡ava se iz nekoliko razloga. Prvi je Å¡to se niti jedan ministar nije želio uletiti u koÅ¡tac s vrućim kestenom koji se zove mreža srednjih Å¡kola, ali i zaÅ¡tita radnih mjesta nastavnika koji predaju u tim programima. A nije, jer otpor tomu pružaju osnivači Å¡kola, dakle, lokalne zajednice, ravnatelji Å¡kola i, naravno, sindikati, kaže nam izvor iz Ministarstva znanosti.

Lokalne zajednice zato što gube programe, odnosno neke od njih i opravdanje da uopće imaju obrtničku školu u svojemu kraju.

Ravnatelji škola zbog problema sa zaduživanjem nastavnika tih predmeta ukoliko ukinu program.

Sindikati zato što pod svaku cijenu, kad je članstvo u pitanju, brane status quo bez obzira koliko to nije u interesu djece, županije ili grada, a na kraju i države.

To je, zaključuje naš sugovornik, najveći zločin prema djeci koja se u situaciji kad nemaju što drugo upisti opredjeljuju za ovakva zanimanja za koja se zna da će ih odvesti na burzu rada ili će kasnije biti prisiljeni plaćati prekvalifikaciju.

Sanja Šprem, predsjednica Sindikata hrvatskih učitelja je, međutim, kategorična: sustav se mora mijenjati. Ne treba nam niti jedno zanimanje za koje znamo da djeca s njim neće moći normalno funkcionirati na tržištu rada.

Uz dobru volju, svakog je nastavnika moguće preraspodijeliti na novo radno mjesto.

Uz Ministarstvo i osnivače škola, suodgovorna je i Agencija za strukovno obrazovanje.

Ona je iz IPA projekta dobila 1,5 milijuna kuna za redefiniranje strukovnih zanimanja. Pritom je, objašnjava naš sugovornik, novac utrošen za redefiniranje 26 programa, koja su puštena u eksperimentalni opticaj. Programe poput pomoćnog keramičara, pomoćnog vrtlara i sličnih još nisu došla na red. Postavlja se među ostalim pitanje koliko država troši novca za umjetno održavanje takvih programa, odnosno novca za plaće nastavnika koji ih predaju.

Počeli pregovori

Problem je naslijedio novi ministar znanosti Vedran Mornar koji se danas vraća s godišnjeg odmora.

Sudeći po riječima njegova pomoćnika, Roka Andričevića, stvari bi se napokon mogle mijenjati. Naravno, nakon podrobnije analize. – Istina je, moramo to mijenjati, sada je to već svima nama jasno. Upoznati smo s problemom, naslijedili smo ga i moramo neÅ¡to hitno poduzeti. O tome smo već razgovarali s ministrom Mornarom – kaže Roko Andričević.

Nažalost, dodaje, za ovaj upisni rok promjene nisu stigli odraditi, no moguće je da će ovogodišnja generacija biti posljednja koja će upisivati “smiješna zanimanja”.

– Nemamo joÅ¡ formulu kako, no sjest ćemo s predstavnicima Agencije za strukovno obrazovanje i vidjeti Å¡to je moguće učiniti – objaÅ¡njava zamjenik ministra.

Problem s otpuštanjem

No, zbog očitog problema s otpuštanjem ili prerasporedom nastavnika moguće je da neće doći do ukidanja programa već njihove modernizacije.

Pritom je najsmješnije da pojedine škole pokušavaju i ove godine privući učenike na upis mamcem kako se “tijekom odgojno-obrazovnog procesa za pomoćna zanimanja svakom učeniku pristupa individualno, a nastavni se sadržaj prilagođava mogućnostima i sposobnostima učenika”(?!).

Naime, kako je odaziv učenika u te programe slab, omogućeni su razredi veličine 7 do 14 učenika. Pritom su svaki drugi tjedan na praksi.

Komentar Željka Trkanjeca: Što točno radi pomoćni vrtlar?

Kad se pročita da postoji mogućnost Å¡kolovanja da bi se steklo zvanje “pomoćnog vrtlara” ili “pekara”, svatko se zapita – Å¡to li uče tri godine? I zaÅ¡to se ne Å¡koluju za vrtlara ili pekara? Riječ je o atavizmu iz doba Å uvarove reforme kad se Å¡kolovalo i za izraÄ‘ivača gornjeg dijela obuće?

Taj atavizam sasvim ugodno živi i predstavlja joÅ¡ jedan apsurd naÅ¡eg obrazovnog sustava – dok se neki programi ne mogu obraniti od kandidata, razredi za ovakve zjape prazni. I opet će se čuti tugaljivi glas nekog od ravnatelja kako, eto, mlade to viÅ¡e ne zanima. Normalno, bilo bi zabrinjavajuće da ih zanima kad je svakom jasno da je za “biti pomoćni” dovoljan tečaj.

I tako se gledajući i iz ove vizure opet može detektirati temeljna boljka naÅ¡eg Å¡kolstva – manjak jasne vizije. U meÄ‘uvremenu je parola “zemlja znanja” prerasla u “povezanost obrazovnog procesa s tržiÅ¡tem”, u čemu su mnogi vidjeli priliku za očuvanjem “pomoćnih”.

Pogrešno, Hrvatska boluje od manjka obrazovanja i stoga treba svima koji se žele obrazovati pružiti široke programe da se kasnije u životu lakše kreću horizontalno i vertikalno u profesiiji ili na ukupnom tržištu rada. Zemlja znanja u kojoj će i oni nižeobrazovani morati shvatiti da je danas moguće preživjeti samo uz cjeloživotno obrazovanje.

Autor: Mirela Lilek