(HRT.hr) Uoči svake školske godine, kada većina roditelja za udžbenike mora potrošiti pristojnu svotu novca – krenu ista pitanja. Od onoga – zašto su za neke udžbenici besplatni, a za druge ne, do toga – zašto su se morali tiskati novi, ako se sadržaj nije mijenjao. Uz ova postoji i još jedno pitanje – ako u Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju školu piše da su oni jedan od izvora znanja – jesu li onda uopće obvezni?
Ako je suditi prema priči o udžbenicima na početku ove školske godine – netko bi rekao da smo najbogatija zemlja na svijetu. Roditelji i nakladnici plivaju u novcu, jer jedni kupuju, a drugi tiskaju stare programe u novom ruhu. I to sve zato što je takva bila politička odluka. U Zakonu o udžbenicima piše kako kako udžbenik mora biti u uporabi u školi najmanje četiri godine. ‘To znači da su udžbenici mogli biti i 10 godina u uporabi, ako ne postoji potreba da se oni mijenjaju’, izjavio je jedan od pisaca tog zakona i bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Radovan Fuchs.
Koliko je skupa bila ta politička odluka, govori to da su nakladnici za prijavu na natječaj za udžbenike potrošili dva i pol milijuna kuna, a za kupnju istih, što roditelji, što općine, što gradovi i županije platit će 500 milijuna. I to za nešto što i nije obvezno. Jer u Zakonu piše kako je udžbenik jedan od izvora znanja. ‘Udžbenici nisu obvezni i dijete, odnosno roditelj ne može ni na koji način biti kažnjen ukoliko dijete nema udžbenik’, kazao je Fuchs. ‘Stoji da je udžbenik jedan od izvora, a postavlja se pitanje i što će biti u budućnosti – najvjerojatnije će obrazovna politika ići u tom smjeru da se izdaju e-udžbenici’, izjavio je Darko Tot iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Spomenimo i kako se tiskanim udžbenicima kao bazom poučavanja u Njemačkoj koristi 86% nastavnika, Poljskoj 78%, Švedskoj 89%, u Engleskoj 10%. I u svakoj od tih država točno se zna – ili učenici dobivaju besplatno udžbenike ili ne. I po tome smo jedinstveni u svijetu. Ne samo da je različito po županijama nego čak i unutar iste županije neke općine preuzimaju kupnju, dok neke i ne sufinanciraju.
Ne znam kako iz “da su oni jedan od izvora znanja” proizlazi da udžbenici ne bi trebali biti obvezni. Ako se proglase neobveznim, pola ih učenika neće imati. S kojom će pretpostavkom nastavnik tada raditi s učenicima: da oni imaju ili da nemaju udžbenike?
Ma, neeeee! Pa zašto bi udžbenici bili obvezni?!
Na primjer, ako kolegama piše u kurikulumu “pročitati lirsku pjesmu i pronaći u njoj pjesničke slike”, a od 27 učenika samo 10 ima udžbenik: ja predlažem da kolege odmah skoče i sa svojim papirom iskopiraju tih preostalih 17 pjesama (da svi imaju od kuda čitati pjesmu!). I tako za svaki razred.
Iz povijesti će se kopirati povijesne karte (doduše, neće biti u boji, ali shvatit će to naši mali lumeni, oni su silno zainteresirani za nastavu). Iz geografije uopće ne treba ni kopirati – neka ih učitelj vodi na lice mjesta: 8. razred, Republika Hrvatska.
Vi sad mislite da se sprdam, jer je svima jasno da čitava zemlja ima “pametne ploče”,a ako baš koja škola i nema, ali sigurno svi imaju laptop i projektor. Pa što će nam onda udžbenici?!
Ili, još gore: kreda i ploča? Pa nismo mi Hrvati upravo iz špilje ispuzali.
Uostalom, sad će učenicima biti dostupni e-udžbenici pa neće morati roditelji iskeširati 1000kn za neke tamo papire, nego samo 1000kn za “pametni telefon” (na pretplatu i s internet vezom)pa će učenici lijepo tipkati na satu. Oni koji su na socijali će valjda od države dobiti “ajfon” ili “tablet”…
Ukoliko, naravno, za vrijeme sata budu surfali po društvenim mrežama ili igrali igrice (ili vas možda snimali i slikali), vi nećete poduzeti ništa jer ako nekome i pomislite oduzeti igračku – oprostite, nastavno pomagalo u školu će odmah doći neki tata-specijalac ili PTSP-ovac i razbiti vam nos.
Također predlažem da se onim učiteljima koji nemaju vlastiti laptop i projektor i ne nose u školu VLASTITI fotokopirni papir smjesta smanji plaća za 30% jer oni nisu “kvalitetni učitelji” niti izvode “super nastavu”.
(Prije nego me sad počnete gađati drvljem i kamenjem, ovaj je tekst napisan u satiričnom tonu. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je nenamjerna)
A uistinu – što će im udžbenici?
Ja sam doživio da me osmaš pita gdje je lekcija u udžbeniku. Kad sam ga uputio da vidi u sadržaju, on se snebio – a što je to sadržaj?
I sad – što će takvome udžbenik?
Budući da je na djelu evidentna feudalizacija Hrvatske ( prava radnika, Zakon o radu, stručna sprema ravnatelja OŠ ) tome se mora prilagoditi i školstvo.
Prema tome, kakvi udžbenici – lijepo ćemo im opet izdiktirati lekciju, da napišu blesimetar od desetak rečenica koji će ( valjda ) moći naučiti, a što da se hrvatska mladost zlopati nekakvim knjigama, idite, molim Vas!
Ta zar bi Karleuša, Ava i taj kalibar bio to što jest da su cure visile nad knjigom?!
P.S. Ovo nije pisano u satiričnom tonu. Svaka sličnost sa stvarnim osobama namjerna je!