(Večernji list) Uz sve svoje obveze i poslove Senka Klišanić, profesorica engleskog jezika u Osnovnoj školi Antuna i Stjepana Radića u Gunji pokazala je svojim primjerom kako se bori za svoju školu. Naime, ona je iskoristila posjet premijera Zorana Milanovića Gunji, ali i okupljenih novinara, kako bi mu ukazala na stanje u školi i činjenicu da još uvijek nisu započeli obećani radovi na njezinoj obnovi.
– Htjela bih Vas pitati nešto. premijeru. Zamolila bih Vas da dođete i vidite u kakvom je stanju škola i da vidite kako mi, zaposlenici škole, sami “hrbamo” navlažene zidove. Gdje je to Ministarstvo obrazovanja? Gdje su bageri ako se obećalo da će radovi započeti 1 srpnja – rekla je Klišanić. Bilo je to dovoljno da se premijer, s kojim je u posjetu Gunji bio i ministar Tihomir Jakovina, uputi u razgledavanje uništenog prizemlja škola. Sve učionice su uništene, nema više parketa, stolova, namještaja… Uništeni su i kabineti kao i prošle godine najljepši školski vrt u kontinentalnoj Hrvatskoj.
– Vide li se ovdje radovi? Od obećanja nema ništa, mi ovdje živimo konkretan život. Ovo je sramota. Ako je rečeno nešto, onda to treba i poštivati, a ne samo slikati se. Sumnjam da ćemo započeti novu školsku godinu ovdje kako je obećano. Prepušteni smo sami sebi. Sve je dobra volja nas koji želimo da to ide što prije – istaknula je Klišanić. Nakon što ju je Milanović pozorno saslušao, obećao je da će država obnoviti školu i da će nastava s prvim danom školske godine započeti redovito.
– I da smo najgori na svijetu, napravit ćemo ovo. Riječ je ipak o samo jednoj školi. Garantiram to – rekao je Milanović kroz šalu potom dodajući kako je gunjanska profesorica izvršila legitiman pritisak na vlast. U razgovor se potom umiješao i Jakovina koji je profesorici rekao da tada, kada se škola obnovi, onda i kaže da je dano obećanje i ispunjeno. Klišanić niti na to obećanje nije ostala nijema te je na kraju poručila premijeru da će biti slobodna, ako obnova škole na završi do prvog dana škole, kontaktirati premijera, ali i medije.
Tisuću puta bravo za kolegicu!
Toliko rijetko, toliko žalosno rijetko ćete naći nekog iz hrvatskog obrazovnog sustava koji će, umjesto šutnje i gledanja u pod reći ono što treba reći u pravo vrijeme! Kolegica naprosto kao da nije dio branše!
Svi vi ostali, koji se ne usudite ni jednom ravnatelju ni savjetniku reći ono zbog čega ste tu – čitajte i učite!
Bravo, kolegice Senka! Vi živite kroz poplavu, a naslikavači u sunčanim naočalama i superbijelim košuljama žive od našeg novca i očito im nije poznato da nešto trebaju i napraviti za taj isti novac, da napraviti za taj novac!