(Večernji list) Prva reforma koju će novi ministar obrazovanja Vedran Mornar pokrenuti jest reforma kurikuluma. Jučer je održan prvi sastanak tima koji će se organizacijski time baviti, a na čelu mu je voditelj Strategije razvoja obrazovanja prof. dr. Neven Budak. Iako se ovih dana u javnosti nagađalo da će se škola, odnosno nastava u cijelosti reorganizirati i ustrojiti po područjima, to ipak nije točno.
Predmeti ostaju
– Razgovarao sam s ministrom Mornarom, ali nije bilo riječi o tome da se nastava organizira po područjima. Uostalom, ni Strategijom to nije predviđeno. Naše je stajalište da će se i dalje organizirati po predmetima. A sam ministar Mornar kazao je da podržava Strategiju i da će se potruditi da se ona donese – kazao nam je Neven Budak.
Da je hrvatskom školstvu nužna kurikularna reforma upozorava se već godinama. Stručnjaci kažu da se sadržaj, odnosno gradivo koje djeca uče mora modernizirati i reducirati, ali i da treba razmisliti o broju obveznih predmeta. Prema mišljenju psihologa prof. dr. Josipa Burušića iz Instituta “Ivo Pilar”, ministar nema dovoljno vremena za smanjivanje broja predmeta.
– Treba razlučiti što je u 18 mjeseci moguće napraviti. U svakom slučaju, treba ići u redukciju gradiva, ali ako se ne promijeni način rada, nisam siguran ni da se taj posao može završiti u tom roku – upozorava Burušić i naglašava da je Mornar odlično postavio prioritete.
– Ako nastava u školskoj godini traje 52 tjedna, pola ili više trebalo bi ostaviti za ponavljanje i ispitivanje, a ostalo bi trebalo iskoristiti za obradu nastavnog sadržaja. To znači da bi godišnje po svakom predmetu trebalo izabrati od 20 do 26 tema. Svaka skupina za određeni predmet izabrala bi koje su to teme – predlaže Burušić.
Nužan konsenzus
Ravnatelj zagrebačke V. gimnazije Petar Mladinić već je jednom bio član tima za reformu kurikuluma.
– Svi znamo da školu treba modernizirati, ali je pitanje kako. Prije svega, mora se postići konsenzus političkih stranaka i struke o željenom konceptu kako se ne bi promjenom vlasti svaki put počinjalo ispočetka – ističe Mladinić spominjući primjer Finske koja je to napravila.
No, mnogi ne vjeruju da će se to u Hrvatskoj brzo dogoditi. A bez toga, promjena nema.
“Ako nastava u školskoj godini traje 52 tjedna”…
Nalazim kako uopće nema potrebe smanjivati ni broj obaveznih predmeta, a ni reducirati gradivo!
Ono što, međutim, svakako valja smanjiti jest:
1. prava učenika i njihovih roditelja
2. prava i samovolju ravnatelja
3. utjecaj politike na obrazovni sustav, i na svaku školu posebno
Zašto bi trebalo smanjiti broj predmeta?
Zar u svemu trebamo poput debila oponašati Zapad?
Ako je djeci problem broj predmeta, taj se problem rješava prokušanom grčko – rimskom metodom – više učenja!
Reducirati gradivo?
Koješta!
Svima koji zagovaraju slična rješenja, pokazao bih udžbenike iz kojih je učila moja generacija ( rođen 1979., nije to tako davno bilo ) – današnji udžbenici su prema našima poput slikovnica! Toliko toga je već izbačeno, više se ne uči, jer je, kao, djeci preteško!? Nas nitko nije pitao je li nam zanimljivo, koliko ispita dnevno pišemo, je li gradivo preteško. Nije bilo godine da netko nije ponavljao razred, još se smjelo mlatiti učenike, ne sjećam se da je neki roditelj divljao po školi. Bilo je reda, zakona i uvažavanja!
Danas, dvadesetak godina kasnije, dokle smo stigli? Je li ovo progres, čemu svjedočimo? A dotle nas je dovelo upravo to neshvatljivo podilaženje dječjem cendranju, demokratičan pristup, toleriranje svega i svačega, smanjivanje učeničkih obaveza, pad autoriteta. Dakako, sve popraćeno grotesknom nesposobnošću iz ministarstva i zaglušujućom šutnjom iz zbornica!
I sad bi netko još smanjivao broj predmeta i reducirao gradivo?
Odgajamo li mi mlade ljude za život, ili bismo ih trebali pretvarati u neradnike nesposobne riješiti ijedan ozbiljniji problem?
Eto Vam mature, svake godine isto – 20% ili koliko im se tolerira za dvojku iz matematike, pa i opet ih pada priličan broj!
Ne, nego ih treba još više zavaliti radom i obavezama!
Možda su prije bili kvalitetniji udžbenici jer su ih pisali kvalitetniji ljudi, danas hrpa srednjoškolskih prof. piše udžbenike.
Prije su bili kvalitetniji udžbenici? Svašta sam čuo, ali ovo još ne.
A hrpa srednjoškolskih profesora je hrpa čega? Pišete o njima kao da je to hrpa dimnjačara koji su taman sišli s dimnjaka i, eto tako, sasvim slučajno i ničim izazvani, ušli u škole i poučavaju djecu trigonometriji, jezicima, domaćim i stranim, tumače povijest…sve zgubidan do zgubidana i neznalica do neznalice.
i ne daj, Bože, da srednjoškolski nastavnik sastavlja ispite za natjecanja, pa tko je to vidio i još se pitamo zašto je sve manje djece na natjecanjima
Ma ne bih ja njima dala niti da predaju u školi.
Meni je poznato da u sastavljanju testova s natjecanja sudjeluju srednjoškolski profesori. Da, upravo to- sve manje je želje za odlazak na takmičenja i sl. jer su testovi koma.
B.M. : nije mi bila namjera nekoga uvrijediti, ali više ni na jednom udžbeniku ne vidim ime prof. sa sveučilišta- samo imena kolega iz srednjih škola
I dobro je da je tako, vjerujte mi. Sveučilišni profesori sada su u pravilu recenzenti. Ako i pronađete grešku u udžbeniku onda to zahvalite tim vrlim profesorima koji nisu pipnuli, a kamo li pročitali sadržaj udžbenika koji su recenzirali, kobajage.
Slažem se da udžbenika ima previše za jednoteisti predmet i da tu vlada jedan kaos koji treba posložiti.
Zašto previše? Kakav nered? Kad se odabere udžbenik, po njemu se radi. Ostali više ne postoje. U čemu je problem ako se ima veći izbor?
Pa vidim da su ljudi nervozni zbog te količine udžbenika iako ih se to ne bi trebalo ticati kad odaberu jedan, ali svi se u sve petljaju. Valjda sam i ja počela podilaziti masovnoj histeriji.
Prava reforma školstva pod obavezno treba podrazumijevati slijedeće – reformiranje i apsolutno postrožavanje sustava pedagoških mjera, davanje puno veće autonomije profesorima, neusporedivo veće ulaganje u ovaj kolabirani sustav, donošenje odluke kako na ključna mjesta u ministarstvu ne smije ni prismrditi nitko bez barem 15 godina rada u sustavu, ukidanje prosvjetne inspekcije jer ne služi ničemu, osim uhljebljivanju ražalovanih političkih kadrova, redefiniranje uvjeta koje netko treba ispunjavati za ravnatelja, jer sadašnji su sramotno niski, maksimalno dva mandata na čelu škola, redefiniranje Pravilnika o ocjenjivanju, broj agencija svesti na najmanju moguću mjeru, a bojim se da je i to previše!
Zašto se to ne radi?
Zato jer je u sustavu previše onih kojima ovaj nered izvanredno odgovara, počev od ravnatelja, savjetnika, inspektora, pa do ministarstva i roditelja! Zato je puno oportunije palamuditi o reformi nekakvog kurikuluma, ići niz dlaku djeci i roditeljima, zadovoljavati apetite HUROŠ – a, popuštati privatnim interesima SHU – a, i tako dalje, i tome slično!
No, u svemu tome od reforme školstva nema ni R!
Upravo to! Struka, a ne partija!
Kodeks ponašanja svima. Prava i odgovornosti. Dužnosti. Bez pedagoških mjera, zna se. (U jednoj školi u Kanadi, roditelj se poziva na odgovornost ako učenik nije napisao dvije domaće zadaće. Kod nas? Učitelj nije “živahno” predavao pa učenik nije razumio gradivo.)
Agencije su nepotrebne. Imamo Ministarstvo u kojemu trebaju biti oni koji su radili u školi, a ne u veterini, medicini i sl.
A kurikulumi, zna se što ide u njih. Kratko i jasno. Zašto bi njih pisali ministri i ostali koji nemaju “blage-veze” (možda će razumjeti).
A papirologija, a tu nam nitko nije ravan. Čemu informatizacija? Pa što rade ti pomoćnici pomoćnika, dodavači papira, skupljači papira, viši skupljači?
A da školu ukinemo, a zadržmo Ministarstvo, agencije, podagencije, više savjetnike, niže savjetnike, više….
“Prava i naknade za učitelje će znatno reducirati, papirologija i dalje trostruka iako ju nitko ne čita”
Poštovani g. zukov 1943
ne mogu se oteti dojmu da ste izuzetno frustrirana osoba, a prateći Vaše komentare se pitam šta Vi uopće radite u školstvu, nitko Vas na to ne prisiljava ako ste nezadovoljni vrata su Vam širom otvorena. A to što pišete da je Vaša generacija imala puno više toga, to uopće ne stoji, jeste li Vi imali 2 udžbenika + zbirka + radna iz hrvatskog, jeste li Vi imali informatiku, 1 jezik, vjeronauk, dakle 3 predmeta više od prvopg razreda osnovne škole. Udžbenici su pretrpani glupostima i informacijama koje nabubate napamet i onda zaboravite, kako ova djeca tako i mi prije njih po nekom drugom sistemu i zato imamo masu nepismenih i polupismenih. Hoćete reći da je to što je toliki opseg gradiva donio nešto dobro, ma dajte molim Vas. Od toliko drveća ne vidite šumu.
A smanjenje prava učenika i roditelja – molim Vas lijepo shvatite da su se vremena promijenila, prošlo je doba autorativnih muštaraca koji su imali jedini riječ, pa kad je u prošlom stoljeću žena dobila pravo glasa, to nije odgovarala, u ovom stoljeću su djeca dobila prava glasa i to patrijatu ne odgovara ali mišljenja sam da je to izvrsno je ne zaboravite i djeca su ljudska bića i njih treba isto tako pitati i uvažavati, to što to nekome ne odgovara tj. većini njihov problem, djeca počinju misliti svojim glavama.
A to zamjerate izjavi da profesor nije dovoljno animirao djecu pa djeca nisu shvatila. Pa naravno djeca današnjeg doba su drugačija generacija, od malena je njihov mozak stimuliran na drugačiji način, gledajte kreda i ploča su prošlost, a to što imamo masu profesora koji stane pred djecu i još bolje sjedi ispred djece i čita svoje bilješke monotonim glasom, nema prezentacija, nema ničega pa to je i meni dosadno, ja kad idem na seminare puštaju mi filmove i slajdove.
Vi osobno podržavate profesore koji ništa ne rade jer i zašto bi ne plaćaju ih. Da ste kod privatnika bi Vam rekli izvoli knjižicu, a Vi ste zaštićeni. Ne znam koji predmet predajete ali nadam se da nemate ovakav pristup djeci kao što ovdje iskazujete.
Naravno da ima lijene djece koja ne uče, uvijek ih je bilo, ali je sustav školstva bio drugačije postavljen. Djeci se pomagalo u učenju (dodatna nastava pomaganje učenika učeniku organizirano u pkolama taj institut više ne postoji ili postoji samo na papiru) , a nisu im se poklanjale ocjene, jer je tako lakše, deviza škole je pustimo ga da ga se riješimo.
Naravno da imaju tu puno utjecaja ravnatelji i to treba iskorijeniti. Ali uzmite u obzir i činjenicu da puno profesora uopće nema problema sa djecom, zašto ,zato što znaju kako raditi s djecom, kako se prema njima postaviti, promijenila su se vremena kada je autoritet profesor imao samom svojom titulom, njega treba znati izgraditi, naravno to ne može svatko.
Kažete da nije nitko divljao po školi, ja sam još starija generacija od Vas i argumentirano tvrdim da to nije istina. Dolazili su generali, doktori, sudci i ini i njihova djeca su bila povlaštena, ja se toga sjećam, e da i djeca učitelja i profesora itekako. Znam da me to kao dijete užasno smetalo i da nam se stalno nabijalo na nos njen tata je ovo, njena mama je ono.
A znate li zašto između ostalog divljaju, pa to je generacija koja se školovala prije 25-30 gopdina i koju je stvorio onaj Vaš dobar sustav, hoćete i dalje reći da je bio dobar, po meni očito nije jer da je ne bi za proizvod imao divljake roditelje po školi.
Stoga treba smanjiti gradivo, naučiti djecu misliti svojom glavom a ne reproducirati gradivo, koje zaborave odmah nakon testa, što smo većinu i mi, možda vi ne , ali dajte ljudima da riješe nakon 15-20 godina testove s mature koji bi bili rezultati?
Matematika je problem, pa je jer ju rijetko tko zna predavati, djeca ne razumiju, jer nisu naučila osnovne stvari od 1.-4. razreda, jesu li isključivo djeca kriva? Pa dajte mi molim vas recite ako su djeca nezainteresirana zašto onda ogroman postotak učenika ide na instrukcije iz matematike izvan škole, za mene je vjerodostojnost tih profesora veoma upitna. Tu se ne radi o djeci koja idu na instrukcije samo da bi ispravila ocjene već cijele godine, nije vam tu ništa čudno? Nisam čula da naši profesori moraju prolaziti povremene provjere da bi se dokazao njihov napredak i motivoranost (kao što se radi na nekim fakultetima i na zapadu )i kao najosnovnije da počnu doživljavati svoj rad kao poziv a ne posao.
Neupitno je na žalost i to da se danas znanje i obrazovanje uopće ne cijeni, država nam je takva kakva je , jadna, ali isto tako ovo što ste rekli problem zbornice koja šuti, užasno je koliko je klanova u njoj i kako je onima koji žele raditi prepreka upravo njihovi kolege koji to omalovažavaju i opstruiraju, nemotiviranost, nerad, podmetanje, katastrofalna radna atmosfera, a sve argumentirano slabo smo plaćeni, škola nije opremljena, nemamo uvjeta. Moje mišljenje je da tu djeca stradaju, evidentno je to iz kojeg god ugla gledate.
Ne znam zašto u školi rade ljudi koji ne vole djecu i mlade ljude, jer je činjenica kad djeca ispred sebe imaju obrazovanu, motiviranu , za nastavu spremnu osobu, koja ide u korak s vremenom i dječjim potencijalima djeca znaju, hoće i žele i kažu kad bi svi profesori bili takvi mi bismo s veseljem, a ne sa strahom išli na nastavu. Ali Vas jednostavno nije briga, smatrate da su ljeni , neradnici, razmaženci , profesore zamislite se malo nad tim svojim riječima i ako je tako krenite u promjene, dogodit će se čudo, vjerujte, svatko kad vidi da je nekome stalo i da ga se uvažava daje sve od sebe, ali mi smo još daleko od tog stava.
Draga moja teta Greta!
Tisuću puta Vam se ispričavam što ste morali čekati na odgovor, ali obaveze, kolegice, obaveze ( profesionalne, roditeljske, bračne ); čovjek današnjice rastrgan je na sto strana. Budući da Vi evidentno preferirate današnje vrijeme na uštrb onog prošlog, ne mogu se oteti dojmu kako ćete me razumijeti i uvažiti ispriku!
No, sad, u ovaj kasni sat, eto me tu, samo za Vas!
Na početku, želim Vam de profundis zahvaliti na onako iscrpnom postu ( neki bi rekli i preiscrpnom, ali, dobro, sad, o ukusima se ne raspravlja, a kako Vaš post otkriva, ukusa definitivno imate )! Svojski ste me izanalizirali, mnogo toga ni sam nisam znao o Žukovu, a i o sebi ste dosta toga rekli, iako, vjerujem, nije Vam to bila prvobitna namjera!
Tako, nakon uobičajenih uvodnih lauda, neka mi bude dopušteno analizirati Vaše stavove, i na iste Vam odgovoriti!
Dakle, ovako je:
Ne možete se, pišete, oteti dojmu da sam izuzetno isfrustrirana osoba? Ja se, pak, ne mogu oteti dojmu da je u pitanju dejavu – naime, moji postovi, članci, istupi omogućili su mi tu čast da polemiziram s mnogim ravnateljima ( neki su me čak i kući zvali u vrijeme ručka, zamislite, molim Vas, u Školskim novinama nakon mojih članaka idućih pet brojeva pisali replike i demantije ), savjetnicima, i sličnim zvjerkama. Pazite – svi su oni zaključili isto – kako mora da sam frustriran, ili da negdje nisam prošao na natječaju za ravnatelja, pa ih tako imam na piku! E, sad, ili ja pogađam pravo u njihovu bolnu točku ( postrožavanje uvjeta za ravnatelje, max. dva mandata, ukidanje agencija i inspekcije ), pa ljudi pjene i histeriziraju, ili ja uistinu jesam isfrustriran. Prosudbu prepuštam Vama, i vjernim čitateljima. No, ukoliko je čak i točna ova druga pretpostavka, pitam se – kako, za ime svijeta, ne biti isfrustriran pored toliko budalaština, nebuloza i ljudi ograničena duha u školi i svim institucijama ovog društva? Kako da mi se ne zgadi ovo u što se domovina pretvorila? Vas to ne frustrira? U tom slučaju, ili imate prilično jak želudac, ili prilično praznu glavu. Sad, dopustit ćete, prosudbu ću donijeti sam!
Idemo dalje – što radim u školstvu? Ono što profesor mora – borim se kontra neznanja, tupavosti, plitkoće duha. Po Vama, trebao bih otići? Upravo to rade liječnici – želite li reći da kad najbolji odu, sustav će funkcionirati bolje? Je li okretanje glave i bijeg rješenje?
Nadalje – jesam, učena gospođo, sve to što ste nabrojali ja sam imao u školi – i tuce udžbenika ( koji nisu nalikovali na Ježevu kućicu kao danas ) i sijaset radnih, i likovne mape, i kajdanke, i radne listiće, i informatiku ( od petog razreda ), vjeronauk, strane jezike, sve to sam imao. Uza to, imao sam i ćirilicu, domaćinstvo, radne akcije i još more toga. Profesori su smjeli zašarafiti jednu zidarsku, a reda je bilo daleko više nego danas! Nakon svega, s dictance, mogu Vam reći da je naša generacija izrasla u odgovorne i poštene ljude, većinom akademski obrazovane, koji se znaju nositi sa životom. Nisam siguran da mi danas odgajamo takve ljude. Prije bih rekao da tolika prava koja klinci imaju od njih prave bogalje koji se danas – sutra neće znati nositi sa životom.
Drugi pasus – rastumačite, molim Vas, što podrazumijevate pod terminima autorativni i patrijat? Vi kao da ste učili iz današnjih udžbenika.
Odakle Vam to da sam ja protiv prava glasa žena? Caramba, gdje ste to našli da sam rekao? Ili da ja ne volim djecu? Citirajte me gdje sam to napisao?! Vi meni pakirate ( da niste i Vi neka ravnateljica iz busije? ) ali doskočit ću ja Vama! Vi naprosto ne baratate materijom. Kad ste već tako strašno nabrušeni na prošli režim, recite – tko je to ženama u Hrvatskoj dao pravo glasa? Vidite li kako smiješni ispadate kad se zaletavate? A glede djece – jasno da ih volim, kad su odgojeni, pristojni, kulturni i ponašaju se u granicama normale. One koji nisu takvi uglavnom malo tko voli, zar ne?
Kreda i ploča su prošlost?
Ta gdje Vi živite, u Luksemburgu? Kreda i ploča su danas za dobar dio hrvatskih škola, nažalost, luksuz!To je Vama dosadno? Kao svjetli primjer ističete što Vam na seminarima puštaju slajdove i filmove – onda su Vam budalaštine koje tamo valjaju da bi odradili normu za savjetništvo zanimljivije? E, vidite, ti slajdovi i prezentacije često prikrivaju otužnu činjenicu da bez njih dotični predavači teško da bi upamtili što su željeli reći, pa im dođu kao šalabakter s kojeg čitaju! Niste to zapazili?
Podržavam profesore koji ništa ne rade? Recite – tko ste to Vi da odlučujete tko kako i koliko radi? Ja se samo zalažem za princip koji je iznjedrio kapitalizam, na koji se Vi pozivate – koliko novca, toliko muzike! Koliko si plaćen, toliko i radi, ni više ni manje od tog!
Glede privatnika – samo njih nemojte isticati kao primjer! Kad bi vlast imala muda pa pročešljala te vrle hrvatske privatnike, i samo ih pitali kako su došli do prvog kapitala, znate li kakvi bi bili rezultati? Jeste li čuli za termin prvobitna akumulacija kapitala? Sve u skladu s onom mitskom devizom zagorskog Bismarcka i utemeljitelja hrvatske države o dvjesto bogatih vlasnika ove zemlje! Knjižicu ipak ne bih dobio, jer, zlato moje, knjižice se ( radne ) više ne koriste!
Pristup djeci imam navlaš isti kako pišem ovdje, i, na Vaše čuđenje – uglavnom me vole i odlično surađujemo! Kako i sami rekoste – treba ih učiti da je glava za razmišljanje, a ne za klimanje, i to pada na plodno tlo! Naravno, to ne može svatko, kako ste to oštroumno zamijetili!
Isto tako – roditelje – divljake nije stvorio onaj sustav, već politika ministarstva nakon 90. – ih, poltronska politika prema roditeljima jer su potencijalno biračko tijelo! Ako to ne uviđate, onda, da prostite, ne vidite dalje od nosa! Žalosno, u svakom slučaju!
Divljaci na vrhu društvene hijerarhije omogućili su formiranje divljaka pri dnu iste te hijerarhije, a sustavno počeli vršiti atak na intelekt. Posljedice su danas i više nego vidljive!
Matematiku, kažete, malo tko zna predavati? Vrlo dobro! No, zašto je tome tako, pitam ja Vas? Ne znate? Zato jer nema stručnjaka, ili ih ima veoma malo, jer nitko tko je završio matematiku ne želi raditi u školstvu! Zašto, pitajmo se i opet? Zato jer najbolji i svi koji mogu napuštaju sustav ( vidi iznova primjer liječnika )! No, po Vama, kako ste napisali i savjetovali me na početku Vašeg legendarnog posta, rješenje nije u adekvatnom ulaganju u školstvo, već u napuštanju struke ako nisam zadovoljan?! Sami se saplićete u vlastite konstrukcije!
Vi niste čuli da hrvatski profesori trebaju prolaziti dodatne provjere i usavršavanja? To dokazuje jedino kako imate problema i sa sluhom i zapažanjem realiteta oko sebe, nakon što smo već utvrdili kako imate i problema s vidom, jer ne vidite dalje od vlastita nosa!
I da, naš posao je, kao i svaki drugi, upravo to – posao, a ne poziv! Prođite se romantičarskih besmislica!
Predzadnji pasus Vašeg posta fantastično otkriva što Vas zapravo žulja – Vi sebe držite harnom, profesionalnom, radišnom i motiviranom osobom koja, kakogod, ne dobiva zasluženo priznanje jer joj podmeću zlonamjerni, nemotivirani i lijeni kolege! Uprav onakvi kakove ja, po Vašem mišljenju, štitim! U nemogućnosti da se obračunate s njima, Vi nastojite isto sa mnom! Eto, primite dobronamjerni savjet – manite se ćorava posla, jer taj rat dobiti nećete!
Pri kraju, pišete mi kako svatko reagira pozitivno kad vidi da je drugome stalo i da se trudi? Eto, vjerujte, čim ja s Vama polemiziram u tri ujutro, meni je iznimno stalo da Vi napokon progledate i dobijete priznanje svoje sredine koje Vam toliko znači! Nadam se čudu, vjerujte mi na riječ!
A sad me ispričajte, čeka me ložnica…
E moja Greta. Ne znam doduše jel bih se smijala ili plakala nakon svega ovoga što ste napisali, a ja znatiželjno išla to čitati.
Vi ne radite u školi? Je li tako? Jer ako radite, jadna majka i Vama i onima kojima predajete.
Ne znam što biste mogli predavati?
Razmišljam koji je to predmet.
Jezik sigurno nije s obzirom da u tekstu koji ste objavili ne nalazim samo tipfelere, nego je i sam stil pisanja daleko lošiji od sastavka na temu – stigla je jesen – koji bi naškrabao učenik 3. razreda osnovne škole.
Evidentno je da ne predajete matematiku, kemiju, fiziku, tehnički, informatiku, geografiju, povijest, tjelesni, likovni, glazbeni ni bilogiju.
Jer da ste završili neki od tih studija, sigurno ne biste predlagali da se stvari trebaju zarotirati za 360 stupnjeva kako bi se nešto promijenilo.
Idem razmišljati dalje.
“…Ali uzmite u obzir i činjenicu da puno profesora uopće nema problema sa djecom, zašto ,zato što znaju kako raditi s djecom, kako se prema njima postaviti, promijenila su se vremena kada je autoritet profesor imao samom svojom titulom, njega treba znati izgraditi, naravno to ne može svatko…”
Hm…pa iskreno znam dosta nastavnika koji nemaju problema s djecom, ali vjerujte mi -nisu nikakvi. nije da nemaju problema zato što su savršeni već su jednostavno po prirodi takvi kakvi jesu. Dakle onaj tko nema problema s djecom ne znači da je vrhunski stručnjak. Neke osobine koje su potrebne u ovom zanimanju ne stječu se diplomom već rođenjem.
Poštovana Greta, “djeca su ljudska bića…”, naravno, ali koja isto tako tribaju znati i svoje obveze i svoje misto u učionici a ne samo prava i tribaju razumit svoj položaj a to je da učenici pod nastavom dok profesorica predaje tribaju koncentrirano slušati (i aktivno se uključivati s pitanjima vezanim uz temu a ne onima tipa: “Što mislite tko će pobijedit u BB?”- usrid predavanja! Ili pokazivat susjedu u klupi iza na svojem iphone-u kakav su FB status upravo nakeljili). Evo, ja sam ona koja se priprema ka luda za svaki sat, koristi sve nastavne metode i sredstva koje se mogu koristiti, volim dicu i sve ljude dobre volje (pa čak i ove iz stručnih službi). Uvik sam nasmijana kad (i prije) nego uđem u školsku zgradu, stalno idem na sve dostupne seminare te pratim literaturu koja mi je dostupna na svim jezicima koje znam koliko god stignem. I stalno sam ka i većina profesora u OŠ provjeravana od pedagoga, ravnatelja, savjetnika, roditelja, baba i dida, učenika i njihovih razrednika i bilo koga tko si to dade za pravo (ovakvih Greta i drugih ljudi i teta) i stalno nam je za vratom “vrjednovanje i samovrjednovanje :))” ka u malo kojoj struci s VSS u bilo kojoj državi svijeta. I rezultat je, u najmanju ruku, polovičan. Jer ima divnih i vrijednih učenika i oni su još uvik, fala bogu u većini. NO, često kod mnogih učenika rezultat izostaje. Jer nekima se j*** živo za sve, kakva motivacija, njih zanima samo njihov smartphone, status na Fejsu, kladari ili neka igrica ili kakova psina ili brbljanje nakon (n+1).-ve opomene i upisa (pisanje i isprazne riči su sve što nam je preostalo). Možeš se ti okrenut naglavačke i hodat na rukama. Ponekad bi pomogle samo mjere o kojima govori uvaženi kolega koji je možda malo direktan za vaš ukus, ali umnogome pogađa suštinu. Kurikul(um)i, Strategije i drugi pomodni izrazi samo zamagljuju problematiku ali uvelike opravdavaju gomilu radnih mjesta po službama i u Agenciji te Ministarstvu. Nadalje, živo me zanima kako bi se to inzistiralo na strogom ocjenjivanju uz istodoban otpor bilo kakovom utjecaju izvanka bez značajne promjene u nedostatnim postojećim mjerama i statusu (čitaj: plaća) te ugledu prosvjetnog radnika. Dica sve to upijaju ka spužve i tako se prema vama odnose, ma kako vi “interesantni” i motivacijski bili. BTW kod školske ploče i krede, potrošila nedavno dva dana na super ppt prezentaciju, novo gradivo: 24 slajda s video klipićima, interaktivno sve 3D itd. itd., učenicima zgodno, aktivni… i onda dođe pedagoginja u redovnu kontrolu i nakon sata kaže: A zašto im niste ništa cili sat pisali kredom na ploču??! Da citiram i susjedni članak: “Prvo, o ljudskim pravima, slobodama, građanstvu, prepoznavanju diktatora i slično, najmanje su u stanju govoriti i predavati učitelji i nastavnici koji su i sami zastrašeni, bezglasni, poltronski uškopljeni i nesposobni da se izbore za vlastitu autonomiju i prava.” Eto, tako smo percipirani od dobrog dijela javnosti i nažalost to mnogo puta i jest tako.
Poštovani gosp. profesore,
hvala sto ste mi ukazali na zdravstvene probleme ali svakako ću potražiti i drugo mišljenje kod ovih liječnika koji su još ostali, a nisu trebali. Hvala Vam i što ste odvojili svoje vrijeme u sitne sate. Nastojat ću biti što kraća :). Apsolutno se slažem da se treba zaokrenuti za 360 st. odnos prema školstvu i da u njega treba ulagati, da znanje opet treba biti in. Mora se početi ulagati kako u opremu, tako i u kadar, ali kao što treba pročistiti Agencije i Ministarstva treba i nastavnički kadar koji s moralnog stanovišta negira svoju odgovornost za stanje u školstvu i krivnju za sve probleme svaljuje na djecu, roditelje, političare a ne postavljaju si pitanje u čemu oni griješe, jer oni su nepogrešivi. Kako onda tumačite to da djeca u školu kreću s veseljem, znatiželjom, motivom, a nakon dvije godine ne vole ići u školu i BOJE SE ŠKOLE? Treba li za to kriviti roditelje ili stanje u školstvu (između ostalog prema meni preopsežno gradivo i previše predmeta, po vama ne tu se apsolutno razilazimo). A to stanje u školstvu trebate mijenjati vi sa stručne strane i prestati šutjeti i prekinuti praksu da vam birokrati kroje što i kako raditi. Promjene neće doći odozgo, one moraju doći odozdo. I uvjerena sam da kad vi doista odlučite da je sada bilo dosta i da se odmah mora svašta promijeniti promjene će se događati jako brzo i unutar trenutnih okvira zakona jer kad napravite dobro ozračje , a prvo se treba pobrinuti da nastavnicima bude dobro i da kao stručnjaci moraju raditi u profesionalnom okruženju, kojeg danas nema već samo birokratske vrijednosne predodžbe, i stoga se i događa to što je L-karnitin navela i da se sve ono što profesionalci predlože i rade odbija o taj birokratski sustav koji ne traži kreativne glave jer kreativnost implicira se ono što birokrati ne vole. I vi morate promijeniti to da kad profesor ima novu ideju u oblikovanju nastave, koju djeca s oduševljenjem prihvatila, može doći pedagogonja koja to vidi mozgom birokrata i događa se to da kvalitetni kadrovi misle da trebaju biti poslušni i da se ograničavaju na puko ispunjavanje nastavnog plana, (to se ne odnosi na ovu profesoricu :). Nakon vašeg odgovora vidim da sam pretjerala i trebala sam stati na kočnicu, ali diranje u djecu i to mišljenje da njih treba samo više stiskati, uvoditi nova ograničenja, pravila , kazni i posljedica , da gradivo nije opsežno, da treba bubati te podatke koji su u knjigama, a koje smo mi nekada učili znatno kasnije, to su riječi profesora u srednjoj školi, ne izmišljam ja , već profesori koji predaju predmete i koji imaju djecu i uspoređuju gradivo koje su oni učili i koje ta djeca uče iz njihovih predmeta, te profesora koji su sudjelovali u pisanju udžbenika koji su razbijali glave kako prezentirati djeci nešto u 7. razredu što su oni učili na fakultetu, ali to moraju obraditi jer im inače udžbenik neće proći jer su to propisali oni iz ministarstva, i onda kažete da je gradivo uredu, ja se s time nikako ne slažem, kao niti s smanjenjem dječjih prava, ali ih treba ispravno usmjeriti. Evo opet sam otišla naširoko ….
Uvažena Greto!
Veseli me vidjeti da su barem neke moje riječi pale na plodno tlo, odnosno, da ste svoje stavove malo revidirali! Kad iščitate postove ostalih kolegica i kolega na ovom portalu koji su komentirali Vaš nastup, nemojte to krivo shvatiti, nema tu loše namjere. Tek, struka je ponižena, ljudi su degradirani i osjetljivi na neopravdane kritike.
Neke stvari još Vam želim naglasiti kako bismo iscrpili temu.
Ovo s 360 stupnjeva Vam se, vjerujem, potkralo, shvaćam što ste željeli reći.
Međutim, Vi pišete o moralnoj odgovornosti nastavničkog kadra za stanje u školstvu, i kako i među nama valja odvojiti žito od kukolja?
Pritom niste, da znate, sasvim u krivu! Ima i među nama svega, i isto tako, jedan dio odgovornosti leži i na nama. Nismo smjeli, kao akademski građani i oni koji obrazuju mladost, okretati glavu i šutjeti. Treba govoriti i onda kad to košta, a uglavnom košta, treba se boriti protiv gluposti i neznanja, mediokracije i birokracije i onda kad nam to evidentno neće donijeti ništa osim osobne štete, treba se boriti za bolje sutra školstva – dužni smo to i sebi i nadolazećim generacijama. No, uporna borba protiv gluposti, znate, ljude jako crpi. Mnogi posustaju, boje se, zabrinuti su, imaju obitelji i djecu koju treba hraniti, nemaju snage više svaki dan istupati, obeshrabri ih privremeni neuspjeh. Ja to razumijem, i zato, iako na ovom portalu znam biti oštar prema kolegama koji šute i ne usude se, u biti ih shvaćam.
Dakle – ne bježim i od naše odgovornosti.
No, držim da debelo griješite u tvrdnji kako promjene moraju doći odozdo, a ne odozgo! Promjene moraju doći s vrha, jer tamo su instrumenti i poluge moći. Prvo valja da Vlada ove napaćene zemlje doživi prosvjetljenje, i napokon uvidi da budućnost domovine ne leži u kapitalu, investicijama, bankovnim profitima i foteljama, već samo i jedino, ili barem ponajvećma – u obrazovanju! Prvo oni trebaju mijenjati odnos prema obrazovnom sustavu, upumpati sredstva i početi donositi zakone i pravne akte koji će omogućiti kolegama da normalno i motivirano rade svoj posao! Potom valja svaku natruhu politike za vijeke vjekova šupirati iz školstva, i omogućiti da na čelu ministarstva i škola budu najbolji, a ne najgori iz baze. Treba napokon uvidjeti da školstvo ne predstavlja trošak, već da je ulaganje u obrazovanje najbolja investicija. Mi itekako proizvodimo i izvozimo – tko je odškolovao jednog Đikića, Soljačića, i tolike druge? Jeste li se ikad zapitali zašto su oni priznati i cijenjeni svugdje osim u nas? Naša uloga može i mora biti da vlast na to prisiljavamo, ali konačni impuls mora doći odozgo!
Još jednom – mišljenja sam kako gradivo ne treba reducirati! Opet Vam kažem – mojoj generaciji bilo je daleko teže – i debeli udžbenici, i nastava subotom, i radne akcije, i ćirilica, i domaćinstvo, i izviđači, i testovi bez ograničenja, ali odradili smo sve i nije nam pala kruna s glave! Danas je djeci sve teško zato jer ih se naviklo na to, naučili su da imaju samo prava, a nikakve obaveze, i to u konačnici šteti njima samima! Ne treba se škola prilagođavati učenicima, već oni školi! Nisu oni profesori nama, već mi njima!
Dobro su Vam kolege napisali – djeca ne idu u školu zato da bi im bilo ludo i nezaboravno, već da rade i uče! To je nužno ako želimo da se razviju u valjane ljude!
A valjda to želimo, zar ne?
Stojte mi dobro!
“Pa naravno djeca današnjeg doba su drugačija generacija, od malena je njihov mozak stimuliran na drugačiji način, gledajte kreda i ploča su prošlost”
I ploča na koju se može pisati kredom mi je misaona imenica, o računalima starim 10 godina ne bih, kolegice? (vjerojatno ne radite u školi, ali pretpostavljam da ste kao roditeljica onda barem u Vijeću roditelja jer se zalažete “da se treba zaokrenuti za 360 st. odnos prema školstvu i da u njega treba ulagati, da znanje opet treba biti in”, ovih 360 st. mi nije malo jasno, ali…)
Pišete: “Ne znam zašto u školi rade ljudi koji ne vole djecu i mlade ljude”, uvijek sam fascinirana ovakvim upisima na društvenim mrežama, komentarima na portalima itd., može li objašnjenje po čemu ste to zaključili, molim? 🙂
Greta je to zaključila na temelju pretpostavke da je djeci u školi dosadno. A djeci je dosadno jer ih učitelji ne animiraju i ne zabavljaju. Zato djeca iz dosade i pomanjkanja zabavnih sadržaja krenu devastirati školsku imovinu, psovati mater učiteljima i opstruirati nastavu ne bi li nama učiteljima dali do znanja da smo beskrajno dosadni i nemaštoviti.
Gospođo, škola nije igraonica, zabavni centar, lunapark ili okupljalište naroda za masovnu zabavu na kojoj “igra mečka”.
Kome je do zanimljivosti neka ide u cirkus.
A nije ni Prater daleko 😉
Pinklec na rame, dijete za ruku i čuvajte se putem.
Eto, netko se usudio zauzeti stav da su djeca središte nastavnog procesa i odmah osude, uvrede, linč! Pa gospođa Greta nije rekla da je škola zabavni park, nije rekla da nema problematične djece i dobrih profesora. Ima ih kao što ima i problematičnih profesora a o programima da i ne govorim. U nekoliko europskih zemalja (Francuska, Danska, Austrija, Njemačka, Švicarska)i u Australiji imam prijatelje i familiju i svi su mi rekli da djeca u tim zemljama ne mrze školu. Možda i zbog toga što npr. u tim sustavima nema svakodnevnih usmenih provjera učenika; možda zato što imaju 8 ili 9 obveznih predmeta a ostalo su izborni; možda zato što ne moraju kompletnu Aziju ili političku povijest Hrvatske do u detalje poznavati. Ne znam zašto, ali jednostavno ne mrze školu. Školu doživljavaju kao sastavni i nezamjenjiv dio svog života, koliko god to nekome zvučalo patetično. Jesu li ta djeca bolja, pametnija, zainteresiranija od naše? Kada sam pitala sina svoje prijateljice (odlikaš, sportaš)kako mu je u prvom razredu gimnazije, znate što mi je odgovorio? Odgovorio je: “Gdje bi mi bio kraj da sam imao ovakve profesore u osnovnoj!” Dakle, i s lošim programima i po mnogima nezainteresiranom djecom, nastavnici mogu napraviti puno bez obzira koju metodu u nastavi koristi (pa ne koristite valjda uvijek istu metodu?!),naravno uz puno truda i volje i želje da se djecu nečemu nauči. Nastavnik nije tu da svakodnevno dokazuje koliko je pametniji i učeniji od djece i roditelja. Na ovom portalu očito ima onih koji ulogu tj. posao nastavnika shvaćaju kao surovu, bespoštednu borbu s divljim roditeljima i divljom djecom i strašnom aveti zvanom nastavni program. Što je to onda što vas uopće drži u ovom poslu? U svakom slučaju, voljela bih da moje dijete ide u školu u kojoj predaje gospođa Greta i svakako bih rado izbjegla škole vas ostalih. Pucajte slobodno! Škola nije cirkus i tu se slažem, ali sigurno nije ni kaznionica ni kazneno-popravni dom!
znači, cijenjena mirna, to što se radi o GIMNAZIJSKOM razredu, u kojem se profesor ne mora maltretirati s prilagođenim programima i ispravcima ispravaka ispravkovih ispravaka testova učenika koji u sedmom razredu tablicu množenja ne znaju, i ostalim ljepotama osnovnoškolske nastave, nema veze?
ja bih prije rekla, da je imao takav razred u osnovnoj, gdje bi mu bio kraj?
Točno. Nije rekla da nema dobrih profesora.?! (Dvije negacije u jednoj rečenici, to najčešće završava lošijom ocjenom, ali dobro.). A bome nije rekla ni da ih ima.
Teta Greta je meni super ženska i ja bih voljela da ona Vašem djetetu predaje sve predmete.
Molim Vas B.M. da me uputite na udžbenik ili stranicu na kojoj mogu pročitati zašto moja rečenica “Nije rekla da nema…” nije korektna. Nisam od onih nastavnika koji misle da sve znaju i da više nemaju što učiti u životu.
Kreda i ploča- ni s tim ne zna svatko.
Sam plan ploče ponekad nije lako smisliti. Dobro metodičko vođenje sata uz korištenje krede i ploče i super.
Znam nastavnike koji izuzetno rade samo s kredom i pločom, a znam i onih koji koriste sve moguće nastavne metode pa im sat liči na cirkus, al’ doslovce cirkus. Bude sve tako nekako zamršeno, nabacano, da ne znaš što je pisac htio reći. I sami se zapletu u tim svojim kreativnim metodama da više nitko ne zna o čemu pričaju. Em malo priča, malo koristi projektor, malo djeca nešto režu-ljepe, malo demonstracijski pokus, malo grupni rad, malo se igra memori, malo ovo, malo ono- i na kraju od tog svega ništa. Ne znam da li sam u krivu, ali čini mi se da djeca na takvim satima nauče još manje.
Kolegica cijelo vrijeme plaća svom djetetu instrukcije iz kemije jer navodno djeca u tom razredu imaju tako kreativnu nastavu da uopće ne stignu dovoljno vježbati kemijske jednadžbe, numeričke zadatke i sl. jer se nema dovoljno vremena pa se sam snađi
Od gospođe Grete više ni traga ni glasa …
Potpisujem MadnessInMethod
Kak ste mi hercig, i žuhki Žukov i našpanana Greta.
Gospon Žukov, one prve tri točke vašega Inštituta smanjena potpuno podržavam.
Prava učenika i roditelja nadilaze ostala školska prava.
Nametnuti i općeprisutni hedonizam, gospođo Greta, mislite, treba ući i u škole. Boga deca se v školi moraju mučiti i vučiti, a ti vučiteli ni ne hopsaju, ni ne guglaju, niti se lepo ne smejeju.Tak je i tek vušli minister pripovedal.
Ravnatelji, tak ravnaju da ih se nikak nemre zameniti.Jedni za njih delaju, a drugi za njih čkome.
Obrazovna politika, pak, vugiba se sih vekših i težih problemof. Zakaj smo tak dolgo pravu reformu čekali? A kaj bumo dočekali? Saka se škola plača.
Mislim da me i L-karnitin razmela.
Klanjam se do poda – bravurozno!
Pratim ovaj uciteljski site duže vrijeme, mazohisticki pratim iskompleksirane učitelje kako kroz kanon vlastite nepogresivosti sipaju zuc prema svim ostalim dionicima u obrazovanju. I onda se pojavi gospodja Greta:
Gospodjo Greta, odgovorno tvrdim da ste vi najpametnija osoba koja se ikada jednim slovom oglasila na ovim stranicama, ne mogu vjerovati, još sam u šoku…stvarno ima i normalnih ljudi u prosvjeti.
I da, radim u školi 20 godina
Ja sam se nasmijao kad sam ovo pročitao 🙂 Je li se još netko nasmijao kad je ovo pročitao? 🙂
Meni se plače, ali nema veze. Jovanoviću jesi to ti? Alo prika?
Pa daj me nemoj zezat, mi smo destruktivni marginalci i što očekivati od skupine isfrustriranih lezilebovića koji lijevom nogom rade svoj posao, božemiprosti, žali Bože te jadne raje koja ovdje piše.
Neka nama tete Grete i odmah je za ministrucu postaviti. Odmah!
Pobogu Nebojša, pa zašto ga pratite? Mazohizam i nije baš poželjna osobina za jednog vrsnog učitelja. Za što ste Vi odgovorni, prosim? Za tetu Gretu? Pa valjda je ženska punoljetna?
Odšokirajte se i odlogirajte da Vas ne uznemiravamo i hajte liječiti mazohizam, to je inače poremećaj. Mazohizam je psihička poremećenost koja rezultira sklonosti osjećanja zadovoljstva prilikom izloženosti fizičkoj boli ili poniženju. Osoba sklona mazohizmu naziva se mazohist.
Kolega Poe, ako Vas je nasmijala ova predzadnja i zadnja sentenca vehementnog Nebojše ( stvarno ima i normalnih ljudi u prosvjeti, a ja radim u školi 20 godina ), iako napisano na prvu djeluje kao oksimoron i kao antuntunovska konstrukcija, možda postoji racionalno objašnjenje!
Naime, lik možda uistinu radi u školstvu, ali ne prosvjetljuje. Meni više djeluje kao, recimo, hausmajstor ili podvornik!
Mislim da je gđa Greta mnoge stvari dobro postavila i ništa osobno…no mislim da ne radi u razredu, prema onome što smo mogli doznati iz konteksta. Nadam se da se na mene ovo ne odnosi. Ne smatram se nepogrješivom niti iskompleksiranom, niti nenormalnom. A problema ima i ne triba o njima mučat. A što (odnosno što uopće jer ne virujen da bi moga ovako nešto kolegama napisat) g. Nebojša radi 20 g. u školi sa svim tim nenormalcima iskompleksiranim? I zašto bit mazohist kad bi moga i korisnije vrime utuć, evo za 18 minuti igraju Kostarika-Nizozemska 😉
Nebojša, rođeni, promašio si ceo fudbal!
Draga gospođo Mirna, moram malo prokomentiarti neke Vaše izjave:
” U nekoliko europskih zemalja (Francuska, Danska, Austrija, Njemačka, Švicarska)i u Australiji imam prijatelje i familiju i svi su mi rekli da djeca u tim zemljama ne mrze školu…”
– možda su tamo nastavnici malo motiviraniji jer imaju veće plaće, a o ostalom bolje da ne pričam (mislim na uvjete rada i sl.)…
I kad već spominjete te države, moram naglasiti još nešto:
recimo u Austriji, koju ste spomenuli, nastavnici nisu dužni pisati planove i programe niti postoje razno razne inspekcije koje trče na svaku prijavu od nekoga tko nema tri čiste.
“Škola nije cirkus i tu se slažem, ali sigurno nije ni kaznionica ni kazneno-popravni dom!”
– ma bez brige – definitivno škola nije kaznionica ni popravni dom- mali nobelovci rade što hoće i ne dogodi im se ništa(psuju nastavnicima, prijete, vrijeđaju, uništavaju auta…) , al baš ništa, osim što se pozovu roditelji dotične djece i kao što znate postoje neke “kazne” koje su mrtvo slovo na papiru, a o papirologiji koju razrednik i stručna služba škole moraju voditi jednostavno nemam živaca komentirati. Uglavnom današnje pedagoške mjere onemogućuju uvođenje reda, samo potiču izgrednike na daljnje destruktivno ponašanje te šalju jasnu poruku da takvo ponašanje u većini slučajeva prolazi nekažnjeno.
U sadašnjem sustavu sve se češće događa da su učitelji – a još više drugi učenici – taoci nekolicine nediscipliniranih učenika koji opstruiraju nastavu. Kao posljedica, učenicima koji su došli u školu pratiti nastavu krši se jedno od osnovnih ljudskih prava: pravo na obrazovanje, pri čemu su učitelji nemoćni intervenirati jer pravila koja postoje nažalost onemogućuju uvođenje reda
Poštovane profesorice i profesori
mičem se iz ove teme, jer mi je muka na kakve reakcije nailazim ovdje, neki su odgovori ispod svake razine pristojnosti, a kamoli ičega drugoga.
Da, ja sam roditeljica, koja vidi stvari iz drugačijeg ugla i smatram da ima predivnih profesora kojima je stalo, koje djeca obožavaju i to se vidi iz njihovih rezultata. L-karnitin je jedna od njih i Vama se ovim mojim zadnjim postom posebno zahvaljujem što ste takvi kakvi jeste i što ste moj pojam kakav profesora treba biti, divim vam se iskreno, voljela bih da predajete i mom djetetu.
Naravno da nisam slijepa i da vidim da je i profesorima teško raditi, i evo budući da ne znam sastaviti nešto niti na razini učenika 3.razreda neću se nakon ovog posta više upuštati u pisanje, ali ću Vam reći da iako sam nepismena majka u školu šaljem dijete koje je pristojno, koje je zainteresirano, voli učiti, ali ne voli školu, vama je to vjerojatno normalno, meni nije i žao mi je.
Profesor on je rekao nešto što potpisujem , osim dijela da su profesori nemoćni:”U sadašnjem sustavu sve se češće događa da su učitelji – a još više drugi učenici – taoci nekolicine nediscipliniranih učenika koji opstruiraju nastavu. Kao posljedica, učenicima koji su došli u školu pratiti nastavu krši se jedno od osnovnih ljudskih prava: pravo na obrazovanje, pri čemu su učitelji nemoćni intervenirati jer pravila koja postoje nažalost onemogućuju uvođenje reda”
(btw. profesore on nije bilo niti traga niti glasa jučer od mene jer smo s djetetom od jutra skupa, od znanstvene radionice, do druženja s obitelji, pa do odlaska na rock operu i vatromet jer eto polupismena majka odgaja dijete na drugačiji način.)
I za kraj meni je kao roditelju teško gledati da se u svemu tome izgubilo dijete i ako dijete nešto više želi, hoće i može, to moraju odraditi roditelji, jer u školi više nema niti matematičara, niti povjesničara, niti kemičara i fizičara, jer se to profesorima dodatno ne plaća. Dijete su poslali na takmičenje bez da ga je itko pripremio za to, nego sam ja kao roditelj tražila zadatke na internetu i pripremala ga, a onda se profesor i škola ovjenčava lovorikama, naravno nisu svi profesori takovi, ali sve da je ih je i samo 2 u školi previše je.
Lijepi pozdrav od nepismene tete Grete
Žao mi je, Greta, ako ste kao roditelj uvrijeđeni ili pogođeni reakcijama na našem postu. Po Vašem zadnjem odgovoru djeluje kao da je tako.
No, kad nastupite na način da ljude nazivate isfrustriranima, kad im predbacujete da su osobe koje se protive ženskom pravu glasa, da ne vole djecu, da bi trebali napustiti posao, onda Vas pitam – a kakve reakcije očekujete?
Posebno još želim istaknuti ovo što pišete pri kraju – u školi nema više aktivnosti kojih je nekad bilo, malo tko radi s djecom za natjecanja – prvo i temeljno – to nije točno!
No, kad bi i bilo točno, to što ste napisali savršeno otkriva neshvatljiv stav dijela roditelja i javnosti prema našem poslu.
Naime, ako odete odvjetniku, najmanji pravni savjet uredno će Vam naplatiti ( nekad je bilo 500 kuna, ne znam kako je sad )! Ako odete automehaničaru, taman da Vam radi 15 minuta, platit ćete i što je i što nije odradio. Ako imate posla s bankama, svaku opomenu će Vam naplatiti, ma i dobar dan se kod njih plaća!
E, sad, recite Vi meni, prije nego odete – zašto smatrate da bi u nas jedino profesori trebali raditi nešto što im se ne plaća? Zar samo zato jer radimo s djecom? Ta rade i pedijatri, ali od njih se ne očekuje da rješavaju svaki problem djece, da ih vole i uvijek im budu na usluzi! Nije li tako?
Kažete kako Vam je muka od reakcija na kakve ste naišli? E, sad ćete možda, ali samo možda, razumijeti profesore kojima je i više nego muka na kakve reakcije svakodnevno nailaze i od djece i od roditelja!
Gospođo Greta, započeli ste svoj nastup na ovoj temi riječima:
“Poštovani g. zukov 1943
ne mogu se oteti dojmu da ste izuzetno frustrirana osoba, a prateći Vaše komentare se pitam šta Vi uopće radite u školstvu, nitko Vas na to ne prisiljava ako ste nezadovoljni vrata su Vam širom otvorena.”
Izvrijeđali ste čovjeka u nekoliko riječi. Sve je to Vaš dojam, razumijem, ali nakon što čovjek to pročita, ne može Vam ostati dužan i isprovocirali ste buru negativnih emocija u ljudima koji se u Vašim kritikama nisu prepoznali, ali su zbog općeprihvaćene generalizacije o prosvjetarima, kao krdu besposlenih i namrgođenih protuha koje žive na državnim jaslama i imaju tri mjeseca godišnjeg odmora, reagirali tako kako jesu, zajedno sa mnom.
Svoje učenike pripremam za natjecanja, redovito se pripremam za nastavu, čak sam i udžbenike napisala i nastojala sam unijeti što više zanimljivosti iz svakidašnjeg života kako bi im učinila predmet zanimljivijim.
Na mojim satovima ne vlada grobna tišina, šalimo se, diskutiramo, rješavamo aktualne probleme ako ih ima, pitaju me za mišljenje oko nekih problema koji nemaju veze sa školom i gradivom, nastojim biti što pristupačnija i suradljiva, ali ipak s jednom distancom jer se pretjerano emocionalno uključivanje u tuđe probleme može odraziti na moje zdravlje, a imam još 17 godina do mirovine.
I sad se Vi javite s ovakvim uvodom u raspravu.
Pa što ste očekivali?
Kolegice Mirna, osjećam potrebu reagirati i na ovo što ste Vi napisali!
Nigdje na ovoj stranici nisam našao ništa što bi podsjećalo na linč, niti išta slično! No, čovjek sam koji ne preferira salonske rasprave, već otvoreno i direktno reći ono što smatram da treba. Pritom, ipak, držim kako nikoga nisam uvrijedio.
Nadalje – komparirate naš obrazovni sustav sa zemljama Zapada, i navodite kako tamo djeca vole školu. Sad, zanima me temeljite li svoje tvrdnje isključivo na izjavama Vaših prijatelja, ili i na nekim relevantnijim pokazateljima, izvorima, uzorcima?
No, uzmimo da ste u pravu. Ajmo, dakle, komparirati malo sustav u nas i na Zapadu!
Mogao bih odmah za početak potegnuti pitanje vrednovanja rada jednog profesora u Njemačkoj, Francuskoj, Kanadi, ili u Hrvatskoj. Mogao bih, ali neću.
Međutim, navest ću Vam tek ove primjere:
1.
U Kanadi, recimo, ukoliko je ponašanje učenika na nastavi neprihvatljivo, škola ima mogućnost učenika suspendirati na mjesec dana i udaljiti ga s nastave. Tijekom tih mjesec dana škola nema nikakvu odgovornost za to kako će mladi gospodin nadoknaditi propušteno gradivo!
Kako stojimo mi u Hrvatskoj glede toga?
2.
U SAD – u, a to je naveo i netko na ovom portalu, ako ne griješim, roditelji mogu kazneno odgovarati ukoliko učenik ima veliki broj neopravdanih sati! Kako se to tretira u Hrvatskoj?
3.
U Španjolskoj, pak, ukoliko se neko dijete ponaša neprihvatljivo, škola ga smije maknuti iz razreda i dati mu da radi neki društveno oristan rad, npr., da mete školsko dvorište, ili radi u školskom vrtu, ukoliko takav postoji!
Da to napravi neka škola u Hrvatskoj, digla bi se kuka i motika, klinac bi odbio, za pola sata u školu bi dojezdio poput vjetra brižni otac urlajući kako se nitko neće iživljavati na njegovu potomku, kako je to posao čistaćica, Čedo Prodanović već bi pisao tužbe i odštetne zahtjeve, pravobraniteljica za djecu padala bi pod stol i nikako, jadna, ne bi mogla doći k sebi, dijete bi imalo doživotne traume, a novinari tek…
Kojekakve Mirele Lilek i njoj slični učene bi traktate pisali o isfrustriranim učiteljima koji liječe komplekse na nevinoj dječici!
Na Zapadu, na koji se Vi pozivate, to je sasvim normalno!
Da ne spominjem kako u nekim državama SAD – a, recimo, Teksasu, postoji zakonska mogućnost smrtne kazne za mlađe od 18 godina ( ne opravdavam, ne simpatiziram, tek konstatiram )!
Hoćete da se odmaknemo od Zapada, možda biste na Istok?
Ajmo onda na Istok!
Eto Vam recimo, ovako, pazite – nedavno je upravo na HTV – u bio prilog o državnoj maturi u Kini! Jeste li to pogledali? Ako jeste, jamačno ste zapazili kineske srednjoškolce koji po cijele dane uče u školi! To je poprimilo tolike razmjere da djeca budu pod infuzijom, jer nemaju kada jesti! Nemojte me krivo shvatiti – to smatram drugom krajnošću i ne opravdavam! No, rezultat takvog drila je taj da Kina danas ima ogromnu stopu gospodarskog rasta i najveću svjetsku produkciju doktora znanosti!
Suma sumarum – neće naškoditi hrvatskoj mladosti ukoliko ih se malo pritegne i natjera da nešto i nauče!
Slažem se sa svakim slovom 😉
Tipični hrvatski roditelj:
Korisnik Greta je smrtno uvrijeđena što se je netko drznuo argumetirano dirnuti u njene svjetonazore i jedino pravo viđenje hrvatskog školstva (gledano izvana, naravno), dok si je ona sama dala za pravo ocijeniti korisnika žukov1943 bez ikakvog uvida u njegov rad.
Na isti način posluju i inspekcije, pa se kolega nije baš pretjerano začudio. Mi smo već navikli na ovakav tretman.
Zamjera ona tako kolegi da je isfrustriran i da radi u školi, a ne voli djecu (po čemu je, pobogu, to doznala?!) te mu smjesta preporučuje da pokupi svoje stvari i izađe na ulicu, neka ostavi svoj posao za koji se je školovao, a račune neka plaća – tko zna kako? Pitam se da li dotična ima hrabrosti istu ovu stvar reći/napisati pedijatru svojeg djeteta kad je nervozan, neljubazan ili ne odradi svoj posao kako se spada??? Da li ima hrabrosti isto to reći gospođi na šalteru na zdravstvu/poreznoj prilikom obavljanja bilo kakve paprirologije vezane uz djecu? I njihov se posao djelomično odnosi na djecu, ali netko od njih traži da ih “vole” te da veselo obavljaju svoje zadatke? Da sad ne spominjem sudove, odvjetnike, socijalne službe itd.
Čudnog li čuda, nitko njima nema hrabrosti reći da se ostave svojeg posla dok se izderavaju na vas pred prepunom prostorijom radi nekog glupog papira koji nemate.
Idemo dalje:
za poštovanu su kreda i ploča prošlost. U kojoj Vi državi živite?!
U debeloj većini hrvatskih škola, ploča postoji a za krede se već kolege moraju sami snalaziti. Gospođa nije napisala gde ona radi, ali sumnjam da mora na svoj posao nositi stvari iz svog doma i kupovati pribor vlastitim novcem, ali se zato to zahtijeva od hrvatskih učitelja jer im, eto, “nastava nije zabavna”. Istovremeno im se smanjuje plaća i oduzimaju prava, ali zato su dužni imati svoj laptop, i projektor, i kupovati penkala, bojice, flomastere, ljepilo, škare, cde i dvde sa zanimljivim sadržajima itd.
I, kažete, gospođo, to vas ne bi frustriralo?
Ista tvrdi da je posao nastavnika da ide u korak s vremenom. Kojim to vremenom? Vremenom u kojem škola nije sposobna namiriti račune za grijanje, a kamoli kupiti išta od pribora za nastavu? Što bi tu nastavnici trebali učiniti? Pretpostavljam, odreći se svih svojih primanja i raditi besplatno, iz “ljubavi”. Naravno, njihove obitelji ne trebaju ljubav, niti sredstva za život.
Napravili smo mi, gospođo, veliki korak naprijed po pitanju dječjih prava: pa tako svako dijete ima pravo na maltretiranje ostale djece i nastavnika dok ovi nemaju pravo udaljiti to isto dijete s nastave niti IZAĆI VAN IZ UČIONICE makar samo da pozovu pomoć. Niste upoznati s time, poštovana?
Pitate se zašto djeca mrze školu? Jer su zarobljenici nekolicine čiji su problemi u ovakvom sustavu nerješivi. Vi ste potpuno u pravu kada kažete da su današnja djeca pametna:prve ćete godine imati jedno dijete s problemom u ponašanju, druge godine dvoje-troje, za 4 godine CIJELI RAZRED! Jer djeca su pametna, i kad vide da ste bespomoćni…. (misao nastavite sami)
Za sam kraj: dat ću Vam za pravo – mi, učitelji, jesmo isfrustrirani. Isfrustrirani smo nepismenom javnošću koja nakon godina uzaludnih ponavljanja i dalje nije usvojila da ne možemo MI rasteretiti nastavni plan i program, niti mijenjati kurikulume. Ali uzalud nama ponavljanje, kad smo roditeljima i dalje samo i isključivo mi krivi. Na ministarstvo se ne pišu postovi niti se započinju kampanje nego se traže portali za učitelje po internetu da bi se i van nastavne godine još malo po učiteljima pljuckalo. Isfrustrirani smo činjenicom da se radi jednom “huligana” pljuje po razrednicima i učiteljima, ali se nema hrabrosti na roditeljskom sastanku okrenuti roditeljima tog učenika i suočiti ih s ponašanjem njihova djeteta (ne daj Bože da se susjedu zamjeriš).
Kad su Vam već puna usta kritike, dajte si bar truda i uputite ju na pravu adresu.
Koliko mi je poznato i mi smo u nekoliko navrata išli na tu pravu adresu pa ništa, zar ne?
Jedni druge pikamo z rečima, nešteri se i raspištole, nešteri fulaju metu,al praf za praf si po malem imamo praf.I si smo isfrustrirani, nezadovolni i hudi.
Oni kaj se ufaju v našu hižu špotat dojti, nek ne zamere kaj nisu dobro sprejeti.
Naši iberštundi nit se plačaju, nit se vide.
Još bu znanje luksuz postalo pa bumo i na njeg poreza plačali.
Se Vas lepo pozdravlam i sreču želim.
Svaka čast! Svaka Vam je na mjestu! Nitko nikoga ne razumije nego se samo pikaju i prepiru kao da će to nešto promijeniti. I kad bi ovo netko sa strane čitao, to nam sigurno ne bi išlo u prilog.
“…jer u školi više nema niti matematičara, niti povjesničara, niti kemičara i fizičara, jer se to profesorima dodatno ne plaća.” Dakle što nije jasno? Ne plaća se.
A reći “Ne znam zašto u školi rade ljudi koji ne vole djecu i mlade ljude…” malo je čudno i smiješno. Posao je kao i svaki drugi.
To što su uvedena testiranja, a kako vidim još će ih biti više, o tome bi trebali na drugoj strani razgovarati. O maloj maturi i tko zna čemu.
Istina da gradivo treba reducirati, istina je da djecu treba naučiti razmišljati… A školska godina i 52 tjedna! Toliko pojedini krugovi znaju o istoj toj školi za koju rade planove i programe.
Zar svaki ministar misli da od njega svijet počinje?
U Finskoj nije rađen konsenzus političkih stranaka i struke. Finsko školstvo je planirano godinama od strane struke. Imate prevedenu knjigu o finskom obrazovnom sistemu, Koliko finski učitelji dobivaju za stručno usavršavanje, koliko… puno je pitanja, a odgovora nema, samo…
Sad bi devetogodišnju školu, sad bi malu maturu, sad bi testirali ovako i onako, sad bi probali ovo i ono…
amused, žukov….ne pretjerujte…. gđa. Greta svaka čast
Pozdrav prisutnima!
Upravo pročitah veći dio onoga što je cijelo društvo napisalo i ne mogu se oteti dojmu kako je i više nego očit sukob roditeljice i prosvjetnih radnika.
Upravo to je problem!
Lako je provoditi nazovi reforme našim veleštovanim ministrima, radnim skupinama, agencijama i ostalima kad na suprotstavljenim stranama drže roditelje i prosvjetne djelatnike kao da oni ne bi trebali imati isti interes u odgoju i obrazovanju svoje djece. Na tome treba poraditi, a ne na obostranom destruktivnom kritiziranju.
Usput rečeno slažem se kako u svakom žitu ima kukolja kad govorimo o školstvu, ali što tu treba reći kad je to univerzalna istina i ne objašnjava ništa. Mislim da ne treba zaključiti da je zimi hladno,a ljeti vruće kad je to isuviše očiti.
Treba stavit prst na čelo i početi suradnički s roditeljima i prosvjetnim radnicima djelovati u istom smjeru.