(Pollitika.com) Famozna i takozvana rekonstrukcija Vlade donijela nam je, tko za kojega po redu, ministra obrazovanja i sporta. Njegova prva izjava da će mu prvi potez biti razgovor s kardinalom Bozanićem, dočekana je na nož. Kao, što ima ministar na noge ići na Kaptol.
To je, za one koji čitaju u crno-bijeloj varijanti, užas jedan. Za one koji tako ne čitaju, siroti je Mornar morao to onda dalje stalno pojašnjavati, riječ je o simboličkoj gesti uspostavljanja dijaloga tamo gdje je prethodni ministar, zvani buldožer, dokidao i potaracao svaku mogućnost dijaloga i komunikacije.
Upravo nemogućnost suvisle komunikacije, prihvaćanje mogućnosti da postoje drugačija mišljenja i da se ne mora odgojno-obrazovni sustav uređivati sjekirom, proizvele su strahovite štete koje ćemo još dugo osjećati. Treba podsjetiti da je nasilno uvođenje zdravstvenog odgoja imalo za direktnu posljedicu provođenje referenduma u organizacije U ime obitelji, a to je onda direktno utjecalo na status LGBT zajednice i kršenje njihovih prava. Popravci u vidu posebnog zakona o istospolnom partnerstvu ( koje je opet na svojevrstan način diskriminatoran) samo su pokušaj spašavanja onoga što se spasiti dade.
Za razliku od zdravstvenog odgoja, građanski se odgoj uvodio kao pilot projekt u nekoliko škola (zašto se to nije moglo i sa zdravstvenim odgojem posebno je pitanje) i sada bi i on trebao biti uveden u škole.
Novi ministar, vjerojatno poučen iskustvom zdravstvenog odgoja, ali i svjestan neodrživosti gomilanja razno-raznih predmeta koji povećavaju opterećenje učenika, dvoji o tome kako bi trebalo to učiniti. istovremeno, želi vidjeti rezultate provođenje u pilot školama kao i rezultate javne rasprave. Konačno!
Naime, javne su se rasprave uvijek provodile reda radi i nikada nismo imali uvida u to što je bilo na kraju priče. S pilot projektima bilo je isto. Eventualno bi se naručilo neko istraživanje koje je trebalo pokazati da je sve super nakon provođenja u eksperimentalnoj fazi i to je, uglavnom, bilo to!
Kao što su Crkva i udruga U ime obitelji, vrisnule oko uvođenja zdravstvenog odgoja, tako sada onaj drugi civilni spektar, grakće na dvojbe oko uvođenja građanskog odgoja. Sazivaju se konferencije za medije, a jedna od autorica prijeti da će se iseliti iz Hrvatske ako se građanski odgoj ne uvede. što je najgore, pozivajući se na djecu, zapravo, nitko o njima i ne misli.
Pitanje koje Mornar ostavlja više je nego razumno. Što će se dogoditi ako se baš ove jeseni ne uvede građanski odgoj?
Baš ništa! E, ali ljudskopravaši misle da hoće. Propast će nacija u mrkli mrak ignorancije po tom pitanju, misle oni!
E pa neće! Osim pitanja što će se dogoditi, važno je i pitanje tko će to predavati i kako će se to odraziti na djecu.
Prvo, o ljudskim pravim, slobodama, građanstvu, prepoznavanju diktatora i slično, najmanje su u stanju govoriti i predavati učitelji i nastavnici koji su i sami zastrašeni, bezglasni, poltronski uškopljeni i nesposobni da se izbore za vlastit autonomiju i prava.
Druga zabluda u kojoj pliva čitav naš odgojno obrazovni sustav je vjera u to da ako klinci nešto nauče u činjeničnom smislu onda to, valjda automatizmom, prelazi u njihove navike stavove i činjenje.
Da nam klinci ne izrastaju u moralne veličine ni nakon 20 godina vjeronauka u školama više je nego jasno. Niti će biti zdraviji i imati bolje prehrambene navike, niti će se znati zalagati za svoja i tuđa prava nakon sata građanskog odgoja.
Paradigma je ovdje sasvim drugačija. Ne uči se plivanje iz udžbenika nego plivajući! Tako vam je i s našim odgojima.
Zato novi ministar Mornar u tome ima potpuno pravo. Prvo i osnovno je naučiti se razgovarati ( i to je dio odgoja, raznih). To znati čuti one druge i naći konsenzus, a pritom ne izgubiti iz vida ono što je najvažnije – djeca!
I zato larma civilnih udruga i prijetnja o iseljavanju naše stručnjakinje, nije u osnovi ništa drugačija od larme s Kaptola i ekipe U ime obitelji. Dvije strane priče ili spektra, dvije, na dijalog nespremne opcije i nesretni ministar u sredini.
Neka larmaju i neka se iseljavaju. Ni u tom se slučaju ništa bitno neće dogoditi. Svi oni vole sebe, a klincima – kako bude!