(T-portal) Trijumf radikalne desnice i euroskeptika na nedjeljnim europskim izborima, osobito Nacionalne fronte u Francuskoj, iznenadio je i razbudio umjerene politiÄare centra, a znanstvenike potaknuo da pokuÅ¡aju joÅ¡ jednom analizirati i objasniti korijene ovih ksenofobnih pokreta na multietniÄkom i multirasnom kontinentu.
Ekonomski i socijalni kontekst priliÄno je jasan i poznat: gospodarstvo je u dubokoj krizi, nezaposlenost doseže kritiÄne razine, a Europa je zapljusnuta novim velikim valovima imigracije. Radikalni pokreti, ideologije i diktature u povijesti su uvijek lako klijali u sliÄnim okolnostima.
Psihologija predrasuda
No Ian H. Robertson, profesor psihologije na Trinity Collegeu u Dublinu, u svojoj novoj kolumni u uglednom The Conversationu piše kako je važno znati da ovaj obrat ima i psihološku pozadinu.
Većini krajnje desnih stranaka, istiÄe, zajedniÄke su predrasude prema useljenicima te odreÄ‘enim rasnim skupinama.
Primjera takvog naÄina razmiÅ¡ljanja ne nedostaje ni u priliÄno etniÄki, vjerski i rasno homogenoj Hrvatskoj – kako na stadionima i ulicama, tako i u politiÄkim krugovima. No meÄ‘u notornijima posebno se istiÄe proÅ¡logodiÅ¡nji incident u Italiji u kojem je jedan od Äelnika krajnje desne Sjeverne lige Roberto Calderoli crnaÄku ministricu Cecile Kyenge nazvao orangutankom.
Nizak IQ i potreba za brzim, jasnim rješenjima
Nedavne britanske analize pokazale su zanimljive politiÄke trendove – s jedne strane snažan rast popularnosti desnih radikala iz United Kingdom Independence Party (UKIP), a s druge duboki jaz izmeÄ‘u njihove slabe popularnosti u Londonu (7%) u odnosu na ostatak Engleske (20%). BivÅ¡a vijećnica UKIP-a Suzanne Evans, koja je izgubila svoje mjesto u Londonu, objasnila je da ‘obrazovani, kulturni i mladi’ stanovnici metropole nisu skloni njihovoj stranci.
Ovu opservaciju potvrÄ‘uju istraživanja koja su pokazala da postoji snažna statistiÄka sprega izmeÄ‘u slabijeg uspjeha u obrazovanju i sklonosti predrasudama. Primjerice, jedna velika kanadska studija u kojoj su analizirani podaci iz SAD-a i Velike Britanije, pokazala je da je niži kvocijent inteligencije u djetinjstvu pouzdan prediktor snažnijeg rasizma u odrasloj dobi te da je slabija sposobnost apstraktnog razmiÅ¡ljanja povezana s homofobijom. U Londonu, u kojem su razine obrazovanja viÅ¡e od prosjeka, podrÅ¡ka antiimigracijskim radikalima znaÄajno je manja. Neke sliÄne rezultate dale su i analize rezultata referenduma o braku u Hrvatskoj.
No zaÅ¡to ljudi nižeg kvocijenta inteligencije i akademskog uspjeha statistiÄki Äešće daju podrÅ¡ku ekstremno desnim ideologijama?
Jedan odgovor na ovo pitanje prvi je još sredinom prošlog stoljeća predstavio socijalni psiholog Gordon Allport koji je ustvrdio da predrasude jednostavno predstavljaju određeni stil promišljanja o svemu što nas okružuje.
Red, struktura, diktatura
Ovaj naÄin razmiÅ¡ljanja, tumaÄi dublinski psiholog, opisan je kao ‘potreba za zakljuÄenjem’, a definiran je kao želja da se za svaki problem ili temu dobije jasan odgovor kako bi se izbjegle neugodnosti koje stvaraju nejasnoće i dvojbe.
Dva aspekta potrebe za zakljuÄenjem su hitnost i trajnost. Hitnost znaÄi da ljudi traže brze odgovore na probleme, a trajnost podrazumijeva da odgovori, kada su jednom dati, trebaju ostati Ävrsti i nepromjenjivi, odnosno da se ne mogu mijenjati u svjetlu novih podataka i ideja.
Ljudi koji imaju izraženu sklonost zakljuÄenju preferiraju red i strukturu u životima te predvidljivost u svemu. Oni vole jasne i brze odgovore na probleme i osjećaju intenzivnu neugodu kada su suoÄeni s dvojbama i dvosmislenostima, sa situacijama koje nemaju jasne odgovore ili koje imaju razliÄite moguće interpretacije. Oni su takoÄ‘er skloni uskogrudnosti i ne vole da se njihove spoznaje i uvjerenja dovode u pitanje.
Ova potreba za zakljuÄenjem obiÄno potiÄe tzv. esencijalistiÄko razmiÅ¡ljanje, odnosno stvaranje jednostavnih kategorija – kao Å¡to je primjerice ‘crnci’ – Äiji pripadnici dobivaju automatski pripisane karakteristike povezane s kategorijom. Ovakvom navikom lakog i brzog razmiÅ¡ljanja izbjegava se potreba za složenijim analizama pojedinaca. Ako radikalni desniÄari naiÄ‘u na neke dokaze koji opovrgavaju njihovu brzu kategorizaciju, primjerice na pripadnika omalovažene skupine koji je obrazovaniji od njih, oni će to doživjeti kao snažnu neugodu i nastojati pobjeći od situacije.
Takvi su ljudi takoÄ‘er snažno privuÄeni autoritarnim ideologijama jer one zadovoljavaju njihovu najdublju psiholoÅ¡ku potrebu za sigurnošću, brzim rjeÅ¡enjima i nepromjenjivim, trajnim odgovorima.
Ima li rješenja?
U svojoj kolumni britanski profesor konaÄno postavlja pitanje postoji li rjeÅ¡enje ove europske krize golemih proporcija.
Kao jedan od odgovora predlaže ublažavanje segregacije, odnosno poticanje smislenih kontakta i komunikacije izmeÄ‘u pripadnika razliÄitih etniÄkih i rasnih skupina jer oni slabe rasne stereotipe.
Drugi kljuÄan odgovor je u obrazovanju. Naime, obrazovanje povećava IQ i smanjuje predrasude. Naravno, rijeÄ je o statistici – uvijek postoje iznimke i odstupanja od nje Å¡to najbolje ilustriraju neki visoko obrazovani Äelnici ultradesnih stranaka. Obrazovanje takoÄ‘er pomaže ljudima da razmiÅ¡ljaju apstraktnije, a to takoÄ‘er smanjuje predrasude.
Dakle, ako Europa želi preživjeti poplavu euroskepticizma i radikalnih antiimigracijskih ideologija, morat će viÅ¡e ulagati u kvalitetno obrazovanje. To je oÄito dugoroÄno rjeÅ¡enje, meÄ‘utim u protivnom potreba za zakljuÄenjem i rjeÅ¡enjima u kojima se traže lako prepoznatljivi krivci mogli bi Europu pretvoriti u vrlo nesretno mjesto, upozorava britanski psiholog.
Da, to znaju biti vrlo interesantne teme za promišljanje.
Ne treba ići daleko, dosta se osvrnuti oko sebe – sliÄan polusvijet u nas obiÄno sam sebe lakÅ¡e podnosi ukoliko se naziva navijaÄima, nacionalistima, krajnjim desniÄarima, i tome sliÄno!
Okruženi smo mrziteljima svega i svaÄega – u Hrvatskoj se mrzi pedere, lezbe, ateiste, crnce, muslimane, komunjare, Srbe, partizane, ustaÅ¡e, naÅ¡e i njihove, nije bitno – jedina konstanta je mržnja! I to u druÅ¡tvu koje se u ogromnoj većini od 90% naziva katoliÄkim!?
No, ako dotiÄni već ne mogu bez gnjeva, bilo bi kudikamo svrsishodnije za sve nas da se ona usmjeri ka onima koji svakodnevno truju ovu zemlju – politiÄarima svih vrsta i provenijencija, kapitalistima, tajkunima, bankarima, kriminalcima, mafijaÅ¡ima!
Kad naÅ¡i sportaÅ¡i uzmu neke medalje, eto uÄas pun trg ljudi, na desetke tisuća! No, kad treba ustati za obespravljene radnike, za uniÅ¡tenu državu, za bolje Å¡kolstvo i zdravstvo – Å¡aÄica ljudi!
Kako rekoh na poÄetku – zanimljiv smo mi narod za promatranje!
OdliÄno. A i nasmijala sam se iako nema niÄeg smijeÅ¡nog u VaÅ¡em tekstu. Žalosno je sve to i jadno. BaÅ¡ smo narod za promatranje, razmatranje i observaciju.