(Glas Slavonije) Da mogu birati osjeÄki bi uÄitelji i profesori radili joÅ¡ tri mjeseca uobiÄajeno, nego prolazili torturu ova preostala Äetiri tjedna koliko nedostaje do kraja Å¡kolske godine.
PoruÄuje to Andreja Dorić, županijska povjerenica Sindikata hrvatskih uÄitelja, dodajući da je situacija teÅ¡ka i u okolici, ali posebice u Osijeku kao velikom gradskom srediÅ¡tu.
– Mi bismo za ova Äetiri tjedna koja slijede trebali dobiti beneficirani radni staž. Problem su nezakljuÄene ocijene na polugodiÅ¡tu zbog kojih roditelji, a ni uÄenici, nemaju viziju jedinica. Primjerice, netko je dobio jedinicu u listopadu, a ocjene na polugodiÅ¡tu nisu zakljuÄivane pa u petom mjesecu uopće nema viziju da jedinica ostaje, a roditelji su uglavnom ti koji će inzistirati na ispravljanju, odnosno boljim ocjenama. Onda kreće pritisak i tako uvijek bude u ovo vrijeme godine pa nije ni Äudo da neki odlaze na bolovanje – poruÄuje Dorić.
Da je pritisak velik pokazuje i to, kaže, Å¡to neki uÄitelji, uvjetno reÄeno, polude i pokleknu pred uÄeniÄkim i roditeljskim zahtjevima pa poklanjaju nezaslužene ocjene. Na taj naÄin, dodaje, stvara se lažna slika znanja zbog koje ponavljanje prvog razreda srednje Å¡kole nije rijetkost. Dorić kaže kako posebno prednjaÄe uÄitelji iz Osijeka zbog Äinjenice da brojni roditelji forsiraju upis uÄenika u elitne srednje Å¡kole, Å¡to zahtijeva i zadovoljavajući prosjek ocjena. Osim toga, pravo da svaku loÅ¡u ocjenu isprave uÄenici koriste tako da ocjene umjesto kad ih uÄitelj prozove, ispravljaju kad oni to žele.
– Od nas se oÄekuje da nulte i sedme sate ostajemo u Å¡koli, jer uÄenici, kad ih se prozove, nisu spremni. Totalno su zbog manjka zakljuÄnih ocjena na polugodiÅ¡tu izgubili nit, a mogu reći da rijetko tko uÄi za znanje, nego samo za bodove potrebne pri upisu – poruÄuje Dorić.
Isto je i u srednjim Å¡kolama
“Kolegica radi u srednjoj Å¡koli i zaradila je herpes zbog kojeg leži u bolnici. Pitanje je hoće li doći k sebi do kraja godine”, ispriÄala je profesorica jedne srednje Å¡kole u Osijeku. Da stresa ima, potvrÄ‘uje i Ivica Nikić, povjerenik PodruÄnog odbora OsjeÄko-baranjske županije Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim Å¡kolama Hrvatske, dodajući da je stres uvećan pred polaganje državne mature, a jedan od razloga opet su nezakljuÄene ocjene na polugodiÅ¡tu.
– Roditelji imaju svoju priÄu, mi svoju, a uÄenik neku treću i u tom koÅ¡maru nastavnici reagiraju razliÄito. Onaj tko je labilniji pod većim je stresom, a naÅ¡ posao sam po sebi je stresan – poruÄuje Nikić.
Nema to veze sa zakljuÄivanjem ili nezakljuÄivanjem ocjena na polugodiÅ¡tu!
Tko drži do sebe, neće pokleknuti.
Tko kaže da uÄenici mogu odgovarati kad oni žele? Tko kaže da profesori moraju ostajati nulte ili sedme sate da bi takve balvane ispitivali? Opet – tko ne drži do sebe, popustit će i raditi tako, ali za to je sam kriv!
No, uvažena gospoÄ‘a Dorić, umjesto da ovdje leleÄe i zapomaže, mogla bi za takve uÄitelje neÅ¡to i odraditi! Njen SHU priliÄno je snalažljiv kad se treba izboriti za svoje privatne interese, poput komisija za viÅ¡kove, ili dva sata za sindikalne povjerenike, ta valjda mogu zaÅ¡tititi ove uboge kolege koji se sami ne usude izboriti za sebe?!
Ti Žukove možda radiÅ¡ u takvoj Å¡koli gdje možeÅ¡ “Å¡iljit zob” s ravnateljem, pedagogicom, psihologicom i roditeljima ali znaj da ima masa OÅ gdje bi bija manji od makova zrna ili bi se oni već u tren oka i tri (formalno- pravna) skoka i svjedoka potrudili da si potražiÅ¡ drugi posal (samo Äisto sumnjam da bi ga obzirom na stanje na tržiÅ¡tu u skoro vrime dobio). InaÄe masa postova ti je na mistu, ali jednostavno shvati da nismo svi u istoj poziciji. Razlike su Äesto ogromne i to u stvarima di je zakon jasan i tribalo bi bit isto za sve Å¡kole u RH pa se opet radi suprotno, ono, nebo i zemlja.
Razumijem što želite reći, ali, kako sam već pisao na ovoj stranici, sve što iznosim, prošao sam u praksi.
Dakle – radim u Å¡koli gdje je ravnateljica oliÄenje tiranije, bezakonja i primitivnosti, ali one najjeftinije, seljaÄke, u Å¡koli gdje se pojedine roditelje sustavno pumpalo protiv mene, gdje se djeci na tuÄ‘im satovima upada na nastavu i govori kako sam ja nikakav Äovjek, gdje se roditelje poticalo da se žale na mene, gdje sam dobivao opomene pred otkaz poradi niÄega, gdje su mi upadali u Å¡kolu roditelji kauboji, na glasu kao osobe s kojima se ne želite kaÄiti, sve to sam vidio, proÅ¡ao i doživio!
Koje su posljedice te kampanje protiv mene?
Otprilike takve da sam svakom novom takvom svinjarijom bio još uporniji u borbi kontra idiotluka, bezakonja i atrofije duha!
Primorao sam glavnu i odgovornu na ustanovi da se korigira u, kako pišete, masu toga, da ispravi propuste, da ispravi greške kojim sam bio oštećen i ja i neki drugi kolege.
Budući da je kolektiv većinom kao i po drugim Å¡kolama, isprepadan, nesklon koristiti vlastitu glavu, pogodan za brisanje poda, vjeÄito u strahu pred nekim, u tome sam najÄešće bio sam, stvorio ponekog neprijatelja, naÅ¡ao i ponekog iskrenog prijatelja, doÅ¡ao na zao glas kao agresivni divljak, ali nema veze – to je cijena koju treba platiti.
Istovremeno, imao sam i posjet od strane inspektorice, a razgovor je, budući da nisam popuÅ¡tao, bio sve samo ne ugodan. Paralelno s tim, objavio sam i podosta Älanaka, koji se nisu svidjeli ni lokalnoj vlasti, ni onima gore.
Å to želim reći – nije cilj ovog neka samohvala ili reklama, radio sam i velike greÅ¡ke, možda u neÄemu bio u krivu, možda ponegdje bio gad gdje nije trebalo, a nisam bio tamo gdje je trebalo, ali bit je ova – ako jednom, tri, deset, ili koliko puta treba, pokažete da vas ne mogu u zdrav mozak, onda vas ni neće. A ako to može pojedinac na jednoj zatucanoj Å¡koli, kolika bi tek snaga bila kad bismo zajedno pokuÅ¡ali izboriti se za drugaÄiji status struke kojoj pripadamo?!
Ta radi se o desecima tisuća obrazovanih ljudi, koji bi trebali biti kadri pokrenuti nešto!
Stalno sluÅ¡am kako sindikati ne valjaju. Ova najnovija gadost s potpisivanjem KU za osnovnu Å¡kolu to bjelodano dokazuje – SHU je prodao prava kolega samo da bi zadržali monopol nad komisijama za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove ( jer od toga imaju konkretnu dobit ) i da svojim povjerenicima osiguraju dva sata u satnici.
No, iako većina priÄa o tome, ista ta većina i dalje ostaje u tom sindikatu, i dalje plaća haraÄ mjeseÄno i daje legitimitet tim individuama da zakapaju prosvjetu! Ta ako nismo u stanju uÄiniti ni taj minimalni korak i dati koÅ¡aricu takvim ljudima, o Äemu priÄamo? Tko bi se to trebao izboriti za nas?
“Istovremeno, imao sam i posjet od strane inspektorice, a razgovor je, budući da nisam popuÅ¡tao, bio sve samo ne ugodan.”
Prema ovome, pretpostavljam da ste bili u pravu, no zanima me da li je inspektorica tražila neÅ¡to od vas Å¡to je mimo zakona poÅ¡to kažete da niste popuÅ¡tali? Na Äemu su toliko inzistirali?
Ne znam Å¡to osoba, koja kao treba zastupati nekakvu pravdu hoće od osobe koja radi sukladno zakonu? Kako da je doÅ¡la? Ako niste u dobrim odnosima s tom velikom ravnateljicom , niÅ¡ta me ne bi Äudilo da ju je ona poslala.
Svaka Vam Äast Å¡to se borite za sebe. Živjeli!
Dakle, dragi kolega, bilo je to ovako:
ProÅ¡le godine zapazio sam popriliÄne nepravilnosti u Å¡koli. InaÄe, kod nas to je pravilo, a ne izuzetak. Ravnateljica ponekad krÅ¡i pravila zato jer joj se tako hoće, jer misli da može, a ponekad jednostavno, jer ne pozna materiju. Koliko ona ne barata zakonima, pravilnicima, KU – ovima, to Äovjek ne može vjerovati dok osobno ne uvidi – ja se u životu nisam susreo s tolikom glupošću.
Uglavnom, radilo se o nekim financijskim nepravilnostima na Å¡tetu mene i joÅ¡ nekoliko kolega, zatim na Å¡tetu uÄenika, o nepravilnostima u radu Å¡kole, o radu ravnatelja u nastavi paralelno s ravnateljskim poslom poveći broj godina, i tako dalje, i tome sliÄno.
U rujnu sam, pazeći na rokove, tražio razgovor s madam, i dakako, dobio koÅ¡aricu, uz uobiÄajenu dozu prostaÄkog bahatluka, tipa – kolega, ako vam se ne sviÄ‘a – žalite se!
ReÄeno – uÄinjeno!
Obraćam se šk. odboru, znajući da ću biti odbijen, ali, takva je procedura. I tu sam poljubio vrata, uz infantilna objašnjenja. U prosincu sam ja zvao inspekciju!
Milostiva iz inspekcije poÄastila nas je svojim posjetom krajem svibnja ( za hrvatsku administraciju nepojmljiva brzina, bilo bi ih dobro poslati po smrt, debelo bi se naživio Äovjek! )!
UGlavnom, umjesto da inspektorica sankcionira kriminal na Å¡koli, stala je meni držati predavanje o tome kako ne poÅ¡tujem institucije, kako talasam i stvaram probleme, da sam problematiÄna ponaÅ¡anja, i sliÄne uobiÄajene budalaÅ¡tine.
Uglavnom – uvjeravalo me se da sam pogrijeÅ¡io, da nema nepravilnosti, da je sve plod moje maÅ¡te.
Naravski – ja sam prije toga sve detaljno ispitao, provjerio, kontaktirao cijelu armiju odvjetnika, sindikat, pravne službe u ministarstvu, a, napokon, znam i ja Äitati Å¡to u zakonu piÅ¡e!
Uvažena inspektorica oÄito je navikla da kolege pred njom brzo kapituliraju ( posloviÄna pojava kod prosvjetnih inspektora ), pa se iznenadila kad sam ostao kod svog, ne popuÅ¡tajući za mikrometar.
Bilo je svaÄ‘e, bilo je svega, no, suma sumarum – ravnateljica je ekspresno ispravila sve nepravilnosti, popustila i progutala knedlu, ali – proÅ¡la je bez ikakve sankcije!
Meni se kasnije nudilo iz odreÄ‘enih krugova da se ide u novine, da se pokrene parnica, i tome sliÄno, ali Äemu – postigao sam Å¡to sam želio!
A ravnateljica?
Ne brinite, dragi kolega – takvi ljudi sami sebi najveća su kazna!
Ovaj sluÄaj dovoljno govori o kvaliteti obavljanja posla pr. inspekcije.
Niste bili Vi u pitanju, već odreÄ‘ene nepravilnosti vezane za rad struÄne službe Å¡kole, tj. dotiÄne ravnateljice.
Rekli ste da je navela da ste problematiÄna ponaÅ¡anja, da ne poÅ¡tujete institucije i sl. floskule no oÄito bez argumenata jer navodite kako je ostala iznenaÄ‘ena.
Ne znam zašto je Vas tražila?
Pa inaÄe ako roditelji prijave nekog nastavnika za loÅ¡ rad, ne budu pozvani jer to naravno ide anonimno Å¡to mi nikako nije pojmljivo. Nije li trebala samo ravnateljicu posjetiti?
Kažete: “…Bilo je svaÄ‘e, bilo je svega…” ,
no ne moraju li oni biti fini, službeni i sl.
Nama se stalno govori kako moramo biti fini, sve uvažavati, uÄenike , roditelje, ove one, stalno nam važu svaku rijeÄ…
Žalosno je Å¡to se njih gotovo svi boje, malo je takvih kao Å¡to ste Vi. Svi jako brzo pokleknu pred njima. Kažete kako je ravnateljica proÅ¡la bez sankcije, no većinu kolega Äim posjete na neki naÄin sankcioniraju.
“no većinu kolega Äim posjete na neki naÄin sankcioniraju.”
Na primjer?
Ja već godinama tražim, i ne uspijevam dobiti, odgovor na pitanje: kad vam je doÅ¡la inspekcija, Å¡to je napravila osim Å¡to je “naložila ispravljanje nepravilnosti”. Svi se boje inspekcije k’o vraga, ali nitko ne objaÅ¡njava zaÅ¡to.
Pa npr. ruÅ¡e ocjenu… Ovisi tko doÄ‘e savjetodavna insp. ili neka pravna inspekcija.
Dakle, uÄitelji se paniÄno boje da će morati opet ispitivati istog uÄenika kad im inspektor sruÅ¡i ocjenu? Dakle, nije strah nego lijenost? I dalje ne razumijem.
Pa da je samo rušenje ocjene bilo bi super!
Navodno da imaju dosta ovlasti.
Koliko znam, većina prof. bude osramoćena pred struÄnom službom Å¡kole jer naravno uvijek nastupaju bahato, osoba koja je prijavila dobije inspekc. nalaz u kojem piÅ¡u uoÄene nepravilnosti(Äujem da uvijek naravno neÅ¡to naÄ‘u)koje ne bi trebale zanimati bilo koga, mogu se navodno najaviti i za joÅ¡ 1 uvid ukoliko smatraju da je potrebno… dalo bi se tu pisati.
Dovoljno je kad znaš da ti dolaze i da će ti kopati po papirima.
Pa koja je to logika da te bilo tko može prijaviti?
To djeci daje joÅ¡ viÅ¡e maha da ne uÄe, da se iskaljuju i sliÄno.
Ruše ocjenu?
Ocjenjivati se mora u skladu s Pravilnikom o ocjenjivanju, i drugim pravnim aktima koji se odnose na prosvjetu. Ukoliko kolege ocjenjuju prema spomenutom pravilniku, koji nadzor ili inspekcija će sruÅ¡iti ocjenu? Na temelju Äega?
Ne mogu ruÅ¡iti ocjenu samo zato jer im se tako hoće. Ako je ruÅ¡e, tad se moraju pozvati na neki dokument, Älanak taj i taj, stavak taj i taj, koji je prekrÅ¡en, da bi je sruÅ¡ili.
Ako je i sruÅ¡e, ima i iznad njih sila – žali se na njihov nadzor, traži se njihovo izuzeće, ili se uÄeniku opet zatefteri ocjena koju je dobio i prije. Pa nek se uÄenik opet žali, pa opet nadzor, pa opet sve iznova.
Problem je da se većina kolega nema snage, volje ili hrabrosti izboriti za sebe. Nadzornici brzo uvide kome mogu nastupiti bahato, a gdje to ne prolazi.
U svojim razmišljanjima na ovu temu, Poe ima potpuno pravo!
U jednoj školi savjetnik je srušio ocjenu (nakon provedenog jesenskog roka) kolegi iz matematike jer smatra da je test na popravnom ispitu bio pretežak.
UÄenik je pao na jesenskom popravnom roku pa su se žalili.
I ja se isto pitam ima već cijelo desetljeće!
U zbornici se gotovo fiziÄki može osjetiti strah. Kolektiv se nasmrt boji ravnatelja i inspekcija, zapaža se strah od roditelja, strah od reakcije okoline, a ima Äak i takvih koji se boje i uÄenika!
Umu je takvo stanje teÅ¡ko dokuÄivo; neke stvari ne daju se objasniti!
Ne kažem da treba nastupati kaubojski, ali toliki iracionalni strah postaje iritantan Äovjeku slobodna uma!
Kad sam poÄeo raditi u Å¡koli jedno od prvih pitanja bilo mi je: Äemu toliki strah od nadzora savjetnika ili inspektora? Tada sam zakljuÄio da je u pitanju ego. Sada bih tome pridodao i strah. On se nažalost prenosi indukcijom. Ne treba nikoga kriviti, evolucija je rijeÅ¡ila da je tako najbolje za preživljavanje.