(Slobodna Dalmacija) Nemirni su, u Å¡koli im je dosadno, stalno neÅ¡to zapitkuju, prekidaju uÄitelje, gradivo koje njihovi vrÅ¡njaci pozorno upijaju oni su već svladali, a da uopće ne moraju biti odlikaÅ¡i – to nisu nužno problematiÄna djeca, nego Äesto mali genijalci, nedovoljno prepoznati kao takvi, prepuÅ¡teni entuzijazmu uÄitelja koji obiÄno nisu ni plaćeni, a mnogi ni educirani, za rad s takvom djecom.
Dok u mnogim europskim zemljama postoje veliki centri koji se bave istraživanjem darovitosti i pomažu darovitima da Å¡to viÅ¡e iskoriste svoju osobitost, hrvatsko Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta uopće ne raspolaže podacima koliko je darovite djece u naÅ¡im osnovnim i srednjim Å¡kolama. Nemamo ni podatke o tome koliko je uÄenika “preskakalo†razrede.
Procjene govore da se oko 10 posto djece smatra darovitom. Da bi se i u Hrvatskoj praksa promijenila, svjetlo dana napokon je ugledao novi Prijedlog pravilnika o naÄinu uoÄavanja, Å¡kolovanja, praćenja i poticanja darovitih uÄenika u osnovnoj i srednjoj Å¡koli, koji je do 22. travnja u javnoj raspravi. Kod nas su na snazi stari pravilnici, i to onaj za darovite uÄenike u osnovnim Å¡kolama joÅ¡ iz 1991. godine, a za srednjoÅ¡kolce iz 1993. godine.
Sustavno praćenje
Godinama se na tom planu niÅ¡ta nije mijenjalo, pa i Prijedlog novog pravilnika leži u ladici joÅ¡ od 2009. godine. Za to vrijeme mnogi su sjajni uÄitelji i ravnatelji sami vodili brigu, organizirali i pripremali darovitu djecu. No, mnoge Å¡kole nemaju ni uvjete, ni posebno educiran nastavniÄki kadar, ni financijsku potporu da bi se dodatno pozabavile darovitima.
Novim pravilnikom to se želi promijeniti: jedna od novosti jest sustavno praćenje darovite djece od najranije, vrtićke dobi, s tim da bi se svi podaci o struÄno-identifikacijskom postupku darovitog djeteta trebali prenositi iz vrtića u osnovnu Å¡kolu te iz osnovne u srednju Å¡kolu. Svako darovito dijete bi trebalo dobiti mapu u koju će biti upisani svi postupci utvrÄ‘ivanja darovitosti koje je proÅ¡ao, programi u kojima je sudjelovao, postignuća…
Posebno je važna novost to Å¡to će se sa svakim takvim djetetom raditi prema individualiziranom kurikulumu prilagoÄ‘enom specifiÄnim potrebama svakog darovitog uÄenika, a koji će izraditi Å¡kolski tim i mentor uÄenika.
– Konkretno, to znaÄi da će se za uÄenike izraditi programi ovisno o njihovim individualnim sklonostima, potrebama i interesima. Sadržaji uÄenja prilagodit će se darovitoj djeci u obliku ubrzanja, sažimanja, mijenjanja, prilagodljivog tempa rada, koriÅ¡tenja naprednijim i složenijim materijalima i konceptima. TakoÄ‘er, takvom djetetu davat će se intelektualno zahtjevniji problemski zadaci, pitanja otvorenog tipa koja pokreću viÅ¡u misaonu razinu, otkrivanje novoga i sliÄno.
Zanimljivo je da ubuduće darovito dijete neće morati Äekati da ga kao takvo prepoznaju samo uÄitelji i struÄni suradnici u Å¡koli – svi oni, ali i roditelji, struÄnjaci iz odreÄ‘enih strukovnih udruga, pa Äak i “obiÄni†pojedinci, susjedi, roÄ‘aci, bilo tko tko prepozna da bi neko dijete moglo biti darovito, moći će nastavniÄkom vijeću Å¡kole podnijeti pismeni zahtjev, a ono će potom donijeti odluku o provedbi postupka utvrÄ‘ivanja darovitosti.
Taj postupak provodit će Å¡kolski tim za darovite uÄenike, u kojemu će sjediti uÄitelji i struÄni suradnici Å¡kola, te po potrebi i drugi struÄnjaci koji će u suradnji s nadležnim agencijama osiguravati struÄnu pomoć koja danas nedostaje darovitoj djeci.
Mjerenje standardiziranim psihologijskim testovima provodit će struÄni suradnici psiholozi, a ako Å¡kola nema zaposlenoga struÄnog suradnika psihologa, morat će ga osigurati osnivaÄ, i to iz mjesno najbliže Å¡kole. UÄitelji i ostalo osoblje morat će kontinuirano prolaziti edukaciju za rad s darovitom djecom.
Preskakanje razreda
Darovita djeca i dalje će moći zavrÅ¡iti razred u kraćem vremenu od propisanoga prelaskom u viÅ¡i razred, odnosno zavrÅ¡avanjem dvaju razreda u jednoj Å¡kolskoj godini. Sve to lijepo zvuÄi, no jaÄi angažman Å¡kolskih timova sigurno će zahtijevati i pojaÄane troÅ¡kove, Å¡to u vremenima kad se reže na sve strane neće biti nimalo lako.
No, u Ministarstvu tvrde da su dodatna sredstva predviÄ‘ena u proraÄunu, no ne navode o kolikom je iznosu rijeÄ. Na upit kada će pravilnik stupiti na snagu, iz MZOS-a su odgovorili da će se nakon javne rasprave obraditi pristigle primjedbe “te će se ići u daljnju proceduruâ€.
Mladi matematiÄari volonterski rade s pomlatkomDok u Å¡kolama za rad s genijalcima Äesto nema vremena ni novca, o darovitima se – brinu daroviti. U Zagrebu, primjerice, već Å¡est godina postoji udruga Mladi nadareni matematiÄari “Marin Getaldićâ€, koju potpuno besplatno vodi 20-ak studenata – mentora pretežito Prirodoslovno-matematiÄkog fakulteta i FER-a. RijeÄ je o darovitim djevojkama i mladićima koji su i sami kao uÄenici bili državni prvaci u matematici ili su sudjelovali na državnim i meÄ‘unarodnim natjecanjima, a sada svake subote volonterski u prostorijama PMF-a održavaju predavanja i okupljaju mlade srednjoÅ¡kolce, zaljubljenike u matematiku. Okupi ih se i do 25, a udruga organizira i ljetne te zimske kampove. – Na predavanja doÄ‘e tko god želi, a ostanu uglavnom najbolji matematiÄari, sve redom daroviti uÄenici. Njih veseli matematika, rjeÅ¡avanje matematiÄko-logiÄkih problema, vole teže zadatke, to im je izazov. Provesti sate uz neki zadatak, a onda se pojavi ideja i rjeÅ¡enje, to je uspjeh! Tu razvijate naÄin razmiÅ¡ljanja, primjenu znanja u svakodnevnom životu. Ne kažem da u Å¡kolama nema profesora koji se trude, ali ta su djeca Äesto prepuÅ¡tena sebi, a pitanje je hoće li roditelji prepoznati njihov dar. Zato smo mi tu da ih motiviramo da ne zapuste svoj talent – kaže Gabriela Clara Racz, predsjednica Udruge i studentica treće godine matematike na PMF-u. |
Centri izvrsnostiPrema prijedlogu pravilnika, i lokalna bi se vlast trebala ukljuÄiti u rad s darovitima, i to osnivanjem centara izvrsnosti za viÅ¡e Å¡kola na svojem podruÄju. Žele li “lokalci†te centre, morat će sami osigurati novac. Programi u tim centrima za darovite provodili bi se kao moduli, igraonice, teÄajevi, radionice, ljetne Å¡kole, kampovi, istraživaÄki rad…
|
Cvetković-Lay: Prepoznavanje u trećem osnovne je prekasnoDonoÅ¡enje pravilnika iznimno važnim smatra i jedna od najvećih autoriteta za rad s darovitom djecom Jasna Cvetković-Lay, osnivaÄica i voditeljica Centra “Bistrić†u Zagrebu. – Poznajem odliÄne Å¡kole kojima ne treba pravilnik. Ima sjajnih ravnatelja koji uspiju pribaviti novac koji ulažu u edukaciju uÄitelja. Znam i Å¡kole koje ni tri nalaza psihologa da je rijeÄ o darovitom djetetu ne mogu potaknuti na veći angažman i rad s tim uÄenikom, pa dolaze prosvjetne inspekcije – kaže Jasna Cvetković-Lay. Njezin je prijedlog da se u novi pravilnik svakako uvrsti mogućnost struÄne identifikacije darovite djece i prije trećeg razreda osnovne Å¡kole, kako stoji u danas važećem pravilniku. |
Mentori se ne stižu bavitiVećina uÄitelja može prepoznati darovitu djecu, ali viÅ¡e je onih koji imaju pretrpanu satnicu, koji se ne stignu baviti takvom djecom, mnogi rade bez ikakvih naknada. Neki uÄitelji, Äak i iz zagrebaÄkih Å¡kola, nemaju dovoljno iskustva u pripremanju te djece za državna ili meÄ‘unarodna natjecanja, pa ih Å¡alju upravo mladima u udruzi “Marin Getaldić†na obuku. – Volim matematiku, i sama sam bila državna prvakinja, znam Å¡to znaÄi kada netko vjeruje u vas i hoće vam pomoći. Udruga želi motivirati te mlade ljude da vide da nisu u manjini. Svi su iznimno talentirani i jedni druge potiÄu na rad, Å¡to je izuzetno važno – kaže mlada entuzijastica Gabriela Clara Racz. Odnedavno organiziraju i program “Radar†za uÄenike od petog do osmog razreda koji se provodi jednom mjeseÄno, a osnovci imaju priliku posjetiti, primjerice, laboratorije na FER-u, gdje mogu vidjeti 3D printere, robote… |
Poznata je praksa ministarstva – kad nisi kadar rijeÅ¡iti neki problem, stvori novi Pravilnik, naziva nipoÅ¡to kraćeg od skraćenog izdanja Rata i mira!
Imaju li u MZOS – u barem podatak o broju pravilnika koji su trenutno u upotrebi, i o koristi koju druÅ¡tvo ima od njih?
Eto, jedno pitanje, koje se nameće samo od sebe – tko će profesorima plaćati naknadu za rad s darovitom djecom?
Naime, kako dolaze mlaÄ‘e snage, broj onih koji se drže budalaÅ¡tina tipa – mi to sve radimo iz ljubavi, ovo je poziv, sve za naÅ¡e uÄenike, kontinuirano opada!
Darovitost je izuzetno rijetka. PiÅ¡i kući propalo. Kao i s individualiziranima i prilagoÄ‘enima, jedan uÄitelj radi sa skupinom, a sa svima ovima bi se trebalo raditi individualno. Mi smo država na prosjaÄkom Å¡tapu, kreÅ¡emo uÄiteljima, ni u ludili neće zaposliti ljude koji bi mogli provesti ove programe. A najbolja mi je flosluka da će u povjerenstvu sjediti struÄnjaci. Evo, neki dan sama sastavila zahtjev za prilagoÄ‘enim jer sam, kao razrednica, najstruÄnija za to (buha-ha-ha-ha), ali nigdje nije predviÄ‘en moj potpis. U potpisu je komisija koja dijete nije nikada vidjela, niti će mu ikada predavati. Samo će se potpisati. Na moj tekst. FARSA!
Mislim da bi svaki uÄitelj (kojemu je to zvanje prvi izbor,a ne da je tu zbog sigurne državne službe) vrlo rado brinuo o nadarenoj djeci.Takvi uÄenici imaju i snažnu podrÅ¡ku obitelji(Å¡to kod prilagoÄ‘enih Äesto nije sluÄaj).Roditelji bi sigurno rado uložili novac za dodatne materijale,Äak i platili dodatni rad nekom kome to nije teÅ¡ko(Äesto su i sami roditelji mentori djeci,roÄ‘aci,starija braća ili sestre).Nažalost,moram reći da me ovakvi stavovi razoÄaravaju- jer i uÄitelji su roditelji,pa gledam po sebi.
Krivo mislite!
Za to niste Vi krivi, podosta je faktora utjecalo na taj nebulozni stav dijela javnosti kako bi profesori trebali biti majke Tereze! Vrlo Äesto su i sami kolege davali povoda takvom razmiÅ¡ljanju!
Volio bih da ste u svom postu toÄno naveli koji Vas to stavovi razoÄaravaju?
Želite li reći kako bi svaki uÄitelj ( kojem je to zvanje prvi izbor, a nije tu zbog sigurne državne službe ) trebali biti dežurni redikuli, pro bono odraÄ‘ivati posao, pritom uglavnom nikad ne dobiti za to priznanje ni od ministarstva, ni ravnatelja, ni roditelja, ni javnosti?
Ja ću Vam reći Å¡to bi svaki pravi profesor kojem je stalo do struke trebao – trebao bi napokon prestati misliti tuÄ‘om glavom, poÄeti koristiti svoju, imati vlastite stavove, i boriti se za dignitet struke! Samo, za dignitet struke ne bore se oni koji pristaju raditi sa VSS za plaću manju od državnog prosjeka!
Recite – kad vodite dijete pedijatru, oÄekujete li da ga on beskrajno voli, da daje sebe za njega, da radi besplatno, da Vam je na raspolaganju od 0 do 24? Ne oÄekujete? Pa kako to, zar nije lijeÄnik, nije li položio Hipokratovu zakletvu? Ne spaÅ¡ava li živote?
Kad idete na izbore, oÄekujete li od predstavnika vlasti da daju sebe za narod, da rade besplatno, jer, kao veliki rodoljubi, neće valjda vlastitoj domovini, u koju se toliko kunu, ispostaviti raÄun?
Ne oÄekujete?
Ma, hajte!
Pa po kojoj onda logici oÄekujete upravo to od profesora?
Nije li vrijeme da se riješimo takvih stavova?
Å to to “kod prilagoÄ‘enih Äesto nije sluÄaj”? PodrÅ¡ka obitelji?
Valjda mislite da ste vi ili netko vaÅ¡ “genijalni”, a bulaznite o neÄemu o Äemu pojma nemate.
Draga osobo(gospoda ne uptrebljavaju vulgarizme),nadam se da niste prosvjetni djelatnik, i ja ne izmiÅ¡ljam već govorim na temelju dvadesetogodiÅ¡njeg nastavniÄkog iskustva.
Nastavnici s dvadesetogodiÅ¡njim iskustvom trebali bi barem znati pisati – nakon znaka interpunkcije dolazi razmak. Ispred zagrade takoÄ‘er. Djeca s prosjeÄnom sposobnošću opažanja to nauÄe gledajući tuÄ‘e tekstove.
Na vaše omalovažavanje djece s teškoćama u razvoju (koje nazivate „prilagođenima“) i požrtvovnosti njihovih roditelja premalo je reći da bulaznite. Bulaznite, lupetate i vrijeđate! Takva je istina – gola i vulgarna.
InaÄe, zovu se djeca s posebnim potrebama,a naziv “prilagoÄ‘eni” je kolokvijalni. Problem nije u razmaku na tastaturi zbog kojeg (opet) vrijeÄ‘ate, nego u pogotku “u sridu” iznesenom u mom prvom komentaru-vi ste (oÄigledno) sluÄaj prosvjetara koji se ne zalaže u radu jer je najlakÅ¡e raditi s prosjeÄnim uÄenicima,a teže s darovitima i onima sa smanjenim sposobnostima.Meni,eto, moj rad ne pada teÅ¡ko.
Zovu se djeca s teškoćama u razvoju. Teškoće mogu biti intelektualne ili tjelesne. Oni s intelektualnim teškoćama mogu se školovati po prilagođenom programu. Valjda ste iz naziva programa izvukli kolokvijalni naziv „prilagođeni“. U sredini u kojoj radim ne nazivamo ih tako.
Djeca s posebnim potrebama skupni je naziv za djecu s teÅ¡koćama u razvoju i nadarenu djecu, jer jedni i drugi imaju posebne, iako razliÄite, potrebe.
Iz vaÅ¡eg prvog komentara apostrofirao sam samo nonÅ¡alantno nazivanje jedne skupine djece i omalovažavanje truda njihovih roditelja. Moje je iskustvo da su roditelji djece s teÅ¡koćama u razvoju Äesto vrlo predani u pomoći svojoj djeci.
Zato nikako ne shvaćam odakle vam to da jedni od njih imaju snažnu podrÅ¡ku obitelji, a drugi je Äesto nemaju? Za istinske roditelje, dijete je dijete. Ima li teÅ¡koće, to je samo dodatni razlog da mu se viÅ¡e posvete.