(Jutarnji List) Dajemo mu apaurine, ali rješavanjem nesanice neće nestati problem. Ne može ići u školu jer istim putem idu i njegovi zlostavljači
Ja bih tebi najradije polomila sve prste i radila ti stvari koje radi onaj lik iz Slagalice strave (…) Nemoj se čuditi ako te netko na kraju ulice dočeka and kill the shit in you. (…) Ako takneš bilo koju curu i padne joj dlaka s glave, ubit ću te. E molit ćeš me da te ne ubijem, izrezat ću ti sve dijelove tijela i dati svinji da ih pojede…”
To je na Facebooku napisala 13-godišnja djevojčica.
Poruku je uputila dječaku iz razreda.
Agresivne djevojčice
Iako nije bio agresivan prema njoj i prijateljicama, djevojčice su ga uzele na pik. I to dijelom zbog njegovih odličnih ocjena, tvrdi majka. Sustavno su ga maltretirale uvredama i gestama, nepojmljivim za njihovu dob. Zbog bullyinga je promijenio dvije škole, ali u svakoj isti scenarij: djevojčice i dječaci bi ga vrijeđali, tukli, maltretirali. Ravnatelji škola i prosvjetna inspekcija nisu ništa poduzeli, tvrdi majka. Dopustili su da mu vršnjaci unište život.
– Upisala sam u školu zdravo dijete. Sada sa 14 godina boluje od posttrumatskog stresnog poremećaja zbog sustavne izloženosti vršnjačkom nasilju – kaže majka S. K. (podaci poznati redakciji).
Vadi iz fascikla ambulantni nalaz Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 4. travnja.
Apel doktora
U anamnezi stoji da dječak nije spavao tri dana zbog kontinuiranog izlaganja verbalnom i fizičkom maltretiranju od strane vršnjaka u školi. “Nesanica postoji jer su izložene ruminacije zlostavljanja. Dječaku je teško jer mu je zapravo blokirana njegova svakodnevica, putevima prema školi ne može prolaziti jer su to identični putevi njegovih zlostavljača”. Pod dijagnozom stoji: “Posttraumatski stresni poremećaj. Izloženost vršnjačkom nasilju”. Preporuka doktora: “Pokušati nesanicu riješiti primjenom Normabela 5 mg. Ukoliko lijek ne bi bio djelotvornim, svakako dati još 5 mg”.
I posljednja rečenica iz nalaza: “Rješavanjem nesanice svakako se neće riješiti problem zlostavljanja koje doživljava M. K., stoga je bitno uz pomoć adekvatnih institucija – dakle, policije i odvjetništva, riješiti problem u suštini i time zaštiti dječaka”.
Dječak je upućen na psihijatrijsko praćenje.
Policiju nije briga
– Sve je počelo na kraju šestog razreda, bili su zavidni zbog ocjena. Djevojčica s kojom se moj sin intenzivno družio odmalena naprosto se okrenula protiv njega i povukla ostale cure u razredu. Njihovo iživljavanje postalo je sve okrutnije. Napisali bi na Facebooku: ‘Mi te svi mrzimo. Što radimo sutra? Tučemo M. K.’ – priča majka.
Najbolnije joj je, tvrdi, što škola na niz slučajeva verbalnog nasilja nije primjereno reagirala. – Razrednica bi rekla: ‘Cure se samo šale, M. K. je preosjetljiv, morao bi se znati obraniti’ – kaže majka.
No, nakon pisma na Facebooku majka je odlučila podnijeti policiji prijavu zbog zlostavljanja djeteta. Odgovor ju je, kaže, šokirao – nije bilo dovoljno elemenata za prijavu.
Odlučila je sina, odličnog učenika, ispisati iz škole u osmom razredu. Drama se, međutim, nastavila i u susjednoj školi u istoj ulici.
– Preko Facebooka su izvijestili učenike iz nove škole tko im dolazi i učenici su nastavili agresivno napadati M. K., nakon čega je izbio incident. Suprotstavljajući se maltretiranju, moj se sin fizički sukobio s jednim od dječaka. Ravnatelj škole zatražio je da se odmah ispiše a da nije poslušao objašnjenje ili razmislio o nekoj blažoj pedagoškoj mjeri s obzirom na to da je bila riječ o jednom udarcu bez posljedica – kaže majka.
“Boli me ona stvar za tebe i to što su ti radili. Došao si mi raditi sranja u školu umjesto da budeš sretan što smo te primili.”
Tim se riječima, tvrde majka i dječak M. K., 14-godišnjaku obratio ravnatelj Osnovne škole Julija Klovića, Ivan Kljajo.
U toj školi M. K. je proveo samo tjedan dana.
Nakon toga dječaku su se javili teži zdravstveni problemi. Zbog pritiska u grudnom košu, anksioznosti i suicidalnih misli primljen je na hitni prijem dječje bonice.
Maltretiranje, međutim, nije prestalo, a za majku su uslijedili novi problemi: trebalo je pronaći treću školu u kojoj će M. K. napokon dobiti mir. To, dakako, nije bilo jednostavno. Uspjela je nakon razgovora u – šestoj školi, i to nakon pomoći Božice Šimleše iz Gradskog ureda za obrazovanje.
Dramatične posljedice
U pet škola su majku i dječaka ravnatelji, na ljubazan ili manje ljubazan način, odbili.
U šestoj školi su napokon uspjeli.
Više ne proživljava maltretiranje. Ali, posljedice koje ima su velike.
Zbog nemogućnosti koncentracije više nije odlikaš, odustao je od sportskih treninga, povukao se u sebe.
– Odlučila sam vam ispričati ovu priču sada kad se nadam da je napokon došao kraj agoniji. Nevjerojatno je da u prvoj školi nisu razumjeli težinu problema i zaštitili mog sina, nevjerojatno mi je ponašanje ravnatelja u drugoj školi. Niti jednom roditelju ne bih poželjela da to prođe i zato vam to pričam – kaže hrabra majka
Ravnatelji: ‘Nismo bili bezobrazni, cilj nam je zaštititi svako dijete’
U Osnovnoj školi kralja Tomislava, u kojoj su počeli problemi prije dvije godine, ravnateljica Tanja Baranić se dobro sjeća slučaja. U trenutku pisnja ovoga teksta službeno je odsutna iz Zagreba, zbog čega je odgovor poslala mailom. U njemu ističe kako su intenzivno odrađivali sve što je bilo u njihovoj domeni, vezano za procjenu situacije.
“Dakle, razrednica je provela zajedničke razgovore s razredom, ali i pojedinačne s učenicima i roditeljima, također su provedeni i savjetodavni razgovori u stručnoj službi škole s učenicima i pojedinim roditeljima, kao i predavanje u razredu na temu Elektroničko nasilje. Učenici su s razrednicom išli na predstavu “Ovo bi mogla biti moja ulica” i sudjelovali u radionici nakon nje. Sve navedeno dokumentirano je u školi”, navodi ravnateljica te dodaje da su u više navrata razgovarali s majkom i prenijeli joj što se poduzima.
“Djeca u razredu su intenzivno proživljavala i trudila se u komunikaciji s učenikom. Kao djelatnici škole bili smo uporni u procesu realizacije zajedničkog suživota i budućnosti na pozitivan način i smatrali smo da je učenikovo mjesto u ovoj školi, u ovom razredu. Majka je ipak na kraju upisala učenika u drugu školu”, konstatira ravnateljica, uz zaključak kako im je “cilj bio i uvijek će biti zaštititi svako dijete”.
U drugoj školi, Osnovnoj školi Julija Klovića, do ravnatelja nismo uspjeli doći jer je odsutan. Nije se javio na ostavljeni kontakt i mogućnost za objavom njegove strane priče.
Ravnateljica OŠ Matije Gupca, Ljiljana Klinger, demantirala je pak da se nedolično ophodila prema djetetu tijekom razgovora o mogućnosti upisa.
– Niti u bunilu nisam bila neuviđavna. O djeci se ne izjašnjavam kao o slučajevima i da sam na taj način razgovarala ne bih imala što raditi u školskom sustavu, kaže Klinger, ne želeći se dalje referirati na majčine izjave. “Činjenica je da sam imala namjeru upisati dijete u našu školu”, kaže Klinger, te dodaje kako je jedino što je upozorila majku i dijete bilo to da za sve učenike u toj školi vlada isto pravilo ponašanja zapisano u kućnom redu. No majka je nakon toga, rezolutno odbila upis i otišla iz škole, tvrdi ravnateljica.
Prosvjetna inspekcija: ‘Pa nećemo valjda mi nadzirati što učenici sve pišu na Facebooku’
Majka S. K. angažirala je odvjetnika i čitav slučaj prijavila prosvjetnoj inspekciji.
U prijavi stoji kako ravnatelji škola nisu željeli upisati učenika pod izlikom da se radi o problematičnom dječaku, iako je riječ o odlikašu.
Odvjetnik je zatražio inspekcijski nadzor kako bi se utvrdilo da li su u školama – prvoj, Kralja Tomislava i drugoj, Julija Klovića – bile poduzete zakonom propisane mjere kojima bi bilo moguće izbjeći agresivno ponašanje učenika. Bitne dijelove inspekcijskog nalaza prenosimo u cijelosti.
“Nadzorom je utvrđeno da se u OŠ Julija Klovića dogodio fizički sukob. Učenik M. K. nasrnuo je na drugog učenika, navodno isprovociran njegovim vrijeđanjem. Stručna služba škole započela je s rješavanjem problema vršnjačkoga sukoba. Proces rješavanja situacije nije bilo moguće dovršiti jer je učenik M. K. vrlo kratko pohađao školu. Ni prosvjetni inspektor nije mogao u školi obaviti razgovor s učenikom, u cilju utvrđivanja postojanja bilo kakvog oblika emocionalnog nasilja nad njim”, piše u nalazu i službenom odgovoru Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta.
Zaključuju da “prosvjetni inspektor nije ovlašten nadzirati komunikaciju učenika putem društvenih mreža i postupati u vezi s tim”. Nema ni riječi o tome je li proveden inspekcijski uvid u prvoj školi u kojoj su počeli dječakovi problemi.
Što su rekle škole kad je majka došla upisati dječaka
1. OŠ ‘August Šenoa’
“Rečeno nam je da će se maltretiranje i tu zasigurno nastaviti jer je riječ o još jednoj kvartovskoj školi.”
2. OŠ Varšavska
“Naišli su na razumijevanje i podršku, rekli da je naš slučaj za sud, ali da, nažalost, imaju punu kvotu.”
3. OŠ Izidor Kršnjavi
“Dobili smo niz prijedloga, poput – organizirajte mu kućnu nastavu, zatražite asistenta u nastavi. U jednom trenu pitali su me jesam li vjernica i predložili upis u katoličku školu.”
4. Katolička škola
Ravnatelj nije bio dostupan tjedan dana.
5. OŠ ‘Matija Gubec’
“Ravnateljica je počela upirati prstom u moje dijete uz riječi: ‘Ja ovakav slučaj ne bih nikada primila’. Sjećam se da sam je na to pitala: ‘Zar sam vam dovela čudovište u školu?’”
Ovo društvo je bolesno, neizlječivo bolesno, i na putu da skupa sa svim svojim još bolesnijim institucijama ode do bijesa!
Amerikanizacija školstva, zdravstva i svega ostalog uzima svoje…
Nisu ovakve situacije rijetke.
Očito da se po nečemu razlikuje od njih kada ga toliko maltretiraju.
Zašto to rade – opet isti odgovor -znaju da mogu.
Kako ste ono kolega žukov1943 jednom prilikom rekli: ” ….eksplicitan dokaz kako i u ljudskim jedinkama koje tek stasaju postoji taj predatorski nagon za maltretiranjem svih koje mogu…..!!”
U 21. st. pored toliko razno raznih stručnjaka,ljudi takve stvari trpe.
Eto, razno raznih stručnjaka po školama , tipa, pedagoga, psihologa, a sve više i više problema.
vjerojatno će nam biti u narednom periodu znatno bolje pošto imamo razno razne odgoje tipa zdravstveni, građanski i sl. 😀
Naravno, ajmo oplesti po pedagozima i psiholozima jel? Vrlo si pametan/na chemic_1
Ne bi se štel mešat, jelte, u ovu razmiricu, niti zauzimati ičiju stranu, ali ne vidim da je kolegica Chemic 1 rekla nešto naročito opako o pedagozima i psiholozima.
Napisala je ono što manje – više svi vidimo i sami – pored svih stručnih službi ( koje to često nisu ), problematične djece ima sve više i više!
Nije to samo do pedagoga i psihologa, često nemaju ni oni alate da djeluju, ali do ovakvog stanja i jest dovela dobrim dijelom nebulozna, tzv. pedocentrična pedagogija – klinci imaju samo prava, nikakve obaveze, nemoj slučajno ispotezat za uši, izbaciti sa sata na hlađenje, zavikati, oboriti na godinu, oni su još mali, to je trauma, i tome slično!
Pored ovoga, vrlo često se po školama zamjećuje praksa da pedagozi, ne svi, dakako, nastupaju kao produžena ruka ravnateljeva, da kontroliraju jesu li profesori došli na vrijeme na posao, imaju li pripreme, što su rekli na satu, umjesto da se bave svojim primarnim poslom – djecom!
Nitko ništa nije protiv nikoga rekao – i sami vidite kakva je situacija. Hrpa razno raznih stručnjaka, institucija, a sve više problema.
Priča mi kolegica da ima kolegu psihologa koji radi u nastavi (trogodišnji programi) i zamisliteee- ne može izaći s djecom na kraj, tjera van (nov je, pa nije znao da se to ne smije :D) -živciraju ga, a oni su kao stručnjaci za takve stvari.
Pa lakše je sjediti u kancelariji nego u razredu. Ako ta osoba bude i radila kao stručni suradnik baš me zanima da li će kolegama soliti pamet o kojekakvim metodama (mislim na metode vezane za rad s nemirnim, problematičnim i sl. učenicima) koje nisu uvijek djelotvorne.
uporno govore nastavnicima kako treba raditi s problem.djecom, a ni sami puno puta ne znaju kako postupiti.
Sjetih se sad nečega:
Prošle godine kada je udruga tražila reformu pedagoških mjera javila se jedna pedagoginja koja je izjavila nešto u smislu da plan i program ne može biti važniji od djeteta.
Što recimo da imam problem. dijete u razredu pa moram cijelo vrijeme posvetit tom djetetu, nema obrade nast. jedinice, nije uopće bitno što ima djece koja bi nešto htjela… Možda da upišem u napomenu da ta i ta nast.jed, nije obrađena jer je cijeli sat otišao zbog tog i tog učenika….:D
Ma treba natuci tu djecu kaj prijete drugoj djeci.Jest da nasilje nije rijesenje,ali treba im pokazati kak se drugi osjecaju donekle u nekoj mjeri,nakon jacih batina vise im nece ni past ni sekundu vise na pamet da to naprave opet,a kamoli da naprave jer ce znati da ce opet dobit jace batine i da ne samo da drugome rade zlo,nego i sami sebi zlo rade.Svi govore da nasilje nije rijesenje,ali kad nisto drugo ne uspijeva,batina uspijeva…Nije uzalud batina izasla iz raja kako stariji ljudi govore.