Zbog sve žešćeg rezanja “troškova” za školstvo, tri najveća prosvjetna sindikata – SHU, NSZSŠH i Preporod, na sinoćnjem su sastanku dogovorili zajedničke akcije od kojih bi jednodnevni štrajk upozorenja, koji će se dogoditi sljedećeg tjedna, trebao biti samo jedna od njih. Kako doznajemo, nakon jednodnevnog, uslijedio bi trodnevni, a nakon njega, kad se konsolidiraju snage i analiziraju dotadašnji učinci te ocijeni spremnost članstva na radikalne akcije, i konačni štrajk “do ispunjenja zahtjeva”.
Formalni sporazum o zajedničkim akcijama trebao bi biti potpisan u toku današnjeg dana.
“Napokon!” rekao je Željko Stipić, predsjednik Preporoda. “Predugo je trajalo ovo naše međusobno gloženje. Ja sam vjerojatno najsretniji od svih što smo napokon pronašli zajednički jezik i dogovorili akcije. Dosta je bilo podjela među prosvjetarima. Dosta je bilo nejedinstva i gubljenja članstva zato jer nas kolege doživljavaju tako kako nas doživljavaju. Napokon su svi shvatili da je voda došla do grla i da suradnja nema alternativu.”
Sanja Šprem, predsjednica SHU, ukratko nam je iznijela konkretnije planove: “Zahtjevi su jasni i tu nema nešto novo. Vraćanje svih materijalnih prava na razinu od prije godinu dana i strateški dogovor Vlade i sindikata o daljnjem razvoju obrazovanja. Želimo da nas se prihvati kao ravnopravne partnere i točka. Ukoliko se to ne dogodi, a s obzirom na dosadašnje ponašanje, vjerojatno neće, spremni smo ići do kraja, jer ako to ne napravimo sada, onda smo i sami došli do kraja. Onda se možemo i rasformirati.” Šprem se osvrnula i na svojevrsnu “boljku” prosvjetara da osjećaju veću odgovornost prema tuđoj djeci nego prema svojoj, ostajući na poslu iako im država uskraćuje sve više i više prava. “Naš posao je da educiramo. Pa, mislim da će konačan štrajk do ispunjenja zahtjeva biti bolja lekcija o tome kako se boriti za svoja prava i kako ne dati da te gaze, nego pola godine lekcija iz jezika, zemljopisa, matematike… Jednostavno, ako nemaš samopoštovanja, uzalud ti svo obrazovanje koje si stekao, a koje nemaš gdje upotrijebiti.”
Predsjednik NSZSŠH Branimir Mihalinec nije bio raspoloživ za izjavu, ali smo iz kuloara doznali da je ovo potpisivanje ionako odradio preko volje i da se, pod pritiscima iz svog sindikata, uskoro sprema na ostavku i prepuštnje svog mjesta nekome tko je više voljan za ozbiljan sindikalni rad. Također, u pauzama između pregovora mogle su se čuti i riječi kritike na Vilima Ribića, predsjednika Matice sindikata koji, nakon što je dovršen sindikalni dom, više uopće ne sudjeluje u radu sindikata, nego samo sjedi u svom uredu u broji novce.
Zaista, prosvjetni djelatnici su zaslužni da školstvo uopće funkcionira.Ne samo da se više brinu o tuđoj djeci nego o svojoj vlastitoj, nego i potrebne materijalne resurse osiguravaju sami,
koriste svoju opremu (npr.laptope, fotoaparate,USB stikove, razni potrošni materijal…), rade puuuno toga što ne bi morali i čega
nema u zaduženjima,danonoćno žive sa svojim učenicima i opterećeni su njihovim problemima.Da li će liječnik besplatno ( i na vrijeme) vašem
djetetu osigurati zubni aparatić, hoće li mu pekar dati besplatno peciva a u Konzumu besplatan sok, hoće li mu ZET dati besplatnu pokaznu kartu – zato jer baš jako vole djecu i brinu se za njih?! To samo mi učitelji radimo : kako god nas ponižavali, koliko god nam uskraćivali, mi i dalje radimo i radimo , jer “volimo djecu”! Zato nas smatraju budalama, jer tako svijet ne funkcionira.Jedini način je da dajemo onoliko koliko smo plaćeni,da cijenimo sebe i svoj rad, i da se izborimo za više standarde, ili barem poštivanje postojećih standarda u obrazovanju.Društvo mora znati da treba platiti one koji im se brinu za djecu, a roditelji su ti koji trebaju osjetiti da se njihovoj djeci nešto zaista uskraćuje i tražiti da im se to osigura (ili vrati).Ako nas roditelji ne podržavaju i ne prepoznaju, onda, zna se – privatno školstvo, pa neka plate tu uslugu.
Vidi komentar na članak “Vlada sutra povećava plaće učiteljima i nastavnicima” ( op. a. )!
Kad se prestanemo ponašati kao budale i biti djeci Katica za sve, i kad nastupimo kao profesionalci koji za svoj rad zahtjevaju biti plaćeni kako spada, tad će nas i društvo prestati smatrati budalama!
Inače – genijalan, epski kraj Vašeg posta – svi roditelji koji smatraju kako ste napisali – u privatne škole! Hoćeš nekog tko će ti stalno hopsati oko klinca? Plati, pa zahtijevaj i izvoljevaj!
Hvala, kolega.Mnogi na djeci zarađuju bez sentimentalnosti(npr.razne kreativne radionice,rođendaonice,sportski klubovi,plesne i glazbene škole,škole stranih jezika, itd.),i ne govore da rade “iz ljubavi”…Nama nedostaje upravo profesionalizam, tada bi se stvari posložile.Pa mi živimo od svoga rada,a ne od ljubavi!Zamislite da se od liječnika očekuje da voli svoje pacijente, od trgovca da voli svoje kupce ili od vozača autobusa da voli svoje putnike! Svi ovi posljednji događaji baš i vode prema urušavanju javnog školstva.Za nekoliko godina mnogi će se hvatati za glavu kad budu morali platiti za kvalitetno školovanje.
1. April! 🙂
Ako je poanta šale da je svaki dosadašnji štrajk u prosvjeti bio vic i dobra šala (jer se nikad nije znalo koji su ciljevi i nikad se ništa nije postiglo),onda je šala uspjela.