(Slobodna Dalmacija) Idemo sada: Šta si, lole, obisija uši ka magare na velikoj suši… oooooooooo… A sada ponovite.” Na to se čuju dječji glasovi: “Šta si, lole, obisija uši ka magare na velikoj suši… oooooooooo…” Ovako zvuči nastava izvanškolskih aktivnosti kulturne baštine u Osnovnoj školi “Knez Branimir” u Muću, no osim što njeguju ojkalicu, ovi su učenici još po nečemu posebni jer se nastava održava preko Skypea. Oni u Muću, u svojoj učionici, profesorica Ana Kodrić-Ivelić u svojem splitskom stanu, a preko Skypea su povezani cijeli školski sat.
Na ideju o on-line nastavi došle su ravnateljica škole Lidija Zekan i profesorica Ana jer je ove godine profesorica na porodiljnom dopustu.
– Bilo mi je žao da djeca zbog mojeg porodiljnog propuštaju ojkalicu, pa sam se s ravnateljicom dosjetila da bi bilo izvrsno iskoristiti tehnologiju koju imamo u školi i tako provoditi nastavu – rekla nam je Ana Kodrić-Ivelić.
Od guvna do interneta
Učenici su u prvi mah bili začuđeni jer su svoju profesoricu vidjeli na monitoru, no ubrzo su se uklopili u on-line nastavu i počeli s pravim probama. Tako se učenici i profesorica nalaze dva puta tjedno, ona u Splitu, oni u Muću, i zajedno vježbaju svoje ojkalice, ali i igrokaze, uz logističku pomoć profesorice Ivane Roguljić. Ti su učenici poznati puno dalje od rodnoga kraja jer upravo su oni prvi mali pjevači ojkalice i nastupaju pod imenom “Mućki pivači”. Kad su počeli prije tri godine, bili su četvrtaši, a danas su stasali u sedmaše.
Mijenjaju se interesi, školski predmeti, no ljubav prema starim zavičajnim napjevima ostala je ista. Maleni pivači od tada nastupaju na raznim festivalima i smotrama, s igrokazima su se natjecali i na Lidranu, a sada se spremaju za Smotru kulturne baštine u svibnju. Ojkati su počeli upravo na inicijativu profesorice Ane, ali i na radost svojih baba, dida, stričeva i roditelja. Zato nije čudno da na njihovim nastupima roditeljima, didama i babama zaiskri suza u oku jer ih ojkalica vraća u neka stara vremena.
Ta dobra stara vremena maleni su pivači sada na najbolji način uklopili s ovim modernim vremenom. Nekad na kominu, na guvnu, danas ojkalica na Skypeu. A kad ovi maleni pivači odu iz osnovne škole, naslijedit će ih mlađi pa će ponovno uz modernu tehnologiju njegovati baštinu mućkoga kraja i tako je otrgnuti zaboravu.
Lijep primjer kako prave učiteljice ni porodiljini ne sprječava da rade sa svojim učenicima.:)
A sve mi druge smo krive učiteljice! Šutni nogom vlastito novorođenče i otiđi u školu do bola!
Poštovana kolegice Ana, nikako mi nije bila namjera nekoga povrijediti ili proglasiti „krivom“ učiteljicom.
Mnoge učiteljice, i kad su odsutne , nastave neki oblik komunikacije sa svojim učenicima. To mnogo govori o tome kako prosvjetari doživljavaju svoj posao. To je bio smisao mog komentara, kao suprotnost negativističkih predrasuda o dugim praznicima, neradu i nezainteresiranosti.