Svjetlo na kraju tunela

Jučer je u Barceloni završio Microsoftov Globalni forum koji je okupio više od 1100 nastavnika iz 97 zemalja koji su predstavljali svoje inovativne i kreativne projekte. Kolegica koja na svom (blogu) ukazuje na brojne mogućnosti koje web 2.0 tehnologije pružaju za osuvremenjivanje rada u razredu upitala se zašto među 97 zemalja koje su sudjelovale na Forumu nije bilo Hrvatske. Prenosimo njen osvrt u cjelosti.

Jučer je u Barceloni završio Microsoftov Globalni forum koji je okupio više od 1100 nastavnika iz 97 zemalja koji su predstavljali svoje inovativne i kreativne projekte. Na kraju događanja odabrani su najbolji projekti u nekoliko različitih kategorija. U jednoj od kategorija pobijedili su naši susjedi iz Makedonije, Darko Taleski i Sofija Grabulosk. To je drugi put za redom da glavne nagrade na svjetskim obrazovnim natjecanjima odlaze u Makedoniju. Ne pitam se zašto, jer znam da je obrazovanje među prioritetima u toj maloj zemlji. Još prije nekoliko godina, makedonsko Ministarstvo obrazovanja potpisalo je ugovor s Intelom. Intel je uložio u školstvo, a poslije su došle i druge jake kompanije tako da danas svaka škola u Makedoniji ima bežični internet, svaki nastavnik ima računalo, svaki učenik ima računalo. I ono najvažnije – za svakog nastavnika osigurana je edukacija o tome kako upotrebljavati nove tehnologije i primijeniti nove metodologije. Ollie Bray je u svojoj e-knjizi Using 1:1 to Unlock Learning upravo Makedoniju naveo kao zemlju predvodnicu na polju tehnologije.

A gdje smo mi? Znam da je Intel htio to isto učiniti u Hrvatskoj, ali nikako nisu mogli dogovoriti sastanak u Ministarstvu. Znam da jedna europska institucija želi uključiti naše Ministarstvo i preko njih naše škole, nastavnike i učenike u svoje projekte, ali zbog participacije (koja iznosi manje od 5% jednog novog Audija) nisu uspjeli dobiti odgovor na mail, a kamoli dogovoriti sastanak. Jedna je druga europska incijativa već niz godina aktivna u Hrvatskoj pa je krovna organizacija odlučila dati dvostruka sredstva hrvatskom odjelu, no kako je to automatski značilo dvostruku participaciju (opet manje od 5% Audija) onda je to također odbijeno. Na što su se u Europi prvo čudili, a onda smijali. A mene je bilo sram što dolazim iz takve zemlje. U kojoj Ministarstvo ima sasvim druge prioritete kao što je npr. dodjela nagrada za najbolji novinarski prilog o obrazovanju. A kad se Moja matura natjecala na natječaju za udruge, odbili su nas jer ponudom besplatnog sadržaja za učenje stvaramo konfuziju među mladima .

A gdje smo mi na globalnim druženjima najinovativnijih nastavnika svijeta? Bili smo nekad u samom vrhu. 2010. ja sam bila među 12 finalista Microsoftovog Svjetskog inovativnog foruma i to je najveći uspjeh hrvatskih nastavnika na Microsoftovim natjecanjima. Nakon toga su ukinuli radno mjesto PIL managera (partners in learning). Sve druge zmelje i dan danas imaju PIL managere koji potiču inovativno obrazovanje, ako ničim drugim onda samim sudjelovanjem na ovakvim forumima gdje nastavnici imaju prilike učiti od najboljih i, ne manje važno, biti prisutni, dati do znanja da se i u njihovoj zemlji, u njihovim učionicama ide u korak s vremenom i provode inovativni projekti. Ali ne u Hrvatskoj. Nemam pojma zašto se to dogodilo, no razlog nije ni bitan. Bitno je da među onih 97 zemalja s početka ove priče nije bilo Hrvatske. Razlog tome nije to što nemamo inovativnih i kreativnih, naprednih nastavnika. Upravo suprotno, u Hrvatskoj ima puno, zaista puno onih koji su mogli uzdignute glave predstavljati Hrvatsku, natjecati se s najinovativnijim nastavnicima i ponosito predstavljati svoj rad. Mogli bismo, ali ne možemo jer umjesto prema naprijed, mi kročimo unatrag, prema 20. stoljeću, u tunelu u kojem ja nikako ne nazirem svjetlo. A vi?