Kolegica Diana se na Facebooku osvrnula na prijedlog Pravilnika o normi. Kako se slažemo s njom u potpunosti, prenosimo komentar:
“Kao prvo, svaki rad u školi neposredno s djecom trebao bi biti ubrojen u neposredni odgojno-obrazovni rad, što nameće zdrav razum, logika i razumijevanje semantike materinskog jezika.
Drugo, ne čudi me da nam je obrazovanje u problemima kad si jedna pomoćnica ministra dozvoljava papagajsko ponavljanje floskula i nekulturno prekida svakih nekoliko sekundi gospođu svojim lošim opravdanjima za kretenski prijedlog prema kojem ispada da će se svi “ostali poslovi” raditi bez ikakve pripreme. Dakle, za dopunsku nastavu neću više pripremati listiće i dolazim na nju samo “odraditi” taj sat? O SRZ i izvannastavnim aktivnostima neću ni govoriti, svaki učitelj zna koliko tu posla ima.
Nacrt prijedloga je drzak plan dekonstrukcije obrazovnog sustava s jasnim ciljem smanjenja broja radnih mjesta i satnica u školama. Ono što je meni teško za shvatiti manjak je solidarnosti i ponosa kod nas učitelja. Najprije režu dodatke na plaću, onda ne isplaćuju putne troškove, sad nam kažu da ne radimo (kao da zbor, dopunske ili INA ne iziskuju pripremu i rad), 1000 će učitelja ostati bez posla, 35 % na smanjenoj satnici… I još nam nije dosta, dok se ne tiče osobno nas samih, ne dižemo glas za mlađeg kolegu ili kolegu s manje sati nastave. To čak više nije ni tužno, nego je očajno i odvratno.
I roditelji, zašto šutite? Mislite da vaša djeca neće osjetiti taj manjak rada i motivacije nastavnika? Šutite samo, ali ne krivite onda učitelja kad (u najboljoj verziji) vaša djeca ne upišu željene fakultete. A o komentaru na jedan od članaka o dress codeu učitelja nemam riječi. Ako smo javne osobe, onda neka nam i plate da tako i izgledamo. Mi smo učitelji, a ne sveci i misice! Ljudi vode djecu na natjecanja i izbivaju u danu 10 sati, a ne dobiju dnevnicu. Pa zar smo došli do toga? Pitajmo pomoćnicu ministra je li plaćena za svaki svoj sat.”
Sve ovdje napisano apsolutno stoji! No, jedno posebno treba apostrofirati – taj neljudski, odvratni, gnusni manjak dostojanstva i ponosa hrvatskih učitelja, koji dopuštaju da ih gazi kome se sprdne, taj strah koji se po zbornicama može namirisati, taj elementarni nedostatak solidarnosti s kolegama koji su pogođeni ovom gnjusobom od Pravilnika!
Već znam da zbornica i opet nije spremna učiniti ništa doli pognuti glavu i odšutjeti i ovu svinjariju! Čak niti napustiti sindikate koji će i opet kapitulirati!
Jadno, bijedno, mizerno!
Starije kolege se ne žele petljati, diže mi se kosa na glavi kad počmu sa onim “mi ćemo u penziju …, a vama kako bude”.
Sindikalac je postigao ono što je više manje htio – dobru plaću,slobodan petak (ccccc – upravo taj dan je rezerviran za sindikalne poslove),…
Ostatak ljudi kutri kao da se ne radi o nama, slažem se, van svake pameti.
Pitaju li se ti stariji kolege hoće li i primati tu penziju, ako nastavi kako je krenulo? I hoće li tad mlađi isto tako reći – mi nećemo još u penziju, a vama kako bude?!
Predmetni sindikalac – ovim Pravilnikom ostat će bez sati sindikalnog povjereništva, tj., više mu ih neće plaćati! Past će mu i plaća, pa više neće biti tako dobra! Past će njemu vremenom i koješta drugo, ali za takve se ne bih ustao sa stolice na kojoj sjedim!
Žalosno je da su oni rijetki koji žele nešto promijeniti taoci takvih debila!
E, da…
Već nekoliko dana trubim po zbornici da ljudi čuju što im se sprema, da treba reagirati. Toliku nezainteresiranost još nisam vidjela. Čak i kod učitelja LK, gotovo nevjerojatno. Gotovo bih se predala, ali mi se ne sviđa da potonem s njima u njihovu melankoliju.
Identična priča.
Bio sam ravnatelj 15 godina. Kada mi je kolega iša u mirovinu, dobrovoljno sam napustio mandat na polovici i vratio se u razred ( jedan od rijetkih ). Ima već četri godine da sam u nastavi i puno mi je lipše nego u fotelji. Ali ovo mi smeta i smeta. Dok sam bio ravnatelj kolege su se dizali za najmanju stvar na noge i radili bunu. Čak su od mene zahtjevali da im isplatim dnevnicu za seminar preko proljetnog odmora učenika, a on se održaao u mjestu stanovanja. Sindikati su se isto tako ponašali. A sada ukida se kolektivni ugovor, priprema se pravilnik, smanjuje plaća SVI ŠUTE. Neželim svađu uzbornici pa im to ne govorim, ali moram ovo izbacit iz sebe.Ne mogu to razumit.
Prije svega meni se čini da u prijedlogu pravilnika i piše da je neposredni rad svaki rad s učenicima. Razumijem da nikome nije drago imati nepunu tjednu normu ili je krpati na više škola, no neke granice su potrebne. Budimo realni. Osnovica za utvrđivanje punog radnog vremena je sada redovna nastava, a isto je predviđeno novim Pravilnikom (A=18 , 19, 20). Ne predviđa se ni promjena u izračunu ukupnog neposrednog odgojno-obrazovnog rada (C=22, 23,24). Tu se nema što prigovarati. Nerealno je da se zahtijeva da u osnovicu za izračun pune norme uđu svi poslovi učitelja, neposredni radi ostali poslovi. Kao osnovica može se uzimati jedino neposredna nastava ili ukupni neposredni rad s učenicima jer su to poslovi koji se planiraju i za kojima se može iskazati potreba te za toliko sati raspisati natječaj. Razlika u izračunu u jednom i drugom slučaju je mala. Primjer na učitelju koji umjesto nastavne norme od 20 sati (24 ukupni neposredni rad) ima 16 sati nastave, ili ukupno neposrednog rada 20 sati. U prvom slučaju ostvaruje 32 sata, a u drugom 33,3 sata tjednog zaduženja. Napominjem da se u izračunu s osnovicom neposrednog rada mora uzeti puna norma neposrednog rada, a ne neposredne nastave (A=22,23,24). U slučaju da se za osnovicu ipak uzme neposredni rad onda se javlja problem u dopuni do pune norme u drugoj školi, jer više orijentacija potrebe ne bi bila samo potreban broj sati neposredne nastave. Dakle svoje zahtjeve se moram argumentirati i imati argumente jače od suprotne strane. Stoga je moj prijedlog da se u izračunu za ukupnu tjednu normu ne treba ništa mijenjati već tražiti da se onima koji tako ne ostvaruju punu normu omogući da taj nedostatak do pune tjedne norme mogu popuniti nekim drugim poslovima kojima ih škola može zadužiti (razredništvo, DOP, DOD, izvannastavne aktivnosti i sl.) na vrijeme dok učitelj ne popunu nastavnu normu u nekoj drugoj školi.
Čudno je kako to da se nitko ne buni protiv onoga što je najveći problem i nepravda, a to je norma ukupnog neposrednog odgojno-obrazovnog rada 22,23,24 sata. Trebalo bi se boriti i izboriti da se ona smanji za dva sata i tako se izjednači s normom u srednjoj školi. Na tome treba inzistirati.
Iko, slažem se da se u formula za izračun ukupnog tjednog zaduženja treba koristiti puna norma neposrednog rada (22/23/24). Međutim, smatram da je problem u izračunu broja sati rada u nepunom radnom vremenu (A) za učitelje koji su jedini ili „zadnji“ učitelji određenog predmeta. To što su jedini ili „zadnji“ po ovome postaje nebitno jer ima se gleda koliko im sati nedostaje do 18/19/20, a ne do 16/17/18 sati redovite nastave. Dakle, ako je to učitelj predmeta koji ide 2 puta tjedno i ima 16 sati čiste nastave predmeta, nedostaju mu dva sata, a bit će proglašen tehnološkim viškom za 4.
Kažete da bi se takvim učiteljima trebalo omogućiti da se u školi popune nekim drugim poslovima do pune norme (razredništvo, dop, dod, ina…) dok se ne popune u drugoj školi. Znači, nekima bi u osnovicu mogli ući ti poslovi, a drugima ne? Mislim da bi to tek izazvalo kaos. Pogotovo jer bi to „dok se ne popune u drugoj školi“ potrajalo do mirovine, s obzirom na broj potencijalnih tehnoloških viškova u školama. Ako u drugoj školi (nekim čudom) može dobiti 4 sata, ukupno tjedno radno vrijeme bi mu bilo više od 40 sati.
Dakle, mislim da bi se promjenom onog A u formuli riješio taj problem
Uz to da se može dopuniti normu nekim drugim poslovima naveo sam da se to može samo ako za to škola ima potrebu. Mislim da se tako nekako i sada radilo. Nekog idealnog rješenja nema. Najbolje je da se jednostavno drži pravila i nema nikakvog odstupanja i podešavanja jer će se uvijek naći netko tko će biti nezadovoljan. Što se tiče izuzetka da jedan nastavnik može imati umanjenu normu 16,17,18,on već ima neku privilegiju pa ne treba tražiti i dodatnu. No sve su to samo naša razmišljanja, a bit će kako gazde propišu bez obzira što mi ovdje pisali. No mišljenja treba razmjenjivati.
Ne vidim privilegiju u tome da je učitelj jedini na školi za određeni predmet. Zašto, zato jer se u manjim školama sve oslanja na 3 učitelja koji imaju puno normu (HJ, MAT i EJ ili NjJ).Ponekad su zbog bolesti učitelja koji rade na ostalim školama, jedini učitelji EJ,MAt, HJ u školi, oniobavljaju sve poslove uključujući kombiniranu nastavu jer nema nekog učitelja, odrađuju zamjene, imaju raspored s nekoliko pauzi, voditelji su projekata, zaduženi u raznim komisijama, čekaju šk autobus, ispraćuju djecu na šk autobus, voditelji su terenskih nastava…Ponekad je bolje raditi na više škola, odradiš i odeš dalje. Učitelj EJ ima 7 različitih programa, rad u 2 smjene…
Ispravak netočnog navoda, kolega. 20 sati samo hrvatski jezik i matematika, 21 strani jezici, a svi ostali 22. U dodatku neplaćene stotine sati dežurstava na ispitima DM( bio jedan ili tristo učenika na pojedinom ispitu) u ljetnom i jesenskom roku( zimski je ukinut ove šk.god, inače smo u studenom 2012. odežurali nekoliko desetaka sati za one koji su željeli besplatno popraviti ocjene od ranije)napominjem, uz istovremeno održavanje nastave sa svim detaljima(ppz-i i sl) završetka nastavne godine s učenicima nižih razreda( od 7.30 do 20 h pojedinih ne tako rijetkih dana, bez pauze, o marendi da ne govorim), neplaćeni sati što pripreme i održavanja popravnih ispita iz vlastitih predmeta u oba roka uz sjedenje u svim komisijama popravnih ispita svih učenika mog razreda koji su “zaglavili” na popravku. Ne trebam ni spominjati ispite po žalbama, pisanije zbog kojekakvih neučinkovitih pedagoških mjera, toga u svakoj SŠ ima na kile. Pitam se trebam li spomenuti i do sada sasvim “gratis” dodatne satove priprema za maturante, odrađivane uredno u neke i učenicima i nama 8. i. 9. sate kontra-turnusa, a po mogućnosti i subotama kad radi porta. Nikada nisam ni lipe dobio za pripremu učenika za natjecanja, niti pamtim da se u SŠ ikada ikoga moglo po tome zadužiti u okviru 40 sati tjedno. I točka na i – naši godišnji počinju kad se milostivi i milostive iz NCVVO-a udostoje poslati svjedodžbe o položenim ispitima DM obično u zadnjoj trećini srpnja, onda ih sve moramo usporediti s podacima iz e-matice i kod ispitnog koordinatora. E, sad zbog toga godišnji koristimo u dva ili tri dijela, kažu sindikalci, samo uz našu privolu(nitko nas nikada nije to pitao). A, onda iza Velike Gospe, druga runda popravaka. Pa, navali narode, sve badava i jeftino( barem naš rad)!
Za sve to smo si sami krivi.
Pogotovo za nebulozno piskaranje zbog neučinkovitih pedagoških mjera jer ponekad kao da ne radimo s djecom.
Današnje pedagoške mjere su prelijevanje iz šupljeg u prazno.
Koliko je bilo govora o tome prošle godine, a na kraju smo stali. Razne emisije tipa “Nulta točka”, radio emisije, konferencija za novinare s onim zvižducima…
Tada je bilo pravo vrijeme da prosvjedujemo pred ministarstvom s ciljem izmjene pravilnika o pedagoškim mjerama.Pa što je sindikat u ovih 20 godina što se toga tiče poduzeo? Treba apelirati da se ukinu anonimne prijave nastavnika.
Država kako sve treba zaštiti tako treba zaštiti i nastavnike, no to nije realizirano ni na mikro razini.
Je li ikada itko tražio detaljni opis poslova našeg vrlog ministra i njegovih učenih(sve ne znam koji je ljepši i pametniji)prethodnika, tj. što sve treba znati raditi padobranac ili astronaut koji je sletio na sasvim nepoznati planet, a glumi domicilnog stanovnika. Kako bi bilo da se jednom za svagda ozakoni da nitko tko nije s dnevnikom ulazio u učionicu najmanje deset ili petnaest godina NE SMIJE biti niti savjetnik, a kamoli pomoćnik ili sam ministar naobrazbe?Onda nam Marsovci ne bi bili ministri. Doduše, utješno je da situacija s mornarima-amaterima na “Titaniku”manje-više podjednaka i u drugim ministarstvima, osim u zdravstvu, a i taj se učeni i blagoglagoljivi doktor nije baš proslavio(mi smo mu taoci, tj. naše plaće pa i ovaj cirkus sa satnicom, a sve zbog nagomilanih gubitaka u zdravstvu)
Iko, slazem se. Treba se borit da nam norma bude ista kao u srednjim skolama tj. 2 sata manja. Zaista cudno da to nitko ne spominje, ukljucujuci i sindikate.
Ili da nam norma bude kao i učiteljima razredne nastave.
Kolegice, tjedna norma od 22-24 sata je propisana Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Citiram
„Članak 104.
(1) Ukupne tjedne obveze učitelja, nastavnika, odgajatelja i stručnih suradnika u školskim ustanovama utvrđuju se u 40-satnom radnom tjednu godišnjim planom i programom rada u skladu s nacionalnim kurikulumom, nastavnim planom i programom i školskim kurikulumom, o čemu se učitelju, nastavniku, odgajatelju i stručnom suradniku izdaje rješenje o tjednom i godišnjem zaduženju na poslovima neposrednog nastavnog rada i ostalim poslovima koji proizlaze iz neposrednog nastavnog i odgojno-obrazovnog rada i iz izvršenja aktivnosti i poslova iz nastavnog plana i programa i školskog kurikuluma.
(2) Tjedna norma neposrednog rada učitelja razredne nastave s učenicima iznosi broj sati propisan nastavnim planom za razrednu nastavu.
(3) Tjedna norma neposrednog rada učitelja predmetne nastave, uključujući 2 sata odgojno-obrazovnog rada razrednika, iznosi od 22 do 24 sata.
(4) Tjedna norma neposrednog odgojno-obrazovnog rada stručnog suradnika i učitelja koji radi u produženom boravku je 25 sati.
(5) Tjedna norma neposrednog nastavnog rada nastavnika, osim odgajatelja, uključujući 2 sata rada razrednika, za teorijsku nastavu iznosi 20 do 22 sata, za praktičnu nastavu i izvođenje obrazovnih programa u odgojnim skupinama 28 sati i za rad suradnika u nastavi s učenicima 32 do 36 sati.
(6) Normu za pojedini nastavni predmet u srednjoškolskim ustanovama te ostale poslove koji proizlaze iz naravi i opsega odgojno-obrazovnog rada propisuje ministar.
(7) Tjedne radne obveze učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi propisuje ministar.“
Dakle, Pravilnik je usklađen sa Zakonom. Kad bi sindikat tražio da se norme u osnovnim i srednjim školama izjednače, bojim se da ne bi nama u osnovnima ništa mijenjali, već bi išli na štetu srednjoškolskih nastavnika i njima mijenjali Pravilnik o tjednoj normi (povećali im tjednu normu).
Ne slažem se, i moram reagirati!
Prva i osnovna stvar – nikako se ne smije dopustiti da se uopće više ikakvi rezovi prave u obrazovanju! NIKAKVI!
Zašto?
Zato jer je već i do sada od svih javnih službi obrazovni sustav podnio najveći teret nesposobnosti onih gore, najveće rezove i najveću štednju! Ta mi još od Marije Terezije imamo najmanju plaću u javnim službama, a najveći stupanj stručne spreme!
Drugo – zato jer se itekako ima gje rezati – općine, županije, lažni branitelji i njihove penzije ( naglašavam – lažni ), agencije, zavodi, javne nabave, ministarstva, i ini paraziti ovoga društva!
Nadalje – nipošto nije točno da se ovim Pravilnikom samo likovnjacima, glazbenjacima i tehničkome smanjuje satnica! Oni puno time pate, ali nisu jedini!
Puno će biti oštećeni i oni koji dosad imaju nepunu satnicu! Na to se nitko ne osvrće dovoljno!
Eto dat ću vlastiti primjer, ako već i nisam:
Već šest godina radim na nepuno vrijeme, predmete s 2 sata tjedno, 70 godišnje. Imam 16 sati redovne, 2 sata dodatne, 2 sata razrdništva.
Po KU, dosad, čl. 80. ili 85., nisam više siguran, u formuli za određivanje nepune satnice, u onaj broj C ulazila je i redovna nastava, i razredništvo, dakle – u mom slučaju broj C je bio 18 ( 16 redovne i 2 sata razredništva )!
Po novom Pravilniku,čl. 18., u broj C sad više ne ulazi i redovna i razredništvo, već samo redovna. Time kod mene broj C u formuli pada s 18 na 16 sati!
U konačnici – dosad sam imao ugovor na 36, a od rujna ću imati na 32!
Razlika – nekih 1000 kuna. Kad se tome pridoda smanjenje prijevoza, koje nas očekuje – tko može reći da je to zanemarivo???
Dakle – svi koji rade sad na nepuno, imat će još goru situaciju!
Takvih je priličan broj!
Koliko će ti ljudi biti motivirani za rad, može se pretpostaviti. Ja znam koliko ću biti ja. Suma sumarum – školstvo će potonuti ispod dna!
No, u cijeloj priči ne iritira najviše Ministarstvo – ta znamo tko tamo sjedi, i koliko ti ljudi imaju veze s školstvom. Najviše iritira beskonačna servilnost i spremnost kolega po zbornicama da i opet legnu, da si iz ministarstva obrišu noge o njih!
Uistinu – čovjek se upita tko to uči hrvatsku mladost! Netko tko sam nema mrvu dostojanstva, ponosa, samopoštovanja, tko ne misli glavom – čemu takav može naučiti mlade? takvi jedino mogu stvarati nove generacije slugana i poslušnika!
Ne, da se ne shvati krivo – nisam revoltiran osobnim gubitkom sati, već tretmanom školstva i spremnošću kolega da to prihvate!
Skupina nesposobnih parazita ruši školski sustav, a tako je mali broj onih u sustavu koji su se spremni oduprijeti?
Ne možemo ništa?
Pa, pitam se onda – a čemu imamo državu? Za što je poginulo 13 000 ljudi u ratu? Ako u svojoj državi ne možemo ništa, onda nam i ne treba, onda je svejedno da živimo na Borneu – ni tamo ne bismo mogli ništa!
E, do sto đavola!
kolega žukov samo mali ispravak- ne lažnim braniteljima nego lažnim rvi-ma. naime, ima puno branitelja koji su lažirali svoj invaliditet. s druge strane lažni branitelji ako nisu lažirali invaliditet i nemaju nikakve koristi od toga. 2003. je u rh bilo 30000 rvi-a. 2008. taj broj je porastao na 70000. dakle, bar je 40000 lažnjaka, najgorih parazita i kriminalaca koji uživaju svoja “stečena” prava.
Evo ja kao roditelj djeteta osnovnoškolca itekako pratim razvoj događaja i apsolutno podržavam učitelje u njihovoj borbi za prava koja i više nego zaslužuju. Moje osobno mišljenje je da ste vi učitelji jedan od temelja i nositelja našeg društva u cjelini. Tužno je da je vaša struka dovedena u ovakav položaj, bez obzira na to da je stanje u državi takvo kakvo je i da je svima “običnima” teško. Osjećam se posramljeno kada čujem i čitam komentare nekih na vaš račun, naravno kao i u svakoj struci i kod vas ima onih koji se šlepaju, ali u konačnici to se da riješiti međusobno. Dakle ja kao roditelj stojim vam na raspolaganju, ali ne znam kako mogu pomoći. Konkretno u našoj školi vlada ozračje škola : roditelja , a ne škola+roditelj Pa evo ja ovim putem nudim svoju pomoć i svoj glas, uputite me kako mogu pomoći i gdje se moj glas treba čuti, pozivam Vas da pošaljete okružnicu teksta koji ćemo i mi roditelji potpisati i dići glas za vas , obrazovanje i budućnost naše djece. Roditelj kojem je stalo i ne želi šutjeti!
Puno Vam hvala!
Lijepo je vidjeti da ima ljudi i izvan struke, a koji tu struku razumiju bolje od onih kojima je to posao!
Da je više takvih, a manje onih koji mudro šute, mnogi bi sutra mogli napisati ostavke! Ako bi stigli!
I da, spreman sam se boriti ne samo za školstvo, što me se direktno tiče, već i za divizije onih koji me se direktno ne tiču, a poniženi su, jer oni su mi, i mi smo oni – svima nam je zajednički neprijatelj!
Ako je novi pravilnik o normama učitelja napravljen na dobrobit učenika onda se netko u ministarstvu petlja u posao koji ne razumije ili netko tko nikad nije radio u školi i ne poznaje način funkcioniranja škola. Ovim pravilnikom je potpunosti zanemarena odgojna uloga škole. Ako nekome iz ministarstva nije jasno koliko je truda , energije i posla potrebno oko vođenja bilo koje izvannastavne aktivnosti, dopunske ili dodatne nastave neka se zamjeni s nekim učiteljem na mjesec dana pa će se uvjeriti u svoju neupućenost i neznanje. Kako je moguće da se u satnicu ne uključuje razredništvo ? Tko si je dao za pravo da to izbaci iz norme radnog vremena ? Sigurno netko tko nema veze s realnošću. Zar je za ministarstvo nevažan i posao oko estetskog uređenja škole bez kojeg ni jedna škola ne bi imala prepoznatljiv izgled. Ne smatra se dovoljno vrijednim vođenje školskih zadruga u kojima učenici uče zaboravljene vrijednosti zajedništva i međusobnog pomaganja. Kako si ministarstvo zamišlja tijek nastavnog procesa ako se obezvrjeđuje rad satničara i voditelja smjena a tijekom školske godine dolazi do izmjena rasporeda zbog čestih bolovanja izazvanih i ovakvim sličnim pravilnicima, odsutnosti učitelja itd. Kako bi izgledala školska priredba na kojoj ne bi bilo školskog zbora koji pjeva hrvatsku himnu…žalosno. Žalosno i jednako tako jadno je ovo što predlaže ministarstvo.
Samo da podsjetim kolegice i kolege s kraćim stažem da je identičnu idiotariju( razredništvo nije posao!) svojevremeno propisala jedina koja se s ne osobito dugim stažem u razredu, barem prema iskazima kolega njene nekadašnje OŠ, uspela od učiteljskog trnja do zvjezdane ministarske fotelje, a onda je sletjela u, gotovo podjednako udobnu, fotelju ravnateljice jedne od uglednijih zagrebačkih gimnazija in perpetuum( tko zna koliko dvostrukih mandata, moj Žukove!). Znači, to da Marsovac koji trenutno( nadam se ne zadugo) obnaša funkciju ministra naobrazbe, nema pojma koliko je razredništvo ozbiljan posao, nije ništa, u našoj maloj zemlji čudesa, neobično, ali, iz prethodne je istinite priče jasno da naši kolege istog časa kad odu iz škole u bolji život,zaborave miris krede i sve ono što su do tada radili.
Doći će i toj babi kraj, što nije odradilo ministarstvo, odradit će vrijeme!
No, uistinu, zanimljiv je medicinski fenomen ta pojava kako pojedincima u nas fotelja sraste s guzicom čim istu spuste na fotelju!
Problem je, međutim, što nema fotelja koliko imade guzica! Možda je rješenje osnovati još kojih 50 – ak agencija?!
Mene zapravo brine univerzalnost, dugovječnost i nemogućnost iskorjenjivanja jednom učinjene gluposti( vidi priču s razredništvom koje, kao, nije posao!), silom zakona nametnute hrvatskoj školi, učenicima i nama. Nevjerojatno je kako su takve jednom uvedene bedastoće neuništive, kako uopće nema veze na kojoj je ideološkoj kazaljci pametnjaković( ili prethodna pametnjakovićka), osim one koja pokazuje u smjeru vlastitog računa i imovinske kartice te želje da se ostane zabilježen u povijesti kakvom reformom, kojih Warholovih pet minuta! Einstein je davno rekao da su svemir i ljudska glupost beskonačni, ali nije bio sasvim siguran u vezi sa svemirom. Naši vajni ministri od rata naovamo, s jednom ili dvije časne iznimke, dokaz su da je Einstein i u drugom dijelu izreke bio u pravu. Možda, Žukove, da zatražimo osnutak Agencije za propitkivanje i selekciju svih gluposti i eksperimenata u hrvatskom školstvu od 1990., uz pridruženu Agenciju za istraživanje prethodne duljine rada u razredu djelatnika MZOS-a i agencija koje se bave školstvom. Uvjeren sam da bi rezultat, tj. broj ili količina bedastoća kroz koje smo prošli i prolazimo bila u obrnuto recipročnom odnosu s duljinom( ili kraćinom) staža u razredu onih koji nama određuju pravila igre. A, u tome je, vjerojatno dobar dio odgovora zašto nam je tako kako je. Baš me zanima s kojeg će planeta biti Marsovčev nasljednik. Takvih egzemplara nema puno, barem u ovom Sunčevom sustavu, ali odnekud se, svaki put kad mislim da me više ništa ne može iznenaditi, pojavi sve čudniji primjerak. Uzalud što sam položio sve one Obrane i zaštite na faksu. Od ministara naobrazbe – terminatora samo nas čudo može spasiti.
Blažene godine prije 90- tih…
Imam neposrednog rada 23 i po starom i po novom. Dovoljno. Ali, ostali poslovi mi više nisu 15+2 nego 9 (pola od 18 redovne nastave)+2. Tih 6 sati razlike ne mogu napuniti s 4 sata redovne nastave+2 jer bi onda radila prekovremeno. Ja sam u stupici.
Nisi u nikakvoj stupici. Pogledaj pažljivije Pravilnik. Ako imaš strani jezik i 23 sata neposrednog rada osigurala si punu tjednu normu od 40 sati. Imaš 17 sati ostalih poslova prema poslovima iz članaka 4. i 5.
Ti nisi u stupici. Imaš uvjet za punu tjednu normu od 40 sati. Razliku od 17 sati dopunjavaš poslovima iz članka 4. i 5.
Radim u O.Š. 24 god i nikada nisam bila jadnija kao zbog ovog novog prijedloga.Kolege u zbornici nezainteresirane,kao da se radi o nekome drugom.Da,poslala sam prigovor na prijedlog,ali ničem dobrom se ne nadam.
Gospoda stranački uhljebi u ministarstvu obrazovanja su potpuno nekompetentni, nitko ih npr. ne bi zaposlio u privatnoj firmi. A imaju plaće od 15.000 kn, tople, raskošne urede, službene automobile i kartice, iPhonovoe, iPadove i niš ne rade. I takvi će soliti pamet o tome da učitelji niš ne rade, da im treba smanjiti plaće i davati otkaze??
Sudjelovanje u javnoj raspravi o ovoj nebulozi je promašeno, štetno i kontraproduktivno!
Zašto?
Prvo – zato jer ministarstvo glas razuma ne sluša – javna rasprava je puka formalnost! Gubimo i vrijeme i energiju!
Drugo – jer sudjelovanjem u javnoj raspravi ovom smeću od Pravilnika dajemo legitimitet! naprotiv, ovo je smišljena pljačka i otimačina u stilu drumskih razbojnika, koja je lišena svakog legitimiteta!
Treće – Pravilnik je toliko karikaturalno loš da je nepopravljiv; nikakva ga javna rasprava ne može popraviti – nema pomoći!
Umjesto da sindikati ustanu, pokrenu štrajk, obustavi se nastava, najavi se blokada mature, oni piskaraju za javnu raspravu?!
Ovo što je SHU pokrenuo pred Ministarstvom – to je dobar početak, ali tek početak! Zašto se ne nastavi? Zašto se ne radikalizira?
Samo oštro i na prvu!
Ne bih se složio. Šutjeti znači složiti se. Neslaganje se može izreći i prosvjedom i štrajkom no za to nije dovoljno par stotina učitelja. Lako je reći trebalo bi. Sindikati mogu organizirati i višednevni štrajk, ali ga ne mogu provesti bez učitelja. Nadalje, ako se već netko s nečim ne slaže onda je dužan predložiti rješenje. Barem pokušati jer se u suprotnom daje protivniku opravdanje da prigovora ili prijedloga mogućih drugačijih rješenja nije bilo. Ipak treba čuti i poštivati glas većine. Što ako je doista većina učitelja uglavnom zadovoljna. Ako ne kupiš srećku sigurno nećeš ništa dobiti.
Nikako i nipošto nisam rekao da treba šutjeti! No, smatram da treba odabrati optimalni modus operandi borbe! Mislim da se ne treba pouzdavati u nešto što je unaprijed osuđeno na neuspjeh! Naime, koliko ministarstvo drži do mišljenja struke vidjelo se na primjeru peticije Preporoda za pedagoške mjere, ili za opoziv ministra, ili na primjeru peticije udruge na čijim smo trenutno stranicama! Oni naprosto ne slušaju, jer znaju da mogu tako!
Zato, treba im dokazati da tako ne mogu, i tek tad će početi slušati! To, međutim, nećemo postići piskaranjem argumenata u javnoj raspravi!
Nadalje, pitanje stava većine učitelja?
E, to pitanje zahtjeva posebnu raspravu! Ja od kad radim u školi, skoro 10 godina, trudio sam se proniknuti u taj mitski mentalitet zbornice. Bezuspješno!
Toliko ameba, hemeroida i otirača za noge nema ni u jednoj drugoj branši! Ljudi koji su ni ne trepnuvši spremni pljunuti na sebe, na svoje profesionalno dostojanstvo, na kolegijalnost, na elementarnu solidarnost i ljudskost, na kraju krajeva! Okrenuti glavu od svih nepravdi, pristati na svako poniženje, bojati se svijeta oko sebe i reakcija okoline!
Upravo zato nam jest kako jest!
Mi bi mijenjali i ministra, i njegove pomoćnike, i dokumente koje donose, sve bi mi mijenjali, samo ne sebe! U nama je problem! Mi godinama pristajemo na ovo!
Da smo mi bolji, da je zbornica bolja, i odgovorni bi bili bolji!
Ako se većina kolega slaže s Pravilnikom, kako sam već napisao u drugom postu, onda čemu bijes na Jovanovića? Onda neka ih ponižava i dalje! Samo, zašto oni koji misle svojom glavom trebaju biti taoci takve većine?
Znate – većina je glasala i za Hitlera 1933.! Većina je odšutjela i Nurnberške zakone! Većina je osudila i Kopernika ili Bruna! Pa, je li ta većina bila na pravom putu?
Imati većinu ne znači i biti u pravu!
Što se peticije za reformu pedagoških mjera tiče bilo je oko 7000 potpisa no to očito nije dovoljno i tu se nije smjelo stati!! Kako kažete- znaju da mogu!
Mislim da sindikat tu nije ni trepnuo- što mogu sami kolege iz udruge ako ostali šute. Sjetite se konferencije za novinare u vezi toga. Kolegica i nekolicina nastavnika. Što je ona sama tamo mogla napraviti?
“Okrenuti glavu od svih nepravdi, pristati na svako poniženje, bojati se svijeta oko sebe i reakcija okoline!”
Ne znam što da kažem, ali postaje sve gore i gore.
Nemamo nikakva prava, stalno moramo paziti na svaki korak, svaku riječ, svaku izjavu.
Kolega poslušajte ovo:
Trenutno u obližnjoj školi kolega je suspendiran (slijedi sudski postupak) jer ga je jedna učenica tužila. Navodno da ju je slučajno dotakao kada je nešto donijela na uvid i čitav problem nastao.
Kažu da je svaki ravnatelj tako dužan postupiti sve dok se stvari ne rasvijetle. E sad ima li drugih načina osim te suspenzije ne znam, ali vjerujem da nema.
Ponekad je teško dokazati nevinost, a pogotovo kad je riječ o djeci.
I što dotični kolega tu može napraviti- ništa, osim što će mu to oduzeti tonu živaca, a sukladno time 10 godina života.
Što se peticije za reformu pedagoških mjera tiče bilo je oko 7000 potpisa no to očito nije dovoljno i tu se nije smjelo stati!! Kako kažete- znaju da mogu!
Mislim da sindikat tu nije ni trepnuo- što mogu sami kolege iz udruge ako ostali šute. Sjetite se konferencije za novinare u vezi toga. Kolegica i nekolicina nastavnika. Što je ona sama tamo mogla napraviti pored onih silnih zvižduka?
“Okrenuti glavu od svih nepravdi, pristati na svako poniženje, bojati se svijeta oko sebe i reakcija okoline!”
Ne znam što da kažem, ali postaje sve gore i gore.
Nemamo nikakva prava, stalno moramo paziti na svaki korak, svaku riječ, svaku izjavu.
Kolega poslušajte ovo:
Trenutno u obližnjoj školi kolega je suspendiran (slijedi sudski postupak) jer ga je jedna učenica tužila. Navodno da ju je slučajno dotakao kada je nešto donijela na uvid i čitav problem nastao.
Kažu da je svaki ravnatelj tako dužan postupiti sve dok se stvari ne rasvijetle. E sad ima li drugih načina osim te suspenzije ne znam, ali vjerujem da nema.
Ponekad je teško dokazati nevinost, a pogotovo kad je riječ o djeci.
I što dotični kolega tu može napraviti- ništa, osim što će mu to oduzeti tonu živaca, a sukladno time 10 godina života.
Kolegici svaka čast, napravila je puno, uspjeh je već i sama činjenica da je do te konferencije uopće došlo. No, ja sam rekao i ponovit ću – pojedinaca ima, dakako da ih ima, koji misle i djeluju, i takvima treba stisnuti ruku. No, kolektiv, ta riječ tako omiljena u bivšem režimu, zbornica, učiteljska struka u globalu toliko je impotentna da ne bi pomogla ni tona Viagre!
Ja naprosto više ne želim slušati kako se ništa ne može!
Kako kažu – oni koji žele i usude se, naći će način. Oni drugi naći će izgovor!
Glede situacije koju mi opisujete – pretpostavljam kako se zakoni ove države trebaju primijenjivati i u školstvu. Dakle – koji je krimen kolege ako je slučajno dotakao učenicu? Gdje je problem?
Zakon brani fizičko nasilje ili seksualno napastovanje u školi, ali, koliko vidim, to se ovdje nije desilo. Dakle – koji zakon brani slučajno, nehotično dodirivanje nekoga?
Nadalje – ako je to bilo na nastavi, morali su vidjeti drugi učenici, koji tad mogu posvjedočiti kako je bilo slučajno!
Potom – kažete, ponekad je teško dokazati nevinost? Pa, kolega uopće ne treba dokazivati nevinost, već ta mala treba dokazati njegovu krivnju. Čovjek je nevin dok se ne dokaže suprotno!
Isto tako – ukoliko bude proglašen nevinim, kolega nipošto ne bi trebao tu stati – zviznuti roditeljima te učenice sudsku tužbu zbog uvrede časti, duševnih boli, svega zbog čega može, i zahtijevati odštetu!
Ravnatelji tako moraju postupiti? E, ravnatelji su priča za sebe!
Znaju oni i progoniti kolege zbog najmanje sitnice, ali isto tako, znaju i daleko veće stvari pomesti pod tepih – ovisno je li kolega u milosti ili nemilosti!
Suma sumarum – hrvatskoj je prosvjeti potreban jedan dobar klistir!
kolega žukov, ovi problemi u zbornicama na koje ukazujete imaju zajednički nazivnik- negativna selekcija kadrova kao posljedica odnosa vlasti godinama unatrag prema materijalnom položaju učitelja.
Problem je što imaš cijelu proceduru, nema deterdženta koji će takvu mrlju oprati, to se pamti cijeli život.
Ne znam detalje, ali navodno da je takav sistem- optuženik se suspendira dok ne dokaže nevinost tako da SVAKI (navodno) ravnatelj tako mora postupiti, no sve u svemu dotični prof. ima potporu ravnatelja, kolektiva, razreda i roditelja.
Nije lako biti u takvoj situaciji.