Premali da bi bili pametni? Kako Hrvatska šikanira najmlađe informatičke genijalce

(Index.hr) U javnosti se neprestano govori, a u medijima piÅ¡e o odljevu mozgova, darovitim mladim ljudima koji u Hrvatskoj ne nalaze perspektivu i pozitivno okruženje za razvoj. Umjesto da talentirane učenike cijeni kao potencijal za boljitak u zemlji i investiciju u koju je godinama ulagala, država ih obeshrabruje već u – nižim razredima osnovne Å¡kole.

MZOS i Hrvatska agencija za odgoj i obrazovanje rado ističu kako posebnu pažnju posvećuju darovitim učenicima koji već u najranijoj dobi nižu uspjehe. Međutim, umjesto da ih za značajne uspjehe motiviraju i nagrađuju, učenicima nižih razreda po novome su zabranjena natjecanja iz informatike, koja je u hrvatskom 21. stoljeću još uvijek izborni predmet, i to, kako se čini, iz čiste komocije MZOS-a i Agencije.

Razgovarali smo s Vladom Lendvajom, ocem 10-godiÅ¡njeg Dorijana Lendvaja koji je najmlaÄ‘e dijete koje je ostvarilo vrlo zapažene rezultate na natjecanjima iz informatike. MaliÅ¡anu je, nakon Å¡to je na državnom natjecanju ostvario najbolji rezultat u svom uzrastu, kao i drugim njegovim vrÅ¡njacima zabranjeno natjecati se jer je – premlad.

“Krenulo je sa starijim sinom koji je iÅ¡ao na natjecanja, a Dorijan mu je za leÄ‘ima gledao Å¡to radi na računalu. Prijavili smo ga na natjecanje u drugom razredu tek toliko da sudjeluje, kada ga već to zanima. Već se tada, 2012. godine, plasirao na državno natjecanje. ProÅ¡ao je Å¡kolsko i županijsko te bio meÄ‘u najboljima koji su se mogli kvalificirati na državno natjecanje”, ispričao nam je Dorijanov otac.

Nisu mu priznali prvo mjesto, a zatim su mu zabranili da se natječe jer je – premlad

Iste zadatke rješavali su učenici prvih pet razreda osnove škole. Dorijan je bio najbolji drugašić na natjecanju, ali je stavljen u nepostojeću skupinu do petog razreda u kojoj je bio peti. Ljestvice se na državnim natjecanjima po propozicijama Hrvatske agencije za odgoj i obrazovanje rade po razredima. Primjerice, u srednjim školama učenici prvog i drugog razreda rješavaju iste zadatke, ali postoji rang-lista za prvi i rang-lista za drugi razred. Isto je i s trećim i četvrtim.

Lendvaj objaÅ¡njava da se radi o propustu čitanja pravila objavljenih na stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje joÅ¡ 2009. godine. Kako ističe, izmeÄ‘u županijskog i državnog natjecanja svojedobno je doÅ¡lo do raskola, “uÅ¡la je nova ekipa koja nije detaljno proučila pravila”. Dakle, Dorijan je 2012. bio najbolji drugaÅ¡ić na državnom natjecanju iz informatike, ali mu taj uspjeh nije priznat jer se ljestvica nije organizirala prema tadaÅ¡njim propozicijama Agencije.

Nakon Å¡to je skupina mentora i roditelja zamolila Agenciju i Ministarstvo da reagira na nepravilnosti, uslijedila je Å¡okantna reakcija – jednostavno su izmijenili propozicije tako da se zabrani natjecanje učenicima do petog razreda. “To im je bilo najjednostavnije”, ispričao nam je Lendvaj koji je na kraju komentirao opravdanje Agencije prema kojoj je natjecanje “jako stresno za djecu”. Ističe da je djeci mnogo stresnije učiti stvari koje ih ne zanimaju, nego raditi neÅ¡to Å¡to vole i biti uspjeÅ¡ni u tome.

“Nije stresno natjecanje, nego objasniti im da se ne mogu natjecati, a pripremili su se”

O teškoj nepravdi s nama je mišljenje podijelio i tajnik Zagrebačkog računalnog saveza Zdravko Škokić:

“Roditelji darovite djece smatraju kako je neozbiljno razmiÅ¡ljati tako da bi se djeci zabranjivalo natjecati se jer je ‘procjena psihologa da su natjecanja za mlaÄ‘u djecu stresna’, kako je izjavio gospodin ravnatelj Agencije. Oni bi zaista voljeli znati ime i prezime i kompetencije psihologa koji je donio takvu procjenu, ističući kako su i sami žrtve smicalica zbunjene administracije bez granica. NaÅ¡a iskustva u računalnom savezu s darovitima posve su drugačija. Na naÅ¡im kampovima i natjecanjima djeca se prvenstveno druže u sličnim godiÅ¡tima i prema ‘meÄ‘usobno uspostavljenoj kemiji’, jasno, nikako ne izbjegavajući one starije osnovce ili čak i srednjoÅ¡kolce, koji su im napokon i uzori. U četrnaestak godina izravnog iskustva s djecom, od čega deset godina s učenicima razredne nastave koji sudjeluju u naÅ¡oj programerskoj ligi “MINI VIJUGA”, nismo doživjeli da bi za neko dijete bilo stresno pokazati znanje i vjeÅ¡tinu u onome Å¡to ono uistinu po vlastitoj želji voli raditi i u čemu je viÅ¡e nego uspjeÅ¡no. I roditelji sami kažu da je njima to gotovo najljepÅ¡a i jedinstvena igra, u kojoj baÅ¡ uživaju, pri čemu je manje važno postignu li uvijek s lakoćom i neki izvrsni rezultat. Upravo ih je zato važno u ranoj dobi, poglavito onda kada to žarko žele, poticati da nauče Å¡to viÅ¡e i da razvijaju svoj dar. Ono Å¡to je stresno po miÅ¡ljenju roditelja, jest kako u odnosu s vlastitom djecom amortizirati nepravdu koja im se nanosi, kako djeca ne bi imala dojam prevelikog trpljenja”, objasnio je za Index.

Mali genijalac: “ZaÅ¡to bih se živcirao, pa nisam ja pogrijeÅ¡io, pogrijeÅ¡ili su oni”

“Neki se roditelji odlično snalaze, čuo sam kako je Dominik Fistrić na pitanje ‘kako uopće može izdržati nepravdu jer dva puta nije upisan u listu državnih pobjednika’, izjavio: ‘Pa zaÅ¡to bih se ja živcirao i grizao, pa nisam ja pogrijeÅ¡io – pogrijeÅ¡ili su oni!’. Takvih zabrana i isključivosti u Uputama za sva natjecanja nije bilo do kraja 2012. Put za poticanje darovitih bio je dobro trasiran, o čemu svjedoče i vrhunski rezultati olimpijaca koji su postali nacionalni brend.

Ako mali Dorijan (i njemu slični) naprave TUTORIAL za programski jezik Logo, ako programiraju ‘ko ludi’, ako su bolji i od starijih, a 2012. su ih u prednatjecanju Dorijan Lendvaj i Ivan JambreÅ¡ić pobijedili viÅ¡e od četiri stotine, ako se s radošću natječu u brojnim natjecanjima, treba li takve talente razvijati, ili ih treba zabraniti. NajmlaÄ‘i je državni pobjednik u povijesti – a nepriznat. Ivan JambreÅ¡ić je u 2012. bio pobjednik za treće razrede, a nepriznat je. I on programira u oba programska jezika, odličan je matematičar i karataÅ¡ – ali nije se smio godinu dana natjecati. Brojna djeca, četvrtaÅ¡i, ostali su iznenaÄ‘eni kad su u siječnju 2013. saznali da ne smiju na državno natjecanje. A pripremali su se.

Zbog toga zabrane valja ukinuti, jer su suprotne i samom duhu Uputa za sva natjecanja, a pogreÅ¡ne evidencije ispraviti. Pokraj imena učenika moraju stajati imena ljudi koji su zaista s njima radili, a ne neka izmiÅ¡ljena imena. Pravila natjecanja se moraju poÅ¡tivati, a administrativne pogreÅ¡ke, napravljene upisom točnih bodova na pogreÅ¡ne tablice na kojima se nalazilo viÅ¡e različitih razreda, moraju se ispraviti. Ne zaboravimo da djeca za svaku svoju pogreÅ¡ku gube bodove na natjecanju. Imaju li odrasli pravo ne ispravljati svoje pogreÅ¡ke?”, pita se Å kokić.

Roditelji, mentori i ostali pomagači darovitim informatičarima okupili su se na stranici Zbog nas gdje iznose detalje o nepravdi koja im je počinjena.

“S darovitim pojedincima ne može se raditi Å¡eprtljavo, neprecizno i bez iskrenosti”

Na zakidanje najtalentiranijih mladih informatičara reagirao je i mladi mentor više državnih pobjednika Kristijan Burnik, koji je i sam zakinut novim uredbama.

“Umjesto da imamo najmlaÄ‘eg pobjednika u povijesti (drugi razred) i da ga slavimo, ‘netko’ mu je najprije dao pogreÅ¡an papir – pohvalnicu za sudjelovanje na državnom natjecanju umjesto priznanja za 1. mjesto i zapisao ga kao petog u državi, a prema važećim pravilima bio je državni pobjednik. Takva glupost se dogodila jer su na istoj ljestvici poretka smijeÅ¡ani učenici različitih razreda koji su zajedno prikazani s naslovom u zaglavlju tablice: ‘do 5. razreda’. Laiku je jasno da se odredba iz pravilnika koja nalaže da se u natjecanjima iz programiranja poredak utvrÄ‘uje ‘po razredima’, koja je povezivala sve pravilnike do 2012., nije smjela primijeniti tako da učenici različitih razreda budu prikazani u istoj tablici. Ako je ‘po razredima’ onda ne može biti ‘po nakupinama razreda’ ili ‘po dobnim skupinama…’ Ista stvar dogodila se i Ivanu JambreÅ¡iću iz trećeg razreda te joÅ¡ nekolicini iznimno darovitih učenika razredne nastave, koji su nabrojeni u filmu. Odgovorni su najviÅ¡e oÅ¡tetili Dominika Fistrića, koji je peterostruki državni pobjednik u naravi, a trostruki u evidencijama”, ističe Burnik.

Umjesto da isprave pogreÅ¡ke “odgovorni” su promijenili pravilnik za informatiku i upute za sva natjecanja. “To su uradili uoči Božića 2012., dakle, usred Å¡kolske godine, i ni mjesec dana prije idućeg natjecanja. Umjesto ‘po razredima’, kako je pisalo svih godina, napisali su ‘po dobnim skupinama’, tj. onako kako su pogreÅ¡no tumačili pravilnik. Starija izdanja pravilnika i uputa su nestala s web sjediÅ¡ta AZOO-a, a ostala je samo zadnja promjena. MeÄ‘utim, na sreću su napravljene i javnobilježničke ovjere prethodnog stanja na tim istim web adresama, a sva dokumentacija, koju je na traženje roditelja kompletirao Zagrebački računalni savez na 300-tinjak stranica, od studenog 2013. pohranjena je u Saboru”, dodaje.

“Ugurali su u Upute za sva natjecanja odredbu 1.10.1 (utisnuli, Å¡to se i vidi) kojom su sudionicima razredne nastave zabranili natjecanje dok ne upiÅ¡u peti razred. Na taj način su najmlaÄ‘i zaljubljenici ostali bez mogućnosti da pokažu Å¡to mogu, a najžalosnije je to da su bez prava na natjecanje ostali i oni koji su već bili identificirani kao nacionalna vrijednost jer su se u prethodnom natjecanju izborili da uÄ‘u meÄ‘u najboljih osam u državi, pobijedivÅ¡i viÅ¡e od 400 starijih od sebe (4. i 5. razreda, koji su rjeÅ¡avali iste zadatke). To je bila diskriminacija na osnovu dobi te ujedno viktimizacija žrtve, s obzirom na to da su se roditelji te djece žalili i Pravobraniteljici koja nije uradila niÅ¡ta”, tvrdi Burnik.

Po novom, mentori ne mogu biti izvanÅ¡kolski profesionalci: “Znalci i programerski zaljubljenici rade, a podobni Å¡tancaju bodove”

Odgovorni su, osim toga, izmijenili i točku 1.15 Uputa za sva natjecanja, napisavÅ¡i da mentor može biti isključivo odgojno-obrazovni radnik. “Time su isključili izvanÅ¡kolske mentore koji su, uz rijetke časne iznimke, dominantni stručnjaci na ovom području. Znači, oni koji znaju – oni će raditi s djecom – a podobni će biti evidentirani, Å¡to je čista diskriminacija na osnovu rada. PogoÄ‘en sam i ja osobno”, objasnio je za Index mentor nekih od najboljih natjecatelja, programerski zaljubljenik, nekad i sam odličan natjecatelj.

https://www.infokup.hr/natjecanje/dogadjaj/185/rezultati
https://www.infokup.hr/natjecanje/dogadjaj/181/rezultati
https://www.infokup.hr/natjecanje/dogadjaj/183/rezultati
https://www.infokup.hr/natjecanje/dogadjaj/129/rezultati
https://www.infokup.hr/natjecanje/dogadjaj/126/rezultati

“MeÄ‘utim, 2013 kod Dominka Fistrića je kao mentor zapisan zamjenski mentor za C++ koji je mentorstvo prihvatio na zamolbu Dominikove majke i tako postao surogat mentor ne bi li se ispunili formalni uvjeti da mentor bude zaposlenik Å¡kole te kako bi se učenik uopće mogao natjecati”, objasnio je te dodao da je dječaku mentorica postala učiteljica informatike koja ga poznaje, ali nije radila s njim, no i ona je izaÅ¡la u susret majci kako bi onaj mentor koji se evidentira ispunio uvjet da ima radnu knjižicu u Å¡koli. To su samo dva primjera koja pokazuju do kakvih sve apsurdnih situacija dovode nerazumne odluke. Pitamo se kako je moguće da Agencija na silu uvodi stvari koje nemaju veze sa stvarnosti. Ispada da mentor može biti bilo tko ako je zaposlen u Å¡koli. I nitko ne provjerava tko je stvarno radio s djecom, a upravo ta činjenica može biti jedina osnova za mentorstvo, kako i piÅ¡e u uvodu uputa za sva natjecanja. Kako netko umjesto roditelja i djeteta može odlučivati tko je mentor?”, pita se Burnik.

“S darovitim pojedincima ne može se raditi Å¡eprtljavo, neprecizno i bez iskrenosti”, zaključuje na kraju vrlo uspjeÅ¡an, ali nepriznati mentor najmlaÄ‘im informatičarima.

Autor: Vlasta Å oic