Prilažemo joÅ¡ jedan od komentara pokupljenih iz jedne od mnogih rasprava koje se vode po internetu. Nakon svih priopćenja, analiza, svaÄ‘a i prepucavanja, ovih nekoliko reÄenica zapravo najbolje sažima sve Å¡to ne valja u hrvatskom obrazovnom sustavu. Svatko tko sudjeluje u bilo kakvoj raspravi ne može pogrijeÅ¡iti ako sve ovo jednostavno nekoliko puta ponovi kao odgovor na bilo koju primjedbu.
Mi svi samo posluÅ¡no klimamo i odobravamo i skaÄemo na svaku rijeÄ savjetnika, inspektora i inih zastraÅ¡ivaÄa. Dokle god je to tako, tako će nam i biti, zato nam i rade Å¡to god hoće.
Jedna kolegica mi se nedavno preselila u Austriju i zaposlila se tamo u državnoj Å¡koli. Kaže da nemaju niti propisanih udžbenika niti ikakvih planova, programa, mjeseÄnih, godiÅ¡njih planiranja ili bilo kakvih drugih nebuloza koje mi ovdje posluÅ¡no i pobožno ispisujemo i predajemo. Oni zaista imaju autonomiju nastavnika i vjeruje se nastavnicima da će odraditi najbolje Å¡to znaju, iz najboljih mogućih materijala. Ne kao kod nas gdje se vode polemike oko toga koje boje mi mora bit kemijska i tretira nas se kao maloumne (da ne znamo voditi nastavu bez tisuću planova i priprema) ili kriminalne (da nas sve podmićuju izdavaÄi, a mi udžbenike biramo premo poklonima istih) pojedince. Ne vidim da Austrija u ikojem pogledu zaostaje za Hrvatskom.
Imamo jako dobar sindikat, oni će se za sve pobrinuti.
Osim većih plaća, status u društvu biti će nam fenomenalan, biti ćemo zaštićene vrste u državi, ljudi će nam se na svakom koraku klanjat.Svaka naša inicijativa uroditi će plodom.
Neće biti “ne talasaj..” već se slobodno brani, angažiraj..
Pa normalno da odobravamo jer drugaÄije ne ide, ako želiÅ¡ živjeti “lijepo” sluÅ¡aj nadreÄ‘ene jer drugaÄije vidimo da ne ide. Svi bježe radit u Å¡kole, gdje raditi s nastavniÄkim smjerom??
I profesori pred mirovinu koji su poput Äelika vide da ne ide, popuÅ¡taju…
Pa naravno- ocjenjuj lijepo da bi živio lijepo. iduće Å¡kolske godine nećeÅ¡ imati Å¡to raditi ako nemaÅ¡ dovoljan broj uÄenika (u sluÄaju da dobra dio poruÅ¡iÅ¡), manja je mogućnost da imaÅ¡ problema s ravnateljem, roditeljima, a inspekciju neću ni spominjat.
ako i doÄ‘e netko na uvid da si ne znam kakav uvijek će ispast da ne valjaÅ¡. Svima naprave probleme. Malo malo pa Äujem fore tipa “ma dat’ ću 2 samo da nemam problema…”
Ne možemo riješiti ni neke privatne probleme, a da ne govorim o globalnima koji su već duboko ukorijenjeni.
Nikako nije dobro!
Poštovana kolegice, stav koji iznosite uzrok je svih naših problema!
Ne, nije normalno, i ne može biti normalno da akademski obrazovani ljudi, koji uÄe mladost da misli SVOJOM glavom, sami ne misle istom! Istina, teÅ¡ka su vremena, ali i u težima, u doba inkvizicije, Å¡panjolske Äizme, Golog otoka, uvijek se naÅ¡lo pojedinaca koji su stajali na strani istine! U vremenima opasnijima od ovih danas! Gdje su danas oni koji su spremni bez raÄuna reći istinu? Boriti se za sebe?
Zbornica je lobotomizirana, velikim dijelom! Vrlo Äesto vidim u svakodnevnom radu kako pojedina djeca viÅ¡e misle svojom glavom nego odreÄ‘eni kolege!
Glede priprema i planova koji se spominju – prvi dan kad sam se zaposlio govorio sam, a isto govorim i danas, kako isti Äas valja Å¡upirati sve one koji nisu kadri bez pripreme održati sat! Pravi profesor mora biti kadar u pola noći, iz glave, održati predavanje iz svoje struke! Ako to ne može bez blesimetra na papiriću, kog je Ä‘avla radio na studiju?!
Na faksu sam najviÅ¡e cijenio profesora koji je sat i po držao predavanje iz glave – pazite – nije mu trebala priprema da bi znao Å¡to govori!
Eto, i to da Vam kažem – meni je nedavno bila uvažena inspektorica! Nastupila je tipiÄno inspektorski, bahato, s visoka ( svi pate od iste blesti ), ali brzo se spustila na majÄicu zemlju! Ja sam rekao svoje, i zamislite – niÅ¡ta mi se nije desilo!
Ne treba mijenjati vlast ni sindikate – treba mijenjati sebe! To je kudikamo teže! Kad bi svaki kolega u ovoj zemlji bio ono Å¡to bi na prvom mjestu trebao biti – intelektualac i svoj Äovjek, lako bismo za sve drugo!
Tako stvari stoje! ToÄka!
Slažem se, no sada je drugaÄije, onda je bilo drugaÄije…
Poznato mi je da uvaženi inspektori uopće nemaju praksu puno raspravljati i sl. pogotovo ako nađu i najmanju opasku koja nije po propisu.
Znate i sami kako sustav funkcionira, trubi nam se po Å¡kolama da pripazimo kako ocjenjujemo (govori se malo zaobilazno da puno ne ruÅ¡imo, neÅ¡to u tom smislu)jer ako doÄ‘e inspekcija a da neÅ¡to ne Å¡tima (npr. tipa da nemaÅ¡ upisan datum odgovaranja, boja kemijske i sl. bakraÄe) gotov si- poniÅ¡tavaju ocjene.
Vjerujem da bi se kod svakog mogli uoÄiti nekakvi propusti i sl…svi se bojimo opomena, otkaza, problema, neugodnosti, sukoba s ravnateljem…pa popuÅ¡tamo da saÄuvamo fiziÄko i psihiÄko zdravlje (ovo drugo pogotovo).
Pretpostavljam da je kod vas relativno bilo sve u redu kada vam se nije ništa desilo.
Ali ne znam Äemu taj,kako ste rekli neÅ¡to u smislu “bahati nastup”- vjerujem da niste nikome (nadam se) grdno naudili, niÅ¡ta loÅ¡e napravili da je morala tako nastupiti.
Srećom pa ste funkcionirali jer inaÄe ljudi ne znaju kako se zovu kada se naÄ‘u u takvim situacijama.
Treba znati spustiti takve malo niže jer svi smo inaÄe pred takvima manji od makova zrna, a u takvim situacijama trebaÅ¡ biti jako elokventan, imati dobre argumente i da sad ne trubim puno…
Sad ne znam o kome se radi- savjetnici ili nekakvoj pravnoj inspektorici koja gleda samo nekakve birokratske stvari? Mislim da ako doÄ‘e savjetnik da bi trebao samo da savjetuje, nema bahatosti, to su naÅ¡i sustruÄnjaci.
Uživam u raspravama s Vama!
De, recite, molim Vas – ta Äega se toliko bojite? Te ravnatelji, inspekcije, savjetnici – meni sve to skupa smijeÅ¡no postaje!
Bila je inspektorica, ne savjetnica. DoÅ¡la je upravo u Äasu kad je poÄinjao veliki odmor, i kad sam sjeo za stol da jedemo.
Prije tog sam je Äekao mjesecima. Tako, taj dan je Äekala ona mene da zavrÅ¡i dnevni odmor – da me Äekala armija inspektora ne bih ustao sa stolice!
Neke rasprave velike i nije bilo. Rekla je Å¡to je imala za reći ( vjerujte, nije to bilo neÅ¡to impresivno, plitki argumenti i nemuÅ¡to dociranje )- tako je navikla. Potom sam govorio ja – rekao sam joj Å¡to sam imao! I tu je bio kraj razgovora!
Nije mi se desilo ništa. A zar mi se trebalo desiti? Živimo li u EU ili Sjevernoj Koreji?
Eto, nisam popustio, i vjerujte – na moje fiziÄko, a pogotovo psihiÄko zdravlje to je imalo blagotvoran uÄinak!
Recite – koji zakon ili Pravilnik propisuje boju kemijske kojom upisujem ocjene?
Drago mi je Å¡to je to na Vama ostavilo blagotvoran uÄinak.
Ne znam zbog Äega Vas je posjetila jer dolaze zbog razno raznih razloga.
Ma Å¡to se tiÄe te kemijske karikiram. PriÄa se da ni oni sami meÄ‘usobno nisu usuglaÅ¡eni. Tako recimo neki govore da ne smiju biti 2 ocjene u jednom kvadratiću, ali to isto nigdje ne piÅ¡e, nema Pravilnika koji tako neÅ¡to regulira.
ajde proÄitajte na netu sluÄaj
prof. Vojkovića iz graditeljsko-geodetske Å¡kole: Morao sam pustiti uÄenicu koja niÅ¡ta nije znala.