Prilažemo još jedan od komentara pokupljenih iz jedne od mnogih rasprava koje se vode po internetu. Nakon svih priopćenja, analiza, svađa i prepucavanja, ovih nekoliko rečenica zapravo najbolje sažima sve što ne valja u hrvatskom obrazovnom sustavu. Svatko tko sudjeluje u bilo kakvoj raspravi ne može pogriješiti ako sve ovo jednostavno nekoliko puta ponovi kao odgovor na bilo koju primjedbu.
Mi svi samo poslušno klimamo i odobravamo i skačemo na svaku riječ savjetnika, inspektora i inih zastrašivača. Dokle god je to tako, tako će nam i biti, zato nam i rade što god hoće.
Jedna kolegica mi se nedavno preselila u Austriju i zaposlila se tamo u državnoj školi. Kaže da nemaju niti propisanih udžbenika niti ikakvih planova, programa, mjesečnih, godišnjih planiranja ili bilo kakvih drugih nebuloza koje mi ovdje poslušno i pobožno ispisujemo i predajemo. Oni zaista imaju autonomiju nastavnika i vjeruje se nastavnicima da će odraditi najbolje što znaju, iz najboljih mogućih materijala. Ne kao kod nas gdje se vode polemike oko toga koje boje mi mora bit kemijska i tretira nas se kao maloumne (da ne znamo voditi nastavu bez tisuću planova i priprema) ili kriminalne (da nas sve podmićuju izdavači, a mi udžbenike biramo premo poklonima istih) pojedince. Ne vidim da Austrija u ikojem pogledu zaostaje za Hrvatskom.
Imamo jako dobar sindikat, oni će se za sve pobrinuti.
Osim većih plaća, status u društvu biti će nam fenomenalan, biti ćemo zaštićene vrste u državi, ljudi će nam se na svakom koraku klanjat.Svaka naša inicijativa uroditi će plodom.
Neće biti “ne talasaj..” već se slobodno brani, angažiraj..
Pa normalno da odobravamo jer drugačije ne ide, ako želiš živjeti “lijepo” slušaj nadređene jer drugačije vidimo da ne ide. Svi bježe radit u škole, gdje raditi s nastavničkim smjerom??
I profesori pred mirovinu koji su poput čelika vide da ne ide, popuštaju…
Pa naravno- ocjenjuj lijepo da bi živio lijepo. iduće školske godine nećeš imati što raditi ako nemaš dovoljan broj učenika (u slučaju da dobra dio porušiš), manja je mogućnost da imaš problema s ravnateljem, roditeljima, a inspekciju neću ni spominjat.
ako i dođe netko na uvid da si ne znam kakav uvijek će ispast da ne valjaš. Svima naprave probleme. Malo malo pa čujem fore tipa “ma dat’ ću 2 samo da nemam problema…”
Ne možemo riješiti ni neke privatne probleme, a da ne govorim o globalnima koji su već duboko ukorijenjeni.
Nikako nije dobro!
Poštovana kolegice, stav koji iznosite uzrok je svih naših problema!
Ne, nije normalno, i ne može biti normalno da akademski obrazovani ljudi, koji uče mladost da misli SVOJOM glavom, sami ne misle istom! Istina, teška su vremena, ali i u težima, u doba inkvizicije, španjolske čizme, Golog otoka, uvijek se našlo pojedinaca koji su stajali na strani istine! U vremenima opasnijima od ovih danas! Gdje su danas oni koji su spremni bez računa reći istinu? Boriti se za sebe?
Zbornica je lobotomizirana, velikim dijelom! Vrlo često vidim u svakodnevnom radu kako pojedina djeca više misle svojom glavom nego određeni kolege!
Glede priprema i planova koji se spominju – prvi dan kad sam se zaposlio govorio sam, a isto govorim i danas, kako isti čas valja šupirati sve one koji nisu kadri bez pripreme održati sat! Pravi profesor mora biti kadar u pola noći, iz glave, održati predavanje iz svoje struke! Ako to ne može bez blesimetra na papiriću, kog je đavla radio na studiju?!
Na faksu sam najviše cijenio profesora koji je sat i po držao predavanje iz glave – pazite – nije mu trebala priprema da bi znao što govori!
Eto, i to da Vam kažem – meni je nedavno bila uvažena inspektorica! Nastupila je tipično inspektorski, bahato, s visoka ( svi pate od iste blesti ), ali brzo se spustila na majčicu zemlju! Ja sam rekao svoje, i zamislite – ništa mi se nije desilo!
Ne treba mijenjati vlast ni sindikate – treba mijenjati sebe! To je kudikamo teže! Kad bi svaki kolega u ovoj zemlji bio ono što bi na prvom mjestu trebao biti – intelektualac i svoj čovjek, lako bismo za sve drugo!
Tako stvari stoje! Točka!
Slažem se, no sada je drugačije, onda je bilo drugačije…
Poznato mi je da uvaženi inspektori uopće nemaju praksu puno raspravljati i sl. pogotovo ako nađu i najmanju opasku koja nije po propisu.
Znate i sami kako sustav funkcionira, trubi nam se po školama da pripazimo kako ocjenjujemo (govori se malo zaobilazno da puno ne rušimo, nešto u tom smislu)jer ako dođe inspekcija a da nešto ne štima (npr. tipa da nemaš upisan datum odgovaranja, boja kemijske i sl. bakrače) gotov si- poništavaju ocjene.
Vjerujem da bi se kod svakog mogli uočiti nekakvi propusti i sl…svi se bojimo opomena, otkaza, problema, neugodnosti, sukoba s ravnateljem…pa popuštamo da sačuvamo fizičko i psihičko zdravlje (ovo drugo pogotovo).
Pretpostavljam da je kod vas relativno bilo sve u redu kada vam se nije ništa desilo.
Ali ne znam čemu taj,kako ste rekli nešto u smislu “bahati nastup”- vjerujem da niste nikome (nadam se) grdno naudili, ništa loše napravili da je morala tako nastupiti.
Srećom pa ste funkcionirali jer inače ljudi ne znaju kako se zovu kada se nađu u takvim situacijama.
Treba znati spustiti takve malo niže jer svi smo inače pred takvima manji od makova zrna, a u takvim situacijama trebaš biti jako elokventan, imati dobre argumente i da sad ne trubim puno…
Sad ne znam o kome se radi- savjetnici ili nekakvoj pravnoj inspektorici koja gleda samo nekakve birokratske stvari? Mislim da ako dođe savjetnik da bi trebao samo da savjetuje, nema bahatosti, to su naši sustručnjaci.
Uživam u raspravama s Vama!
De, recite, molim Vas – ta čega se toliko bojite? Te ravnatelji, inspekcije, savjetnici – meni sve to skupa smiješno postaje!
Bila je inspektorica, ne savjetnica. Došla je upravo u času kad je počinjao veliki odmor, i kad sam sjeo za stol da jedemo.
Prije tog sam je čekao mjesecima. Tako, taj dan je čekala ona mene da završi dnevni odmor – da me čekala armija inspektora ne bih ustao sa stolice!
Neke rasprave velike i nije bilo. Rekla je što je imala za reći ( vjerujte, nije to bilo nešto impresivno, plitki argumenti i nemušto dociranje )- tako je navikla. Potom sam govorio ja – rekao sam joj što sam imao! I tu je bio kraj razgovora!
Nije mi se desilo ništa. A zar mi se trebalo desiti? Živimo li u EU ili Sjevernoj Koreji?
Eto, nisam popustio, i vjerujte – na moje fizičko, a pogotovo psihičko zdravlje to je imalo blagotvoran učinak!
Recite – koji zakon ili Pravilnik propisuje boju kemijske kojom upisujem ocjene?
Drago mi je što je to na Vama ostavilo blagotvoran učinak.
Ne znam zbog čega Vas je posjetila jer dolaze zbog razno raznih razloga.
Ma što se tiče te kemijske karikiram. Priča se da ni oni sami međusobno nisu usuglašeni. Tako recimo neki govore da ne smiju biti 2 ocjene u jednom kvadratiću, ali to isto nigdje ne piše, nema Pravilnika koji tako nešto regulira.
ajde pročitajte na netu slučaj
prof. Vojkovića iz graditeljsko-geodetske škole: Morao sam pustiti učenicu koja ništa nije znala.