Šok u zbornici: učitelji i profesori neće dobiti novac za prijevoz

(Slobodna Dalmacija) Ministarstvo obrazovanja obavijestilo je učitelje i profesore kako će im naknada za prijevoz za prosinac biti isplaćena u siječnju. To je iznos od nekoliko stotina pa sve do nekoliko tisuća kuna ovisno u koliko škola rade i na kojoj udaljenosti, javlja HTV.

Tijekom jučerašnjeg dana, u Ministarstvu rada i socijalne skrbi sindikati su potpisali sporazum prema kojem se te službe odriču božićnice za ovu i regresa za iduću godinu

11 Comments

  1. Mi smo i tako pretplaćeni za svoj rad, dajte nam točkice 😛 !!!

  2. Tko nam je kriv? Pitam i opet – tko?
    Dokle će hrvatski profesori zatvarati oči pred činjenicom da obrazovni sustav ove zemlje kroje štetočine koje se u školstvo razumiju koliko i Marica u krivi k…? Dokle će hrvatski profesori biti u sindikatima kojima je jedina svrha postojanja kako bi njihovi čelnici bili opijeni dojmom vlastite važnosti? Dokle će pristajati na poniženja, na ovakve jeftine, prostačke uvrede? Gdje je tome kraj?
    Nije problem u ekipi koja donosi odluke! Problem je u tome što ona ogromna većina čestitih, vrijednih i sposobnih nastavnika uporno okreče glavu i radi vlastita komoditeta pristaje na ovakve svinjarije!
    … kasno je da se paniči,
    dali smo šansu da se ludilo ozvaniči
    a sad smo prosto zgranuti,
    kao!…

  3. Što se tog prijevoza tiče inače ni prije nije bilo nikakvog reda-kroz rad na sto škola u svom kratkom radnom vijeku dalo se zaključiti da ga svaka obračunava na svoj način. Ma HAOS!

  4. Za mene ovo nije ništa novo. O tome se govorilo i prije, samo je bilo pitanje vremena …
    Mene samo zanima kako to da se u prosvjeti putni troškovi plaćaju unaprijed, a u drugim državnim/javnim službama plaćaju unazad!?

    Puno bi se o tome moglo lamentirati, ali kakva korist od toga …
    Treba djelovati…

  5. Djeluj. Vidimo se u četvrtak. Moj transparent:”Jovanoviću,ukini sebi službeni auto!”

    1. Nisam mislio nužno na sindikalno djelovanje.
      Više na djelovanje unutar strukovnih udruženja, unutar škola, na aktivnu korespondenciju s relevantnim institucijama (npr. AZOO i MZOS) i sl.

      Ima tu dosta manevarskog prostora, samo smo mi prepasivni.

  6. Što da se radi?
    Ima više scenarija!
    Priče kako nema novaca mene apsolutno ne zanimaju! Država ima zakonsku obavezu poštivati KU koji je još uvijek na snazi, a kojeg je supotpisnik i ministar, u ime te iste države! Odakle novac briga je ministra Jovanovića i Linića, a ne profesora. Ako nema druge – ovrha nad državnim proračunom! Ako to znači da će sve ovo skupa otići do bijesa – utoliko bolje! Bolje da već jednom država bankrotira, pa da se krene ispočetka, nego ovakvo životarenje još godinama!
    Dakle – KU i zakoni se poštivati MORAJU! Točka!
    Uostalom, koliko su parazitskih agencija ukinuli? Općina, županija? Koliko je lezilebovića po Ministarstvu? O čemu pričamo?
    Dakle – ukoliko se Ministarstvo ne dovoze razumu pod hitno, i ukoliko uistinu misle sprovesti tu zločinačku, pljačkašku odluku, tad treba djelovati! Brzo, hladno, učinkovito!
    Pokrenuti štrajk, i povezati se sa svim drugim sindikatima, ta barem nezadovoljnih u nas ima! Štrajkati do ispunjenja zahtjeva! U slučaju radne obaveze, štrajkati još upornije! Hoće dijeliti otkaze? Neka dijele! Gdje će naći tisuće novih profesora? Samo oštro i na prvu!
    Ako sindikati ne organiziraju štrajk – svi masovno istupiti iz sindikata! To Vas ništa ne košta, ne treba izlaziti na ulice ni tući se s policijom! Dapaće, ostat će Vam 50 – ak kuna mjesečno više! Baš da vidimo što će sindikati u tom slučaju! Ako ni to ne pomogne, pružati pasivni otpor – odbiti raditi i sat prekovremeno, ukoliko ne plate, odbiti izlete i ekskurzije ( škola nema obavezu da ih organizira, stvar je dobre volje ), bojkotirati bilo koji vid stručnog usavršavanja, svim učenicima iz svih predmeta zaključiti petice – klinci će biti veseli, roditelji zadovoljni, a Ministarstvo – ma koga briga!
    Paralelno, dakako – sudske tužbe! Za nadoknadu štete, za duševne boli, za sve što se može!
    Ovo je prešlo svaku mjeru!

    1. Bravo!
      Od sutra je prijedlog u mojoj zbornici, a bilo bi dobro da naša organizacija napiše i službeno isti, poput onoga za uvođenje pedagoških mjera, da se prikupe potpisi i konačno vidi KAKVI smo. Krajnji je čas da nešto organizirano poduzmemo jer nas vlast perfidno organizirano šikanira kako bi nas demoralizirala i uništila. Zvanično ludilo se mora prekinuti, oštro i odlučno! Neće to nitko napraviti umjesto nas!
      http://www.youtube.com/watch?v=Gu9yEAdVCCM

      1. Pa i što je poduzeto nakon tih silnih potpisa oko pedagoških mjera? Tresla se brda, a rodio se miš. zar ne? Kad se sjetim onih silnih emisija na tu temu diže mi se želudac! I dalje neotesana banda radi što poželi jer znaju da mogu.
        Trpit kojekakva poniženja za tu plaću stvarno se ne isplati, tj. plaća nam uopće nije visoka da bi trpili nekoga goreg od sebe.
        Mi moramo imati mjere pomoću kojih ćemo djecu držati pod kontrolom.
        Ah, sjetih se sad i onih napada na profesore…
        Joj da, pa napad na prof. će biti tretiran kao napad na policajcaaa..

        1. Bitku su u naše ime vodile par osoba kao predstavnici udruge, svaka im čast, a sada je vrijeme da i većina nas preuzme breme. Mislila sam da prikupimo potpise radi naše evidencije, da se možemo organizirati i doći u dogovoreno vrijeme na dogovoreno mjesto, ako to već sindikati nisu u stanju napraviti za nas. Nisam mislila da istupimo s potpisima i molbama pred vlast nego da prebrojimo snage i skupimo glave i donesemo mudre odluke!

          1. Razumijem.
            Pa ni ne vrijedi skupljati nekakve potpise, dovoljno govori koliko je vrijedilo skupljati potpise vezane za pedagoške mjere.Što se promjenilo nakon tih potpisa? Jedino što su malo više izašli u javnost naši problemi, što je javnost i prije znala. Nismo dobili ništa.
            I

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!